REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1884/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2375/22-2 od 13. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-476/18-26 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2375/22-2 od 13. veljače 2025. zbog pravnog pitanja:
„Kod obračuna prekovremenih sati, trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?“.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2375/22-2 od 13. veljače 2025.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatnika Područnog carinskog ureda Rijeka za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenih sati za razdoblje od siječnja 2016. do travnja 2018.
4. Primjenom odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, br. 104/13 – dalje: KU/13) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, br. 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17) sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja i naložili tuženici isplatu bruto iznosa od 416,24 eura (3.136,16 kuna), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Sudovi su ocijenili da tuženica nije tužitelju pravilno iskazala broj sati prekovremenog rada, odnosno da postoji neusklađenost u pogledu slobodnih sati koje je tužitelj ostvario jer su evidencije rada različite od obračunskih lista plaće.
5. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da je pitanje naznačeno u izreci važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Naime, o postavljenom pitanju ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje – odluka Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023., a osim toga praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena. Treba dodati da je za identično pitanje dopuštena revizija i u odlukama Revd-2799/2024-3 od 17. srpnja 2024., Revd-481/25 od 25. veljače 2025.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
