REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-312/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukšić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Osijeku, radi isplate, odlučujući reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2263/2021-2 od 5. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-381/2020-11 od 14. svibnja 2021., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija se prihvaća i preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2263/2021-2 od 5. listopada 2021. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-381/2020-11 od 14. svibnja 2021. pod toč. III. izreke za iznos 601,43 eura /4.531,47 kune/ i presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 381/2020-11 od 14. svibnja 2021. u dijelu toč. III. izreke kojim je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini 601,43 eura /4.531,47 kune/ te se u tom dijelu rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u visini 601,43 eura /4.531,47 kune/.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 976,68 eura /7.358,76 kuna/ bruto sa zateznim kamatama kako je tamo navedeno (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez tom porezu sadržanih u navedenim bruto iznosima (toč. II. izreke), naloženo je tuženiku nakaditi tužitelju parnični trošak u visini 2.173,34 eura /16.375,00 kuna/ (toč. III. izreke) te je u preostalom dijelu potraživanja parničnog troška tužitelj odbijen (toč. IV. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelovima pod toč. I. i III. izreke (toč. I. izreke drugostupanjske presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova odgovora na žalbu (toč. II. izreke drugostupanjske presude).

3. Protiv drugostupanjske odluke, u dijelu koji se odnosi na trošak prvostupanjskog postupka, tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije te je, odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem broj Revd-3096/2022-2 od 7. prosinca 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na trošak prvostupanjskog postupka, zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. Pripada li tužitelju i za poduzete radnje nakon što je smanjio visinu tužbenog zahtjeva trošak prema vrijednosti predmeta spora koja je bila prije smanjenja tužbenog zahtjeva ili prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje? 2. Pripada li stranci, koju u parničnom postupku zastupa odvjetnik, naknada troškova za najviše četiri obrazložena podneska iz tbr. 8. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ili joj sud može dosuditi naknadu u istom iznosu i za više od četiri obrazložena podnesaka iz tbr. 8.t.1. Tarife?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske odluke u opisanom dijelu, tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno čl. 391. st. 1. ZPP sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U obrazlaganje osnovanosti glavnog dijela tužbenog zahtjeva ovaj sud neće detaljno ulaziti, jer se revizijom postavljena pravna pitanja odnose isključivo na trošak parničnog postupka, pa je za potrebe odlučivanja u ovom stupnju postupka dovoljno za navesti da je predmet glavnog dijela tužbenog zahtjeva isplata plaće zbog činjenice da je tužitelj, zaposlenik tužene, na radno mjesto morao dolaziti pola sata ranije, a odlaziti pola sata kasnije od redovnog radnog vremena, za koje mu vrijeme nije isplaćena plaća, koji su zahtjev sudovi ocijenili djelomično (ali u pretežitom dijelu) osnovanim.

8.1. Prvotno je, tužbom od 9. siječnja 2017., utuženo 1.990,84 eura /15.000,00 kuna/, da bi podneskom od 18. listopada 2017. bilo utuženo 1.180,59 eura /8.895,16 kuna/, a da bi tužbenim zahtjevom konačno specificiranim u podnesku od 1. veljače 2021. tužitelj zahtijevao isplatu 976,68 euro /7.358,76 kuna/, u svim slučajevima sa zateznim kamatama.

8.2. Polazeći od utvrđenja da tužitelj sa svojim tužbenim zahtjevom nije uspio samo u neznatnom dijelu, nižestupanjski su mu sudovi dosudili potpuni dio troška postupka, dok su za svaku parničnu radnju obrazloženog podneska (i tužbe) i pristupa na ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, kao vrijednost radnje odredili 132,72 eura /1.000,00 kuna/. Nagrada za pristup ročištu za objavu i uručenje presude je vrjednovana s 66,36 eura /500,00 kuna/. Iz toga bi proizlazilo da su kao vrijednosni razred, u smislu tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), uzeli onaj koji se odnosi vrijednost predmeta spora od 1.327,36 eura do 13.272,28 eura /10.000,01 kuna do 100.000,00 kuna/ za cijelo razdoblje trajanja parničnog postupka.

8.3. Tako je tužitelju dosuđen trošak:

− sastava tužbe u iznosu 132,72 eura /1.000,00 kuna/,

− zastupanja na ročištima 15. ožujka 2017., 7. lipnja 2017., 11.prosinca 2017., 1. listopada 2020. i 12. travnja 2021. u iznosima po 132,72 eura /1.000,00 kuna/,

− sastava podneska od 10. veljače 2017., 22. svibnja 2017., 6. rujna 2017., 18. listopada 2017. i 1. veljače 2021. u iznosima po 132,72 eura /1.000,00 kuna/,

− ročišta za objavu presude 25. siječnja 2018. u iznosu 66,36 eura /500,00 kuna/, što ukupno iznosi 1.526,31 eura /11.500,00 kuna/, odnosno s PDV-om čini 1.907,89 eura /14.375,00 kuna/.

8.4. Tužitelju je priznat i (u revizijskom stupnju postupka nesporni) trošak vještačenja u iznosu 265,45 eura /2.000,00 kuna/, pa su nižestupanjski sudovi došli do ukupnog troška u visini 2.173,34 eura /16.375,00 kuna/.

9. Međutim, odgovarajući na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje je za ocijeniti da su nižestupanjski sudovi pogrešno uzimali kao relevantnu vrijednost parničnih radnji za cijelo razdoblje trajanja prvostupanjskog postupka iznos 132,72 eura /1.000,00 kuna/, a za ročište za objavu i uručenje presude 66,36 eura /500,00 kuna/.

10. Naime, s obzirom na dan donošenja prvostupanjske presude, u konkretnom slučaju je primjenjiv čl. 154. st. 2. ZPP, noveliran Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZIDZPP/19), iz čega bi proizlazilo da se u slučaju djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva, a zapravo djelomičnog povlačenja tužbe, cjelokupan uspjeh tužitelja valja ocjenjivati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Ta promjena na određeni način utječe i na drugačije odlučivanje o troškovima prema čl. 158. ZPP.

11. Prema postojećoj sudskoj praksi naknada troškova za parnične radnje doista se odmjeravala prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje, ali ta praksa nakon novele iz ZIDZPP/19 (u predmetima u kojima je primjenjiva navedena novelirana odredba) više nije primjenjiva, ali, naglašava se, samo u parnicama i slučajevima u kojima je tužitelj djelomično povukao tužbu.

12. U konkretnom slučaju treba uzeti da je vrijednost predmeta spora za cijelu parnicu, smanjeni (konačno postavljeni) tužbeni zahtjev i prema njemu valja ocijeniti i uspjeh tužitelja imajući na umu uspjeh glede pravne osnove tužbenog zahtjeva te prema toj vrijednosti predmeta spora odmjeriti troškove tužitelja.

13. Tužena bi u ovakvom slučaju imala pravo na troškove po čl. 158. st. 1. ZPP koji bi joj nastali djelomičnim povlačenjem tužbe (smanjenjem tužbenog zahtjeva) samo ako bi joj razlika između prvotno većeg iznosa (prije djelomičnog povlačenja tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva) i onog koji je preostao (nakon djelomičnog povlačenja tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva) – polazeći od prava na naknadu iz odgovarajućih vrijednosnih tarifnih razreda (onih iz tbr. 7. Tarife) – davala pravo na naknadu troška. Ako te razlike nema, tada joj ne bi ni nastali troškovi uslijed povlačenja tužbe, pa je takvi, nepostojeći, ne bi ni pripadali.

14. Međutim, unatoč pravnom shvaćanju iz prethodne točke obrazloženja, u ovom, konkretnom slučaju, nije bilo mjesta odmjeravanju troška postupka tuženoj u smislu pravnog shvaćanja izraženog u toč. 13. ovoga obrazloženja, jer je pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci poslovni broj Rev-941/2022-2 od 18. srpnja 2023. sljedeće:

"15. Tuženica nije potraživala troškove zbog smanjenja tužbenog zahtjeva sa iznosa od 50.000,00 kn na iznos od 20.218,13 kn, nije se protivila djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 4. veljače 2021., ali je zahtijevala naknadu troškova pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP, koji zahtjev je predmet ovog revizijskog postupka.

15.1. Međutim, tuženica nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirala radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva već je predala zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Već stoga nije osnovan njen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP (u tom smislu odluka broj Rev-36/2022-3 od 15. prosinca 2022.).".

14.1. Ovom se odlukom reafirmira pravno shvaćanje iz prethodne točke ovoga obrazloženja, pa ovaj sud ocjenjuje da je, dakle, za (čak i djelomično) pozitivnu odluku u pogledu zahtjeva tužene za naknadu troška postupka utemeljenom na djelomičnom povlačenju tužbe, potrebno postojanje adekvatnog zahtjeva te stranke, kako je određeno upravo citiranom revizijskom odlukom. Tako specificirani zahtjev je u ovom slučaju izostao.

15. Primjenjujući pravno shvaćanje (iz toč. 10. do 13. ovoga obrazloženja) na ovaj, konkretni predmet, za ocijeniti je da se vrijednošću predmeta spora za cjelokupno utuženo razdoblje ima smatrati ona iz tarifnog razreda (tbr. 7. t. 1. Tarife) 663,62 eura do 1.327,23 eura /5.000.01 kuna do 10.000,00 kuna/ - 75 bodova. Stoga se vrijednost parničnih radnji obrazloženih podnesaka i pristupa ročištima na kojima se raspravljao o glavnoj stvari se imaju i u tom razdoblju vrjednovati sa 99,54 eura /750,00 kuna/, kao i nakon toga (kada je vrijednost predmeta spora bila smanjena), sve sukladno tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1. i tbr. 9. t. 1. Tarife, dok se ročište za objavu i uručenje presude ima vrjednovati sa 49,77 eura /375,00 kuna/, sukladno tbr. 9. t. 3. Tarife, sve uvećano za PDV (tužitelj je vrijednost boda u troškovniku vrjednovao sa 1,33 eura /10,00 kuna/).

16. Nadalje, dajući odgovor na drugo revizijom postavljeno pitanje, je za navesti da je u pogledu tog pitanja kako je koncipirano u reviziji (u tom smislu v. toč. 7. ovoga obrazloženja), ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovnog broja Rev 1067/2023-2 koje glasi:

"Stranci sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u svezi s tbr. 8.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji, sastava obrazloženog postupka je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice".

17. Zbog svega navedenog, vrijednost parničnih radnji iz toč. 8.3. ovoga obrazloženja ovaj je sud cijenio sukladno vrijednosti predmeta spora i tarifnih razreda kako je navedeno u točki 15., a pritom nije priznao trošak sastava podneska od 1. veljače 2021. (primjenom argumentacije iz toč. 16. ovoga obrazloženja), dok su ostale parnične radnje navedene u toč. 8.3. ovoga obrazloženja priznate, kao i trošak vještačenja.

17.1. Dakle, priznato je 10 parničnih radnji u vrijednosti po 99,54 eura, jedna parnična radnja u vrijednosti 49,77 eura, sve uvećano za PDV i za nesporni i pobijanom odlukom priznati trošak vještačenja u visini 265,44 eura. Tako se došlo do iznosa 1.571,91 eura /11.843,56 kune/.

17.2. S obzirom da je pobijanom odlukom tužitelju određen trošak radnji zastupanja na ročištima, sastava podnesaka i vještačenja u visini 2.173,34 eura /16.375,00 kuna/, za razliku (2.173,34 eura - 1.571,91 eura) u visini 601,43 eura /4.531,47 kune/ je valjalo preinačiti nižestupanjske odluke i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

18. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je preračunavanje valutnih (kunske u eurske) iznosa izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).

19. Zbog toga je, na temelju čl. 385. st. 1. i čl. 400. st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug