REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj : P-496/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru po sucu Mirni Veža u pravnoj stvari tužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu , protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, građansko upravni odjel, radi naknade štete nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 15. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a izočnosti zz tuženika, koja odluka je objavljena 27. svibnja 2025. u izočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 191,24 eur-a uvećan za zatezne kamate tekuće od 30. travnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 115,50 eur-a, dok je za više zatraženo trošak odbijen.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika ustao tužbom 20. kolovoza 2021. tražeći na ime naknade štete zbog neosnovanog uhićenja i neosnovano određene mjere opreza, iznos od ukupno 2.000,00 kn (265,60 eur-a) sa zzk od 30. travnja 2021. Naime, činjeničnim supstratom se navodi kako je pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu protiv tužitelja vođen prekršajni postupak, pod brojem Pp J-1181/2020, zbog navodnog počinjenja prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 3. i točke 5., kažnjivog po čl. 22. stavku 1., Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19). te da je 29. ožujka 2021. tužitelj - okrivljenik oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj koji mu se u predmetnom postupku stavljao na teret, dok ovlašteni tužitelj protiv te presude nije podnio žalbu, čime je predmetni postupak pravomoćno okončan oslobađajućom presudom, pa kako je tužitelj, kao okrivljenik u tom prekršajnom postupku, bio je lišen slobode, odnosno uhićen te je prema njemu bila primijenjena i mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s OV i UV, majkom odnosno sestrom tužitelja potražuje obeštećenje.

1.1. Tužitelj navodi i kako se prije utuženja dopisom od 7. travnja 2021., a koji je preporučenom poštanskom pošiljkom upućen dana 30. travnja 2021., obratio Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za kazneno pravo, Odjelu za novčane naknade i štete, sa zahtjevom za naknadu štete koju je pretrpio zbog neosnovanog uhićenja i neosnovano određene mjere opreza, dok je Ministarstvo odgovorilo dopisom od 1. lipnja 2021. kojim je od tužitelja zatražilo da on, tužitelj, dostavi primjerak izvornog otpravka s potvrdom pravomoćnosti presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-1181/20 od 29. ožujka 2021. g., te primjerak izvornog otpravka rješenja o određivanju istražnog zatvora protiv imenovanog tijekom prekršajnog postupka odnosno preslike izvornog otpravka navedenih sudskih odluka ovjerene u sudskoj pisarnici. Predmetnim dopisom od 7. travnja 2021. tužitelj je predložio sklapanje nagodbe na iznos od 2.000,00 kuna uz naknadu troška postavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 250,00 kuna. Nadalje, tužbom senavodi da je dopisom od 17. lipnja 2021. tužitelj predložio Ministarstvu pravosuđa i uprave da ono samo, kao tijelo državne uprave, od Općinskog prekršajnog suda u Splitu pribavi predmetne isprave. Međutim, Ministarstvo pravosuđa i uprave nije odgovorilo na dopis tužitelja od 17. lipnja 2021. g. niti mu nije dostavilo bilo kakav daljnji dopis koji bi se odnosio na predmetno potraživanje naknade štete.

2. Odgovorom na tužbu od 11. studenog 2021. tuženik je osporio tužiteljevo potraživanje te u bitnom istaknuo kako se prethodno tužitelj nije obratio zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu pa time da nisu ispunjene procesne pretpostavke za utuženje. Također istim je istaknuto da bi trebalo pozvati tužitelja da specificira tužbeni zahtjev odnosno iznos koji potražuje s obzirom na naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja te koji iznos potražuje na ime naknade neimovinske štete zbog primijenjene mjere opreza, jer treba razlikovati naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja prema Zakonu o kaznenom postupku te naknadu neimovinske štete zbog primijenjene mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanje veze sa majkom OV i sestrom UV, koja da je uređena Zakonom o obveznim odnosima , jer se osnova i visina te štete prosuđuje prema odredbama ZOO-a. Nadalje, odgovorom na tužbu se ističe kako je Ministarstvo pravosuđa RH tužitelju priznalo iznos od 560,00 kn na ime naknade zbog neutemeljenog uhićenja, te time tuženik priznaje osnovu tužbenog zahtjeva u tom dijelu te djelomično priznaje visinu zahtjeva do iznosa od 560,00 kn te predlaže da sud odbije tužitelja za iznos preko priznatih 560,00 kn.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da je zahtjev za naknadu štete zbog primijenjene mjere opreza u cijelosti neosnovan jer mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji se sukladno čl. 14. St. 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji može izreći i prije pokretanja prekršajnog postupka ako postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve te sud donosi tu mjeru u roku od 24 sata od podnošenja prijedloga a navedena mjera se ne može izreći za razdoblje kraće od mjesec dana , tako da proizlazi da je sud s obzirom na stanje spisa u tom trenutku smatrao kako pod hitno mora zaštiti pravo žrtve , majke i sestre tužitelja, upravo zbog radnji koje je tužitelj počinio, a za koje je sud procijenio da se mjera mora odrediti, tako da smatra da je sud sukladno zakonu odredio mjeru te da je ista osnovana. Stoga je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev u pogledu naknade štete zbog neutemeljenog uhićenja preko priznatog iznosa od 560,00 kn te da sud odbaci tužbu u pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog primijenjene mjere opreza, a podredno da taj dio tužbenog zahtjeva odbije i obveže tužitelja na podmirenje parničnog troška.

3. Ovaj sud u sklopu dokaznog postupka izvršio je uvid u isprave priložene u spis pa je tako pregledao i pročitao priloženi prekršajni spis posl.br. Pp-J-1181/20202-24., zahtjev kojem se tužitelj obraćao Ministarstvu pravosuđa i uprave, odgovor istih od 14. rujna 2021., dok se od izvođenja dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja odustalo ovo po očitovanju punomoćnika istog da odustaje od tog dokaznog prijedloga.

4. Prvostupanjski sud 23. siječnja 2023. donio je presudu kojom je naloženo tuženici isplatiti iznos od 265,45 eur-a (2.000,00 kn) sa zzk od 30. travnja 2021. do isplate kao i trošak u visini od 115,63 eur-a sa zzk od presuđenja do isplate.

5. Protiv presude žalbu je podnio tuženik, dok je tužitelj podnio žalbu na rješenje o trošku.

6. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž- 1364/2023 od 13. siječnja 2024., ukinuta je prvostupanjska pobijana presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete zbog primijenjene mjere opreza zabrane približavanja uspostavljanja i održavanja veze tužitelja s majkom i sestrom kao i u odluci o parničnom trošku.

6.1. Iz obrazloženja drugostupanjskog ukidnog rješenja proizlazi uputa ovom sudu u smislu ispitivanja zakonskih pretpostavki za podnošenje tužbe, podredno osnovanost tužbenog zahtjeva, u pobijanom dijelu .

7. Sukladno uputi drugostupanjskog suda tužitelj je na ročištu 15. travnja 2025.,na kojem se zaključila glavna rasprava, dao objašnjenje tužbenog zahtjeva na način da je označio potraživanje tako da od ukupno utuženog iznosa od 2.000,00 kuna uvećanog za zatezne kamate, potražuje iznos od 1.000,00 kuna na ime neosnovano

uhićenja i 1.000,00 kuna (132,80 eur-a; Fiksni tečaj konverzije 7,5345 ) na ime primijenjene mjere opreza. S obzirom na to da je drugostupanjskom odlukom ukinuta prvostupanjska odluka za iznos od 1.440,00 kuna od ukupno dosuđenih prvostupanjskom presudom 2.000,00 kn, time je tužitelj kao predmet raspravljanja označio iznos od 440,00 kuna na ime neosnovanog uhićenja ali i iznos od 1.000,00 kuna na ime mjere opreza sve uvećano za zatezne kamate. Dodatno tužitelj se pozvao na stav sudske prakse izražen u presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1023/2015-2 od 25. veljače 2016., iz koje proizlazi opravdanost podnošenja zahtjeva samo Ministarstvu pravosuđa, u smislu obveze iz članka 477 st. 2 ZKP/97.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je došao do uvjerenja da nije utemeljen tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Predmet spora je i u ovoj fazi postupanja zahtjev tužitelja radi naknade zbog neutemeljenog uhićenja i to za iznos od 53,12 eur-a (ranije 400,00 kn) kao i zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti nastale zbog primijenjene mjere opreza zabrane približavanja uspostavljanja i održavanja veze sa majkom OV i sestrom UV u visini od 132,80 eura (ranije 1.000,00 kn).

10. Iz spisa predmeta nespornim proizlazi :

-da je tužitelj kao okrivljenik u prekršajnom postupku koji je vođen pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu broj Pp-1181/2020 bio uhićen te da je prema njemu bila primijenjena mjera opreza

-da se je tužitelj u prekršajnom postupku pravomoćno oslobođen da bi postupio protivno odredbi čl. 10. st. 1. toč. 3 i 5 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ;

- da je tužitelj podnio zahtjev 7. travnja 2021 za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za kazneno pravo, Odjelu za novčane naknade i štete, s potvrdom o primitku navedene pošiljke i to zahtjevom za naknadu štete zbog neopravdanog uhićenja, ali i jer je prema istom bila primijenjena izrečena mjera opreza, u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn te je zatražio i trošak postavljanja tog zahtjeva u iznosu od 250,00 kn.

- da se Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo od 14. rujna 2021. očitovalo u smislu da tužitelju pripada na ime naknade zbog zadržavanja, od 14. travnja 2020. do 15. travnja 2020. iznos do 560,00 kn dok je preostalo traženje osporio, pozvao tužitelja da dostavi žiro račun ili tekući račun za isplatu iznosa, dakle neprijeporan je osnov tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu zbog neutemeljenog uhićenja te je sporna visina tog zahtjeva preko iznosa od 560,00 kn koji iznos tuženik priznaje tužitelju s tog osnova.

11. Prijeporan je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete s osnova primijenjene mjere opreza jer tužena u tom djelu ističe da se tužitelj prije podnošenja tužbe trebao obratiti tuženoj radi mirnog rješenja spora, pa je predloženo tužbu u tom dijelu odbaciti podredno odbiti.

12. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave Uprave za kazneno pravo do 14. rujna 2021. proizlazi kako se tužitelju priznaje traženje tužitelja osnova neosnovanog uhićenja u iznosu od 560,00 kn obzirom na trajanje uhićenja od 14. travnja 2020. do 15. travnja 2020., te obzirom na narav i težinu kaznenog djela te ostale okolnosti slučaja, a imajući pri tom posebno u vidu čl. 480. st.1 t.1 u svezi s čl. 573. al.3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine " br. 110/97., 58/99., 112/99.,58/02., 143/02., 115/06, 162/08., 76/09.,80/11.,121/11.,91/12., 143/12., 56/13.,145/13., 152714 i 70/17) koje odredbe se primjenjuju sukladno čl. 250 Prekršajnog zakona ("Narodne novine " br 107/07), kao i odredbu čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima smatraju da bi tužitelju pripadala pravična naknada u iznosu od 560,00 kn.

13. Tužitelj je podneskom u ovom postupku od 18. listopada 2021. istakao kako tuženik tužitelju nije isplatio nesporni iznos od 560,00 kn koji je nisko odmjeren, te istaknuo kako Ministarstvo pravosuđa nije uzelo u obzir niti razmotrilo neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio zbog miješanja u njegov privatni i obiteljski život zbog izricanja mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze prema majci i sestri.

14. Pozivom na članak 480. stavak 1 točka 1 Zakona o kaznenom postupku zbog neosnovanog uhićenja, a u prethodnom postupku, prvostupanjskom presudom priznata je naknada na ime neosnovanog zadržavanja i uhićenja uz obrazloženje da iako Zakonom o kaznenom postupku nije propisano da se naknada štete ostvaruje i za mjere opreza određene u postupku koji je okončan pravomoćnom presudom, u ovom slučaju prekršajnom postupku Pp-1181/20 koji je okončan pravomoćnom presudom od 29. ožujka 2021. kojom je tužitelj MV oslobođen optužbe, ipak da, tužitelj ima pravo potraživati naknadu i zbog primijenjene mjere opreza koja mu je izrečena u tom prekršajnom postupku prema majci i sestri obzirom da je postupak okončan na način da je tužitelj oslobođen optužbe da bi prema njima počinio prekršaj i da bi se prema njima nasilnički ponašao i postupio protivno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, s tim da se za navedeni vid neimovinske štete primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima pa tako i članak 19. stavak 1. ZOO-a, u svezi s člankom 1100 stavak 1 i 2. ZOO-a kojom je propisano kako će sud dosuditi u slučaju povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu, vodeći računa o trajanju i jačini povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i da se toj naknadi ne pogoduje čežnjama koje nisu spojive sa njenom naravi i društvenom svrhom.

15. Tu je za kazati i kako je institut povrede prava osobnosti, a kako je propisan ZOO/05, uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom čl. 198. – 205. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da je povreda prava osobnosti sadržajna od kvalifikatornih elemenata (duševne boli,…) za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, sagledavajući ih u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja.

16. No, prvo je za razmotriti prigovor tuženika da se je tužitelj prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratio državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 186.a stavka 1. ZPP. slijedom čega je tužbu potrebno odbaciti u dijelu kojim se potražje naknada prema odredbi članka 1100 ZOO-a

17. U svezi istaknutog prigovora, ističe se kako iz spisa predmeta proizlazi (a što i među strankama nije sporno) da je tužitelj prije pokretanja sudskog postupka postupio sukladno predviđenom prethodnom obraćanju, kao oštećenik, nadležnom ministarstvu, radi postizanja nagodbe, u skladu s odredbama čl.477. u svezi s čl. 478

. ZKP-a, kojima je propisano da je prije pokretanja sudskog postupka predviđen prethodni postupak obraćanja oštećenika nadležnom ministarstvu radi postignuća nagodbe. Dakle, u konkretnom slučaju, kako je sukladno propisanom tužitelj i postupio, nesumnjivo je postignut cilj predviđenog prethodnog postupka, pa ne dolazi do primjene i odredbi članka 186. a ZPP-a. Naime upravo iz sadržaja tužbe zaprimljene u ovoj pravnoj stvari, a kojoj je prethodio zahtjev tužitelja upućen tuženoj, sukladno citiranoj odredbi članka 477. stavak 2. ZKP-a, u svezi s odredbom članka 480. stavak 1. točka 1. ZKP-a, razvidno je da je tužitelj činjeničnim supstratom obuhvatio i između ostalog i osnovu- naknadu zbog izricanja mjere opreza pa nije bilo mjesta primjeni i odredbe čl. 186a ZPP-a kojom je propisan posebni zahtjev za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu osobama koje namjeravaju podnijeti tužbu protiv RH prije podnošenja tužbe, dok je čl. 186a st 5. ZPP-a propisano da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku tri mjeseca od njegovog podnošenja da podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu, a st. 6. istog članka da će sud odbaciti tužbu protiv RH podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno prije isteka roka od tri mjeseca.

18. S obzirom na to da je člankom 20. Zakona o sudovima, (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22) propisano da Vrhovni sud RH osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a što mu je i ustavna zadaća, razvidno je da isti svojim autoritetom djeluje na niže sudove, pa stoga, stavove tog suda, prihvaća i ovaj sud. S tim u svezi, VSRH u svojoj odluci Gzz-18/90 od 5.XII 1990 (objavljena u Psp -50/101) zauzeo je stav da, cit: „oštećenik (osoba lišena slobode) koji se u prethodnom postupku obratio organu uprave radi sporazumijevanja u svezi naknade štete, a nije postigao sporazum, može u parnici zahtijevati i naknadu onih oblika štete (primjerice pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah) koji nije zahtijevao u postupku sporazumijevanja. ud. Stoga, ocjenjuje se da konkretno ne stoji prigovor o postojanju procesnih zapreka za meritorno raspravljanje.

19. Uostalom suprotan stav predstavljao bi povredu prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Naime, u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu, a što je i uputa drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja. Konkretno je ovdje tako ocijenjeno da u situaciji kada se je tužitelj obratio već zahtjevom nadležnom tijelu, nema mjesta pretjeranom formalizmu u smislu dodatnog obraćanja, pozivom na članak 186 a ZPP-a.

20. Nakon otklanjanja prigovora o postojanju procesnih zapreka, trebalo je po ocijeni dokaza, donijeti odluku o meritumu spora . Tu je stoga prvo za kazati kako kod naknade štete, tužitelj kao oštećenik mora dokazati postojanje pretpostavki za "obeštećenje" pa tako među ostalim uz protupravnost i uzročnu vezu jer se ona ne podrazumijeva. Dakle, oštećenik mora dokazati da je štetnik počinio štetnu radnju (svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika), koja kao uzrok proizvodi određenu štetu kao posljedicu.

20.1. Naime, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje prijeporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke, ovdje tužitelj, u obvezi je dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako koja u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud je obvezan odbiti, (idem est non esse aut non proban - svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano) jer sud ne utvrđuje materijalnu istinu, To znači da pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a) obvezuju ovaj sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, ovdje tužitelj, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

20.2. Kako je to izloženo, ovaj parnični postupak dokaz je da je tužitelj imao omogućen pristup sudu i na raspravljanje o njegovom zahtjevu u sudskom kontradiktornom postupku, a pravo na pravično i pošteno suđenje ne isključuje mogućnost da stranka bude odbijena sa tužbenim zahtjevom ukoliko je neosnovan. Pravo na pošteno suđenje prema odredbi članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih sadrži u sebi upravo zadatak suda da u sudskom postupku, primjenjujući unaprijed utvrđena pravila postupka slobodnim uvjerenjem za što mora dati valjane razloge, utvrđuje sve pravno relevantne činjenice.

21. Pa je tako na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka i na temelju utvrđenih činjenica, tužbeni zahtjev trebalo odbiti . Tu je za dodati kako tužitelj nije dokazao ni visinu naknade koja da bi mu pripala za više zatraženih i pravomoćno dosuđenih 560,00 kn, prema odredbama ZKP a, kao niti osnov ni visinu iznosa na ime naknade štete pozivom na članak 1100 i čl. 19. ZOO-a. Dakle tužitelj nije dokazao da mu je nastupila povreda pa da bi mu pripala i pravična naknada na ime kompenzacijsku funkciju zbog duševne povrede proizašle protupravnom radnjom ovdje tuženika, odnosno da bi ujedno izricanjem naknade bilo svrhovito postići i funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda u budućnosti- preventivnu funkciju.

22. Naime svoju odluku sud temelji na činjeničnim utvrđenjima iz spisa predmeta u prvom redu utvrđenjima iz prekršajnog spisa predmeta.

23. Člankom 130. stavkom 2. Prekršajnog zakona o prekršaju vezanom za nasilje u obitelji , za mjere opreza ne traži se kao uvjet postojanje osnovane sumnje, nego je dovoljno postojanje osnova sumnje. Policijski službenici prekršaj utvrđuje neposrednim opažanjem na mjestu počinjenja prekršaja. I kada policija određuje mjeru opreza povodom prekršaja u vezi s kojim će podnijeti optužni prijedlog, izbjegavaju se situacije da se mjera odredi protiv osobe za koju bi se u kasnijem tijeku kriminalističkog istraživanja utvrdilo, da nije počinila prekršaj u vezi s kojim je određena mjera opreza, zato što se njome ograničava pravo osobe na slobodno kretanje, ne samo prije pravomoćne odluke prekršajnog suda nego i prije pokretanja prekršajnog postupka (prije podnošenja optužnog prijedloga). Prekršajni zakon ostavlja policiji vremenski rok od osam dana od dana određivanja mjere opreza za kriminalističko istraživanje prekršaja – pribavljanje dokaza kojima se utvrđuje osnovana sumnja, kako bi joj omogućio da u optužnom prijedlogu traži od prekršajnog suda produženje mjere opreza. Ako policija ne uspije za osam dana podnijeti optužni prijedlog, mjera opreza prestaje, ali policija može podnijeti optužni prijedlog i naknadno (kad prikupi potrebne dokaze) te u njemu predložiti prekršajnom sudu određivanje mjere opreza. Policija može odrediti mjeru opreza povodom prekršaja u vezi s kojim će podnijeti optužni prijedlog, ako u tom trenutku protiv te osobe postoje čvrste indicije (dokazi u spoznajnom smislu) da je počinila određeni prekršaj .Daje konkretno od strane policijski službenika kod intervencije uistinu došlo do osnovane i zakonitog postupanja potvrđuju slijedeće činjenice proizašle iz spisa predmeta:

24. Iz izvješća o pruženoj intervenciji taj dan, na str 4., proizlazi kako je izrečena zabrana prilaska stanu na adresi R [adresa] II kat koja adresa odgovara adresi stanovanja oštećene majke OV, a što proizlazi iz zapisnika s glavne rasprave kod Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 24. veljače 2021.

25. Iz naredbe o određivanju mjere opreza br: 00810838 prekršajnog predmeta, proizlazi kako je riječ o mjeri opreza približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s OV i EV na adresi [adresa], dok je adresa stanovanja okrivljenika različita. Policijski službenici koji su izdali tu mjeru nakon intervencije uvažavajući sve okolnosti dojave i zatečenog stanja, odredili su njezino trajanje u vremenskom razdoblju od 8 dana, dakle kroz to razdoblje tužitelj se nije smio približiti stanu u [adresa]. u [adresa]. Tu je za kazati, opreza radi, kako pri tom nije povrijeđeno njegovo ustavno pravo na dom jer je adresa njegovog stanovanja različita od adrese na koju se odnosi izrečena mjera opreza, a koja je upravo prema procjeni policijskih službenika osnovano određen upravo na temelju izjašnjenja i dojave svjedokinje UV te uviđaja obavljenog na licu mjesta. Naknadna činjenica što svjedokinja nije htjela svjedočiti pred prekršajnim sucem u prekršajnom postupku i time je taj postupak okončan zbog nedostatka optužbe oslobađajućom presudom ne isključuje osnovanost postupanja policijskih službenika kod određivanja mjere opreza u sklopu intervencije po dojavi . No pri tom do nikakvo neosnovanog postupanja nije došlo na štetu tužitelja, pa ni naknadno, jer je pregledom optužnog prijedloga od 16. travnja 2020., na stranici trećoj, uočeno kako su policijski službenici SD II Policijske postaje, predložili produljenje mjere opreza, ali do čega nije došlo.

26. Naime, iz izvješća o intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji dana 14. travnja 2020 proizlazi kako je dojavu o obiteljskom nasilju policiji pozivom napravio član obitelji, UV sestra tužitelja, kojom prilikom je policiji prijavila da tužitelj napada majku i čekićem da je razbio televiziju.

27. Dolaskom na lice mjesta policijski službenici su neposrednim opažanjem uočili oštećen televizor i čekić, što je upravo odgovaralo činjenicama koje su im dojavljene od strane članice obitelji. Čekić, kao sredstvo izvršenja je oduzeto uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

28. Dakle, tužitelj nije u postupku dokazao da je izrečena takva zaštitna mjera koja da bi bila neosnovano određena i koja da bi kod njega dovela do povrede miješanja u njegov privatni i obiteljski život, jer izrečena mjera u prvom ticala se zabrane pristupa adresi stanovanja, ne i zabrani pristupa osobi na određenoj udaljenosti izvan adrese stanovanja ([adresa].) Upravo voljnim djelovanjem člana tužiteljeve obitelji inicirano je prekršajno postupanje protiv tužitelja, pri čemu, kako je to i rečeno, adrese stanovanja tužitelja i članova njegove obitelji su različite, što dovodi do zaključka, da ne dijele adresu stanovanja i već time ne nalazi se da bi mjerom opreza bilo povrijeđeno pravo na obitelj jer nisu ni dijelili adresu obiteljskog domaćinstva, odnosno tužitelj dokaze koji bi dokazivali suprotno, nije priložio. Dodatno se ističe i kako prijedlog za produljenje mjere opreza nakon isteka osam dana, sud nije prihvatio, niti je odredio neku drugu mjeru opreza, da bi se moglo govoriti o mjeri koja je intenzivno i dugotrajno bila određena u smislu onemogućavanja kontakta između članova obitelji.

29. Konkretna mjera opreza, izrečena neposredno nakon prijave i po intervenciji, zaključuje se, određena je zakonito od strane policijskih službenika unutar njihovih ovlasti pri čemu isti postupaju i s visokim stupnjem profesionalne pažnje koju primjenjuju u postupanju, ovo u procjeni tko su ugrožene osobe, upravo u cilju ostvarenja specijalne prevencije.

30. Takvom ju, osnovano određenom od policijskih službenika, prihvaća i ovaj sud kao što time zakonitim i osnovanim cijeni i postupanje policijskih službenika, unatoč konačno oslobađajućem učinku izrečene prekršajne presude ( uostalom tako i u presudi VSRH Rev-1321/2011 od 16.4.2013) ovo jer je do oslobađajuće presude došlo voljnom radnjom svjedokinje koja je prijavu podnijela protiv tužitelja, ali poslije nije htjela svjedočiti pred prekršajnim sucem, kako to i proizlazi iz prekršajnog spisa, ne ulazeći u razloge takvom postupanju bilo da je riječ o odustanku od optužbe zbog straha ili pak urednije obiteljske situacije koja je nakon prijave uslijedila, dok je lažno podnošenje prijave kao mogućnost razloga odustanku od svjedočenja, ovaj sud isključio iz razloga što tužitelj nakon okončanja prekršajnog postupka, protiv svjedokinje nije podignuo optužbu zbog lažnog prijavljivanja počinjenja prekršajnog djela.

31. Dakle, tužitelj u ovom postupku nije dokazao povredu prava osobnosti niti da bi mu pozivom na članak 1100. u svezi članka 19. ZOO-a pripalo pravo na novčanu restituciju. Da bi ostvario pravo na naknadu neimovinske štete, tužitelj je bio dužan dokazati kumulativno postojanje pretpostavki za postojanje odgovornosti tuženika za nastalu mu štetu (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost). U protivnom je sud dužan, odbiti tužbeni zahtjev stoga što je teret dokaza kod naknade štete na tužitelju. Da bi dokazao postojanje štete, oštećeni mora dokazati da mu je štetnom radnjom povrijeđeno pravo osobnosti, a kada traži naknadu neimovinske štete u novcu (pravičnu novčanu naknadu) mora kao pretpostavku dokazati takvu težinu povrede prava osobnosti i okolnosti pod kojima je do nje došlo koje opravdavaju dosudu takve naknade. Naime, svaka povreda prava osobnosti ne dovodi do naknade u novcu, jer je za dosuđenje pravične novčane naknade potrebno da težina povrede prava osobnosti opravdava dosudu i da postoje okolnosti povrede koje tu dosudu opravdavaju. U konkretnom slučaju, činjenice utvrđene u postupku ne upućuju na zaključak o postojanju neimovinske štete u obliku povrede prava osobnosti tužitelja na povredu prava privatnosti osobnog i obiteljskog života. Čak i da je eventualno došlo do stanovite nelagode na strani tuženika, ne može se isto pripisati činu tuženika, ili greški , kad je isti djelovao osnovano i zakonito upravo po pozivu bliskog člana obitelji tužitelja ovo posebno imajući na umu da se radi o odnosu majke i sina, dakle eventualna nelagoda ne bi predstavljala takvu povredu koja bi opravdala dosuđenje pravične novčane naknade na temelju članka 19. stavka 1. i 2. i članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO- a.

Slijedom svega navedenog, budući da je teret dokazivanja povrede prava osobnosti isključivo na tužitelju, a sud na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu povrede prava osobnosti odnosno povrede prava na privatnost osobnog i obiteljskog života, o postojanju te činjenice trebalo je zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 221.a ZPP-a pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

Također, ničim nije dokazao ni da bi mu pripalo više od dosuđenog iznosa na ime naknade prema odredbama ZKP-a

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. u svezi s člankom 155.st.1. i 164 st. 1 .i 2. ZPP-a u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br: 138/23). Pravo na trošak imaju stranke zastupane po punomoćnicima, zavisno o vrijednosti predmeta spora i postignutom uspjehu u sporu Tu je za kazati kako je tužbom tužitelj tražio (prije konverzije) 2.000,00 kn, a pravomoćno mu je dosuđeno 560,00 kn pa je uspjeh istog u postupku ocijenjen od 28% odnosno tuženikov uspjeh je 72 %. Kad se uspjesi prebiju, pozivom na članak 154. st.2. ZPP-a, tužitelj je u obvezi tuženiku platiti trošak u omjeru od 44 %. zatraženog troška. Kako je tužitelj podneskom od 15. travnja 2025 zatražio trošak žalbenog postupka u visini od 31,25 b , uz ranije popisani trošak sastava odgovora na tužbu od 25 bodova (Tbr 7 t 1 OT) , pristupa ročištu od 22.9.2022 i 24.11.2022 svaki od po 25 b (Tbr 7 t 1 i Tbr 9, t, 2) te podnesak od 22.12.2021 od 25 b (Tbr 7 t 1 , Tbr 8, t.1) ,istom je priznato ukupno 131,25 b pomnoženo s 2,00 eur-a ( Tbr 54 OT) daje iznos od 262,50 eur-a od kojeg iznosa mu se priznaje 44 % dakle iznos od 115,50 eur- a koje je tužitelj u obvezi platiti tuženiku, dok je za više zatraženo, trošak odbijen kao neosnovan.

33. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala jer sud odlučuje na određeni zahtjev sukladno članku 164. stavak 1 i 2. ZPP-a, a iste nisu zatražene.

34. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 27. svibnja 2025.

Sutkinja:

Mirna Veža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)