REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2195/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja SONIK d.d., Vinkovci, Vatrogasna 12, OIB 29735620766, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Marinković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1904/2016 od 11. travnja 2025., 26. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Djelomično se uvažava tužiteljeva žalba, preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1904/2016 od 11. travnja 2025. i rješava:
Ukida se rješenje o plaćanju pristojbi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1904/2016-77 od 12. siječnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tužitelju platiti razliku sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 663,62 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor protiv rješenja za plaćanje sudskih pristojbi od 12. siječnja 2024. kojim je sud pozvao tužitelja na platež sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 331,81 EUR, razliku sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 663,62 EUR, te dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR, u ukupnom iznosu od 1.008,70 EUR.
2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijano rješenje. U žalbi u bitnome navodi da je tužitelj u cijelosti platio sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije od 14. travnja 2022. i to jedan dan nakon podnošenja prijedloga, da postoji obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na žalbu, ali je tužitelj mišljenja da je na navedenu sudsku pristojbu potrebno primijeniti odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama i za podnesak koji se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava naplatiti pristojbu u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi odnosno u iznosu od 165,91 EUR, da je tužitelj dužan eventualno platiti i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno iznos od 179,18 EUR. Dalje navodi da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.152. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama, a prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nalaže tužitelju plaćanje sudskih pristojbi u iznosima protivnim odredbama Zakona o sudskim pristojbama.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem 12. siječnja 2024. naložio tužitelju plaćanje sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 331,81 EUR, razliku sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 663,62 EUR, te dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR odnosno ukupno iznos od 1.008,70 EUR, da je protiv tog rješenja tužitelj pravodobno podnio prigovor, da je u prigovoru naveo da je 15. travnja 2022. platio sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije od 14. travnja 2022. u iznosu od 663,61 EUR te da je isti dan dokaz o uplati sudske pristojbe dostavio sudu uz podnesak, da potvrđuje da postoji obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na žalbu ali da je sud obvezan primijeniti odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama. Prvostupanjski sud je prigovor odbio kao neosnovan i donio je pobijano rješenje pri čemu se pozvao na odredbe čl. 4. i čl. 29. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) te uz obrazloženje da se u predmetnoj stvar ne može primijeniti odredba čl. 7. ZSP-a.
5. Prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, Uredbu o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba).
6. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj, a to nije niti sporno, nakon podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije od 14. travnja 2022., i to dan kasnije 15. travnja 2022. platio sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 EUR.
7. Prema Tar. br. 1. st. 1. Uredbe za tužbu, protutužbu, prigovor protiv platnog naloga i prigovor protiv rješenja o ovrsi plaća se prema vrijednosti predmeta, a ne više od 663,61 EUR. Sukladno stavku 2. za prijedlog za dopuštenje revizije plaća se polovica pristojbe iz stavka 1. tog Tar. br.
8. Slijedom navedenog, tužitelj je za prijedlog za dopuštenje revizije platio sudsku pristojbu sukladno odredbama Uredbe pa nema uvjeta za pozivanje tužitelja na platež daljnjeg iznosa od 663,62 EUR. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku valjalo preinačiti pobijano rješenje u tom smislu.
9. U preostalom dijelu, žalba je neosnovana. Naime, tužitelj ne osporava da je dužan platiti dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR dok u odnosu na nalog za plaćanje sudske pristojbe na odgovor na žalbu valja reći sljedeće: Prema odredbi čl. 4. st. 1. t. 1. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a tužitelj je 14. listopada 2021. podnio odgovor na žalbu. Kako nije platio sudsku pristojbu na podneseni podnesak pravilno je sud pozvao tužitelja na platež sudske pristojbe što tužitelj niti ne osporava. Tužitelj tvrdi da je sud trebao pozvati tužitelja na platež polovice iznosa sudske pristojbe jer je podnesak predan putem elektroničke komunikacije.
10. Međutim, tužitelj se neosnovano poziva na odredbu čl. 7. ZSP-a. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZSP-a za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Prema st. 2. čl. 7. tog Zakona na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.
11. Dakle, samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska koji je podnesen u elektroničkom obliku, tada se plaća polovica punog iznosa pristojbe. U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj podnio odgovor na žalbu putem sustava e-Komunikacije i da u trenutku podnošenja odgovora na žalbu nije platio sudsku pristojbu za odgovor na žalbu. Stoga su neosnovani tužiteljevi žalbeni navodi da je sud bio dužan pozvati tužitelja na plaćanje samo polovice propisanog punog iznosa sudske pristojbe jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a.
12. U preostalom dijelu je, dakle, odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 26. svibnja 2025.
Sudac
Maja Bilandžić
