REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: K-182/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od suca Miše Pavičića kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Tomislava Lucića i Berislava Bossaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Ereš, u kaznenom postupku protiv optuženog KN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj: KO-DO- 398/2024-1 od 15. listopada 2024., nakon javno održane rasprave zaključene dana 26. svibnja 2025., u nazočnosti optuženika osobno uz izabranog branitelja Krešimira Kmeta, odvjetnika u Slavonskom Brodu, te zastupnika optužbe MN, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, uz tumača za urdu jezik KNF putem telefonske konferencije, dana 26. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.
optuženi KN, sin SN i ŽN, rođen **.**.1994. u mjestu Toba Tek Singh, Pakistan, s prebivalištem u [adresa], državljanin Pakistana, sa završenom osnovnom školom, zaposlen u hotelu u Italiji kao kuhar s primanjima od cca 1.200,00 eura, bez nekretnina ili pokretnina veće vrijednosti u svom vlasništvu, neoženjen, bez djece, bez vojnog čina, neodlikovan, neosuđivan,
k r i v j e
što je:
dana 21. srpnja 2024. oko 20:50 sati kod Nove Gradiške, na 166. kilometru sjeverne kolničke trake autoceste A3, postupajući po prethodnom dogovoru sa za sada nepoznatim osobama koje su mu na njegov mobilni uređaj marke „iPhone“ pozivnog broja [broj telefona] prethodno slale lokacije osoba koje treba prevesti, u nakani da se za novčanu naknadu u iznosu od 1.300,00 eura nepripadno imovinski okoristi nedozvoljenim prevoženjem osoba za koje je znao da ne ispunjavaju uvjete za zakonit boravak u Republici Hrvatskoj, a koje su prethodno nezakonito ušle na teritorij Republike Hrvatske, u osobnom vozilu marke „Opel Astra“ njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], prevozio u smjeru Zagreba trinaest državljana Sirijske Arapske Republike, od kojih je njih petero, svjestan da time ugrožava njihov život i tjelesni integritet, smjestio u prtljažni prostor navedenog vozila dimenzija 95 centimetara dužine, 102 centimetra širine i 68 centimetara visine, koji prostor nije namijenjen prijevozu osoba i unutar kojega ne postoje ventilacija, sjedala i sigurnosni pojasevi za zaštitu putnika,
dakle, osobama koje nisu državljani Republike Hrvatske iz koristoljublja omogućio nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, pri čemu je s tim osobama postupao na ponižavajući način,
čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - opisano po članku 326. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11,
pa se na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11
O S U Đ U J E
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 2 (DVIJE) GODINE I 11 (JEDANAEST)
MJESECI
pa mu se na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izriče
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
tako da neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti iznosi 1 (jednu) godinu i 5 (pet) mjeseci, dok se preostalih 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci uvjetnog dijela kazne neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, uz dodatni uvjet da u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude na ime sporedne novčane kazne uplati iznos od 5.000,00 (pet tisuća) eura.
II.
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od dana 21. srpnja 2024. u 22:30 sati kada je uhićen pa nadalje.
III.
Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika se trajno oduzima mobilni uređaj marke „iPhone” IMEI brojeva: [IMEI broj], s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], koji je od njega oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Brodsko-posavske, PGP Stara Gradiška serijski broj: [serijski broj] od 22. srpnja 2024. godine, koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske.
IV.
Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08) optuženik se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podiglo je optužnicu broj: KO-DO-398/2024-1 od 15. listopada 2024. protiv optuženog KN zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.
2. Uvodno navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovni broj: Kov-347/2024-35 od 8. siječnja 2025. godine.
3. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi optuženik je izjavio da se smatra krivim.
4. U provedenom dokaznom postupku optuženik je iznio obranu te su na temelju članka 430. ZKP/08 pročitani i reproducirani: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika KN s pripadajućim audio-video zapisom od 22. srpnja 2024. (list 11-15), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 22. srpnja 2024. uz pripadajući zapisnik (list 17-19), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 22. srpnja 2024. uz pripadajući zapisnik (list 20-24), zapisnik o očevidu broj 511-11-11-3/2-KU/89-2024 od 22. srpnja 2024. (list 25-27), službena bilješka u vezi postupanja prema strancima od 22. srpnja 2024. (list 38-39), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika KN s pripadajućim audio-video zapisom od 12. srpnja 2024. (list 48-52), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave brodsko-posavske, Službe kriminalističke policije, broj 511-11-13-4/6-/24 od 1. listopada 2024. s blu-ray diskom (list 160-166), analiza sadržaja broj 511-11-11-3/1-KU/89-24 od 10. listopada 2024. (list 177-179), izvadak iz prekršajne evidencije za KN (list 72-73), izvadak iz kaznene evidencije za KN (list 78-79).
5. Iznoseći obranu na raspravi dana 26. svibnja 2025. na početku dokaznog postupka optuženik je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret. Izrazio je žaljenje i kajanje zbog počinjenog te naveo da je djelo počinio zbog loše materijalne situacije. Cilj mu je bio prikupiti novčana sredstva kako bi, između ostalog, pomogao bolesnoj majci. Napomenuo je da je prethodno kazneno i prekršajno neosuđivana osoba i zamolio je sud da sve to uobziri kao olakotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne. Istaknuo je i da je spreman na ime sporedne novčane kazne uplatiti stanoviti novčani iznos po određenju suda.
6. Priznanje optuženika u skladu je ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, u vjerodostojnost kojih sud nije imao razloga posumnjati, pa stoga sud optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela ocjenjuje istinitim i u potpunosti ga prihvaća.
7. Na temelju optuženikova priznanja počinjenja kaznenog djela i dugih provedenih dokaza nespornim proizlazi, a kako je to navedeno u činjeničnom opisu djela optužnice i izreke ove presude, da je optuženik dana 21. srpnja 2024. oko 20:50 sati kod Nove Gradiške, na 166. kilometru sjeverne kolničke trake autoceste A3, postupajući po prethodnom dogovoru sa za sada nepoznatim osobama koje su mu na njegov mobilni uređaj marke „iPhone“ pozivnog broja [broj telefona] prethodno slale lokacije osoba koje treba prevesti, u nakani da se za novčanu naknadu u iznosu od 1.300,00 eura nepripadno imovinski okoristi nedozvoljenim prevoženjem osoba za koje je znao da ne ispunjavaju uvjete za zakonit boravak u Republici Hrvatskoj, a koje su prethodno nezakonito ušle na teritorij Republike Hrvatske, u osobnom vozilu marke „Opel Astra“ njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], prevozio u smjeru Zagreba trinaest državljana Sirijske Arapske Republike, od kojih je njih petero, svjestan da time ugrožava njihov život i tjelesni integritet, smjestio u prtljažni prostor navedenog vozila dimenzija 95 centimetara dužine, 102 centimetra širine i 68 centimetara visine, koji prostor nije namijenjen prijevozu osoba i unutar kojega ne postoje ventilacija, sjedala i sigurnosni pojasevi za zaštitu putnika.
8. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, a kako to proizlazi iz optužnice, smatra da je naprijed opisanim postupanjem optuženika prema prevoženim osobama postupano na nečovječan način, kao i da je optuženik bio svjestan da time ugrožava njihov život i tjelesni integritet, zbog čega je njegovo postupanje kvalificirano kao kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.
9. Razmatrajući postupanje optuženika i način prijevoza vijeće nalazi da prijevoz 13 nezakonitih migranata u osobnom automobilu marke Opel Astra, od kojih je 5 bilo smješteno u prtljažni prostor dimenzija 95 centimetara dužine, 102 centimetra širine i 68 centimetara visine, koji prostor nije namijenjen prijevozu osoba i unutar kojeg nema ventilacije, sjedala niti sigurnosnih pojaseva, predstavlja očito neprimjeren način prijevoza ljudi. Budući da se radi o očito neprimjernom načinu prijevoza ljudi vijeće je dalje razmatralo predstavlja li optuženikovo postupanje nečovječno ili ponižavajuće postupanje u svjetlu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava postupanje je nečovječno ako je bilo unaprijed smišljeno, neprekidno se primjenjivalo satima i prouzročilo je stvarnu tjelesnu ozljedu ili veliku tjelesnu ili duševnu patnju jačeg intenziteta (presuda Labita protiv Italije, 26772/95 od 6. travnja 2000.). Ponižavajuće postupanje je ono kojim se umanjuje ljudsko dostojanstvo i ponižava vrijednost pojedinca (ponižavanje u očima same žrtve i/ili u očima drugih ljudi) bez obzira je li to bio cilj ili ne, zatim ono kojim je slomljen fizički ili moralni otpor žrtve ili je žrtva navedena da postupa protiv svoje volje ili savjesti, kao i ono koje kod žrtve uzrokuje osjećaje straha, patnje i podređenosti (presuda M. i M. protiv Hrvatske, 10161/13 od 3. rujna 2015.)
11. Iz stanja spisa i provedenih dokaza vidljivo je da niti jedan od ilegalnih migranata nije ispitan, dok u spisu nema nikakvih podataka o tome u kakvom su fizičkom i zdravstvenom stanju bile prevožene osobe. Dalje, nema podataka i dokaza o tome da su migranti tražili ili da im je eventualno bila pružena medicinska pomoć. Uslijed takvog stanja stvari ne proizlazi dokazanim da su prevožene osobe zadobile tjelesne ozljede tijekom prijevoza, a zbog činjenice njihova neispitivanja, zbog čega nema ni podataka o tome kako su na psihičkom i emotivnom planu doživjele opisane uvjete prijevoza, ne može se izvesti ni nedvojben zaključak o tome da bi prevožene osobe pretrpjele kakvu tjelesnu ozljedu ili moguće duševnu patnju jačeg intenziteta, a što bi posljedično kvalificiralo postojanje obilježja nečovječnog postupanja.
12. Budući da je tužiteljstvo optuženiku činjeničnim opisom djela u optužnici stavilo na teret da je bio svjestan da opisanim načinom prijevoza ugrožava život i tjelesni integritet migranta, vijeće je ispitalo i je li opisanim načinom i uvjetima prijevoza migranata doveden u opasnost njihov život ili tijelo, što je posebna kvalifikatorna okolnost propisana člankom 326. stavkom 2. KZ/11.
13. Da bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 326. stavka 2. KZ/11 za život i tijelo prevoženih osoba mora biti stvorena konkretna opasnost, odnosno takva opasnost koja predstavlja realnu i blisku mogućnost da dođe do povrede zaštićenog pravnog dobra. I ovdje se ističe da iz podataka i dokaza u spisu ne proizlazi da su prevožene osobe prilikom prijevoza pretrpjele tjelesne ozljede niti da je za njih nastupila konkretna ugroza za život ili tijelo. To bi bio slučaj, primjerice, da su migranti dulje vrijeme prevoženi u ekstremnim uvjetima velike hladnoće ili vrućine, ili da su za vrijeme prijevoza bili izloženi nekakvim biološkim patogenima ili izrazito nesanitarnim uvjetima zbog koji je moglo doći zaraze koja je mogla utjecati na njihovo zdravlje ili dovesti do oštećenja tjelesnih funkcija. Međutim, provedeni i raspoloživi dokazi na takvo što ne upućuju, dok prema stanju spisa migranti nisu tražili medicinsku pomoć niti im je ona pružena, iz čega vijeće zaključuje da očito neprimjereni način njihova prijevoza nije stvorio takvu ugrozu koja je realno i neposredno mogla dovesti do povrede zaštićenog pravnog dobra.
14. Dakle, vijeće je utvrdilo da očito neprimjerenim načinom prijevoza ilegalnih migranata nije doveden u opasnost njihov život ili tijelo te da prema prevoženim osobama nije postupano ni nečovječno.
15. Međutim, vijeće ističe da prema javno dostupnim podacima s otvorenih Internet izvora osobno vozilo marke Opel Astra standardno ima pet sjedala, što znači da je predviđeno za prijevoz upravo tolikog broja osoba. U konkretnom slučaju u osobnom automobilu te marke prevoženo je 13 državljana Sirijske Arapske Republike, dakle dvostruko više osoba od predviđenog broja putnika za takvo vozilo, a od kojih je petoro migranata bilo smješteno u skučenom prtljažnom prostoru koji nije namijenjen prijevozu osoba i unutar kojeg nema ventilacije, sjedala niti sigurnosnih pojaseva. Dalje, notorna je činjenica da su ekonomija i gospodarstvo Sirije devastirani dugogodišnjim građanskim ratom pa je očito da su prevožene osobe bile ekonomske izbjeglice koje su na područje Europske unije došle u potrazi za boljim uvjetima života. Dakle, vodeći računa o tome da je optuženik kritične zgode prevozio 13 migranata u osobnom vozilu koje je predviđeno za prijevoz svega pet osoba, uobzirujući dalje da je pet od 13 migranata bilo nagurano u iznimno skučenom prtljažnom prostoru vozila isprepletenih nogu i ruku, povezujući navedeno s činjenicom da se radilo o ekonomski ugroženoj skupini ljudi koji su uslijed nezavidnih socijalnih prilika bili prinuđeni nezakonito doći na područje Europske unije, te zbog toga i pristati na ovakav neprimjeren način prijevoza, vijeće nalazi da je takvim prijevozom, u kombinaciji sa iskorištavanjem teške životne i ekonomske situacije migranata, a sve radi stjecanja imovinske koristi, grubo povrijeđeno njihovo ljudsko dostojanstvo jer se s migrantima postupalo na osobito ponižavajući način kojim su stavljeni u stanje podređenosti, a koje postupanje i u očima drugih ljudi predstavlja očito umanjenje vrijednosti pojedinca.
16. Slijedom izloženog vijeće je zaključilo da postupanje optuženika ispunjava sva obilježja ponižavajućeg postupanja prema prevoženim osobama, što je posebno kvalifikatorno obilježje propisano člankom 326. stavkom 2. KZ/11. Iz tog razloga vijeće je izmijenilo dio pravnog opisa kaznenog djela navedenog u optužnici na način da je u izreci presude dio pravnog opisa kaznenog djela odgovarajuće korigiralo tako da on glasi "pri čemu je s tim osobama postupao na ponižavajući način".
17. Samo uzgred, napominje se da je u činjeničnom opisu djela optužnice navedeno da je optuženik bio svjestan da postupajući na opisani način ugrožava život i tjelesni integritet prevoženih osoba. Tužiteljstvo je smatralo da je na taj način optuženik prema ilegalnim migrantima postupao nečovječno, no prethodno je elaborirano zašto je vijeće našlo da postupanje optuženika ipak predstavlja ponižavajuće postupanje u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
18. Međutim, vijeće posebno naglašava da za opstojnost kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11 nije odlučno na koji način optuženik subjektivno doživljava značenje pojma poštovanja ljudskog dostojanstva, a samim tim i pojmova nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, već je od utjecaja objektivni značaj njegova postupanja s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: I Kž-434/2019-8 od 5. studenog 2019. godine). Stoga i navodi u činjeničnom opisu djela optužnice, da je optuženik bio svjestan da postupajući na opisani način ugrožava život i tjelesni integritet prevoženih osoba, predstavljaju očito suvišan te za opstojnost i kvalifikaciju kaznenog djela potpuno nebitan dio činjeničnog opisa, iz kojeg razloga vijeće nije ni interveniralo u činjenični opis djela naveden u izreci presude.
19. Kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11 čini onaj tko osobama koje nisu državljani Republike Hrvatske iz koristoljublja omogući nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj pri čemu je s tim osobama (u objektivnom smislu) postupao na ponižavajući način.
20. S obzirom da je optuženik u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela koje mu je optužnicom stavljeno na teret, uobzirujući pritom od strane vijeća izvršene izmjene pravnog opisa kaznenog djela, nesporno je da je svojom radnjom ostvario sva objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela. Dalje, razvidno je da ne postoji niti jedan razlog isključenja protupravnosti optuženikove radnje, dok njegova ubrojivost tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Slijedom navedenog proizlazi da je optuženik bio svjestan da svojim protupravnim postupanjem, opisanim u izreci presude, ostvaruje sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11 što je očito i htio, a za koje djelo je i proglašen krivim.
21. Za predmetno kazneno djelo člankom 326. stavkom 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora od 3 (tri) do 12 (dvanaest) godina.
22. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je vodio računa o tome da je svrha kažnjavanja izraziti optuženiku društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, zatim odvratiti ga od činjenja novih kaznenih djela, no i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo. Nadalje, svrha kažnjavanja je kod građana održati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja i na taj način utjecati na građane da ne čine kaznena djela.
23. Razmatrajući stupanj krivnje kao okolnost važnu za odmjeravanje kazne ističe se da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio potpuno ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom te da je bio svjestan pravne zabranjenosti svog postupanja, iz čega proizlazi da je postupao s krivnjom najvišeg stupnja.
24. Olakotnim je vijeće optuženiku cijenilo činjenicu priznanja počinjenja kaznenog djela što je bitno pridonijelo skraćivanju trajanja kaznenog postupka i njegovoj ekonomičnosti u vidu smanjenja troškova. Dalje, optuženik je izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela iz čega proizlazi da je vlastito ponašanje spoznao kao društveno i moralno neprihvatljivo. Optuženik je prethodno kazneno i prekršajno neosuđivana osoba iz čega je vidljivo da je njegov raniji život bio usklađen s društvenim i pravnim pravilima. Uz ove olakotne okolnosti vijeće je optuženiku kao dodatnu olakotnu okolnost cijenilo i činjenicu da je na ime sporedne novčane kazne ponudio platiti novčani iznos u visini po određenju suda.
25. Međutim, način počinjenja kaznenog djela ukazuje na planiranu i koordiniranu aktivnost optuženika sa nepoznatim osobama što vijeću upućuje na visok stupanj organizacije te postojanje povećane kriminalne količine i ustrajnosti u postupanju optuženika. Dalje, kaznenim djelom iz članka 326. KZ/11 ugrožava se integritet vanjskih granica Europske unije te se stvara sigurnosni rizik jer se onemogućuje praćenje ulaska u i kretanja nezakonitih migranata na području Unije, dok se s druge strane ugrožava i sigurnost migranata jer im se onemogućava pružanje odgovarajuće socijalne i pravne zaštite i pomoći u slučaju da se migranti krijumčare u nelegalne svrhe i za nedopuštene djelatnosti. Sve navedeno vijeće je optuženiku cijenilo otegotnim.
26. Uobzirujući stupanj krivnje kao mjeru kazne te naprijed iznesene otegotne okolnosti, kao i višestruke olakotne okolnosti koje prema mišljenju vijeća u svojoj ukupnosti i kvaliteti čine naročite olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje ublažene kazne, vijeće je optuženiku za počinjeno kazneno djelo izreklo kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci uz primjenu djelomične uvjetne osude tako da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci ima izvršiti, dok se preostalih 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci uvjetovanog dijela kazne neće izvršiti ako optuženik u roku 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, uz dodatni uvjet da optuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude na ime sporedne novčane kazne uplati iznos od 5.000,00 eura.
27. Sporedna novčana kazna optuženiku je izrečena na temelju članka 40. stavka 2. i 5. KZ/11 u vezi članka 42. stavka 1. i 4. KZ/11 te sa sastoji od 50 dnevnih iznosa visine dnevnog iznosa 100,00 eura, što ukupno iznosi 5.000,00 eura, a koji iznos je optuženik dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], SWIFT CODE: NBHRHR2X, model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-182-2025, opis plaćanja sporedna novčana kazna u predmetu broj: K-182/2025 u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.
28. Posebno se upozorava optuženik, ukoliko u ostavljenom roku ne uplati iznos od 5.000,00 eura na ime sporedne novčane kazne, da će djelomična uvjetna osuda biti opozvana te će se odrediti izvršenje cjelokupne izrečene kazne u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci zatvora.
29. Vijeće nalazi da je naprijed izrečena kazna zatvora, uz djelomičnu uvjetnu osudu i izrečenu sporednu novčanu kaznu, adekvatna sankcija koja će optuženika odvratiti od činjenja novih kaznenih djela, a kod građana održati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i jačati svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela te sve treće odvratiti od činjenja kaznenih djela.
30. Na temelju članka 54. KZ/11 sud je optuženiku u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti uračunao vrijeme oduzimanja slobode počevši od dana 21. srpnja 2024. u 22:30 sati kada je isti uhićen pa nadalje.
31. Vijeće je, na temelju članka 79. KZ/11, od optuženika trajno oduzelo prethodno privremeno oduzete predmete i to: mobilni uređaj marke „iPhone” IMEI brojeva: [IMEI broj], s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] s obzirom da se radi o predmetu koji je bio uporabljen za počinjenje kaznenog djela, a koji će po pravomoćnosti presude postati vlasništvo Republike Hrvatske.
32. Optuženik je, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, u cijelosti oslobođen obveze snošenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja. Naime, vijeće je našao da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka od strane optuženika kao državljanina Pakistana sa završenom samo osnovnom školom, bez imovine u svom vlasništvu, koji je prethodno bio zaposlen u Italiji kao kuhar, očigledno bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i materijalna egzistencija.
U Slavonskom Brodu, 26. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Mišo Pavičić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
O tome obavijest:
1. ODO Slavonski Brod, na broj: KO-DO-398/2024
2. Optuženi KN – putem Zatvora u Požegi - po prijevodu na urdu jezik
3. Izabrani branitelj Krešimir Kmet, odvj. u Slav. Brodu