REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-16/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj
stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb,
Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz
Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 47, protiv
tuženika ZELENDVOR d.o.o. Zelendvor, Grofova Bombelles 2, OIB 85512018621,
kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički
j.t.d. iz Varaždina, Kratka 2/I, radi isplate iznosa od 13.347,61 kn, odlučujući o
tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj
P-37/2021-30 od 8. prosinca 2022., 22. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Varaždinu poslovni broj P-37/2021-30 od 8. prosinca 2022. u točki I. i dijelu
točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu
od 1.757,15 EUR / 13.239,26 kn sa zakonskom zateznom od 8. prosinca 2022. do
isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj
P-37/2021-30 od 8. prosinca 2022. u preostalom dijelu točke II. izreke kojim je
naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 316,88 EUR /

2.387,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 316,88 EUR / 2.387,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-37/2021-30 od 8.
prosinca 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.347,61 kn / 1.771,53 ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 53 Pž-16/2023-3 2

EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. studenog do isplate po stopi koja je
propisana za ostale odnose (točka I. izreke) i naložio je tuženiku naknaditi tužitelju
parnične troškove u iznosu od 15.626,76 kn / 2.074,03 EUR sa zakonskom
zateznom kamatom od 8. prosinca 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale
odnose (točka II. izreke).

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog
pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu da pobijanu
presudu preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da naknadi
parnične troškove tuženiku računajući i žalbeni trošak u iznosu od 3.343,75 kn.
Žalitelj u bitnom navodi da je nesporno da se štetni događaj (nalet automobila
osiguranog kod tužitelja na divljač) dogodio na cesti D-2 na 12 km i 600 m te javne
ceste, a što ne predstavlja područje lovišta kojim gospodari tuženik. Pozivom na
odredbe Zakona o lovstvu, koji je važio u vrijeme štetnog događaja, ističe da mjesto
štetnog događaja ulazi u područje propisano čl. 9. st. 2. t. 5. Zakona o lovstvu u
kojem je zabranjen lov pa smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 19.
Zakona o lovstvu prema kojem na površinama zemljišta na kojem se ne
ustanovljavaju lovišta divljač je dužan zaštićivati vlasnik zemljišta, odnosno pravna ili
fizička osoba koja koristi to zemljište, i da su stoga za nastalu štetu odgovorne
Hrvatske ceste d.o.o. koje na temelju zakona upravljaju cestom na kojoj se dogodio
nalet na divljač. Odluku o trošku osporava zbog odluke o glavnoj stvari i zbog
pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je nepravilno dosuđen trošak za
sastavljanje podneska od 19. siječnja 2022. jer se radi o ostalim podnescima pa je
neosnovano priznato tuženiku 100 bodova, te da je neosnovano priznat trošak za
sastavljanje podneska od 1. listopada 2021. jer nije bio potreban za vođenje spora
budući da je sadržaj tog podneska mogao biti iznesen na ročištu održanom istog
dana. Također smatra nepravilno priznatim trošak sudske pristojbe na tužbu i
presudu u iznosu od 600,00 kn, jer prema vrijednosti predmeta spora pristojba iznosi
500,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana osim djelomično u odnosu na odluku o parničnom
trošku.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 13.347,61 kn /

1.771,53 EUR kojeg tužitelj potražuje od tuženika na ime onoga što je na temelju
police kasko osiguranja platio svom osiguraniku radi popravka oštećenja nastalih na
vozilu registarske oznake VŽ 855-NV u štetnom događaju 25. kolovoza 2018 na
državnoj cesti D-2 u Gaju Petrovečkom naletom na divljač (srnu).

Poslovni broj: 53 Pž-16/2023-3 3

8. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio, a u
žalbenoj fazi postupka nije sporno, da je automobil registarskih oznaka VŽ 855-NV
(kojim je upravljala Darinka Turščak), a koji je kod tužitelja osiguran policom kasko
osiguranja, naletio na divljač (srnu) 25. kolovoza 2018. na području lovišta kojim
upravlja tuženik, te da je na automobilu čiji je vlasnik Kristijan Turščak nastala
imovinska šteta u visini troškova popravka vozila u iznosu od 13.347,61 kn. Utvrđeno
je da vozačica oštećenog vozila u vrijeme štetnog događaja nije bila pod utjecajem
alkohola, te da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka vozila dozvoljenom
brzinom (80-85 km/h), koja je uz postojeći prometni znak opasnost – divljač na cesti,
bila dozvoljena na tom dijelu ceste 90 km/h, iz čega proizlazi da nema doprinosa
vozačice za nastali štetni događaj, budući da je vještačenjem utvrđeno da se nesreća
mogla izbjeći s brzinom manjom od 40 km na sat.

9. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud
da u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika za štetu na vozilu osiguranika
tužitelja, koju je prouzročio nalet srne, i to na temelju odredbe čl. 1064. u svezi s
odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) te čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu
(„Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 14/14 i 62/17) koji je bio na snazi u vrijeme
štetnog događaja.

10. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da, primjenom Zakona o cestama za
predmetnu štetu odgovaraju Hrvatske ceste d.o.o. Naime, Zakonom o cestama je
propisana odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnom cestom, odnosno
koncesionara za štetu od naleta divljači, po načelu krivnje. Prema odredbi čl. 50. st.

2. Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno
koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta
na divljač, samo ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije
označena prometnom signalizacijom i opremom. U konkretnom slučaju nije sporno
da je na mjestu štetnog događaja bila postavljena vertikalna i horizontalna prometna
signalizacija, te da je iz smjera naleta vozila postojao vidno postavljen prometni znak
„divljač na cesti“ uz dopunsku ploču narednih 2 km.

11. Prema tome, pitanje eventualne odštetne odgovornosti osoba koje
gospodare lovištima uređeno je Zakonom o lovstvu, a proizlazi iz čl. 83. st. 1. toga
Zakona prema kojem je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran
lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećenik
poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, ali i iz čl. 75. i 77. Zakona
o lovstvu prema kojima je lovoovlaštenik obvezan poduzimati mjere za sprečavanje
štete od divljači prema trećim osobama. Odgovornost lovoovlaštenika regulirana je i
općim propisima obveznog prava. Divljač koja izađe na prometnicu iz lovišta i koja se
nekontrolirano kreće javnom prometnicom, u konkretnom slučaju srna , predstavlja
opasnu stvar, pa se na odgovornost za štetu primjenjuju odredbe čl. 1063. do čl.

1067. ZOO-a. Slijedom toga, lovačka društva odgovaraju za štetu od divljači po
pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.

12. Kako je u ovom postupku utvrđeno da vozačica nije doprinijela nastanku
štetnog događaja (čl. 1067. ZOO-a), tuženik kao ovlaštenik u lovištu iz kojeg je
istrčala divljač, odgovara na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a, kojom je propisano da

Poslovni broj: 53 Pž-16/2023-3 4

za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari odgovara njezin vlasnik, prema načelu objektivne odgovornosti.

13. Iz navedenog proizlazi da je suprotno žalbenim navodima, na utvrđene
činjenice prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da je
tužbeni zahtjev osnovan.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl.

154. st. 1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Međutim, o visini
dosuđenog troška je djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

15. U pravu je žalitelj da je za sastavljanje podneska od 19. siječnja 2022.
trebalo primijeniti Tbr. 8. t. 3. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;
dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora priznati tužitelju 25 bodova, a ne
100 bodova, jer se radilo o ostalim podnescima (uz koji je tužitelj dostavio dokaz), a
ne o nekom od podnesaka taksativno navedenom u t. 3. tog Tbr.-a. Također je u
pravu žalitelj da je neosnovano priznat tuženiku trošak za sastavljanje podneska od

1. listopada 2021. (100 bodova), budući da je tužitelj navode iz tog podneska mogao
iznijeti na ročištu koje je održano istog dana, pa se taj trošak ne može smatrati
potrebnim za vođenje spora (čl. 155. ZPP-a). Nadalje, u pravu je tuženik da prema
vrijednosti predmeta spora pristojba na tužbu te na presudu iznosi 500,00 kn, pa
budući da je plaćanje dodatne pristojbe u iznosu od po 100,00 kn za tužbu i za
presudu skrivio sam tužitelj, taj trošak ne može pasti na teret tuženika. Stoga je za
iznos od 2.387,50 kn pravilno trebalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog
troška.

16. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena
tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. i
djelomično u točki II. izreke (točka I. izreke ove presude), a djelomično je na temelju
odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačena odluka o trošku u točki II. izreke (točka II.
izreke ove presude).

17. Budući da je tuženik u odnosu na glavni zahtjev u cijelosti izgubio spor, a
samo djelomično uspio u odnosu na sporedni zahtjev (trošak parničnog postupka)
valjalo je tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti i odlučiti
kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 22. studenog 2023.

Sudac Ružica Omazić

Broj zapisa: 9-30860-2d9fa

Kontrolni broj: 0fdf1-ccb75-72fbf

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.