REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-660/20-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kruni Mittermayeru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Jež kao zapisničarke u kaznenom postupku protiv okrivljenog JP zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 114/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 123. stavka 2. KZ/11 sve u vezi s člankom 51. KZ/11 u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku od 20. ožujka 2020. broj KO-DO-1033/2020 preuzete od strane Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje OKDO Zagreb) od 5. ožujka 2020. broj KO-DO-413/2021 izmijenjene podneskom od 12. svibnja 2021. nakon održane javne rasprave 22. svibnja 2025. u odsutnosti OKDO Zagreb i branitelja optuženika te u prisutnosti optuženog JP dana 26. svibnja 2025. objavio je a dana 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-660/20-2 od 21. svibnja 2020.

II. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08

Optuženi JP, OIB: [osobni identifikacijski broj]., sin J i Ć, rođene F, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]. državljanin Republike Hrvatske, s završenim pravnim fakultetom, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, dobrog imovnog stanja, umirovljenik s mjesečnim primanjima od 800,00 eura, kazneno neosuđivan, nalazi se na slobodi,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

- 14. prosinca 2018. godine u 11,25 sati, u Zagrebu, upravljajući osobnim vozilom marke „VW Passat“ registarskih oznaka [registarska oznaka] ulicom grada Vukovara, iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada, protivno odredbi članka 133. stavak 1. zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019.), olako držeći da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, ušao u raskrižje s Trešnjevačkim trgom, Ozaljskom ulicom, Trakošćanskom ulicom i Krapinskom ulicom kojim se upravlja prometom uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima te prolaskom kroz isto raskrižje i ulaskom u Krapinsku ulicu nije propustio sve sudionike u prometu koji se kreću smjerom u kojem je promet dopušten, pa je upravo zbog toga desnim bočnim dijelom svoga vozila udario u pješakinju ĆP koja je prelazila kolnik Krapinske ulice preko obilježenog pješačkog prijelaza kojim se prometom upravlja prometnim svjetlima, iz smjera istoka u smjeru zapada dolazeći mu se desne strane u trenutku kada je kretanje za smjer pješakinje bilo zeleno svijetlo oborivši je na kolnik, pri čemu svemu je oštećena FP zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma prvog slabinskog kralješka te se neposredno nakon prometne nesreće koju je prouzročio, propustio zaustaviti i pružiti pomoć, oštećenoj JPĆ premda je to bio u mogućnosti bez da sebe i druge ozbiljno ugrozi,

- dakle, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je drugoj osobi prouzročena osobito teška tjelesna ozljeda i nije pružio pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga

- pa da bi time u stjecaju počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. kaznenog zakona („Narodne novine“ broj : 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., i 11/18., dalje KZ/11) a kažnjivo po članku 227. stavak 2 KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – nepružanjem pomoći – opisano i kažnjivo po članku 123. stavku 2. KZ/11

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Optužba i imovinskopravni zahtjev

1. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog JP, zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u članku 227. stavku 2. KZ/11 u vezi sa stavkom 1. KZ/11 a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11 te kaznenog djela nepružanja pomoći opisanog i kažnjivog po članku 123. stavku 2. KZ/11 sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Navedena optužnica preuzeta je od strane OKDO Zagreb dana 5. ožujka 2020. pod brojem KO-DO-413/2021 te je u istoj činjenični opis izmijenjen podneskom od 12. svibnja 2021. Tijekom cjelokupnog trajanja postupka oštećenica ĆP nije postavljala imovinskopravni zahtjev.

Očitovanje optuženika o optužbi

2. Optuženi JP se u odnosu na optužbu za kaznena djela navedena u optužbi očitovao kako se ne smatra krivim za oba kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom. Niti nakon izmjene optužnice od strane OKDO Zagreb podneskom od 12. svibnja 2021. optuženik nije promijenio svoje očitovanje o kaznenim djelima koje mu se tako izmijenjenom optužnicom stavljaju na teret, to jest i nakon izmjene optužnice se očitovao kako se ne smatra krivim za oba kaznena djela koja mu se nakon izmjene optužnice stavljaju na teret.

Provedeni dokazi

3. Tijekom postupka kao dokaz pročitana je slijedeća dokumentacija: zapisnik o očevidu PU zagrebačke, II. Policijske postaje prometne policije Zagreb broj: K-111- 2018 od 14. prosinca 2018. (list 3-4 spisa), skica mjesta događaja od 14. prosinca 2018. (list 5 spisa), fotografski elaborat mjesta događaja od 14. prosinca 2018. (list 6- 13 spisa), medicinska dokumentacija na ime JPĆ (list 2, 36 do 37 spisa) ovdje je očitom omaškom na raspravnom zapisniku navedeno 27 do 30 spisa, medicinska dokumentacija za oštećenu ĆP (list 114 – 122 spisa), zapisnik o rekonstrukciji (list 127 i 128 spisa), dokumentacija vezano za režim rada semafora na raskrižju Trešnjevački trg – Ozaljska – Trakošćanska – Krapinska (listovi 131 do 137 spisa), nalaz i mišljenje vještaka za promet dipl. ing. Zvonka Ivašića (listovi 141-149 spisa) te nalaz i mišljenje sudsko – medicinskog vještaka Davora Mayera (listovi 162-164 spisa). Isto tako tijekom dokaznog postupka neposredno na raspravi ispitani su svjedoci GP i to na raspravnom zapisniku od 20. srpnja 2021. (listovi 104 – 105 spisa) te ŠP na raspravnom zapisniku od 20. listopada 2021. (listovi 123 – 124 spisa). Na raspravi je neposredno ispitan i prometni vještak Srećko Hlišć i to na raspravnom zapisniku od 22. veljače 2024. (listovi 184 – 188 spisa). Tijekom postupka zamolbenim putem preko suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku ispitana je svjedokinja ŽP i to 17. prosinca 2024. (listovi 217 do 219 spisa), dok su neposredno na raspravi nakon promjene raspravnog suca neposredno dodatno u svojstvu svjedoka ispitani svjedokinja JPĆ i vještak Srećko Hlišć na raspravnom zapisniku od 22. svibnja 2025. (listovi 231 do 239 spisa). Tijekom postupka pročitan je i izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog JP.

Iskaz optuženika

4. U svojoj obrani koju je optuženi JP dao na kraju dokaznog postupka isti je naveo kako je inkriminiranog dana bila subota ili nedjelja negdje oko 12:00 sati. Dalje je u svom iskazu naveo kako se taj dan vraćao s Rebra iz posjete prijatelju natrag na Trešnjevku. Isto tako naveo je kako je vrijeme bilo u redu, prošao je Aveniju Vukovar, pa nakon toga Krapinsku ulicu te došao do Žumberačke ulice gdje se nalazio njegov bivši ured. Naveo je kako ga je u tom trenutku nazvala kćerka da ga treba policija i to u Dubovačkoj ulici 28 gdje je prijavljen te joj je tom prilikom naveo kako ionako ide prema njoj te joj rekao da policija pričeka. Nakon što je došao na adresu naveo je kako ga je policija najprije tražila dokumente, vozačku i prometnu dozvolu, te ga je onda nakon toga pitala je li prije otprilike 20 minuta prolazio pravcem iz Vukovarske ulice prema Krapinskoj ulici kroz raskršće kod Trešnjevačkog trga. Optuženik je tom prilikom naveo kako jest te da su mu oni rekli da je udario osobu. Optuženik je potom naveo kako im je rekao da je to nemoguće obzirom na to da ako se to dogodilo da bi on to sigurno znao budući da ima više od pedeset godina vozačkog iskustva te nikada nije imao niti jedan sudar. Nadalje je u svojoj obrani naveo kako je zajedno s policijskim službenicima otišao na lice mjesta sa svojim autom te je tamo s policijskim službenicima koji su imali opremu za uviđaj obavio razgovor. Nadalje, naveo je kako je policijski službenik snimao njegovo vozilo sa svih mu strana te jedino što su pri tome našli su bila dva ili tri otiska prstiju na suvozačkim vratima. Nadalje je naveo kako ga je policijski službenik alkotestirao te je pritom naveo kako je onda policijskog službenika pitao o kojoj osobi se to radi odnosno što je ta osoba rekla o događaju. Optuženik je u svom iskazu naveo kako mu je na to policijski službenik rekao da mu je osoba rekla kako je pala. Optuženik je dalje naveo kako je onda on pokušao rekonstruirati cijeli slučaj te je naveo kako se ne sjeća da je bilo nekih pješaka na kolniku. Isto tako naveo kako je on išao u koloni od četiri do pet automobila iz smjera Vukovarske prema Krapinskoj. Nadalje je naveo da kada mu je policijski službenik rekao da je netko pao on je policijskom službeniku odgovorio kako je ta osoba možda pala ali da ju on nije s automobilom udario. Optuženik je nadalje naveo kako je u Vukovarskoj bio u koloni četvrti ili peti auto te je čekao da mu se upali zeleno svijetlo te kada se upalilo zeleno svijetlo je krenuo u smjeru Krapinske ulice. Optuženik je naveo kako po njegovoj procijeni zeleno svijetlo na semaforu u tom pravcu traje oko 25 sekundi te po njegovoj procijeni može proći 10 do 15 automobila za vrijeme tog zelenog svijetla prema Krapinskoj ulici. Isto tako je naveo kako su svi automobili po njegovoj procijeni vozili brzinom od 20 do 30 km/h. Naveo je kako kada je prelazio raskršće je gledao naprijed, ali je perifernim vidom gledao i sa strane te je vidio pješake kako stoje s obje strane ulice kod semafora, ali da sigurno nije vidio niti jednoga pješaka da se nalazio na kolniku te da nije vidio da bi bilo koji od pješaka i zakoračio na kolnik. Nadalje je naveo kako je kada je prolazio raskršće prema Krapinskoj je čuo neki udarac u predjelu suvozačkih vrata i to kao da mu je netko pokucao. Nakon toga udarca je naveo kako je dalje nastavio voziti te se pitao što je to bilo, da li je to možda bio neki udarac u kotač te je nakon kraćeg vremena usporio te pogledao u unutrašnji retrovizor automobila te je vidio kako preko pješačkog prijelaza pješaci prelaze s jedne na drugu stranu te nije vidio ništa sporno. Dalje je u svojoj obrani naveo kako je istom tom brzinom od oko 20 do 30 km/h nastavio do ureda te ga je onda kćerka zvala. Optuženik je u svojoj obrani odmah rekao policijskom službeniku koji je radio očevid da na pješačkom prijelazu postoji pet kamera te da ako se nešto dogodilo se vidi na tim kamerama te da te snimke pribave. Optuženik je nadalje u svojoj obrani naveo kako mu nije jasan iskaz oštećenice da je ona prelazila na zeleno jer ako je prelazila na zeleno i gledala u tom pravcu kako onda nije vidjela ispred sebe automobil od četiri metra. U svojoj obrani je dalje naveo kako je oštećenicu pitao da li je gledala i lijevo i desno i ona je navela kako je gledala i lijevo i desno te da nikakav automobil nije vidjela. Optuženik je u svojoj obrani naveo kako policijski službenici nisu pravovremeno nabavili snimke nadzornih kamera a kao što to nije učinilo niti državno odvjetništvo iako je on to tražio. Nadalje je naveo kako je njemu žao što je oštećenica stradala međutim on tamo nju nije vidio niti je vidio bilo koju drugu osobu tom prilikom. Pritom je pojasnio kako je prolazio kroz zeleno u koloni brzinom 20 do 30 km/h te kako sigurno nikakve osobe nisu prelazile preko pješačkog prijelaza ispred oštećenice dok je on prolazio tim putem te je sasvim sigurno oštećenica tom prilikom pogriješila jer je ona prelazila kada nije smjela. Nadalje je naveo kako je iskaz svjedokinje VP upitan iz razloga što ona nije mogla vidjeti kako je auto okrznuo oštećenicu iz razloga što je ona dolazila iz suprotnog smjera, a veličina automobila joj je zaklanjala pogled iz drugog smjera gdje je išla oštećenica.

4.1. U svojoj obrani koju je dao prilikom svog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u skladu s člankom 208a. ZKP/08 optuženik je naveo kako je u inkriminirano vrijeme upravljao svojim vozilom marke „VW Passat“ registracijskih oznaka [registarska oznaka] te da je u raskrižje ulice grada Vukovara s Trešnjevačkim trgom, Ozaljskom ulicom, Trakošćanskom ulicom i Krapinskom ulicom ušao u trenutku kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo te da se nalazio u koloni te da su se ispred njega nalazila četiri ili pet automobila. Naveo je kako je čuo nekakav udarac kada je prošao raskrižje Krapinske ulice nakon čega je usporio s vožnjom no naveo je kako tom prilikom nije ništa vidio te se ništa nije događalo niti ga je netko zaustavljao kao i da nitko nije pao. Isto tako je naveo kako je vidio da s obje strane kolnika stoje osobe no nije vidio osobu koju bi udario te je tom prilikom naveo kako ne zna koje je prometno svijetlo bilo upaljeno za pješake.

Nesporne činjenice

5. Obzirom na detaljnu i opširnu obranu optuženika nesporno je kako je optuženik inkriminiranog dana upravljao svojim vozilom marke „VW Passat“ registracijskih oznaka [registarska oznaka] te da je u inkriminiranom razdoblju sa svojim automobilom prolazio raskršćem ulica grada Vukovara s Trešnjevačkim trgom, Ozaljskom ulicom, Trakošćanskom ulicom i Krapinskom ulicom. Isto tako je nesporno kako je optuženik prolazeći raskršćem s Krpainskom ulicom čuo kako je neku udarac u vrata svog vozila na suvozačkoj strani te mu se tom prilikom činilo kao da je netko pokucao.

Sporne činjenice

6. Ono što je sporno jest je li prilikom prolaska kroz navedeno raskršće optuženik sa svojim vozilom desnim bočnim dijelom svoga vozila udario u pješakinju ĆP

– JPĆ koja je prelazila kolnik Krapinske ulice preko obilježenog pješačkog prijelaza kojim se prometom upravlja prometnim svjetlima, iz smjera istoka u smjeru zapada te joj je došao s njezine desne strane u trenutku kada je kretanje za smjer pješakinje bilo zeleno svijetlo oborivši je na kolnik, to jest sporno je je li do kontakta optuženikovog vozila i oštećenice došlo radi neopreznog upravljanja automobilom optuženika ili je do kontakta došlo radi neopreznog prelaženja pješačkog prijelaza od strane oštećenice ĆP. Vezano za navedeno sporno je je li optuženik prilikom prelaska navedeno raskrižja iz smjera Vukovarske ulice prema Krapinskoj ulici isto prelazio kada mu je to bilo dopušteno to jest je li navedeno raskršće prelazio kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo ili nije, odnosno je li oštećenica ĆP za svoj smjer kretanja preko pješačkog prijelaza preko Krapinske ulice iz smjera istoka prema zapadu isto prelazila kada je za njezin smjer kretanja bilo zeleno svijetlo. Isto tako, sporno je li nakon nesreće koju je prema navodima optužbe optuženik prouzročio se isti propustio zaustaviti i pružiti pomoć oštećenoj JPĆ.

Bitni sadržaj dokaza o spornim činjenicama

7. Iz zapisnika o očevidu PU Zagrebčake, II. Policijske postaje prometne policije Zagreb broj: K-111-2018- od 14. prosinca 2018. (listovi 3 – 4 spisa) vidljivo je kako su prilikom očevida uz policijske službenike koji su očevidu bili nazočni prisustvovali optuženik, oštećena ĆP, svjedokinje GP i ŽP. Konstatirano je kako je oštećena ĆP zadobila teške tjelesne ozljede te joj je liječnička pomoć pružena u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu. U dijelu zapisnika pod nazivom oštećenja na vozilima i objektima te visina štete navedeno je između ostalog da su na desnom bočnom dijelu – prednjim vratima pronađene brisotine nastale uslijed kontakta s pješakinjom. Isto tako u dijelu zapisnika pod nazivom opis mjesta događaja, tragova, položaj vozila i dr. konstatirano je da je mjesto događaja do dolaska ekipe za očevide bilo izmijenjeno utoliko što je optuženik sa svojim osobnim vozilom napustio mjesto događaja dok je oštećena JPĆ prevezena u bolnicu. Isto tako u tom dijelu zapisnika konstatirano je kako na tom mjestu događaja nisu pronađeni nikakvi tragovi a mjesto događaja je fiksirano skicom i fotografijom. U zapisniku je konstatirano kako su i optuženik i oštećenica na licu mjesta alkotestirani te niti jedan niti drugi nisu bili pod utjecajem alkohola.

7.1. Iz skice mjesta događaja od 14. prosinca 2018. (list 5 spisa) vidljiva je skica mjesta događaja to jest raskršća na kojem se dogodila prometna nesreća s ucrtanim smjerom kretanja optuženika kao i s ucrtanim smjerom kretanje pješakinje ĆP. Iz fotografskog elaborata mjesta događaja od 14. prosinca 2018. (list 6-13 spisa) vidljivo je kako fotografije F.1. i F.2. prikazuju opći izgled mjesta događaja fotografirano u smjeru kretanja osobnog automobila [registarska oznaka] a fotografije F.3., F.4., F.5. prikazuju bliži izgled mjesta događaja fotografirano u smjeru kretanja osobnog automobila [registarska oznaka]. Fotografija F.6. prikazuje opći izgled mjesta događaja fotografirano u smjeru kretanja pješakinje ĆP a fotografija F.7. prikazuje bliži izgled mjesta događaja fotografirano u smjeru kretanja pješakinje ĆP. Fotografija F.8. prikazuje opći izgled mjesta događaja fotografirano u kontra smjeru od smjera kretanja pješakinje ĆP

– JPĆ. Fotografije F.9. do F.15. prikazuju osobni automobil registracijskih oznaka [registarska oznaka] te tragove brisotina koje su pronađene na navedenom vozilu točnije na prednjim suvozačevim vratima s desne strane vozila.

7.2. Iz medicinske dokumentacije na ime JPĆ (list 2, 36 – 37 spisa), te iz medicinske dokumentacija za oštećenu ĆP (list 114 – 122 spisa) vidljivo je kako je oštećena ĆP prilikom udara automobila zadobila tešku tjelesnu ozljedu prijeloma 1. slabinskoga kralješka.

7.3. Iz zapisnika o rekonstrukciji od 17. veljače 2022. (list 127 i 128 spisa) vidljivo je da je optuženik vještaku Zvonku Ivašiću pokazivao smjer svog kretanja te je tom prilikom vještak vršio potrebna mjerenja. Optuženik je pokazivao da se kretao kroz križanje od jugo-istoka prema sjevero-zapadu u koloni vozila brzinom 30 do 35 km/h s time da je dodao da prije ulaza u križanje je bio zaustavljen kao četvrto vozilo pred križanjem te je u križanje ušao nakon paljenja zelenog svjetla na semaforu za njegov pravac kretanja. Optuženik je dalje naveo da kada je došao na pješački prijelaz sa sjeverne strane križanja ili neposredno nakon toga je čuo nekakav lagani udarac, kao da je netko pokucao na prednje desno bočno staklo. Tom prilikom je pogledao u desno i otraga te je tom prilikom usporio te nije nikoga vidio iza sebe niti na kolniku. Prilikom rekonstrukcije oštećenica je pokazala vještaku smjer svog kretanja te je pritom opisala događaj te je pokazala da je neposredno prije nesreće stajala na pješačkom otoku na oko 1 metar istočno od istočnog ruba kolnika pri čemu je ispred nje bilo još pješaka. Oštećena ĆP je dalje navela da kada se upalilo zeleno svjetlo na pješačkom semaforu je počela zajedno sa drugim pješacima prelaziti kolnik, te kada je ušla u dubinu kolnika za oko 0,5 metara je jednom nogom došlo do naleta vozila na nju, uslijed čega je bila zarotirana u desno, nakon čega je pala na leđa uz istočni rub kolnika. Dalje je navela kako se vozilo udaljilo prema sjeveru bez ikakvog zaustavljanja. Svjedokinja je pritom navela da u trenutku stajanja na kolniku je uočila da se ispred nje "pojavilo nešto tamno". Prometni vještak je nakon izvršenih mjerenja naveo kako je potrebno zatražiti dinamiku u radu semafora za vrijeme nesreće.

7.4. Iz zaključka iz nalaza i mišljenja vještaka za promet dipl. ing. Zvonka Ivašića (listovi 141-149 spisa) u kojem se isti osvrnuo i na dokumentaciju vezano za režim rada semafora na raskrižju Trešnjevački trg – Ozaljska – Trakošćanska – Krapinska (listovi 131 do 137 spisa) vidljivo je slijedeće:

- da je u trenutku nesreće došlo do naleta ispružene noge oštećenice na prednja desna vrata s prolazećeg vozila optuženika ispred oštećenice na istočnom rubu pješačkog prelaza preko Krapinske ulice

- od istočnog ruba kolnika Krapinske ulice do mjesta naleta oštećenice na desni bok vozila optuženika, oštećenica je prelazila kolnik na putu od oko 0,5 metara, brzinom od oko 5 km/h u vremenu od oko 0.4 sekunde

- ukoliko je optuženik pokrenuo svoje vozilo kao četvrto vozilo pred križanjem s južne strane križanja, tada je došao do ulaza u križanje, to jest semafora na ulazu u križanje na putu od oko 26 metara, u vremenu od oko 5,1 sekundi, pri čemu je postigao brzinu kretanja od oko 36,7 km/h

- od mjesta ulaza u križanje, do mjesta nesreće, optuženik se kretao svojim vozilom kroz križanje na putu od oko 32,7 metara u vremenu od oko 3,2 sekunde

- od mjesta pokretanja vozila, u poziciji kao četvrto vozilo prije semafora s južne strane križanja, do mjesta nesreće optuženik se kretao kroz križanje u ukupnom vremenu od oko 8,3 sekunde

- u spisu se nalazi dijagram rada semafora za križanje na kojem je došlo do predmetne prometne nesreće

- rad semafora u vrijeme događaja nalazi se na signalnom planu broj 2

- ukupno vrijeme izmjene svih svjetala na predmetnom križanju iznosi 75 sekundi

- na signalnom planu ritam rada semafora za pravac kretanja vozila optuženika označen je slovom „C“ u kojem se zeleno svjetlo za pravac kretanja optuženika pali u 47 sekundi rada semafora i traje sve do završetka faze rada 75 sekundi i nastavlja se dalje do 4. sekunde faze rada semafora, dakle faza zelenog svjetla na semaforima za pravac kretanja vozila optuženika traje ukupno 32 sekunde

- na signalnom planu ritam rada semafora za pješake u pravcu kretanja oštećenice označen je slovom „d“, te se zeleno svjetlo pali u 11 sekundi faze rada semafora i traje 15 sekundi do 26 sekunde faze rada semafora

- provedena analiza pokazuje da je optuženiku bilo potrebno za dolazak do mjesta nesreće iz pozicije zaustavljenog četvrtog vozila južnije od stop linije s južne strane križanja oko 8,3 sekunde, a imajući u vidu ukupnu dužinu faze zelenog svjetla na semaforu za pravac kretanja optuženika od 32 sekunde, očito je da je optuženik mogao za vrijeme trajanja faza zelenog svjetla za njegov pravac kretanja doći do mjesta nesreće dok je za njegov pravac kretanja bilo na semaforu upaljeno zeleno svjetlo, kao varijanti događaja prema optuženiku proizlazi da je oštećenica započela prelaziti pješački prijelaz preko Krapinske ulice za vrijeme dok je za njezin pravac kretanja na semaforu za pješake bilo upaljeno crveno svjetlo

- za slučaj da je do nesreće došlo na način kako je to pokazala oštećenica na rekonstrukciji nesreće, dakle da je oštećenica zakoračila na kolnik neposredno nakon paljenja zelenog svjetla na semaforu za pješake, i to oko 0,5 sekundi nakon paljenja, to bi značilo da je do nesreće uslijedilo za vrijeme dok je za pravac kretanja vozila optuženika bilo na semaforu upaljeno crveno svjetlo

- od trenutka gašenja zelenog svjetla na semaforu na ulazu u križanje za pravac kretanja optuženika do paljenja zelenog svjetla na pješačkom semaforu za pravac kretanja oštećenice protekne vrijeme od 7 sekundi pa kako se od semafora na ulazu u križanje iz pravca juga do mjesta nesreće optuženik kretao u vremenu od oko 3.2 sekunde, proizlazi da nije moguće da bi optuženik u križanje za vrijeme trajanja zelenog svjetla na semaforu za njegov pravac kretanja koje bi se ugasilo za vrijeme kretanja optuženika kroz križanje i upalilo se zeleno svjetlo za pravac kretanja oštećenice do trenutka njenog izlaska na kolnik

- dakle nije moguće da bi optuženik i oštećenica mogli ući u križanje pa da za oba njihova smjera kretanja bude na semaforu upaljeno zeleno svjetlo

- na mjestu nesreće nije pronađen niti jedan materijalni trag, koji bi ukazivao koja su svjetla na semaforima bila upaljena za pravce kretanja optuženika i oštećenice u trenutku njihovog ulaska u križanje, to jest kolnik

- u trenutku stupanja oštećenice na kolnik 0.4 sekunde prije naleta na desni bok prolazećeg vozila optuženika vozilo optuženika nalazilo se desnim bokom udaljeno od mjesta nesreće za oko 4 metra, na kojem bi razmaku optuženik mogao kočenjem zaustaviti svoje vozilo do brzine kretanja od oko 14 km/h

7.5. Iz nalaza i mišljenja sudsko – medicinskog vještaka Davora Mayera (listovi 162- 164 spisa) proizlazi kako je medicinskom obradom oštećenice utvrđena ozljeda prijelom trupa 1. slabinskog kralješka, kompresivnog tipa te da ta ozljeda čini cjelinu s postavljenom kliničkom dijagnozom natučenja slabinskokrižnog dijela leđa i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Dalje se u mišljenju navodi kako takva ozljeda u pravilu nastaje prilikom pada unatrag uz posjedanje stražnjicom na tlo. U mišljenju se dalje navodi kako je primarni kontakt ostvaren između noge oštećenice u iskoraku i desne bočne strane vozila u predjelu prednjih vratiju (mjesto brisotine) te da se u tom slučaju radilo o tangencijalnom brišućem kontaktu niskog intenziteta koji nije uzrokovao ozljede mehanizmom izravnog udara, već je doveo do rotacije oštećenice oko uzdužne osi tijela u smjeru kretanja kazaljki na satu, što je rezultiralo gubitkom ravnoteže i padom unatrag na leđa. Dalje se navodi kako utvrđena ozljeda oštećenice stoji u uzročno - posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom, a mehanizam nastanka se uklapa u dinamiku nesreće kakva proizlazi iz stanja spisa. U mišljenju se dalje navodi kako su utvrđenja prometnog vještaka u suglasju s iznesenim sudskomedicinskim utvrđenjima.

7.6. Iz iskaza svjedokinje GP s raspravnog zapisnika od 20. srpnja 2021. (listovi 104 – 105 spisa) proizlazi kako se ista inkriminiranoga dana kretala kao pješak Tratinskom ulicom i to iz pravca Doma sportova prema Trešnjevačkom placu te je na pješačkom prijelazu Tratinske ulice na podu vidjela jednu žensku osobu te se oko nje skupio veći broj ljudi. Dalje je navela kako samu prometnu nezgodu nije vidjela već je samo vidjela jedno vozilo kako se udaljava od mjesta nesreće te je zapisala registarsku oznaku tog vozila za koje je mislila da je sudjelovalo u ovoj nesreći. Dalje je navela kako je usporedbom sa registarskim oznakama koje su neki drugi očevidci zapisali zaključila da je zapisala upravo registarsku oznaku sudionika prometne nezgode. Svjedokinja je dalje navela kako je gospođa više ležala uz pločnik pješačkog prijelaza i to za njezin pravac kretanja s lijeve strane ceste, odnosno na lijevom pločniku. Svjedokinja je navela kako ona niti je vidjela događaj, niti je čula prethodno kako škripi kočnica ili udarac već je vidjela situaciju kada je ova gospođa već ležala na podu. Na posebno pitanje OKDO Zagreb svjedokinja je navela da je ovo vozilo koje se udaljavalo vozilo sporije od inače uobičajene brzine kretanja vozila na toj prometnici te je svjedokinja navela kako je pritom zaključila da promatra situaciju iza sebe. Na daljnje pitanje državne odvjetnice je li to zaključila ili je vidjela da promatra situaciju navela je da je vidjela da gleda u retrovizoru prema mjestu nesreće, a kada ju se pitalo u kojem retrovizoru svjedokinja je navela u retrovizoru u sredini vozila. Svjedokinja je isto tako navela kako je taj vozač nastavio svoje kretanje Tratinskom ulicom i otišao. Na posebno pitanje optuženika svjedokinja je navela da je oko te gospođe bilo sigurno petero ili šestero ljudi te je dosta njih skočilo pomoći. Svjedokinja je navela kako ne može odgovoriti na pitanje da li su tada već počeli ljudi prelaziti pješački prijelaz jer je vidjela tu ženu koja leži na podu, te svaki njezin odgovor ne bi bio pouzdan. Na daljnje pitanje svjedokinja je navela da nakon što je ova osoba pogledala u retrovizor se ista nastavila kretati vozilom normalnom brzinom te se nije radilo o nikakvoj jurnjavi ili ubrzavanju.

7.7. Svjedokinja ŠP u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 20. listopada 2021. (listovi 123 – 124 spisa) je navela kako se inkriminiranog dana kretala Trakošćanskom ulicom te je tom prilikom došla do pločnika ispred pješačkog prijelaza koji se nalazi na kolniku Krapinske ulice, točnije raskrižje Krapinska, Ozaljska, Vukovarska. Dalje je navela kako na pješačkom prijelazu postoje semafori koji reguliraju promet, te je čekala da se upali zeleno svjetlo na semaforu zajedno sa pješacima s time da je napomenula da je to bilo vrijeme Adventa, i petak, te je bilo dosta ljudi na pločniku, a kada se upalilo zeleno svjetlo, je krenula prelaziti kolnik. Dalje je navela kako misli da je ispred nje hodala jedna skupina ljudi jer je bilo dosta pješaka, te kad je stupila na pješački prijelaz je osjetila udarac koji ju je zaokrenuo i od kojeg je pala na leđa te udarila glavom i kralježnicom o pod a taj udarac ju je malo i odbacio no navela je kako je pala na kolnik. Dalje je navela kako ju je udarilo nešto veliko tamne boje te je navela kako je to bio auto. Dalje je navela kako u prvi čas je nakon pada mislila da se ne može uopće pomicati no pristupili su joj pješaci i pomogli su joj te je tada shvatila da može micati i sa rukama i nogama. Svjedokinja je nadalje navela kako su pješaci koji su joj pomogli bili dosta ljuti na osobu koja je ovo učinila jer se ta osoba nije zaustavila niti joj je priskočila u pomoć, to jest točnije, ne zna da li se zaustavila, no svakako joj nije pristupila i pomogla te je ta osoba svakako otišla sa mjesta nesreće. Svjedokinja je nadalje navela kako je nakon nesreće bila u šoku, iz razloga jer je to bio zaista iznenadni udarac i potpuno neočekivan s obzirom na poziciju u kojoj se nalazila i trajanju zelenog svjetla na semaforu. Svjedokinja je dalje navela kako misli da je padao lagani snijeg. Na daljnje pitanje suca svjedokinja je navela da je po nju došla hitna pomoć te joj je ustanovljen prijelom kralješka L1 i distorzija vratne kralježnice. Dalje je navela kako je bila hospitalizirana četiri dana te je tom prilikom dobila i ortrozu i mirovanje u trajanju od tri mjeseca. Na posebno pitanje suca svjedokinja je navela kako je ona naknadno čula ime vozača te je navela kako ju on osobno nije potražio. Dalje je navela da ako se radi o ovdje prisutnoj osobi u ulozi optuženika navela je kako ga ona prvi puta vidi. Dalje je navela kako joj zaista nije jasno postupanje vozača, a pogotovo joj nije jasna činjenica da je otišao sa mjesta događaja te joj nije pružio pomoć. Na posebno pitanje zamjenice OKDO Zagreb navela je da je bilo zaista dosta ljudi koji su čekali prelazak preko pješačkog prijelaza, te je navela kako pouzdano zna da je stupila na pješački prijelaz dok je još bilo zeleno svjetlo na semaforu i to u grupi ljudi, a prije nje je već nekoliko ljudi stupilo na pješački prijelaz. Na daljnje pitanje OKDO Zagreb navela je da može dostaviti cjelokupnu medicinu dokumentaciju u spis predmeta. Isto tako navela je kako nije vidjela otkuda je došao taj automobil. Na posebno pitanje braniteljice svjedokinja je navela kako je pogledala i lijevo i desno preko svojih ramena jer to inače uvijek čini. Navela je kako nije vidjela nikakvu prometnu aktivnost to jest nije vidjela nailazak bilo kakvog vozila. Na posebno pitanje braniteljice navela je da su se pješaci kretali neposredno jedan iza drugog kako je to uobičajeno na pješačkom prijelazu. Svjedokinja je isto tako navela kako ne zna reći s kojim dijelom vozila je udarena te je navela kako zna da je to bilo u lijevu stranu tijela radi čega je i okrenuta. Navela je isto tako kako ne zna koji pješaci su konkretno bili ljuti na vozača jer ona od tih ljudi nije uzimala podatke te ne zna da li su ti koji su iskazivali ljutnju svjedočili u ovom postupku. Na posebno pitanje optuženika navela je kako ne zna nikakve podatke o autu, niti njegovu duljinu.

7.8. Na raspravnom zapisniku od 22. veljače 2024. (listovi 184 – 188 spisa) svoj nalaz i mišljenje je dao vještak Srećko Hlišć na poziv raspravne sutkinje koja je tada bila zadužena za vođenje ovog postupka budući kako je prometni vještak Zvonko Ivašić koji je izradio pisani nalaz i mišljenje čiji zaključci su izneseni pod točkom 7.4 ove presude za vrijeme trajanja ovog postupka preminuo. U svom iskazu vještak je naveo kako je u vezi predmetne prometne nesreće obavljeno prometno vještačenje po vještaku Zvonku Ivašiću, a nakon što je obavljena rekonstrukcija događaja na mjestu nesreće u bitnome proizlazi da se optuženik kretao osobnim vozilom voznom trakom za ravno od jugo-istoka prema sjevero-zapadu ulicom Grada Vukovara, te je prolaskom kolnika Trešnjevačkog trga ušao u nastavku u Krapinsku ulicu gdje je u području pješačkog prijelaza došlo do naleta pješakinje na prednji dio desnog bočnog dijela osobnog vozila, s time da je pješakinja upravo stupala na pješački prijelaz sa prometnog otoka. Vještak je dalje naveo kako se u konkretnom slučaju dogodio nalet pješakinje na osobno vozilo. Vještak je dalje naveo kako je prilikom očevida utvrđeno da je pješakinja stupala na kolnik i bila u iskoraku od oko 0,5 m, kada je uslijedio kontakt ispružene noge s vozilom optuženika zbog čega je oštećena rotirana oko okomite osi u desno pala na kolnik. Vještak je dalje naveo da ukoliko je pješakinja kretala s prometnog otoka kao nogostupa mogla je normalnim korakom ostvariti brzinu od oko 5 km/h i stupati na kolnik oko 0,4 sekunde prije nesreće. Vještak je dalje naveo da nije moguće utvrditi kojom se brzinom kretalo osobno vozilo iz razloga što na kolniku mjesta nesreće nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi, niti je poznat zaustavljeni položaj vozila nakon nesreće pa se na brzinu kretanja osobnog vozila može zaključivati tek posredno. Vještak je dalje naveo da u slučaju ako je optuženik pokrenuo svoje vozilo kao četvrto u nizu tada je do ulaza u križanje prešao put od oko 26 m, te bi uz ubrzanje od 2 m u sek. na navedenom putu postigao brzinu od oko 10,1 m u sek. ili 37 km/h, u vremenu od 5,1 sek te bi nakon toga u jednolikoj vožnji dostignutoj brzini do mjesta naleta s jedne na drugu stranu križanja prešao put do mjesta naleta od oko 32,7 metara, što bi trajalo oko 3,2 sekunde, iz čega proizlazi da bi od pokretanja optuženika do naleta došlo u vremenu oko 8,3 sekunde. Vještak je dalje naveo kako je promet na križanju u vrijeme nesreće bio reguliran semaforima koji su radili ispravno. Isto tako je naveo kako tehničkim putem nije moguće zaključivati pod kojim svjetlom semafora je optuženik ulazio u križanje, a oštećenica stupala na kolnik kao pješakinja. Vještak je dalje naveo kako prema podacima o semaforizaciji križanja u vrijeme nesreće je bio aktivan drugi program rada dužinom trajanja ciklusa od 75 sek. Dalje je naveo kako za smjer kretanja optuženika vozački semafor ima oznaku C, a pješački za smjer kretanja oštećene D. Naveo je kako je dalje poprečan promet Trešnjevačkim trgom odnosno Krapinskom ulicom ima semafore oznake A i B pri čemu iz dokumentacije proizlazi da zeleno svjetlo A i B počinje u desetoj i završava u četrdestoj sekundi, dok zeleno svjetlo pješacima smjerom oštećene počinje u 11 i završava u 37 sek. Dalje je naveo kako smjer kretanja vozila optuženika dobiva zeleno u 47. sek. i završava u 4. sekundi sljedećeg ciklusa. Obzirom na dužinu trajanja zelenog svjetla za smjer kretanja optuženika od ukupno 32 sekunde i u slučaju postojanja kolone vozila ispred njega, moguće je da je križanjem prošao na upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, pa bi pješakinja na kolnik stupala kada joj je već prošlo zeleno svjetlo i bilo duboko u crvenom. Vještak je dalje u svom iskazu naveo kako je u slučaju da je oštećena krenula u prelazak kolnika na paljenje zelenog svjetla, znači da je okrivljenik morao u križanje ulaziti pod crvenim svjetlom semafora, a to nakon što mu se kod ulaska u križanje ugasilo zeleno svjetlo. To je naveo obzirom na okolnost da je zaštitno vrijeme između gašenja zelenog svijetla vozilu okrivljenika i paljenju zelenog svijetla pješakinji sedam sekundi. Pritom je naveo kako bi u tom konkretnom slučaju ovakav način prolaska optuženika kroz križanje bio konfliktan vozilima i tramvajima koji idu od zapada prema istoku i od istoka prema zapadu Trešnjevačkim trgom, to jest ta vozila bi morala sačekati prolazak vozila optuženika kroz križanje. Vještak je nadalje naveo kako u svakom slučaju nije moguće da bi optuženik i oštećenica imali upaljeno zeleno svjetlo na semaforu u trenutku nastanka nesreće, već da jedino postoji teoretska mogućnost ako bi se vozilo kretalo vrlo sporo kroz križanje, ispred vozila koja se kreću Trešnjevačkim trgom, pa da uđe na još zeleno svjetlo za svoj smjer kretanja i da dođe do mjesta naleta kada se oštećenoj upalilo zeleno svjetlo. U tome slučaju brzina kretanja bi bila manja od one koju vozilo okrivljenika može ostvariti ubrzavanjem i vožnjom u koloni, te u konkretnom slučaju tada brzina okrivljenika ne bi prelazila 15 km/h. Dalje je naveo da trenutku kada je pješakinja stupala na kolnik nesreća je bila neizbježiva. Vještak je dalje u svom iskazu na pitanje braniteljice, a s obzirom na iskaz oštećenice o načinu na koji je krenula prelaziti kolnik i da je ispred nje hodala jedna skupina ljudi jer je bilo dosta pješaka te da bi se navedeni pješaci trebali prije nje nalaziti na putanji osobnog vozila vještak je naveo kako u toj situaciji ne može tehnički objasniti okolnost izostanka naleta vozila okrivljenika na tu skupinu pješaka. Vještak je nadalje u svom iskazu na pitanje braniteljice koje se odnosi na navod oštećenice da je pogledala lijevo i desno preko svojih ramena i da nije vidjela nikakvu prometnu aktivnost odnosno nailazak bilo kakvog vozila naveo da bi vozilo okrivljenika dolazilo pješakinji s lijeve bočne i nešto stražnje strane tijela te da bi u tom slučaju ako bi pješakinja doista obavila provjeru preko lijevog ramena tada nije moguće tehničkim putem objasniti zbog čega nije vidjela nailazak vozila okrivljenika jer bi se isto moralo nalaziti s njene lijeve bočne i nešto stražnje strane u odnosu na mjestu gdje se nalazi. Nadalje vještak je na pitanje zamjenika OKDO Zagreb koliko vremenski traje provjera s lijeve na desnu stranu naveo da se ne radi o nekom reakcijskom vremenu poput kočenja ili skretanja, ako se provjera lijevo pa desno može obaviti od sekundu do dvije što u bitnome ovisi o samoj osobi. Vještak je dalje naveo da ako se uzme u obzir da je pješakinja imala i gubitak vremena na pokrete te ako bi ukupno vrijeme do naleta bilo oko jedne sekunde tada bi u trenutku kretanja a za slučaj da se osobno vozilo nalazi na ulaznoj strani križanja njegova brzina trebala iznositi 32,7 m/sek što je 118 km/h. Dalje je naveo kako nije vjerojatno da pješakinja pogledom u lijevu stranu ne bi mogla vidjeti osobno vozilo na ulasku u križanje čak da se kretalo navedenom brzinom od 118 km/h. Vještak je u svom daljnjem iskazu a na pitanje suda li je optuženik mogao čuti udarac naveo da s obzirom na mjesto kontakta koje se nalazi na području desnih vrata sam kontakt bi trebao biti čujan, budući da se radi o dijelu vozila koje je poput zvučne kutije. Vještak je dalje naveo kako je inkriminiranog dana promet bio užurban kako u smislu pješaka tako i u smislu vozila i to bilo po Tratinskoj ulici odnosno Trešnjevačkom trgu bilo Krapinskom ulicom i ulicom grada Vukovara. Pritom je pojasnio da su se mogla očekivati manja zatišja, ali da se sveukupno radilo o gustom prometu te da kada se govori o užurbanosti se ne misli na brzinu kretanja koja je bi bila povećana već na tok prometa koji nije letargičan nego je užurban. Vještak je dalje u svom iskazu naveo kako na mjestu nesreće nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi prema kojima bi bilo moguće utvrditi bilo koji element dinamike nastanka nesreće kao i samo mjesto nesreće. Vještak je dalje u svom iskazu na pitanje suda, a s obzirom na njegov navod da se udarac mogao čuti s obzirom na vidno polje da se mjesto kontakta nalazi granično izvan vidnog polja desnog oka to jest i izvan perifernog vida, pa da se dogodio kontakt sa pješakom optuženik bi mogao znati u slučaju ako bi s udarom pogledao u vanjski desni retrovizor jer bi tada mogao vidjeti da je pješakinja pala na kolnik. U svom daljnjem iskazu na posebno pitanje braniteljice, a u svezi tragova koji se nalaze na prednjim desnim vratima te da li je optuženik imao intervencije u pogledu pokušaja brisanja tih tragova vještak je naveo da to ne može utvrditi budući da uzima da su tragovi kako su zabilježeni policijskim očevidom nastali u predmetnom događaju, a radi se o kontaktnom tragu okrznuća prednjeg dijela desnih vrata ispod vanjskog desnog retrovizora. Dalje je pojasnio kako je mehanizam nastanka ovog traga može biti kontakt s nogom pješaka, ali i bilo kojim drugim objektom mekanije strukture koji je sličan nozi pješaka. Vještak je dalje u svom iskazu na pitanje suda naveo da je odmah po udaru pad pješakinje bio vidljiv u vanjskom desnom retrovizoru, a nakon udaljavanja osobnog vozila prema naprijed u unutarnjem kroz stražnje vjetrobransko staklo a još većem udaljavanju na sva tri retrovizora. Vještak je dalje naveo da trenutak kada se može u unutarnjem retrovizoru vidjeti polegnut pješak na kolniku ovisi o podešavanju visine retrovizora, to jest njegovog kuta, i trenutnog položaja očiju vozača, te se ne da precizno utvrditi.

7.9. Svjedokinja ŽP koja je tijekom postupka zamolbenim putem ispitana preko suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku i to 17. prosinca 2024. (listovi 217 do 219 spisa) je u svom iskazu navela da iako se inkriminirani događaj davno zbio da se jako dobro sjeća prometne nesreće koja se slikovito ali istinito rečeno odigrala pred njezinim očima i to udaljenosti vrlo blizu nje. Navela je kako se sjeća da je bila sredina mjeseca prosinca 2018. negdje oko podneva, možda malo prije te je navela kako je bila sama na jednom raskrižju u Zagrebu gdje je doslovno ispod semafora čekala da se upali zeleno svjetlo kako bi mogla proći cestu po zebri te preći na drugu stranu ceste. Navela je kako se sjeća da je gledala ispred sebe te da je iz suprotnog smjera stajala jedna žena koja je također čekala da joj se upali zeleno svjetlo. Dalje je navela da kada se upalilo zeleno svjetlo da je ona krenula sa svoje strane a ta druga žena je krenula s svoje strane, da je pritom s njezine desne strane „naletilo“ jedno vozilo koje je dolazilo iz ulice grada Vukovara te je išla ravno na njih to jest ulazilo je u Krapinsku ulicu. Dalje je navela da je to vozilo udarilo gospođu koja prelazila cestu, a koja je cestu prelazila kao i ona kada joj se upalilo zeleno svjetlo. Svjedokinja je dalje navela kako je gospođa pala na tlo a vozač je nakon toga nastavio sa vožnjom od prilike još nekoliko metara, možda najviše desetak metara, kratko se zaustavio te potom nastavio sa vožnjom u nepoznatom pravcu. Svjedokinja je dalje navela kako je grupa ljudi koja je prelazila cestu s jedne i s druge strane a među kojima je bila i ona su pomogli gospođi da se podigne sa ceste a netko od prisutnih je pozvao policiju ili hitnu pomoć ili oboje. Dalje je svjedokinja navela kako je sa strane sa koje je oštećena gospođa prelazila cestu bilo još pješaka no oni su svi bili nekoliko koraka iza nje tako da je ona bila prva. Svjedokinja je dalje navela kako se zbog proteka vremena ne može sjetiti niti marke niti tipa niti boje vozila koji je udarilo oštećenu pješakinju. Svjedokinja je dalje navela da je stradala gospođa bila na rubu kolnika, to jest da se nalazila na rubu trotoara, to jest nije bila na kolniku sve dok se nije upalilo zeleno svjetlo te je ista krenula preko kolnika kada se upalilo zeleno svjetlo, a vozilo je udarila na prvoj četvrtini pješačkog prijelaza gledajući iz pravca kretanja oštećenice. Dalje u svom iskazu svjedokinja je navela kako je vozilo pješakinju udarilo u predjelu gornjeg dijela lijevog bedra, negdje ispod kuka. Svjedokinja je dalje navela kako je ona u trenutku kada je vozilo udarilo pješakinju se nalazila isto tako na zebri koju je počela prelaziti te je već koračala preko nje otprilike dva metra. Dalje je u svom iskazu svjedokinja navela kako je bila magla ali je na tom dijelu vidljivost bila dobra te da koliko se sjeća je asfalt bio suh.

7.10. Svjedokinja ĆP je u svom dopunskom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 22. svibnja 2025. (listovi 231 do 239 spisa) navela kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dan na raspravnom zapisniku od 20. listopada 2021. godine (listovi 123-125 spisa). Dodatno je u svom iskazu na posebno pitanje suda da se izjasni je li prilikom stupanja na pješački prijelaz prije nje stupio netko drugi odnosno druga skupina ljudi ili je ona najprije stupila, a nakon nje drugi ljudi navela da koliko se sjeća da je bilo drugih ljudi te da su oni stupili na pješački prijelaz i to ne svi, ali da su neki od njih na pješački prijelaz stupili prije nje a neki poslije nje. Na predočavanje iskaza svjedokinje VP koja je ujedno i očevidac inkriminiranog događaja a koja je u svom iskazu navela da je oštećenica ta koja je prva stupila na pješački prijelaz, a nakon toga ostali ljudi iza nje svjedokinja je navela kako je svjedokinja ŽP to vjerojatno tako rekla zato što je očito samo gledala nju. Svjedokinja je nadalje, a na dodatno pitanje suda u svom iskazu na pitanje je li vidjela da dolazi automobil s njezine lijeve strane navela kako je bila fokusirana na gledanje semafora to jest na gledanje kada će se njoj upaliti zeleno svijetlo za prijelaz preko pješačkog prijelaza te stoga nije gledala okolo te nije vidjela da sa njezine lijeve strane dolazi automobil. Pritom je dodatno pojasnila kako kada je pristupila na raskršće je gledala sve semafore na raskršću, a tek se potom fokusirala na svoj semafor. Svjedokinja je isto tako navela kako je tom prigodom automobil udario samo nju a niti jednu drugu prisutnu osobu. Svjedokinja je navela kako često prolazi navedenim raskršćem ali ne može reći koliko puta točno.

7.11. Prilikom davanja dodatnog iskaza kojeg je prometni vještak Srećko Hlišć dao na raspravnom zapisniku od 22. svibnja 2025. (listovi 231 do 239 spisa) isti je naveo kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je dao na raspravnom zapisniku od 22. veljače 2024. godine. Dalje je u svom iskazu a na pitanje suda da li je moguće da su i optuženik i oštećenica istovremeno prelazili raskršća na zeleno svijetlo vještak je naveo kako je takva situacija teoretski moguća te da je detalje o tome iznio u svom nalazu i mišljenju na raspravnom zapisniku od 22. veljače 2024. Na daljnje pitanje suda je li moguće da automobil nije bio u kontaktu s bilo kojom drugom osobom osim s oštećenicom ako su te osobe, a kako to oštećenica navodi stupile na pješački prijelaz prije nje vještak je naveo kako je to moguće, a to sve ovisi o rasporedu i položaju pješaka koji su se u tom trenutku nalazili na pješačkom prijelazu. Pritom je pojasnio da je to moguće ako je položaj pješaka bio takav da gabariti automobila su samo zahvatili oštećenicu dok druge pješake nisu. Dalje je pojasnio kako su u tom slučaju pješaci koji su na pješački prijelaz stupili prije oštećenice, a kako to oštećenica navodi su već prošli dio pješačkog prijelaza od onoga gdje je prolazio automobil. Na pitanje braniteljice optuženika da li to znači da je pješacima koji su prelazili pješački prijelaz prije oštećenice, a kako je to oštećenica u svom iskazu navela bilo upaljeno zeleno svijetlo vještak je naveo da ako su pješaci prelazili pješački prijelaz na zeleno svijetlo prije oštećenice da je zeleno svijetlo bilo tada već upaljeno tri do četiri sekunde. Na pitanje OKDO Zagreb da pojasni što u svom nalazu i mišljenju misli pod navodom nalet pješaka na osobno vozilo vještak je naveo kako je pod time mislio da je pješak naletio na osobno vozilo u fizikalnom smislu, to jest kao tijelo na drugo tijelo. Pritom je pojasnio kako je do naleta pješaka na osobno vozilo došlo u predjelu prednjih desnih vrata vozila, ispod retrovizora, a prednji dio vozila je već prešao naprijed.

Raščlamba i ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza o spornom

8. Ocjenjujući iskaz ispitane svjedokinje VP, dva iskaza oštećene ĆP te iskaz svjedokinje GP kao i ocjenjujući nalaz i mišljenje prometnog vještaka kako onog izrađenog u pisanom obliku tako i onog koji je u dva navrata dan na raspravi, pisanog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka te ostalih materijalnih dokaza izvedenih tijekom postupka sud je zaključio kako optuženik nije počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret. Naime, iskazi svjedokinja ĆP i VP kao neposrednih očevidaca događaja nisu u skladu te time iste iskaze sud smatra nevjerodostojnima da bi na njima mogao temeljiti osuđujuću presudu za optuženika. Ono u čemu se iskazi navedenih svjedokinja razlikuju se očituje prije svega u činjenici da je oštećenica svjedokinja ĆP u svoja dva iskaza dana na raspravi jasno i nedvosmisleno navela kako su prije nego što je počela prelaziti pješački prijelaz prije nje preko pješačkog prijelaza isti već prešle i druge osobe dok je svjedokinja ŽP u svom iskazu izričito navela kako je oštećena ĆP bila ta koja je prva zakoračila na pješački prijelaz pa tek potom su iza nje išle druge osobe. Ako se uzme da je u odnosu na tu okolnost istinit iskaz svjedokinje ĆP onda ostaje nejasno i životno nelogično kako je moguće da vozilo optuženika nije naletjelo na neku od drugih osoba koje su prije nje prelazile pješački prijelaz već je naletjelo samo na nju. Tu činjenicu problematizira i prometni vještak u svome iskazu danom na raspravi pritom navodeći kako je takva situacija tek teoretski moguća te je ovisna o tome koji je bio položaj ostalih pješaka koji su prelazili cestu prije oštećene ĆP. Ako se uzme da je u odnosu na tu okolnost istinit iskaz svjedokinje VP onda bi u odnosu na te okolnosti bio sporan iskaz oštećene ĆP što bi opet bilo nejasno i životno nelogično budući kako bi se u toj situaciji više dala prednost vjerodostojnom iskazu svjedokinje VP nauštrb iskaza neposredne oštećenice ĆP. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka je jasno vidljivo a to je vještak i ponovio na raspravi kako je u konkretnom slučaju došlo do naleta pješaka na vozilo a ne do naleta vozila optuženika na pješaka. Iz nalaza i mišljenja vještaka vezano za tu tvrdnju kao i skice mjesta događaja je vidljivo kako su uočeni tragovi brisotina koje su pronađene na optuženikovom vozilu točnije na prednjim suvozačevim vratima s desne strane vozila budući kako je na tom mjestu došlo do kontakta oštećene ĆP s optuženikovim vozilom. Obzirom da se kod optuženika radi o automobilu Volkswagen Passat to znači da je optuženik raskršćem prošao s cjelokupnim prednjim djelom automobila (tzv. haubom) kao i desnim retrovizorom sa prednje desne suvozačeve strane te je tek onda došlo do kontakta oštećene NP s vozilom optuženika. Dakle, vozilo optuženika se kretalo prema naprijed te je nelogično da bi vozilo koje se kreće prema naprijed udarilo pješaka svojom bočnom stranom u predjelu suvozačevih vrata nakon što je više od sigurno jednog metra svoje dužine prošlo navedeno raskršće. Da je optuženik izazvao prometnu nesreću onda bi do kontakta između njegovog vozila i između pješakinje ĆP došlo na način da bi je optuženik sa svojim prednjim djelom vozila udario. Nadalje, ono što je isto tako vidljivo iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka jest činjenica da nije moguće da bi optuženik i oštećenica mogli ući u križanje pa da za oba njihova smjera kretanja bude na semaforu upaljeno zeleno svjetlo, to jest za nekoga od njih je za njihov smjer kretanja moralo biti upaljeno crveno svijetlo a to obzirom na okolnost da je zaštitno vrijeme između gašenja zelenog svijetla optuženiku za njegov pravac kretanja te paljenju zelenog svijetla pješakinji je sedam sekundi. Vještak u odnosu na tu činjenicu u svom nalazu i mišljenju, dakle u odnosu na činjenicu da je i optuženiku kao i oštećenoj ĆP bilo upaljeno zeleno svijetlo prilikom njihovog prolaska kroz raskršće vezano za njihov smjer kretanja pojasnio kako bi u konkretnom slučaju ovakav način prolaska optuženika kroz križanje bio konfliktan vozilima i tramvajima koji idu od zapada prema istoku i od istoka prema zapadu Trešnjevačkim trgom, to jest ta vozila bi morala sačekati prolazak vozila optuženika kroz križanje. Vještak je nadalje u odnosu na tu okolnost naveo kako u svakom slučaju nije moguće da bi optuženik i oštećenica imali upaljeno zeleno svjetlo na semaforu u trenutku nastanka nesreće, već da jedino postoji teoretska mogućnost ako bi se vozilo kretalo vrlo sporo kroz križanje, ispred vozila koja se kreću Trešnjevačkim trgom, pa da uđe na još zeleno svjetlo za svoj smjer kretanja i da dođe do mjesta naleta kada se oštećenoj TP upalilo zeleno svjetlo. U tome slučaju brzina kretanja bi bila manja od one koju bi vozilo optuženika moglo ostvariti ubrzavanjem i vožnjom u koloni, te u konkretnom slučaju tada brzina optuženka ne bi prelazila 15 km/h. Isto tako, ne može se sa sigurnošću izvesti zaključak koja su svjetla na semaforima bila upaljena za pravce kretanja optuženika i oštećenice u trenutku njihovog ulaska u križanje to jest u trenutku njihovog, to jest kolnik budući kako nije pronađen niti jedan materijalni trag, koji bi ukazivao koja su svjetla na semaforima bila upaljena za pravce kretanja optuženika i oštećenice u trenutku njihovog ulaska u križanje, to jest kolnik. Isto tako vještak je svom iskazu naveo kako nije jasno iz kojeg razloga oštećena ĆP nije, iako je ista navela kako je gledala lijevo desno na raskrižju prilikom prelaza preko istoga vidjela kako raskršću kojeg je prelazila prilazi vozilo s njezine lijeve i blago stražnje strane. Nadalje sud je analizirajući iskaz svjedokinje GP iz istog zaključio kako je ista vidjela oštećenicu kako leži na kolniku te druge ljude koji su joj priskočili u pomoć no ista kako je i sama navela nije vidjela samu prometnu nesreću to jest kontakt pješakinje s vozilom optuženika. Iz iskaza svjedokinje GP vidljivo je kako je ista navela da se vozilo optuženika udaljavalo s mjesta nesreće ali normalnom brzinom bez ikakave jurnjave što upućuje na činjenicu da optuženik sa svojim vozilom nije prouzrokovao navedenu prometnu nesreću budući kako je životno logična situacija da ukoliko osoba koja upravlja vozilom prouzrokuje prometnu nesreću da se ista, ukoliko ne izlazi iz vozila želi što prije udaljiti s mjesta nesreće. Isto tako, valja navesti kako u ovom predmetu nema nikakvih materijalnih tragova iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti tko je prolazio raskršćem kroz crveno a tko kroz zeleno svijetlo kako je to već rečeno u nalazu i mišljenju vještaka kao što u ovom slučaju ne postoje nikakvi konkretni materijalni tragovi koji bi upućivali na tragove kočenja optuženikovog vozila a samim time nije niti moguće sa sigurnošću izračunati točnu brzinu kretanja optuženikovog vozila. Isto tako, usprkos traženju obrane policijski službenici tijekom očevida nisu izuzeli snimke nadzornih kamera iz kojih bi se jasno vidio inkriminirani događaj. Osim već ranije navedenih razloga sud nije povjerovao iskazu oštećenice iz razloga što je iskaz iste u suprotnosti sa samim sobom budući kako je ista u svom iskazu navela kako je krenula preko raskršća na zeleno svijetlo a istovremeno je navela kako su prije nje preko raskršća krenuli i drugi pješaci koji su se i nalazili na raskršću prije nego što ga je ona počela prelaziti što je u nesuglasju sa samim sobom budući kako nije moguće da ona krene preko raskršća na zeleno svijetlo isto kao i ostali pješaci u njezinom smjeru kretanja te da se isti ti pješaci nađu na raskršću prije nje. Iskaz svjedokinje VP sud je isto tako cijenio nevjerodostojnim budući kako ista svjedokinja koja je raskršće prelazila iz drugog pravca kretanja nije mogla fizički vidjeti udarac te je uopće njezin navod kako je vozilo udarilo pješakinju sud smatra netočnim iz razloga što isti u suprotnosti s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka koji je naveo kako u konkretnom slučaju došlo do naleta pješaka na vozilo a ne do naleta vozila na pješaka.

Zaključak o činjeničnim utvrđenjima

10. Nakon ocjene svih navedenih dokaza i to svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti sud je nedvojbeno zaključio kako optuženik upravljajući svojim vozilom inkriminiranog dana nije počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret i to na način kako mu se ista stavljaju na teret budući kako smatra da nema niti jednog dokaza kako materijalnog tako i personalnog koji bi izvan svake sumnje upućivao na činjenicu da je optuženik kršeći prometne propise nehajno prouzrokovao prometnu nesreću i udario pješakinju ĆP te joj prouzrokovao teške tjelesne ozljede na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice. Isto tako, obzirom na činjenicu da optuženik nije prouzrokovao prometnu nesreću koja mu se stavlja na teret isti nije niti počinio kazneno djelo nepružanja pomoći drugoj osobi iz članka 123. stavka 2. KZ/11 budući kako navedeno kazneno djelo čini osoba koja ne pruža pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio a pošto navedenu opasnost optuženik nije sam prouzročio to jest nije počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće koje mu se optužnicom stavlja na teret to ne može niti ostvariti obilježja navedenog kaznenog djela nepružanja pomoći.

Razlozi čitanja zapisnika o iskazima

12. Sud je na raspravnom zapisniku od 22. svibnja 2025. pročitao zapisnike o iskazima svih dotada ispitanih svjedoka i ispitanog vještaka i to iskaze svjedokinje GP s raspravnog zapisnika od 20. srpnja 2021. (listovi 104 – 105 spisa), svjedokinje JPĆ s raspravnog zapisnika od 20. listopada 2021. (listovi 123 do 124 spisa), svjedokinje VP s zapisnika od 17. prosinca 2024. (lsitovi 217 do 219 spisa) te iskaz prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća s raspravnog zapisnika od 22. veljače 2024. (listovi 184 do 188 spisa). Navedeni zapisnici su pročitani uz suglasnost stranaka te stoga nije bilo potrebe da se navedeni svjedoci kao i vještak ponovno ispituju. Valja navesti kako je svjedokinja ŽP zbog nemogućnosti pristupa na raspravu iz Dubrovnika u Zagreb ispitana zamolbenim putem preko suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku te je iz toga razloga njezin iskaz pročitan na navedenom raspravnom zapisniku. Neovisno o pročitanim iskazima sud je obzirom na iskaz svjedokinje VP dana 22. svibnja 2025. ponovno neposredno dodatno u svojstvu svjedoka ispitao svjedokinju FP kao i prometnog vještaka Srećka Hlišća.

Pravna utvrđenja

13. Kazneno djelo izazivanja nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. KZ/11 čini onaj sudionik koji u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa na izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu velikih razmjera pa zbog toga prouzroči tešku tjelesnu ozljedu druge osobe ili imovinsku štetu velikih razmjera. Stavak 2. navedenog članka propisuje kažnjavanje za počinjenje navedenog kaznenog djela iz nehaja. Kazneno djelo nepružanja pomoći iz članka 123. KZ/11 čini onaj tko ne pruži pomoć osobi koja je u životnoj opasnosti iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili za drugoga.

13.1. Članak 133. stavak 1. zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019.) na koji se poziva Općinsko kazneno državno odvjetništvo u činjeničnom opisu djela propisuje obvezu vozača koji se približava obilježenome pješačkom prijelazu kojim se upravlja prometnim svjetlima da je isti dužan svoje vozilo zaustaviti ispred pješačkog prijelaza kada mu je danim znakom zabranjen prolaz.

13.2. Obzirom na provedene dokaze sud je utvrdio kako nisu ispunjeni elementi niti jednog od kaznenih djela koje se optužnicom optuženiku stavljaju na teret i to iz razloga što se iz provedenih dokaza ne može zaključiti da je optuženik postupao protivno propisima o zakonu o sigurnosti prometa na cestama to jest ne može se sa sigurnošću zaključiti kako je isti spornim raskršćem prolazio na crveno svijetlo. Isto tako ne može se sa sigurnošću zaključiti da je pješakinja JPĆ preko pješačkog prijelaza raskršće prelazila preko zelenog svijetla za njezin smjer kretanja. Obzirom na navedeno sud nije utvrdio kako je u konkretnom slučaju optuženik postupao nehajno to jest s povredom dužne pažnje te samim time nije ostvario obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11. Obzirom na navedeno u slučaju i ako je navedeno vozilo optuženika bilo u doticaju s pješakinjom ĆP isti nije prouzrokovao opasnost koju je sam prouzročio pa samim time nije počinio kazneno djelo nepružanja pomoći iz članka 123. stavka 2. KZ/11.

Odluka o stavljanju izvan snage kaznenog naloga

14. Obzirom da je tijekom ovog postupka dana 21. svibnja 2020. sud donio presudu kojom je izdao kazneni nalog a protiv koje je bio podnesen prigovor to je sud na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08 bio obvezan prilikom donošenja presude saviti izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-660/20-2 od 21. svibnja 2020.

Odluka o troškovima postupka

15. Obzirom na činjenicu da je sud donio oslobađajuću presudu to je primjenom odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 dosudio da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. svibnja 2025.

S u d a c:

Kruno Mittermayer

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1033/2020

2. optuženik JP, [adresa]

3. braniteljica optuženika odvjetnica Zrinka Bojanić