Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-641/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u pravnoj stvari tužiteljice PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6311/2019-13 od 10. siječnja 2025., 26. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6311/2019-13 od 10. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, za naknadom troškova ovog parničnog postupka kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 502.n ZPP-a.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio i žalbene navode, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Rješenje suda prvog stupnja je razumljivo i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama te nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik u žalbi.

7. Iz spisa je razvidno da je tužiteljica 11. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 21. srpnja 2006. između tužiteljice i tuženika, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u valuti CHF te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa iz navedenih osnova.

8. Tužiteljica je sa tuženikom 15. siječnja 2016. sklopila Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

9. Tužiteljica je 18. svibnja 2020. povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari te je prvostupanjski sud rješenjem od 20. svibnja 2020. utvrdio da je tužba povučena.

10. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu troškova sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a.

11. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je zahtjev tuženika odbio kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 502n st. 5. ZPP-a i Direktivu EU broj 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima uz zaključak da je tužiteljica pokrenula ovaj spor kao potrošač zbog neizvjesnosti pravnog pitanja vezano za ugovor o kreditima u kojima je glavnica vezana uz valutu švicarski franak te da tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

12. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

13. Nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila 15. siječnja 2016. Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kojim je izvršena konverzija kredita uz valutnu klauzulu u EURU.

14. U vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu bilo je sporno pitanje je li sporazum o konverziji nepostojeći i ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. O navedenom pravnom pitanju Vrhovni sud RH je u rješenju poslovni broj Gos- 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

16. I prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju o troškovima postupka valjalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 502.n st. 5. ZPP-a kojom je propisano da će u postupcima koji ovise o istom pravnom pitanju sud o troškovima postupka odlučiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, osobito okolnost da su pojedine od stranaka imale razloga pokrenuti spor zbog neizvjesnosti pravnog pitanja o kojem je ovisilo njegovo rješenje te postupanje stranaka nakon što su obaviještene o zauzetom pravnom shvaćanju.

17. Stoga je, uzimajući u obzir okolnosti slučaja da je tužiteljica imala razloga pokrenuti spor zbog neizvjesnosti pravnog pitanja kao i da je odmah po saznanju za zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se odnosi na potrošače koji su sklopili sporazum o konverziji kao i tužiteljica, povukla tužbu, to je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

18. Na žalbene navode valja odgovoriti da nije od značaja što se tužiteljica u podnesku nije izričito očitovala da povlači tužbu zbog zauzetog pravnog shvaćanja iz oglednog postupka u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos- 1/2019.

19. Nastavno valja ukazati da sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu, te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja te je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Osijek, 26. svibnja 2025.

Sudac

Snježana Androš