Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-801/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, koga zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženice LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-509/2024-5 od 14. siječnja 2025., 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-509/2024-5 od 14. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra poslovni broj Ovrv-5228/2024, UPP/OS- Ovrv419/2024 od 02. srpnja 2024. kojim je tuženoj naloženo u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 84,96 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim - na iznos od 10,62 Eura od 21.07.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.08.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.09.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.10.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.11.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.12.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.01.2024. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.02.2024. do isplate, te se tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tužene potražuje isplatu označenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 188,27 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 84,96 eur s osnove neplaćene RTV pristojbe u razdoblju od srpnja 2023. do veljače 2024., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7. Iz žalbenih navoda proizlazi da žalitelj dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti (zbog neplaćene RTV pristojbe u iznosu od 63,72 eura), u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Suprotno navodima žalitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da su razlozi pobijane presude u svemu jasni i neproturječni, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanih u postupku i samih tih isprava.

10. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio nadležnom javnom bilježniku ovršni prijedlog na temelju izvoda iz poslovnih knjiga, u kojem navodi da tuženica, kao ovršenica (adresa [adresa]) nije podmirila iznos od 84,96 eura te je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra poslovni broj Ovrv-5228/2024, UPP/OS-Ovrv419/2024 od 02. srpnja 2024. ovršenici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 84,96 eura na ime glavnice i iznos od 50,00 eura na ime troškova ovršnog postupka.

10.1. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je pravovremeno podnijela prigovor, kojim pobija isto, navodeći da živi u [adresa], te da nema u vlasništvu nikakvu imovinu ni RTV prijamnik, niti je dala svoje podatke, niti je išta potpisivala Hrvatskoj radioteleviziji pa smatra da tužitelj nije dokazao svojstvo vjerovnika, a niti je dokazao da mu ona bilo što duguje, jer nije dostavio dokaz da je ista vlasnik RTV prijamnika na adresi [adresa].

10.2. Na temelju prigovora tuženice na rješenje o ovrsi, prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Povrv-509/2024-2 od 23. listopada 2024. stavio izvan snage pobijano rješenje u dijelu kojim je određena ovrha ukinute su sve provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

11. I u ovoj fazi postupka je sporno je li obveznik plaćanja RTV pristojbe istovjetan osobi tuženice, obzirom na različitu adresu u prijavi prijemnika od 6. rujna 2022. i izvatku iz evidencije pretplatnika – podataka o obvezniku plaćanja RTV pristojbe.

12. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je iz podataka o obvezniku plaćanja RTV pristojbe (list 31 spisa) zaključio da se ne može kao nedvojbeno utvrditi da je osoba koju tužitelj vodi u evidenciji obveznika mjesečne pristojbe pod šifrom [broj obveznika] upravo tuženica, jer osim imena i prezimena ne proizlazi niti jedan drugi osobni podatak temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno mogao utvrditi da se radi upravo o tuženici (primjerice OIB), a sama adresa koja je evidentirana kao adresa obveznika ([adresa]) se nedvojbeno razlikuje od prijavljene adrese prebivališta tuženice [adresa], koja je adresa pribavljena prema podacima MUP-a na listu 14 spisa za potrebe vođenja ovršnog postupka.

13. Ovaj sud prihvaća pravilnim navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda. Naime, i po stavu ovog suda, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, donio zakonitu i pravilnu odluku. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 219. ZPP-a, ocjenjujući da je teret dokaza u ovom sporu na tužitelju, koji je tvrdio da je tuženica u ugovornom odnosu s tužiteljem na temelju prijave RTV prijemnika, a koju je činjenicu tuženica osporila kako je naprijed navedeno.

14. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

15. Na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a.

17. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a, jer tužitelj nije dokazao da je upravo tuženica obveznik plaćanja utuženog iznosa RTV pristojbe.

18. Razloge za svoju odluku prvostupanjski sud je valjano obrazložio i potkrijepio praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nizu odluka na koje ukazuje u toč. 11.3. obrazloženja svoje presude.

19. Sudska praksa na koju se poziva žalitelj nije relevantna, jer se u konkretnom slučaju ne radi samo o osporavanju potpisa na prijavi RTV prijamnika, već i o različitoj adresi tuženice od one u prijavi i izvatku iz evidencije pretplatnika, pa čak i na računima zbog neplaćene RTV pristojbe koji glase na ime tuženice, a koje je tužitelj dostavio u spis.

20. Za napomenuti je da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1436/2021-2 od 26. travnja 2023. na pitanje: „Na kome je teret dokazivanja u slučaju kad tužena osporava da bi potpis na privatnoj ispravi, konkretno, prijavi prijamnika, bio njen?“ odgovoreno da je teret dokazivanja istinitosti sadržaja isprave (time da je i isprava potpisana od strane osobe koja je navedena kao potpisnik) koju u svrhu dokaza predaje u spis na stranci koja se na tu ispravu poziva. Ovim odgovorom reafirmirana su pravna shvaćanja iznijeta u odlukama Rev-932/2021-2 – ispravak Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022., Rev 2980/2018-3 od 6. listopada 2020., Revt 55/02-2od 4. travnja 2002., rev 2345/13-3 od 2. prosinca 2014. i dr.

21. Dakle, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, obzirom da tužitelj nije dokazao da postoji obveza tuženice prema čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22 i 20/23), te je s pravom ukinuo pobijani platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

22. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to mu ne pripada ni trošak žalbe (čl. 166. st. 1.ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić