- 1 -              Poslovni broj: Usž-880/23-2

Poslovni broj: Usž-880/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. R. iz S., OIB: … , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1636/22-6 od 24. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1636/22-6 od 24. listopada 2022.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/20-01/125, urbroj: 513-04-22-2 od 3. svibnja 2022.

2.              Osporenim rješenjem tuženika od 3. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-23/2018-02/29888, urbroj: 513-07-17-01-2018-3 od 18. listopada 2022., kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-23/2018-02/29888, urbroj: 513-07-17-01-2018-01 od 11. srpnja 2018., kojim je tužitelju za 2017. godinu utvrđen porez na dohodak te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 3.338,29 kn.

3.              Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi kako prvostupanjski sud zaključuje da su se nadležna javnopravna tijela detaljno očitovala o svim navodima te iznijela dostatne i valjane razloge bitne za odlučivanje o oporezivanju tužitelja. Navodi kako je prvostupanjski sud, donoseći presudu u cijelosti zanemario načelo poreznog postupanja iz članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona, kao i postupanja javnopravnih tijela prilikom provođenja postupka i utvrđivanja činjenica odlučnih za oporezivanje sukladno odredbi članka 88. stavka 1. istog Zakona. Navodi da je prvostupanjski sud izostavio u cijelosti tužiteljev analitički prikaz uvećanja poreznog odbitka koji je tužitelj dostavio u tužbi i na ročištu dana 14. listopada 2022., koje je tuženik kao porezno tijelo obuhvatilo osporavanim privremenim poreznim rješenjem od 11. srpnja 2018., kojim se dokazuje postojanje uvećanja poreznog odbitka na koje nije smjela biti primijenjena odredba članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak za uzdržavanog člana u obitelji 2017., a koji je tuženik primijenio i time povrijedio zakon na štetu tužitelja u iznosu od 1.490,29 kn. Navodi kako nikada nije negirao postojanje razlike poreza i prireza po osnovi članka 17. stavka 1. navedenog Zakona za uzdržavanog člana u obitelji za uvećanja mjesečnog odbitka za mjesec siječanj – travanj 2017. i da je u skladu sa zakonom utvrđenu razliku poreza i prireza u iznosu od 1.848,00 kn u cijelosti namirio uplatom poreznom tijelu. Navodi da ukupni godišnji osobni odbitak iz točke 3. privremenog poreznog rješenja porezno tijelo nije utvrdilo na temelju podataka i službenih evidencija kojima Porezna uprava raspolaže, već na osnovu pretpostavki da tužitelj u poreznom razdoblju nije imao drugih uvećanja osobnog odbitka osim uvećanja osobnog odbitka za uzdržavanog člana obitelji, što je rezultiralo protuzakonitim povećanjem nepriznavanja uvećanja osobnog odbitka po osnovi članka 17. stavka 1. navedenog Zakona. Tužitelj smatra da bez provođenja svih dokaza, a posebno vještačenja po vještaku odgovarajuće struke, porezno tijelo nije moglo nikako donijeti zaključak jer nema dovoljno stručnog znanja za dio koji se odnosi na primjenu navedene odredbe članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak na poreznu obvezu za 2017. godinu. Time sud u cijelosti izostavlja opis njegove neosnovane primjene na uvećanja mjesečnog odbitka koja se ne odnose na uzdržavanog člana obitelji u 2017. godini, čak i na potporu za smrt roditelja iz članka 7. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak. Nadalje, smatra kako prvostupanjski sud pogrešno potvrđuje i obrazloženje poreznih tijela u dijelu kojim pogrešno smatra da ga pripada pravo na uvećanje osobnog odbitka za mjesece u kojima je imao pravo koristiti uvećanje osobnog odbitka za majku tužitelja kao uzdržavanog člana, odnosno za mjesece siječanj – travanj 2017. Tužitelj iz svega navedenog smatra da je osporavana presuda neosnovana kojom je potvrđeno nezakonito postupanje tuženika prilikom donošenja osporavanog rješenja, a da pri tome nisu uzeti u obzir navodi i dokazi koje je tužitelj isticao tijekom postupka, a posebno oni kojima se upiralo na primjenu jednog od osnovnih načela poreznog postupanja iz odredbe članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona. Smatra kako prvostupanjski sud nije naveo sve činjenice važne za odluku, već je samo paušalno i to temeljem selektivno odabranih dokaza konstatirao da tužitelj tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, nije dokazao razloge za poništenje rješenja. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da preinači osporavanu presudu na način da otkloni navedene nedostatke i presudom riješi ovu stvar tako da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška upravnog spora tužitelja uvećanih za trošak sastava žalbe, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. -  dalje:  ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava.

7.              Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud održao raspravu, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te je na temelju razmatranja svih dokaza zajedno i svakoga posebno, ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da prvostupanjskim privremenim poreznim rješenjem od 11. srpnja 2018. tužitelju nije priznato pravo na uvećanje osobnog odbitka za majku Z. R., jer je uvidom u službene evidencije Porezne uprave utvrđeno da je ista u 2017. godini ostvarila novčane primitke u iznosu većem od 15.000,00 kn, odnosno u iznosu od 25.597,32 kn.

9.              Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16.) propisano je da se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kn na godišnjoj razini izračunan kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.

10.              Primici uzdržavanog člana utvrđuju se na godišnjoj razini, sukladno odredbi članka 17. stavka 1. navedenog Zakona, dakle neovisno o činjenici u kojem dijelu godine je uzdržavani član svojim primicima prešao iznos iz članka 17. stavka 1. navedenog Zakona. Kako je u konkretnom slučaju majka tužitelja u 2017. godini ostvarila novčane primitke u iznosu većem od 15.000,00 kn, to pravilno tužitelju, i prema ocjeni ovoga Suda, nije priznato pravo na uvećani osobni odbitak za majku kao uzdržavanog člana kod donošenja privremenog poreznog rješenja kojim je utvrđivan dohodak tužitelja za 2017. godinu.

11.              Slijedom svega navedenog proizlazi da je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv prvostupanjskog privremenog rješenja kojim je utvrđeno da tužitelj nema pravo na uvećanje osobnog odbitka, te je ujedno i odgovoreno na sve navode tužitelja, uključujući i prigovor tužitelja da ima pravo na uvećanje osobnog odbitka za mjesec prije nego je uzdržavani član (njegova majka) prešla zakonski prag za uzdržavanog člana.

12.              Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, primjenjujući na utvrđeno činjenično stanje mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dohodak na koje se pozvao i u obrazloženju presude, pravilno ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13.              Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim pa je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

14.              S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 22. studenoga 2023.

                                                                        Predsjednica vijeća                                                                                            mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.