Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-229/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ive Lovrin, univ.spec.iur. predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Brkić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sandre Radanović, članice vijeća, uz sudjelovanje Danijele Alvir, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika RH zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj K-157/2021 od 19. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj K-157/2021 od 19. listopada 2022. optuženik RH je na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17,126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) riješeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli- Pola, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na dužno razgledanje.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Neosnovano se državno odvjetništvo žali da sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer izreka presude nije proturječna razlozima presude, razlozi presude su jasni i nije utvrđeno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza i samih iskaza.

8. Nadalje, neosnovano se u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud analizom svih dokaza izvedenih u postupku ispravno zaključio kako nije sa potrebnom izvjesnošću dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako ga se teretilo optužnicom.

9. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski je sud obrazložio kako obranu optuženika da kritične prigode nije prijetio oštećenici potvrđuje svjedok očevidac GH, izvanbračna supruga od optuženika. Unatoč činjenici da je ista zainteresirana za pozitivan ishod ovog kaznenog postupka prema njezinom izvanbračnom suprugu, valja istaći da niti iz iskaza oštećenice NH, majke od optuženika ispitane na raspravi ne proizlazi da joj je optuženik kritične prigode prijetio da će je ubiti. Oštećenica je na raspravi izjavila kako je uhvatila optuženika rukama za odjeću, prodrmala ga i govorila mu da izađe vani te da je optuženik u naletu bijesa počeo prijetiti, da je spominjao riječ "ubiti", ali da zna da je sigurno ne bi ubio, nakon čega je otišla u sobu i pozvala policiju. Navela je da je iz sobe čula da je optuženik govorio "ubiti“, a na posebno pitanje je li njoj prijetio da će je ubiti svjedokinja nije znala reći je li ovo što je čula ubiti bio upućeno njoj. Iako je svjedokinja navela da ostaje kod onoga što je ranije izjavila kada je bila ispitivana u policijskoj postaji, kada je navela da joj je optuženik zaprijetio da će ju ubiti, ističe se da ista nije ispitana na dokaznom ročištu te da prilikom ispitivanja u policijskoj postaji nije bila osigurana konfrontacija, slijedom čega se na njezinom prvom iskazu ne može u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, u smislu odredbe članka 431. stavka 2. ZKP/08.

10. Neosnovano se u žalbi ističe da i iz iskaza svjedokinje ČH proizlazi da je optuženik kritične prigode oštećenici prijetio smrću jer je ova svjedokinja izjavila da je pitala oštećenicu što se dogodilo, oštećenica joj je rekla kako joj je optuženik prijetio da će ju ubiti, a nakon što je decidirano pitala oštećenicu je li joj doista optuženik prijetio da će ju ubiti, da joj je oštećenica odgovorila "Tako nešto" zbog čega je ova svjedokinja navela kako sumnja da je optuženik prijetio smrću oštećenici.

11. Kraj ovakvog stanja stvari, pored činjenice da oštećenica na raspravi navodi kako nije sigurna je li kritične prigode optuženik njoj prijetio da će je ubiti, da se optuženik brani da joj nije prijetio, što potvrđuje i njegova izvanbračna supruga GH te da i majka od izvanbračne supruge optuženika prema reakciji oštećenice izražava sumnju da je optuženik kritične prigode oštećenici prijetio smrću, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti pravilo in dubio pro reo te da se sukladno odredbi članka 3. stavka 3. ZKP/08 dvojba o postojanju činjenica koja tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženika. Ovo stoga, što iz svih u postupku izvedenih dokaza ne proizlazi sigurno utvrđenim da je optuženik kritične prigode prijetio svojoj majci da će ju ubiti, a radi se o jedinoj navodno izgovorenoj riječi koja bi predstavljala ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje, jer se ostalim riječima koje se optuženiku stavljaju na teret ne ostvaruju obilježja inkriminiranog kaznenog djela.

12. Navodi iz žalbe da obrana optuženika i iskaz svjedokinje GH u dijelu u kojem isti navode da je oštećenica kritične prigode razbacala stvari po kući te da im je rekla da ništa ne diraju do dolaska policije nisu vjerodostojni jer bi da je tako bilo optuženik i njegova supruga zasigurno do dolaska policije zasigurno sve pospremili ne dovode u pitanje zaključak suda o tome je li kazneno djelo počinjeno ili ne, jer se iz činjenice tko je razbacao stvari po podu ne može zaključiti je li optuženik kritične prigode prijetio oštećenici. Niti činjenica da je protiv optuženika 28. prosinca 2020. podnesen optužni prijedlog da se nasilnički ponašao prema svojoj punici ČH nakon čega je došao živjeti kod majke ne govori u prilog zaključku da je isti kritične prigode prijetio svojoj majci, jer se radi o dva različita i međusobno nepovezana događaja, a osim toga optuženik i ne osporava da se navedeno dogodilo.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 žalba državnog odvjetnika je odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zadru 26. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Iva Lovrin, univ.spec.iur.