Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-417/2024-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po ocu i zakonskom zastupniku RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a oboje zastupani po punomoćniku Alanu-Stjepku Soriću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Upravljanje sportskim objektima, OIB: 59365213244, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, zastupano po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3174/2019-41 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3174/2019-41 od 27. listopada 2023.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude

b) potvrđuje pod točkom II. izreke presude do iznosa od 559,91 eur zajedno sa zateznim kamatama

c) preinačava pod točkom II. izreke u dijelu koji prelazi iznos od 559,91 eur do iznosa od 1.430,89 eur i sudi:

Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 870,98 eur zajedno sa zateznim kamatama.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3174/2019-41 od 27. listopada 2023. presuđeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice mlt. JŠ iz [adresa] koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku Upravljanje sportskim objektima, Trg Krešimira Ćosića 11, 10000 Zagreb, OIB: 59365213244, isplatiti tužiteljici mldb. HŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.380,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.7.2019. godine pa do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Upravljanje sportskim objektima, Trg Krešimira Ćosića 11, 10000 Zagreb, OIB: 59365213244, isplatiti tužiteljici mldb. HŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u cijelosti po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici mlt. HŠ iz [adresa] da isplati tuženom Upravljanje sportskim objektima, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.430,89 eura1 /10.781,02 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 750,18 eura /5.652,23 kune odbija se kao neosnovan. "

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu, u dijelu u kojem nije uspjela u postupku, iz svih žalbenih razloga. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti presudu, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je predložio odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog ozljede na klizalištu Velesajam dana 28. prosinca 2018. u kojem događaju je tužiteljica pala na led i ozlijedila zube.

7. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:

- da je tužiteljica ozlijeđena prilikom klizanja u objektu klizalište Velesajam 28. prosinca 2018. oko 20,20 sati

- da je tuženik organizirao događanje – klizanje za građanstvo kao i da je upravljao navedenim klizalištem

- da je iz izvješća o prodanim ulaznicama na dan 28. prosinca 2018. i računa od 28. prosinca 2018. proizlazi kako je u periodu od 10,25 sati do 20,40 sati iznajmljen 121 par klizaljki te prodano ukupno 112 ulaznica i zabilježeno 6 ulazaka osoba s pretplatom

- da je klizalište Velesajam površine 1742,87 m²

- da je tužiteljica zadobila ozljedu oba gornja središnja sjekutića koji su bili rasklimani, a zub 21 imao je prijelom više od 2/3 krune zuba.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade štete uz obrazloženje kako tužiteljica nije dokazala da je predmetnog dana na klizalištu vladala prekomjerna gužva zbog koje bi postojala potreba angažiranja većeg broja redara niti da su klizači vidno kršili pravila klizanja, što bi onda ukazivalo na potrebu intervencije redara koja je izostala. Također, prvostupanjski sud navodi kako tužiteljica nije dokazala da su se na klizalištu neki klizači utrkivali, a svakako se štetni događaj nije dogodio na način da bi tužiteljica bila gurnuta od strane klizača koji su se utrkivali na klizalištu. Naime, tužiteljica nije dokazala da je do ozljede došlo na način da je gurnuta od strane drugog klizača uslijed njegovog nepravilnog kretanja na ledu niti da se radilo o kretanju koje je ugrožavalo druge sudionike te sportske aktivnosti, a koje je zahtijevalo uredovanje redara. Prema tome, a kako tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke odgovornosti za štetu, osobito uzročnu vezu između štetne radnje i štete, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda koja su utemeljena na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tužiteljice, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

10. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) kojom je propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a ne odredba čl. 1063. ZOO-a kako je to naveo prvostupanjski sud u obrazloženju presude.

11. Polazeći od činjeničnog supstrata tužbe, podneska od 06. studenoga 2020. i navoda na pripremnom ročištu, tužiteljica je 28. prosinca 2018. oko 20,20 sati u objektu klizalište Velesajam (Zagreb) stradala uslijed pada na ledu na način da je slomila zube, a odgovornost tuženika proizlazi iz činjenice što je organizirao događanje – klizanje za građanstvo na kojem nije bila organizirana adekvatna redarska služba niti hitna medicinska pomoć. Dakle, tužiteljica je tvrdila kako je do pada tužiteljice došlo zbog gužve koja je tada vladala i klizanja suprotno pravilima o rekreativnom klizanju, kada je na nju naletjela treća osoba i srušila je, pa je prvostupanjski sud dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja temeljem navedenih činjenica.

12. Prema čl. 8. ZPP o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U razlozima presude prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaze svjedoka KŠ, ZŠ i HŠO na način da je utvrdio kako navedeni svjedoci nemaju neposredna saznanja o štetnom događaju već su o načinu nastanka nezgode čule od djece KŠ i ZŠ pa ih iz navedenog razloga nije trebalo prihvatiti njihov iskaz u pogledu odlučnih činjenica, odnosno načina nastanka štete. Iz navedenog razloga nije osnovan ni tužiteljičin žalbeni navod da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP jer kada se njihovi iskazi dovedu u vezu sa iskazima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o vjerodostojnosti njihovih iskaza.

13. Na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da se nije moglo raditi o velikoj gužvi kako su to opisali svjedoci KŠ, ZŠ, HŠO i tužiteljica, pri tome imajući u vidu kako je klizalište površine 1742,87 m² i da je tijekom predmetnog dana iznajmljeno 121 par klizaljki, prodano ukupno 112 ulaznica i zabilježeno 6 ulazaka osoba sa pretplatom.

14. Naime, nije dokazano da bi tuženik propustio poduzeti mjere za osiguranje sigurnog klizanja za korisnike klizališta jer iz iskaza svjedoka, a osobito tužiteljice, nije utvrđeno da bi bilo potrebe za postupanjem tuženika. Ovu činjenicu dužna je dokazati tužiteljica sukladno pravilima o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), a onda ukoliko se utvrdi da je tuženik odgovoran za naknadu štete, tada je na tuženiku teret dokazivanja radi oslobođenja od odgovornosti iz čl. 1045. st. 1. ZOO.

15. Klizalište kao zaleđena površina, sama po sebi ne predstavlja opasnu stvar pa se za štete uzrokovane padom korisnika klizališta odgovara po principu krivnje (subjektivne odgovornosti) pa ako taj pad nije posljedica nekog propusta organizatora klizanja u održavanju reda na klizalištu ili nekog drugog propusta u organizaciji provedbe klizanja, tada nema ni njegove odgovornosti za štetu zbog ozljeda nastalih padom klizača na klizalištu. Iz navedenog razloga se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 1063. ZOO.

16. Imajući u vidu prethodno izneseno, ocjena je ovoga suda da organizator klizanja, u konkretnom slučaju, ne snosi nikakvu odgovornost za pad tužiteljice tijekom klizanja jer je bila uobičajena gužva s obzirom da je klizalište površine 1742,87 m², kao i da se radilo o uobičajenom broju klizača na klizalištu, pri tome imajući u vidu broj prodanih ulaznica te činjenicu kako kod tuženika postoji oko 80 pari klizaljki koji se mogu iznajmiti, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika.

17. U prilog navedenom stajalištu govori i činjenica da tužiteljica nije ni tvrdila da je uočila neku nepravilnost ili opasnost i da bi na nju upozorila organizatore i odgovorne osobe zadužene za rad klizališta ili redara, pa da one u vezi toga ne bi ništa poduzele.

18. Tome valja nadodati da tuženik ne može spriječiti eventualne padove klizača, jer je to nemoguće, no da je dužan voditi računa o održavanju reda i spriječiti namjerno naguravanje, vožnju u suprotnom smjeru i sl.

19. Činjenica što tužiteljica i svjedoci navode kako nisu vidjele redara ne znači i da isti nije bio na klizalištu, a i da nije bio na klizalištu ne znači da bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete ukoliko nije bilo nepravilnosti ili opasnosti u kojima je redar trebao reagirati (utrkivanje, vidno kršenje pravila klizanja ili guranje) jer pad tužiteljice nije u uzročno-posljedičnoj vezi s činjenicom postojanja redara na klizalištu.

20. Dakle, tužiteljica nije dokazala da je na klizalištu bilo klizanja suprotno pravilima o rekreativnom klizanju, utrkivanja te vidnog kršenja pravila klizanja jer to nije utvrđeno, prvenstveno iz iskaza tužiteljice, a i iz iskaza saslušanih svjedoka koji nisu imali neposrednih saznanja o štetnom događaju.

21. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kako prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih je priklonio vjeru iskazu svjedoka AŠ, a ne ostalim svjedocima i tužiteljici.

22. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje prvostupanjski sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

23. Tužiteljica je u žalbi ocjenjivala izvedene dokaze što nije njezina ovlast već ovlast prvostupanjskog suda.

24. Naime, u pravilnoj i vjernoj interpretaciji iskaza svjedoka KŠ, ZŠ i HŠO koji su imali samo posredna saznanja o načinu nastanka štete, odnosno da je bila velika gužva i da je tužiteljica pala na ledu jer je gurnuta, ne može se zasnovati zaključak da je tuženik propustio poduzeti mjere kojima bi spriječio nastanak štete jer svjedokinje nisu navodile o kolikom broju klizača se radilo i za koji one smatraju da predstavljaju veliku gužvu. Nadalje, svjedokinje nisu iskazale kako su osobno vidjele da su se klizači utrkivali, da su se gurali, odnosno vidno kršili pravila klizanja pa se iz njihovih iskaza ne može izvesti drugi zaključak, osim onoga koji je prvostupanjski sud izveo.

25. Ostali žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na gužvu te broj klizača koji su se nalazili na klizalištu u vrijeme štetnog događaja također nisu odlučni. Naime, svjedok AŠ je naveo kako ima oko 80 tak klizaljki na klizalištu pa i da su neki od klizača ponijeli svoje klizaljke ne znači da bi bila gužva te da bi zbog toga ta gužva bila u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem.

26. Slijedom svega navedenog, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer nije dokazala da je šteta nastala uslijed nepravilnosti ili opasnosti u kojima je redar tuženika trebao reagirati, iako je pogrešno primijenio odredbe čl.1063. ZOO. Prema tome, a kako tuženik u konkretnom slučaju odgovara temeljem čl. 1045. st. 1. ZOO za koju štetu nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, osobito štetna radnja te uzročno posljedična veza, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1045. ZOO trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, pa je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. a) i I. b) izreke presude.

27. Također, osnovano tužiteljica ističe u žalbi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o troškovima postupka kada je tužiteljici priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 eur, trošak sastava podneska od dana 25. siječnja 2021. u iznosu od 49,77 eur, trošak sastava podneska od dana 19. srpnja 2023. u iznosu od 49,77 eur, trošak pristupa ročištu dana 05. listopada 2020. u iznosu od 199,08 eur te trošak pristupa ročištu dana 26. siječnja 2021. u iznosu od 199,08 eur, sve uvećano za pripadajući PDV od 25 % što iznosi ukupno 870,98 eur.

28. Pravilnom primjenom materijalnog prava, a kako to ističe tužiteljica, odnosno primjenom čl. 151. ZPP nije trebalo tuženiku priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 eur, trošak sastava podneska od dana 25. siječnja 2021., trošak pristupa ročištu dana 05. listopada 2020. te trošak pristupa ročištu dana 26. siječnja 2021. iz razloga što u vrijeme nastanka navedenih troškova tuženik nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, a trošak sastava podneska od 19. srpnja 2023. godine tuženiku ne pripada jer je navedenim podneskom tuženik dostavio punomoć za zastupanje, a koji trošak sastava podneska nije bio nužan.

29. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je zahtjev tuženika odbiti preko iznosa od 559,91 eur, odnosno za iznos od 870,98 eur, a kako to pravilno ukazuje tužiteljica u žalbi stoga je primjenom čl. 373. st. 1. t. 3 ZPP odlučeno kao pod točkom I. c) izreke presude.

30. Pod točkom III. izreke pobijane presude, presuda ostaje neizmijenjena jer nije pobijana žalbom.

31. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u neznatnom dijelu, odnosno uspjela je samo sa sporednom, a ne sa glavnom stvari, sud je temeljem čl. 151. ZPP te čl. 166. st. 2. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

33. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljice iz razloga što navedeni trošak nije bio potreban za ovaj postupak stoga je primjenom čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Vukovar, 26. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan