Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-69/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Maroku, odvjetniku iz [adresa], protiv protivnice osiguranja SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec & Hanibal Hunjek, sa sjedištem u [adresa], odlučujući o žalbi protivnice osiguranja SĆ protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4626/2024-2 od 14. siječnja 2025., dana 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnice osiguranja SĆ i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4626/2024-2 od 14. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Na temelju ovršne isprave, pravomoćne Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P374/2017-64 od 3. lipnja 2022., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja TĆ s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], i to 27.359,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

– na iznos 330,61 EUR od 01.07.2015.

– na iznos 326,31 EUR od 01.08.2015.

– na iznos 326,31 EUR od 01.09.2015.

– na iznos 326,31 EUR od 01.10.2015.

– na iznos 332,30 EUR od 01.11.2015.

– na iznos 332,30 EUR od 01.12.2015.

– na iznos 332,30 EUR od 01.01.2016.

– na iznos 330,58 EUR od 01.02.2016.

– na iznos 330,58 EUR od 01.03.2016.

– na iznos 330,58 EUR od 01.04.2016.

– na iznos 337,36 EUR od 01.05.2016.

– na iznos 337,36 EUR od 01.06.2016.

– na iznos 337,36 EUR od 01.07.2016.

– na iznos 332,73 EUR od 01.08.2016.

– na iznos 332,73 EUR od 01.09.2016.

– na iznos 332,73 EUR od 01.10.2016.

– na iznos 333,26 EUR od 01.11.2016.

– na iznos 333,26 EUR od 01.12.2016.

– na iznos 333,26 EUR od 01.01.2017.

– na iznos 365,49 EUR od 01.09.2017.

– na iznos 365,49 EUR od 01.10.2017.

– na iznos 371,21 EUR od 01.11.2017.

– na iznos 371,21 EUR od 01.12.2017.

– na iznos 371,21 EUR od 01.01.2018.

– na iznos 378,89 EUR od 01.02.2018.

– na iznos 378,89 EUR od 01.03.2018.

– na iznos 378,89 EUR od 01.04.2018.

– na iznos 393,61 EUR od 01.05.2018.

– na iznos 393,61 EUR od 01.06.2018.

– na iznos 393,61 EUR od 01.07.2018.

– na iznos 396,45 EUR od 01.08.2018.

– na iznos 396,45 EUR od 01.09.2018.

– na iznos 396,45 EUR od 01.10.2018.

– na iznos 413,66 EUR od 01.11.2018.

– na iznos 413,66 EUR od 01.12.2018.

– na iznos 413,66 EUR od 01.01.2019.

– na iznos 433,94 EUR od 01.02.2019.

– na iznos 433,94 EUR od 01.03.2019.

– na iznos 433,94 EUR od 01.04.2019.

– na iznos 441,59 EUR od 01.05.2019.

– na iznos 441,59 EUR od 01.06.2019.

– na iznos 441,59 EUR od 01.07.2019.

– na iznos 454,56 EUR od 01.08.2019.

– na iznos 454,56 EUR od 01.09.2019.

– na iznos 454,56 EUR od 01.10.2019.

– na iznos 465,84 EUR od 01.11.2019.

– na iznos 465,84 EUR od 01.12.2019.

– na iznos 465,84 EUR od 01.01.2020.

– na iznos 471,63 EUR od 01.02.2020.

– na iznos 471,63 EUR od 01.03.2020.

– na iznos 471,63 EUR od 01.04.2020.

– na iznos 466,83 EUR od 01.05.2020.

– na iznos 466,83 EUR od 01.06.2020.

– na iznos 466,83 EUR od 01.07.2020.

– na iznos 481,26 EUR od 01.08.2020.

– na iznos 481,26 EUR od 01.09.2020.

– na iznos 481,26 EUR od 01.10.2020.

– na iznos 481,19 EUR od 01.11.2020.

– na iznos 481,19 EUR od 01.12.2020.

– na iznos 481,19 EUR od 01.01.2021.

– na iznos 481,19 EUR od 01.02.2021.

– na iznos 481,19 EUR od 01.03.2021.

– na iznos 481,19 EUR od 01.04.2021.

– na iznos 481,19 EUR od 01.05.2021.

– na iznos 481,19 EUR od 01.06.2021.

– na iznos 481,19 EUR od 01.07.2021.

– na iznos 481,19 EUR od 01.08.2021.

pa do isplate po stopi koja se od dospijeća pa do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

kao i troškova parničnog postupka u iznosu 3.374,87 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 3. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se od dospijeća pa do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

te radi naplate troškova ovoga postupka koliko budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima)

određuje se osiguranje

uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja TĆ s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj] na nekretnini protivnika osiguranja SĆ s prebivalištem u [adresa] (ranije [adresa]), osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj] i to

– 24/160 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnih oznaka k. č. br. [katastarska čestica] u naravi OBITELJSKA STAMBENA JEDNOKATNA ZGRADA POPISNI BROJ 14885 U [adresa], VRT I DVORIŠTE površine 1.863 m2.

II. Pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi će se označiti ovršivost tražbine radi koje je uknjižba određena.

III. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu stekla.

IV. Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu nalaže se provedba upisa založnog prava.“

2. Protiv navedenog rješenja o osiguranju žalbu je izjavila protivnica osiguranja pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, odbaciti ovršni prijedlog ovrhovoditeljice i po službenoj dužnosti ovrhu obustaviti, uz naknadu troška sastava ove žalbe protivnici osiguranja sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku na način da izreka pobijanog rješenja proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega pobijano rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. U smislu odredbe čl. 25. Ovršnog zakona da iz sadržaja izreke pobijanog rješenja nisu razvidne slijedeće odlučne činjenice koje ista mora sadržavati, a kako bi se ovrha u konkretnom slučaju mogla provesti (čl. 50. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Ovršnog zakona u svezi odredbe čl. 25. istog Zakona), i to kada je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-374/2017-64 od 3. lipnja 2022. postala pravomoćna, kada je ovršenica, ovdje protivnica osiguranja, zaprimila pravomoćnu odluku suda i kada je ovršenici, ovdje protivnici osiguranja, protekao rok za dobrovoljno ispunjenje na temelju citirane odluke. U konkretnom slučaju da citirana prvostupanjska presuda suda nije opskrbljena potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, niti da se na takvu ispravu ovrhovoditeljica, ovdje predlagateljica osiguranja, poziva u razlozima prijedloga za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 19. prosinca 2024., a niti da ista kao takva prileži ovršnom spisu predmeta. Iz prednje izloženog proizlazi da je činjenično stanje u predmetnoj ovršnoj stvari, a sukladno odredbi čl. 355. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer predlagateljica osiguranja uz prijedlog za osiguranje nije priložila nikakav tj. valjan dokaz (javnu ispravu) iz koje bi proizlazilo kada je prvostupanjska presuda postala pravomoćna i ovršna (potvrda pravomoćnosti i ovršnosti), a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja (čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku). Posljedično navedenom, prvostupanjski sud je i pogrešno primijenio materijalno pravo sukladno odredbi čl. 356. Zakona o parničnom postupku i to na način da prvostupanjski sud nije primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava koje je u konkretnom slučaju trebao primijeniti, budući da sudska odluka na temelju koje predlagateljica osiguranja traži osiguranje zasnivanjem sudskog založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja nije ovršna isprava (čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona), odnosno navedena isprava nije stekla svojstvo ovršnosti (čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona), pa je ovršna isprava bez učinka i kao takva nema svoju djelotvornost (čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona), stoga da konkretno nisu ispunjene pretpostavke za zasnivanje založnog prava na nekretnini (čl. 296. Ovršnog zakona), pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 296., 297. i 298. Ovršnog zakona na konkretni slučaj. Zbog izloženih razloga da je prvostupanjski sud primjenom čl. 72. st. 1. i 2. Ovršnog zakona predmetnu ovrhu bio dužan obustaviti jer se predmetna ovrha ne može provesti. Navedeno jasno proizlazi iz stava Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetog u sličnim pravnim situacijama, odnosno da „neprimjena materijalno pravne norme, kojom se uređuje situacija koja odgovara utvrđenom činjeničnom stanju, čini odluku arbitrarnom“. Prema zauzetom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, sukladno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, može se preispitivati poštivanje prava na pravično suđenje u svim vrstama sudskih postupaka, a koje pravo na pravično suđenje, između ostalog, obuhvaća i pravo na zabranu arbitrarnog postupanja, pravo na obrazloženu odluku, kao i pravo na učinkovito pravno sredstvo i sl. Ističe da je u konkretnom slučaju došlo do povrede čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te, u smislu navedenog, ukazuje na pravne stavove izražene u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i to broj: U-III-38107/2009; U-III- 41630/2009 od 10. rujna 2013., broj: U-III-5807/2010 od 30. travnja 2013.; U-III- 4335/2010 od 10. rujna 2013., broj: U-III-5807/10 od 30. travnja 2013., broj: U-III- 2855/2003 od 23. prosinca 2004., U-III-5423/2008 od 28. siječnja 2009. i U-III- 1644/2006 od 29. listopada 2009., broj: U-I-448/2009 od 19. srpnja 2012., broj: U-I- 147/1992 od 24. svibnja 1993., broj: U-III-120/2009 od 5. veljače 2009., broj: U-III- 3596/2004 od 28. rujna 2006., kao i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, odnosno na pravni stav izražen u predmetima "D drugi protiv Francuske”, presuda od 19. veljače 1998., zahtjev broj: 20124/92:,“Hadjianastassiou protiv Grčke”, presuda od 16. prosinca 1992., zahtjev broj: 12945/87:, “Olujić protiv Hrvatske od 05. veljače 2009. i Suominen protiv Finske od 1. srpnja 2003.:, "Erkapić protiv Hrvatske" od 25. travnja 2013. Zaključno protivnica osiguranja navodi da, istovremeno s podnošenjem žalbe, podnosi i prijedlog za odgodu ovrhe na temelju čl. 65. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona i ističe da bi provedbom predmetne ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, imajući u vidu da bi joj zbog počinjenih povreda Ustavom zajamčenih prava ovršenika na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) i na zaštitu prava vlasništava (čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske), bilo povrijeđeno „pravo na mirno uživanje njegova vlasništva“.

3. U odgovoru na žalbu od 18. veljače 2025. predlagateljica osiguranja navodi da je žalba u cijelosti neosnovana i podnesena zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona s obzirom na to da protivnica osiguranja tvrdi kako ovršna isprava na temelju koje je određeno predmetno osiguranje nije stekla svojstvo ovršnosti, a koje tvrdnju smatra neosnovanom. Predmetna ovršna isprava, odnosno presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti 16. travnja 2024., a ovršnosti 11. lipnja 2024., i da je protivnica osiguranja (i to po istom punomoćniku) zaprimila tu odluku s klauzulom pravomoćnosti 28. lipnja 2024., a iz kojeg razloga da je tvrdnja protivnice osiguranja kako je „ovršna isprava bez učinka i kao takva nema svoju djelotvornost“ neosnovana. U privitku ovog odgovora na žalbu, kao dokaz o navedenom, dostavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjskog suda oznake odluke P-374/2017-72 i potvrdu o uručenju od 28. lipnja 2024. protivnici osiguranja navedene potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i presude od 3. lipnja 2022. Ističe da je u konkretnom slučaju prijedlog za osiguranje podnesen istom sudu koji je donio ovršnu ispravu, stoga da predlagateljica osiguranja nije bila, uz prijedlog za osiguranje, dužna dostaviti i potvrdu pravomoćnosti na presudu jer je isti sud odlučivao o tražbini u prvom stupnju, u smislu čl. 36. st. 1. OZ. Predlaže prvostupanjskom sudu postupiti sukladno čl. 52. st. 7. OZ i uputiti presliku spisa sudu drugoga stupnja radi odlučivanja o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), a u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.; dalje: OZ), na koju ukazuje protivnica osiguranja, budući da pobijano rješenje o osiguranju nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno izreka pobijanog rješenja je razumljiva, te je isto valjano obrazloženo, dakle, sadrži razloge o odlučnim činjenicama sukladno relevantnim zakonskim propisima u ovoj pravnoj stvari.

6. Nije utvrđeno niti da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 232. st. 1. ZPP, kako to protivnica osiguranja ukazuje u žalbi, jer da predlagateljica osiguranja uz prijedlog za osiguranje nije priložila dokaz iz kojeg bi proizlazilo kada je ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna, a što da je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, budući da, po stavu ovog drugostupanjskog suda, predlagateljica osiguranja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti predmetne presude nije bila dužna priložiti prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje, iz razloga koji će biti izloženi u nastavku ovog obrazloženja.

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP, a u svezi čl. 21. st. 1. OZ, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. i čl. 381. istog Zakona u svezi čl. 21. st. 1. OZ.

8. Nije utvrđeno niti da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio.

9. Iz stanja predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjskim rješenjem određeno osiguranje tražbine uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretnini protivnice osiguranja, radi osiguranja iznosa glavnice od 27.359,55 eura, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, zajedno s troškovima parničnog postupka u iznosu od 3.374,87 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2022. pa do isplate, kao i radi naplate troškova ovog postupka u iznosu od 660,03 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, a sve na temelju pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-374/2017-64 od 3. lipnja 2022.

10. Naime, postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja, o kakvom je ovdje riječ, reguliran je odredbama čl. 295. – 298. OZ pa tako:

- na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja (čl. 296. OZ),

- dok je odredbom čl. 297. st. 1. OZ propisan način zasnivanja založnog prava tako da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva uknjižbom.

11. Prema tome, pretpostavke za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini su: postojanje osnove za osiguranje (ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha), da je tražbina za koju se traži osiguranje namirenja novčana, da je predmet osiguranja nekretnina upisana u zemljišnim knjigama i da je protivnica osiguranja upisana kao vlasnica, odnosno da je predlagateljica osiguranja uz prijedlog dostavila isprave podobne za upis prava vlasništva protivnice osiguranja u zemljišnim knjigama.

12. U konkretnom slučaju predlagateljica osiguranja raspolaže ovršnom ispravom kojom je utvrđena njezina novčana tražbina prema protivnici osiguranja, a koja sadrži i potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti.

13. Također, spisu prileži izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, od 16. prosinca 2024., broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi obiteljska stambena jednokatna zgrada, popisni broj 14885 u [adresa], vrt i dvorište, ukupne površine 1863 m2, kojim je utvrđeno da je protivnica osiguranja upisana kao vlasnica navedene nekretnine za 24/160 suvlasničkog dijela.

14. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje se pravilnom ocjena prvostupanjskog suda da su u ovom predmetu ostvarene sve pretpostavke za prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini sadržane u citiranoj odredbi čl. 296. OZ, te suprotno žalbenim navodima protivnice osiguranja, kraj izloženog činjeničnog stanja, nema mjesta primjeni instituta obustave ovrhe propisanog u čl. 72. st. 1. i 2. OZ.

15. U pogledu žalbenog navoda u kojem protivnica osiguranja upire na činjenicu da isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o osiguranju nije ovršna isprava, a koji navod predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ, za odgovoriti je da predmetna presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. toč. 1. OZ, na temelju koje predlagateljica osiguranja ima pravo pokrenuti postupak osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja, a iz kojeg razloga je ovaj žalbeni razlog ocijenjen neosnovanim.

16. Treba odgovoriti i na žalbeni navod u kojem protivnica osiguranja ističe da predmetna ovršna isprava nije opskrbljena potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, i u kontekstu navedenog ukazati na odredbu čl. 36. st. 1. OZ, kojom odredbom je propisano da ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava, dok je st. 2. istog članka propisano da potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju.

17. Stoga, u smislu citirane zakonske odredbe, a kako je nedvojbeno da je prvostupanjska presuda i rješenje koja predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku osiguranja donesena od strane istog prvostupanjskog suda, odnosno Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kojem sudu je podnesen i predmetni prijedlog za osiguranje na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje o osiguranju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predlagateljica osiguranja nije bila dužna uz prijedlog za osiguranje dostaviti i potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude i rješenja, a da je pravilno prvostupanjski sud, odlučujući o predmetnom prijedlogu, utvrdio da je riječ o ovršnoj ispravi koja je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, slijedi također iz e-spisa prvostupanjskog spisa predmeta, i to da je prvostupanjski sud izradio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti za ovu ovršnu ispravu 14. lipnja 2024. te da je predmetna odluka postala pravomoćna 16. travnja 2024., a ovršna 11. lipnja 2024., kao i da je iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena razvidno da je punomoćnik protivnice osiguranja 28. lipnja 2024. elektroničkim putem zaprimio navedenu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i predmetnu odluku od 3. lipnja 2022., stoga se protivni žalbeni navodi protivnice osiguranja u cijelosti ukazuju neosnovanima.

18. Suprotno žalbenim navodima, podatak o tome kada je prvostupanjska odluka postala pravomoćna, zatim kad je protivnica osiguranja zaprimila pravomoćnu odluku suda i kada je istoj protekao rok za dobrovoljno ispunjenje na temelju te odluke, ne predstavljaju pravno relevantne činjenice koje moraju biti sadržane u izreci pobijanog rješenja o osiguranju, budući da je odredbom čl. 290. st. 1. OZ propisano da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, tako da o prijedlogu za osiguranje sud odlučuje rješenjem kojim se može u cijelosti ili djelomično prihvatiti prijedlog za osiguranje, dok se glede sadržaja rješenja o osiguranju primjenjuju odredbe o sadržaju rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 41. st. 4. OZ, što, između ostalog, znači da rješenje o osiguranju mora sadržavati podatak o strankama, tražbini koja se osigurava, sredstvu i predmetu osiguranja te uputu o pravnom lijeku, dok isto rješenje ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja.

19. Također, a obzirom da protivnica osiguranja uz žalbu radi opravdanja istaknutog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ nije priložila dokaze da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, valja istu prihvatiti istinitom i zakonitom, odnosno podobnom za određivanje osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, pa je trebalo i u tom dijelu žalbene navode protivnice osiguranja ocijeniti neosnovanima.

20. U žalbi protivnica osiguranja ističe da joj je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje u njegovom građanskopravnom aspektu zajamčeno odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu temeljnih prava i ljudskih sloboda ("Narodne novine", broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017.) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 05/2014.). Protivnica osiguranja, naime, tvrdi da je zbog neprimjene pravilne materijalno pravne norme na konkretno činjenično stanje pobijana odluka arbitrarna, a da ovo konvencijsko pravo, između ostalog, obuhvaća i pravo na zabranu arbitrarnog postupanja, pravo na obrazloženu odluku i pravo na učinkovito pravno sredstvo.

21. Budući da je, a iz prednje obrazloženih razloga, po stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno na temelju utvrđenja da su se ispunile zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o osiguranju tražbine uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretnini protivnice osiguranja, to se, suprotno žalbenim tvrdnjama, ne radi o arbitrarnoj odluci, posljedično čemu protivnici osiguranja nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Međutim, drugo je pitanje prihvatljivosti dane argumentacije, što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, a što izlazi izvan okvira povrede prava na pravično suđenje.

22. Konačno, iz sadržaja žalbe proizlazi da protivnica osiguranja u njoj iznosi i prijedlog za odgodu ovrhe.

23. Da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog protivnice osiguranja, ista je dužna dokazati da su kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ, a o odgodi ovrhe odlučuje sud koji određuje ovrhu, pa će prvostupanjski sud ispitati propisane pretpostavke i odlučiti o ovom prijedlogu.

24. Zbog izloženih razloga, žalitelj nije istaknuo navode koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o osiguranju, pa je valjalo žalbu protivnice osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Sanja Dujmović