Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-109/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Iliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene RES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Seadu Ajazu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-15/19-44 od 20. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tužene kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-15/19-44 od 20. studenog 2023..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici RES, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju RE, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.318.07 eur / 25.000,00 kn sa zateznim kamatama od 2. siječnja 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 3.318,07 eur / 25.000,00 kn.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žalbu je podnijela tužena zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno podredno preinači uz naknadu parničnog troška tuženiku. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 9. i 11. ZPP.

3. Tuženik je također podnio žalbu protiv navedene presude i to u odnosu na točke II. i III. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, a podredno preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete za koju tvrdi da mu je nastala objavom tužene od 25. studenog 2018. na njenom facebook profilu.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja i tužene, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi upire tužena.

7.1. Također, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a na koju ukazuje tužena navodeći kako se u konkretnom predmetu radi o presuđenoj stvari obzirom da je prema navodima tužene za istu stvar tužitelj već tužio novinarku FE.

7.2. Naime, da bi se moglo govoriti o istovjetnosti dvaju zahtjeva, potrebno je postojanje njihova subjektivnog i objektivnog identiteta (odluka Vrhovnog suda RH, Rev 2572/00 od 14. veljače 2001.), dakle parnica se mora voditi između istih stranaka o istom predmetu spora, a što ovdje nije slučaj, te je jasno da niti žalbeni navod presuđene stvari nije osnovan.

8. Tijekom provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužena na svom facebook profilu 25. studenog 2018. objavila slijedeće: "Pa zasto bi homoseksualni par s dobrim placama, stalnim poslom, krovom nad glavom, bez kriminalnog dosjea, placenim porezima i rezijama, udomili dijete i dalo mu ljubav, kad moze ostat u domu koji ne placa doprinose i poreze drzavi recimo, nevoljeno, bez icega i bit seksualno zlostavljano od strane osnih koji trebaju stiti.";

- da je tužena nakon naprijed navedenog teksta objavila fotografiju ME ispod koje je slijedeći tekst: "Caritasov dom u Brezovici izazvao je mučninu u hrvatskoj javnosti kada se otkrilo da su kuhar BE i domar SE silovali, ali i na druge načine zlostavljali nekoliko štićenika. ME, tadašnja ravnateljica Doma cijelo je vrijeme posjedovala dnevnik u kojemu domar podrobno opisuje seksualne odnose sa djecom, ali ga nije ustupila policiji. Policija je tražeći dokaze o zlostavljanju u Domu, ali i ravnateljičinim financijskim malverzacijama teškim 2,7 milijuna kuna, u Brajšinoj kući nabasala na dnevnik. ME nije odgovarala za skrivanje dnevnika s opisima silovanja i bludničenja nad štićenicama Caritasovog doma u Brezovici";

- da je fotografija ME sa popratnim tekstom objavljena na portalu www.index.hr 14. listopada 2008., kao i na Facebook stranici korisnika Krvava povijest crkve 23. studenog 2018.;

- da tuženoj nije moglo ostati nepoznato da je objavljivanje tvrdnje o tome da je tužitelj silovatelj i zlostavljač štićenika dječjeg doma objektivno i samorazumljivo krajnje škodljivo za tužitelja neovisno o tome što su fotografija i tekst ispod fotografije već ranije objavljeni;

- da tužena nije u objavi napomenula odakle prenosi objavu, već je uz istu stavila svoj komentar;

- da tužena u odnosu na preuzeti članak prije objave na svojim stranicama nije pokušala kontaktirati tužitelja;

- da tužena nije postupala u dobroj vjeri kada nije do kraja istražila istinitost tvrdnji koje su objavljene u prenesenom članku, posebno kada se uzme u obzir da su informacije o zlostavljanjima u Domu u Brezovici bile od velikog interesa javnosti uključivo i podatke o ishodima kaznenih postupaka koji su u vezi s tim vođeni i koji su javno objavljeni prije objave tužene;

- da je tužitelj ustvrdio kako je neosuđivana osoba, kao i da je nakon objave tužene doživio prijetnje smrću, uzimao je lijekove za smirenje, imao je problema sa spavanjem i odlazio je psihijatru.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da povreda prava osobnosti tužitelja opravdava pravičnu novčanu naknadu pa je tu naknadu i dosudio u visini naznačenoj u točki I. izreke svoje presude, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelja odbio.

10. Žalbeni navodi tužitelja i tužene usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nakon ovako provedenog postupka su neosnovani obzirom da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Nadalje, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO) i to članak 1045. stavak 1. u vezi sa člankom 19. i 1100. ZOO-a, koji propisuje kako će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.1. Pri tome je važno napomenuti i kako odredbu članka 1046. ZOO-a, kojom je neimovinska šteta definirana kao povreda prava osobnosti, valja povezati s odredbom članka 19. ZOO-a, kojom se definira što se u smislu tog Zakona smatra pravima osobnosti, pa je tako stavkom 1. tog članka određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je odredbom stavka 2. članka 19. ZOO-a određeno da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

12. Sama tužena u žalbenim navodima ističe kako tekst, koji je prenijela, u negativnom kontekstu spominje tužitelja, te pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako ju to nije odvratilo od prenošenja istog. Istina je kako tužena u svom komentaru koji je objavljen uz preneseni tekst nije spomenula tužitelja, ali isti je naveden imenom i prezimenom upravo u prenesenom tekstu, te se tužena svojom objavom očito referirala na sporni članak jer ga inače ne bi prenijela uz svoj komentar.

12.1. Dakle, ovaj sud smatra, kako prenošenje informacija od strane osoba koje na društvenim mrežama imaju veliki broj pratitelja i koje daju svoje mišljenje i iznose svoj stav o nekoj temi koja je od interesa javnosti, a posebno u današnje vrijeme kada su društvene mreže izrazito dostupne svim dobnim skupinama, zahtjeva osobiti oprez posebno uz ozbiljnost optužbi koje su iznesene u odnosu na tužitelja u prenesenom članku.

13. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu u kojem se sukobljavaju s jedne strane pravo tužitelja na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva, odnosno poštovanje osobnog života i s druge strane prava tužene na slobodu izražavanja, a radi se o pravima koja načelno uživaju istu pravnu zaštitu, potrebno je pravično riješiti taj sukob. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ukinuti ili ugroziti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo ili sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda. Članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija) propisuje kako svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali tko koristi tu slobodu ima dužnost i odgovornost prilikom korištenja te slobode, kao i ograničenja koja su u demokratskom društvu nužna između ostalog radi zaštite prava i ugleda drugih.

14. Europski sud za ljudska prava (dalje: ELJSP), a što je u mnogim odlukama prepoznao i Ustavni sud Republike Hrvatske, u nizu odluka izrazio je pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema „demokratskog društva“. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Sva ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporediti s predmetima ESLJP-a Guja protiv Moldavije, br. 14277/04, presuda od 12. veljače 2008. i Bédat protiv Švicarske, br. 56925/08, presuda od 29. ožujka 2016.).

15. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud, pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja, utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (R Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske, br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06.).

16. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, presuda od **.**.2007. UE protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o.).

17. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

18. Dakle, kontekst cjelokupne objave na facebook stranici tužene, koja je nesporno javna osoba redovito prisutna na društvenim mrežama i kao takva ima osobe koje ju redovito "prate" na mrežama, te uzimajući u obzir sadržaj njene izjave "kad moze ostat u domu… nevoljeno, bez icega i bit seksualno zlostavljano od strane onih koji ih trebaju stiti." uz koji je prenesen članak u kojem se u izrazito negativnom kontekstu spominje tužitelj i to da je "Caritasov dom u Brezovici izazvao mučninu u hrvatskoj javnosti kada se otkrilo da su kuhar BE i…..silovali, ali i na druge načine zlostavljali nekoliko štićenika." sugerira, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da je tužitelj silovatelj i zlostavljač djece.

18.1. Iz stanja spisa proizlazi kako je objavu tužene komentiralo 399 osoba, a podijeljena je 201 puta, dok je 3225 označena. Iz navedenog je pravilno zaključeno od strane prvostupanjskog suda kako je tužena prenijela članak i na taj način ga učinila dostupnim većem broju osoba s time da nije provjerila je li prenijela točne podatke, a posebno uzevši u obzir vremenski odmak kada je prvi puta objavljen sporni članak (10 godina), te da ista nije poduzela dodatne napore kako bi se točno obavijestila o eventualnom ishodu kaznenih postupaka koji su vođeni uslijed iznesenih optužbi. Valja napomenuti kako su sve informacije o zlostavljanju štićenika Doma u Brezovici bile od velikog interesa javnosti, te su postupci popraćeni u medijima i objavljivani su ishodi kaznenih postupaka, a ispričati tuženu, obzirom na ozbiljnost optužbi iznesenih u prenijetom članku u odnosu na tužitelja, ne može činjenica da članak na portalu s kojeg ga je prenijela još uvijek stoji i nije uklonjen. Osnovano ukazuje prvostupanjski sud da ozbiljnost optužbi kako je tužitelj silovatelj djece zahtjeva ozbiljne provjere, te pravilno zaključuje kako tužena nije postupila u dobroj vjeri kada je isto objavila, kao i iskazala kako je bilo za pretpostaviti da je istinito ono što je navedeno uz fotografiju. Također je važno promotriti i kontekst u kojem je prenesen članak i to vezano uz komentar tužene koji se tiče prava posvojenja djece od strane istospolnih parova, te se ne može uzeti da je tužena prilikom korištenja slobode izražavanja o navedenoj temi vodila na pravilan način brigu o svojoj dužnost i odgovornost prilikom korištenja te slobode kako bi se zaštitila prava i ugled drugih i to u konkretnome tužitelja.

19. Iz naprijed navedenog, kao i činjenice da je tužitelj doživio određene prijetnje i vrijeđanja nakon objave tužene, što tijekom postupka nije bilo osporeno, te je u konačnici zatražio liječničku pomoć psihijatra, gdje mu je ordinirana terapija radi dijagnosticirane akutne reakcije na stres, jasno je kako je tužitelju povrijeđeno njegovo dostojanstvo, čast i ugled što je rezultiralo povredom prava osobnost. Naknada štete tužitelju mora biti u razumnom odnosu i razmjerna pretrpljenoj šteti, te u ovom slučaju težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu kako je to određeno od strane prvostupanjskog suda. U tom kontekstu su ocijenjeni neosnovanim žalbeni navodi tužitelja da mu je trebalo dosuditi naknadu u većem iznosu.

20. Osporenom odlukom prvostupanjskog suda postiže se ravnoteža između sukobljenih prava tužitelja na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva, te prava tužene na slobodu izražavanja i mišljenja.

21. Neosnovano tužena žalbom opetovano, kao i tijekom postupka, ukazuje na zastaru obzirom da je članak u kojem se spominje tužitelj objavljen 2008. . Članak je ponovo prenijela tužena i ovaj postupak je uslijedio upravo nakon njene objave i uslijed nastalih štetnih posljedica za tužitelja koje su nastale nakon objave, pa nema govora o zastari, kao je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

22. Pravilna je i odluka o trošku postupka, te obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u jednakim dijelovima, prema odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

23. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbe stranaka valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

U Vukovaru, 26. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin