Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Zk-8/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 15, radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi predlagatelja VS protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Z-5168/2024 od 15. siječnja 2025., 26. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba predlagatelja VS kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Z- 5168/2024 od 15. siječnja 2025., te se nalaže brisanje zabilježbe žalbe određene rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Z-1374/2025 od 6. veljače 2025. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina].

II Odbija se zahtjev založne vjerovnice ABC za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Odbija se prigovor predlagatelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao neosnovan i potvrđuje se rješenje ovog suda poslovni br. Z-1253/2024 od 22. ožujka 2024.

II. Određuje se zabilježba odbijenog prigovora iz točke I. izreke ovog rješenja u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina].“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio predlagatelj pobijajući isto u cijelosti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka, kao i iz razloga što je pobijano rješenje protivno nadređenom europskom pravu (Povelja Europske Unije, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije) s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu u cijelosti, pobijano rješenje ukine i preinači na način da odredi uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na mjestu upisa pod poslovnim brojem Z-619/00 od 21. travnja 2000. na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina] te da naloži brisanje zabilježbe žalbe pod poslovnim brojem Z-5168/2024. Ističe da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje je pogrešno primijenio materijalno pravo, što pobijano rješenje čini nezakonitim i nerazumljivim, a zbog čega da se ne može ispitati. Predlagatelj navodi da, osim što je pobijano rješenje protivno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ujedno da je protivno i Povelji Europske Unije, koja je temeljno pravo država članica Europske unije, a posebice čl. 17., čl. 20. i čl. 47. Povelje. Europsko pravo, sukladno aktima koje je potpisala Republika Hrvatska u odnosu na Europsku uniju, „jače“ je u odnosu na hrvatsko pravo, te da je Republika Hrvatska dužna primjenjivati ga u svojoj sudskoj praksi, i to odluke donesene na temelju Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tj. odluke koje proizlaze iz presuda Europskog suda u Strasbourgu i Europskog suda pravde u Luxembourgu. Poziva se na stav Europskog suda pravde u Luxembourgu u odluci broj C-169/14. u kojoj je navedeno da je čl. 47. Povelje Europske Komisije nametnuta nužna djelotvornost primjena prava Unije čija je posljedica pravo na djelotvornu sudsku zaštitu. Također ukazuje i na pravno stajalište iz presude Suda Europske Unije predmet 106/77 od 9. ožujka 1978., čija pravna stajališta su po svojoj naravi iznad nacionalnog prava i obvezujuće su za nacionalne sudove, pa tako i u konkretnom zemljišnoknjižnom predmetu, i to da je svrha primjene europskog prava osigurati da odredbe prava Zajednice imaju prednost pred nacionalnim odredbama. Ističe da svaki nacionalni sud u predmetu iz svoje nadležnosti ima dužnost u potpunosti primijeniti pravo Zajednice i pružiti zaštitu pravima koja na temelju njega pripadaju pojedincima, ostavljajući neprimijenjenom svaku odredbu nacionalnog zakona koja bi mu mogla biti suprotna, bez obzira na to je li donesena prije ili nakon pravnog pravila Zajednice. U pogledu primjene europskog prava koje je nadređeno nacionalnom pravu, predlagatelj ističe kako nije u pravu prvostupanjski sud kada navodi da rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2737/02-4 od 17. prosinca 2003. ne predstavlja valjanu ispravu za brisanje založnog prava upisanog pod Z-617/00 od 21. travnja 2000. S obzirom na to da rješenje Z-617/00 od 21. travnja 2000. ne sadrži pravni lijek i nije doneseno u kontradiktornom sudskom postupku, isto kao i rješenje poslovni broj I-1/92 od 21. travnja 2000., na temelju kojeg je proveden upis u zemljišnu knjigu, i protiv oba rješenja zemljišnoknjižni vlasnik nije imao pravo žalbe, niti su mu rješenja dostavljena, već je žalba podnesena protiv ispravka rješenja broj I-1/92 od 21. rujna 2001., a koja žalba je prihvaćena od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici, da je očigledno da je pravo povrijeđeno na štetu vlasnika nekretnine, odnosno ovdje predlagatelja. Predlagatelj je knjižni slijednik trgovačkog društva Liston d.o.o., koje je kupilo od trgovačkog društva Parkant d.o.o. nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. i da ne postoji jednak identitet nekretnina iz sudske odluke pod poslovnim broj I-1/92 od 2. siječnja 1992. i nekretnine na kojoj je kao vlasnik upisan predlagatelj. Dalje navodi da nikad nije bio vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], a koja nekretnina je popisana u odluci pod poslovnim brojem I-1/92 od 2. siječnja 1992. na temelju koje je doneseno rješenje o osiguranju protiv kojeg nije dozvoljen pravni lijek, već da se njegova nekretnina nalazi na adresi [adresa] koja je ranije nosila ime i kućni broj [adresa]. Rješenjem Općinskog suda u Dugom Selu pod poslovnim brojem V-I-1/92 i I-523/92 od 25. travnja 2000. da je određena uknjižba založnog prava na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo Parkant, a koje rješenje nije dostavljeno strankama u postupku, niti vlasniku nekretnine radi podnošenja pravnog lijeka, niti da je sadržavalo uputu o pravnom lijeku. Rješenjem Općinskog suda u Dugom Selu pod poslovnim brojem I-1/92 od 21. rujna 2001. ispravljeno je u izreci rješenje Općinskog suda u Dugom Selu pod poslovnim brojem I- 1/92 od 21. rujna 2001. U obrazloženju rješenja drugostupanjski sud je, između ostalog, utvrdio da je uočeno da rješenje Općinskog suda u Dugom Selu pod poslovnim brojem I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000. nije dostavljeno s valjanom uputom o pravnom lijeku niti jednoj od stranaka u postupku, što je prvostupanjski sud bio dužan učiniti, također da je prvostupanjski sud trebao voditi računa o tome da Hrvatska banka za obnovu i razvitak nije pravni slijednik Hrvatskog fonda za razvoj jer se radi o izvršnom postupku na koji se primjenjuju pravila Zakona o izvršnom postupku na temelju kojeg se založno pravo ne može uknjižiti na singularnog sukcesora, a tim više što ugovor o cesiji nije ovjeren. U zemljišnim knjigama da nije uspostavljeno prijašnje zemljišnoknjižno stanje nakon ukidanja rješenja broj I-1/92 od 21. rujna 2001. Dalje navodi da je 8. ožujka 2004., po uputi rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, prvostupanjski sud dostavio trgovačkom društvu ... (tada u stečaju) rješenje broj I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000. na kojem je mehaničkom pisaćom mašinom nadopisana (otisnuta) uputa o pravnom lijeku i da adresati ponovno nisu navedeni. ..., kao knjižni slijednik ..., podnio je žalbu protiv rješenja poslovni broj I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000. na kojem je nadopisana uputa o pravnom lijeku uz napomenu da je o tome rješenju već ranije odlučeno, međutim, da o žalbi protiv tog drugog, odnosno istog rješenja nije odlučeno od 2004. pa do danas. Predlagatelj je prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog staja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2737/2002-4 od 17. prosinca 2003. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da ne postoje procesnopravni uvjeti za brisanje zemljišnoknjižnog prava usprkos činjenici da rješenje o upisu založnog prava pod poslovnim brojem I-1/92 od 21. rujna 2001., a kojim su u izreci rješenja ispravljena rješenja poslovni broj I-1/92 i I-523/92 od 25. travnja 2000. i rješenje poslovni broj I- 1/92 i I-523/92 od 12. siječnja 2001., te da takvo utvrđenje nije točno i da predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava i apsolutno bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku i povredu odredbi Zakona o zemljišnim knjigama s kojim se istovremeno povrjeđuje i predlagateljevo pravo vlasništva. S obzirom na činjenicu da je rješenje Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj I-1/92 i I-523/92 od 25. travnja 2000. (pravilno 21. travnja 2000.) izmijenjeno u izreci sukladno odredbi čl. 342. st. 3. u svezi s čl. 347. Zakona o parničnom postupku, novo rješenje Općinskog suda u Dugom Selu poslovni broj I-1/92 od 21. rujna 2001. je u cijelosti zamijenilo prethodno. Prvostupanjski sud da u postupku koji je prethodio ovoj žalbi u cijelosti ignorira snagu i značaj pravomoćne sudske odluke te da su predlagatelju povrijeđena ustavna, konvencijska prava, kao i prava zajamčena Poveljom Europske Unije, a slijedom čega da uslijed dugotrajnog postupka koji je predmet ovog zemljišnoknjižnog postupka trpi i nemogućnost raspolaganja nekretninom u pravnom prometu. Ističe da je opisano postupanje zemljišnoknjižnog odjela u pobijanoj odluci protivno i dosadašnjoj praksi drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ističe da je rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž 2737/02-4 od 17. prosinca 2003. kojim je odlučeno da se ukida rješenje o upisu založnog prava i da Hrvatska banka za obnovu i razvitak nije vjerovnik iz postupka I-1/92 ima snagu pravomoćne i ovršne sudske odluke. Ističe da je pobijanom rješenjem prvostupanjskog suda narušeno i načelo pravne sigurnosti, ali i povjerenje javnosti u sudove i u sudski sustav u cjelini. Lišavanjem pravomoćne citirane odluke Županijskoga suda u Velikoj Gorici bilo kakvog pravnog učinka, prvostupanjski sud je prekršilo načelo pravne sigurnosti sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. U odgovoru na žalbu založna vjerovnica Hrvatska banka za obnovu i razvitak od 19. veljače 2025. navela je da je žalba predlagatelja u cijelosti neosnovana i predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, podredno, odbiti istu kao neosnovanu uz naknadu troškova postupka Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak. Navodi da je riječ o presuđenoj stvari jer je žalba podnijeta iz istih razloga o kojima je između istih stranaka i o istom predmetu, pored ostalih sudova, i Vrhovni sud Republike Hrvatske 9. svibnja 2023. donio odluku pod poslovnim brojem Revd 915/2023, a kojim rješenjem je odbijen prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, a da iz obrazloženja te odluke proizlazi da je žalitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Zk- 22/2022-2 od 12. siječnja 2023. Ističe da predlagatelj i dalje u žalbi nastoji dokazati da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2737/2002-04 od 17. prosinca 2003. kojim je ukinuto rješenje o ispravku od 21. rujna 2001., naloženo i brisanje založnog prava Hrvatske banke za obnovu i razvitak, iako je nedvojbeno da se u izreci tog rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici niti jednom riječju ne navodi rješenje od 21. travnja 2000., odnosno da čak niti godine tih dvaju rješenja nisu iste. Dalje navodi da rješenje o upisu hipoteke Hrvatske banke za obnovu i razvitak, ne samo da nije ukinuto, nego je kasnije dopunjeno i ispravljeno jer budući da je Općinski sud u Dugom Selu prilikom uknjižbe osporavane hipoteke u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak propustio upisati u zemljišnu knjigu i drugu hipoteku zasnovanu na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava poslovni broj I-523/92 radi osiguranja potraživanja po Ugovoru o kreditu broj 19/92 od 20. srpnja 1992. u iznosu od 400.000,00 DEM, Općinski sud u Dugom Selu 12. siječnja 2001. donio je rješenje pod poslovnim brojem V-I-I/92 i I-523/92, međutim, kako je taj sud i u tom rješenju opet „pomiješao“ hipoteke Hrvatske banke za obnovu i razvitak od 402.314,70 DEM i 400.000,00 DEM 1. ožujka 2006. donio je rješenje pod poslovnim brojem I Ovr-2/04, a koje rješenje nije provedeno u zemljišnim knjigama. Ističe da je ranije glede brisanja predmetnog založnog prava Hrvatska banka za obnovu i razvitak rješenjem Općinskog suda u Sesvetama pod poslovnim brojem Z-2406/19 od 16. rujna 2019. odlučeno na način da je odbijen prigovor predlagatelja i potvrđeno je rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta poslovni broj Z-619/2000 od 21. travnja 2000.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), u vezi s čl. 99. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19., 128/2022. i 155/2023.; dalje: ZZK), na koju povredu u žalbi sadržajno ukazuje predlagatelj, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka pobijanog rješenja je na zakonu osnovana i razumljiva, te je isto rješenje valjano obrazloženo, s obzirom na predmet postupka, dakle, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni.

6. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP, a u svezi čl. 99. st. 2. ZZK, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. i čl. 381. istog Zakona u svezi čl. 99. st. 2. ZZK.

7. Nije utvrđeno niti da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve činjenice koje su bitne za zakonitu odluku u ovoj zemljišnoknjižnoj pravnoj stvari.

8. Iz spisa predmeta slijedi da je predlagatelj 29. siječnja 2024. podnio prijedlog za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na dijelu upisanog založnog prava, i to hipoteke pod poslovnim brojem Z-619/00 od 21. travnja 2000., na nekretnini oznake čest. br. 824/3 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na nekretnini oznake čest. br. 824/5 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije upisa založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak, te je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z-1253/2024 od 22. ožujka 2024. ovlašteni zemljišnoknjižni referent u točki I izreke odbio prijedlog predlagatelja radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, dok je u točki II izreke odredio zabilježbu odbijenog prijedloga u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina].

9. Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio prigovor povodom kojeg je prvostupanjski sud donio rješenje koje je predmet ovog postupka, a kojim rješenjem je odbio prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrdio citirano rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta (točka I izreke) uz nalog zabilježbe odbijenog prigovora iz toč. I izreke toga rješenja u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) i zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]), sve k. o. [katastarska općina] (točka II izreke). Obrazlažući razloge zbog kojih je prigovor protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta cijenio neosnovanim, prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni prijedlog valjalo odbiti iz razloga što je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno zaključio da spisu ne prileži niti jedan dokaz o tome da bi bilo ukinuto rješenje na temelju kojeg je provedena uknjižba založnog prava u zemljišnoj knjizi u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak, budući da iz rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2737/02-4 od 17. prosinca 2003. slijedi da je tim rješenjem ukinuto rješenje Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj I-1/92 od 21. rujna 2001., odnosno da je navedenim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici odlučio o rješenju o ispravku Općinskog suda u Dugom Selu od 21. rujna 2001., a nije tim rješenjem odlučio o pravičnosti rješenja Općinskog suda u Dugom Selu od 21. travnja 2000. na temelju kojeg je provedena uknjižba založnog prava na predmetnim nekretninama. Prvostupanjski sud dalje navodi da je neosnovano pozivanje predlagatelja na to da je u citiranom rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici navedeno da rješenje Općinskog suda u Dugom Selu na temelju kojeg je upisano založno pravo nije dostavljeno strankama s uputom o pravnom lijeku jer, iako isto jest navedeno u obrazloženju toga rješenja, da je tim rješenjem u izreci isključivo ukinuto rješenje Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj I-1/92 od 21. rujna 2001., a na temelju kojeg rješenja nije proveden bilo kakav upis u zemljišnu knjigu. Ističe da je konkretno, pored razloga za odbijanje prijedloga za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja iz pobijanog rješenja, potrebno istaknuti kako je predlagatelju već ranije pravomoćno odbijen veći broj prijedloga kojima je po raznim osnovama pokušao ishoditi brisanje založnog prava na predmetnim nekretninama, primjerice pravomoćno je predlagatelju odbijen prijedlog za brisanje založnog prava u predmetu prvostupanjskog suda, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj Z- 4402/2022. Zaključno navodi da predlagatelj traži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, što se po ocjeni prvostupanjskog suda, niti ne može tražiti u redovitom zemljišnoknjižnom postupku, već eventualno brisovnom tužbom, zbog čega da je, slijedom navedenog, valjalo odlučiti na temelju čl. 145. st. 4. ZZK kao u izreci pobijanog rješenja.

10. Činjenična utvrđenja, kao i pravnu ocjenu suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Naime, u konkretnom slučaju, u odnosu na predmet ovog postupka, prvenstveno je potrebno istaknuti kako je zemljišnoknjižni postupak postupak kojim se, među ostalim, odlučuje o dopuštenosti i provedbi upisa uknjižbe i upisa brisanja uknjižbe stvarnih prava na nekretninama u zemljišnoj knjizi te da se zemljišnoknjižni upis provodi na temelju odluka sudova ili drugih nadležnih tijela. Riječ je o formalnom postupku koji se vodi po pravilima izvanparničnog postupka, što znači da se ispituje samo jesu li ispunjene pretpostavke za pojedini zemljišnoknjižni upis.

12. Člankom 117. ZZK propisani su opći uvjeti za određivanje zemljišnoknjižnog upisa, a koji uvjeti kumulativno moraju biti zadovoljeni kako bi sud mogao pozitivno odlučiti o prijedlogu za upis.

13. Tako je čl. 117. st. 1. ZZK propisano da će sud, nakon što je pregledao prijedlog za upis i priloge, dopustiti upis ako iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu, da nema osnove za sumnju u to jesu li osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom na koji se upis odnosi, niti u to je li osoba koja je prijedlog podnijela za to ovlaštena, da utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava i ako isprave imaju potreban oblik, dok je st. 2. istog članka propisano da kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta.

14. Naime, kako je u konkretnom slučaju riječ o prijedlogu radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na upisano založno pravo u korist protustranke kao založne vjerovnice pod poslovnim brojem Z-619/00, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška]. i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], da je u teretovnici pod poslovnim brojem Z-619/00 uknjiženo založno pravo u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Zagreb, Strossmayerov trg 9, u iznosu od 402.414,70 DEM, i to na temelju rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, od 21. travnja 2000., pod poslovnim brojem V-I-1/92 i I-523/92 glede rješenja o izvršenju I-1/92 i poslovni broj I-523/92 te ugovora o cesiji od 26. lipnja 1996. sklopljenog između Republike Hrvatske Hrvatskog fonda za privatizaciju i Hrvatske banke za obnovu i razvoj Zagreb, kao i da je prvostupanjski sud također pravilno utvrdio da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2737/02-4 od 17. prosinca 2003. ukinuto rješenje Općinskog suda u Dugom Selu pod poslovnim brojem I-1/92 od 21. rujna 2001., odnosno da je Županijski sud u Velikoj Gorici odlučio o rješenju o ispravku Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj I-1/92 od 25. travnja 2000. i od 12. siječnja 2001., što znači da predmet odlučivanja u predmetu Gž-2737/02 nije rješenje od 21. travnja 2000., a koje rješenje jest pravna osnova na temelju koje je provedena uknjižba založnog prava pod poslovnim brojem Z-619/00 na predmetnim nekretninama, već da je to kasnija odluka ovršnog suda o ispravku.

15. Dakle, kraj izloženog činjeničnog stanja, odnosno utvrđenja odlučih činjenica za donošenje odluke o predmetnom prijedlogu, po ocjeni ovog prvostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je ovlašteni zemljišnoknjižni referent pravilno odbio isti ocijenivši ga neosnovanim iz razloga što predlagatelj nije priložio u prvostupanjski spis predmeta niti jedan dokaz kojim bi dokazao da je otpala, odnosno prestala postojati, gore navedena pravna osnova na temelju koje je provedena uknjižba predmetnog založnog prava u zemljišnoj knjizi u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

16. Stoga, suprotno žalbenim navodima predlagatelja, iz sadržaja isprava koje je podnio ne proizlazi utemeljenost prijedloga, odnosno da, kako je to pravilno i zaključio sud prvog stupnja, postoji zapreka zahtijevanom upisu u smislu citiranog čl. 117. ZZK, budući da, a zbog izloženih razloga, citirano rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici ne predstavlja valjanu pravnu ispravu za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

17. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio i da bi predlagatelj u ovoj činjeničnoj pravnu zaštitu mogao ostvariti u parnici povodom brisovne tužbe iz čl. 150. ZZK, a iz razloga što predmetnim prijedlogom traži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnim nekretninama, koji upis nije moguće ostvariti u redovnom zemljišnoknjižnom postupku, kakav je predmetni postupak.

18. Žalbenim navodima kojima predlagatelj upire na činjenicu da nisu bili ispunjeni uvjeti za zasnivanje založnog prava nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja upravo iz razloga što isti predstavljaju razloge za žalbu protiv rješenja o upisu založnog prava pod brojem Z-619/00, te se istima ne dokazuje da bi bili ispunjeni uvjeti za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnim nekretninama, kako je to predloženom u prijedlogu.

19. U pogledu navedenog, treba istaći i da je konkretno u smislu čl. 117. st. 2. ZZK, upis predmetnog založnog prava odredio drugi sud, a ne zemljišnoknjižni, stoga zemljišnoknjižni sud nije ovlašten ocjenjivati jesu li za donošenje rješenja na temelju kojih je određen upis založnog prava bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke, posljedično čemu je neosnovan i žalbeni navod u kojem predlagatelj ističe da sporne tražbine nisu prešle na Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, kao i da Hrvatska banka za obnovu i razvitak nije pravni slijednik Fonda za razvoj jer se pravno sljedništvo u ovoj situaciji temelji na ugovoru o cesiji od 26. lipnja 1996. kako je to navedeno u rješenju pod poslovnim brojem I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000.

20. Također, suprotno žalbenom navodu da ne postoji jednak identitet nekretnina iz sudske odluke poslovni broj I-1/92 od 2. siječnja 1992. i nekretnine na kojoj je kao vlasnik upisan predlagatelj, za odgovoriti je da je zemljišna čestica dovoljno određena navođenjem katastarske oznake zemljišne čestice i katastarske općine u kojoj se nalazi, a pritom nije nužno navesti i točan podatak o oznaci zemljišnoknjižnog uloška.

21. Pravilno je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud utvrdio i da je neosnovano pozivanje predlagatelja na razloge navedene u citiranom rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici, pa tako i na navod iz obrazloženja toga rješenja da odluka na temelju kojeg je upisano založno pravo nije dostavljena strankama u postupku s uputom o pravnom lijeku iz razloga što je u izreci citiranog rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici isključivo ukinuto rješenje Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj I-1/92 od 21. rujna 2001., a na temelju kojeg rješenja nije proveden upis u zemljišnu knjigu, slajdom čega se ovi žalbeni navodi kao takvi ne tiču ocjene pravilnosti i zakonitost rješenja na temelju kojeg je proveden upis založnog prava u zemljišnu knjigu.

22. Konačno, žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i pravilna primjena materijalnog prava sadržana u pobijanom rješenju, odnosno žalbeni navodi u cijelosti su pravno neodlučni u kontekstu ove zemljišnoknjižne pravne stvari. Predlagatelj iznosi vlastita pravna shvaćanja koja nemaju uporišta u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio te za svoja utvrđenja iznio jasne te činjenično i pravno argumentirane razloge, a da pritom nisu povrijeđene odredbe Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., i 05/14.), kao ni odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17; dalje: Konvencija), pa ni pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije. Presude Suda Europske Unije na koje se poziva predlagatelj nisu sporne te o njima ovaj sud vodi računa. Sud, ovdje zemljišnoknjižni, sudi prema odredbi čl. 115. Ustava, na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava, te bi zauzimanjem bilo kojeg drugog pravnog stava u ovoj zemljišnoknjižnoj pravnoj stvari, drukčijeg od onog iz pobijanog rješenja, sud prvog stupnja povrijedio citirao odredbu čl. 117. ZZK, a što je u skladu i sa zemljišnoknjižnim načelima, ali i s europskim pravom koje je inkorporirano u hrvatski zakonodavni pravni sustav.

23. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 149. st. 3. ZZK odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe određene rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Z-1374/2025 od 6. veljače 2025. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]., odnosno odlučiti kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

24. Založnoj vjerovnici Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 99. st. 2. ZZK, pa je odlučeno kao u točki II izreke ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Marina Tanta