Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-677/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović u Novoj Gradiški, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-226/2020 od 17. svibnja 2024. godine, dana 26. svibnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-226/2020 od 17. svibnja 2024. godine , te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revr-3343/2021 ili dok sud ne utvrdi da postoje daljnji razlozi za prekid.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 125,00 EUR-a.
3. Žalba je osnovana.
4. Naime, osnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetnog rješenja pogrešno primijenio odredbu iz čl. 213. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 12. ZPP–a, a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a.
5. Prvostupanjski sud je predmetno rješenje obrazložio u bitnom na sljedeći način:
- da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja, kao policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko–goranske, Postaje pomorske policije Rijeka koji je bio upućen na višednevni boravak na plovilu radi obavljanja poslova na moru na području morskog akvatorija Primorsko–goranske županije, kontrole prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštite dijela državne granice na moru, za isplatu naknade plaće za ostvaren prekovremeni rad te za rad noću, subotom i nedjeljom, i blagdanom,
- da je među strankama sporno priznaje li se tužitelju sve vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu koje je duže od 40 sati tjedno kao prekovremeni rad te može li se ukupan broj sati provedenih na brodu iznad 40 sati tjedno umanjiti za 8 sati odmora u smislu zauzetog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike
Hrvatske u istovjetnim pravnim situacijama,
- da je na glavnoj raspravi održanoj 17. svibnja 2024. godine tužena predložila prekid ovog postupka do okončanja postupka koji se kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske vodi pod poslovnim brojem Revr-3343/2021, s obzirom na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom predmetu rješenjem od 6. rujna 2023. u odnosu na istovjetni predmet za isplatu iz radnog odnosa policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko–goranske, Postaje pomorske policije Rijeka dopustio tuženici reviziju,
- da je revizija dopuštena radi pravnih pitanja koja se odnose na pitanje može li sud u parničnom postupku paušalno odrediti odrađene sate prekovremenog rada (8 sati dnevno) bez utvrđivanja stvarno (faktično) odrađenih sati unutar tog 8–satnog razdoblja, s obzirom na činjenicu da je tuženica sudu dostavila relevantnu dokumentaciju na temelju koje se može točno utvrditi koje vrijeme unutar tih 8 sati je tužitelj stvarno radio, kao i na pitanje predstavlja li vrijeme izvan radnog vremena i vremena odmora unutar 24 sata, kada policijski službenik nije aktivno radio, već je bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva,
- da je tuženica svoj prijedlog obrazložila na način da je, s obzirom na recentnu praksu sudova koji tužiteljima u postupcima po istovjetnim tužbama dosuđuju isplatu za prekovremeni rad uzimajući u obzir izračun temeljen na podjeli vremena: 8 sati redovnog radnog vremena, 8 sati odmora te 8 sati prekovremenog rada, razvidno kako odluka o navedenim pravnim pitanjima ima izravan učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku, odnosno, na izvođenje dokaza, tijek, trajanje te trošak istog, zbog čega je opravdano prekinuti ovaj postupak do donošenja odluke po reviziji o pitanjima koja predstavljaju prethodna pitanja u ovom postupku,
- da se tužitelj usprotivio prijedlogu za prekid postupka, smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom iz čl. 213. ZPP–a te ističući da rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3343/2021 od 6. rujna 2023. nije revizijska odluka i da nije od značaja u konkretnoj stvari, s obzirom na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u pedeset i više drugih predmeta po tužbama službenika pomorske policije svojim rješenjima odbacio sve prijedloge za dopuštenje revizije podnesene od državnih odvjetništva u Splitu, Šibeniku, Zadru i Rijeci, iz čega dalje proizlazi jasan stav sudske prakse najvišeg suda, s time da se navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra statističkom pogreškom, odnosno propustom Službe evidencije sudske prakse na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, budući da je očekivano će revizija podnesena po tom rješenju biti odbijena, odnosno odbačena,
- da je u odluci Vrhovnog suda broj poslovni broj Rev-3114/2018 od 8. ožujka 2022. potvrđen stav prema kojem tužitelju (službeniku pomorske policije), s obzirom na specifičnost službe te nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu, pripada za vrijeme dežurstva i straže pravo na naknadu za prekovremeni rad, umanjen za 8 sati dnevnog odmora, a što je utvrđeno i u brojnim rješenjima Vrhovnog suda u kojima su prijedlozi za dopuštenje revizije tuženika odbačeni/odbijeni kao nedopušteni (Revd-3734/2020 od 3. ožujka 2021., Revd- 4571/2022 od 6. prosinca 2022., Revd-1191/2023 od 4. travnja 2023., Revd- 1231/2023 od 4. travnja 2023. i Revd-1235/2023 od 10. svibnja 2023.),
- da je u odnosu na pitanje koje postavlja tuženica u reviziji, odgovor u nizu predmeta dao i Sud Europske unije, i to na jasan način: u situaciji kada je radnik obvezan biti za vrijeme dežurstva u prostorijama poslodavca i stajati mu na raspolaganju kako bi mogao, po potrebi, odmah pružati svoje usluge, ne može se nikako raditi o odmoru, nego se to vrijeme s pravnog aspekta uvijek mora kvalificirati kao radno vrijeme,
- da, s obzirom na da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3343/2021 od 6. rujna 2023. dopuštena revizija radi pravnih pitanja koja se odnose na pitanje može li sud u parničnom postupku paušalno odrediti odrađene sate prekovremenog rada (8 sati dnevno) bez utvrđivanja stvarno (faktično) odrađenih sati unutar tog 8–satnog razdoblja, s obzirom na činjenicu da je tuženica sudu dostavila relevantnu dokumentaciju na temelju koje se može točno utvrditi koje vrijeme unutar tih 8 sati je tužitelj stvarno radio, kao i na pitanje predstavlja li vrijeme izvan radnog vremena i vremena odmora unutar 24 sata, kada policijski službenik nije aktivno radio, već je bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva,
Prvostupanjski sud prihvatio je prijedlog tuženice te primjenom odredbe iz čl. 213. st. 1. ZPP odlučio kao u izreci prvostupanjskoga rješenja.
6. Nadalje, odredbom iz čl. 12. st. 1. ZPP propisano je da, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
7. Sukladno odredbi iz čl. 213. st. 1. ZPP–a, sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).
8. Budući da to što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u postupku koji se kod njega vodi pod poslovnim brojem Revr-3343/2021 rješenjem od 6. rujna 2023. dopustio tuženici reviziju u odnosu na istovjetni predmet za isplatu iz radnog odnosa policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko– goranske, Postaje pomorske policije Rijeka, dakle ne u odnosu na ovaj konkretan predmet, vidljivo je da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja u postupku koji se kod njega vodi pod poslovnim brojem Revr-3343/2021 bude donesena povodom (eventualno) podnesene revizije, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe iz čl. 12. st. 1. ZPP.
9. Prema tome, pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je predmetnim rješenjem utvrdio prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revr-3343/2021 ili dok sud ne utvrdi da postoje daljnji razlozi za prekid u smislu odredbe iz čl. 213. st. 1. ZPP, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.
10. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. t. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
11. Prvostupanjski sud će u daljnjem postupku ispraviti nedostatak na koji mu je ovim rješenjem ukazano, odnosno nastaviti postupak u ovom predmetu primjenom odgovarajućih odredaba ZPP.
12. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja dodati da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP, biti odlučeno u konačnoj odluci, slijedom čega je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao pod točkom
II. izreke ovoga drugostupanjskoga rješenja.
U Zagrebu, 26. svibnja 2025. godine
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević
