Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3665/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, izvjestiteljice i članice vijeća, te Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Niljani Grozdanić Pilat, odvjetnici u Puli protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš. C, Mandić, Stanić & Partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-612/2021-34 od 1. prosinca 2023., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P- 612/2021-39 od 20. veljače 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-612/2021-34 od 1. prosinca 2023., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-612/2021-39 od 20. veljače 2024. pod točI., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem toga suda od 20. veljače 2024. utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljen dana11. lipnja 2007. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu čl. 4., čl. 6.2., i 11.9 Ugovora, sve kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke. Naloženo je tuženici isplati tužitelju na ime razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog razlike u tečaju isplatiti iznos od 6.154,15 eur / 46.443,83 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi, sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. II. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1,440,63 eura / 1o. 854,43 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. III. izreke). U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova je dobiven (toč. IV. izreke). konačnom odbije je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka (toč. V. izreke).

2. Protiv navedene presude, sadržajno pod toč. I., II., III. i V. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 790/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud u tom dijelu presudu preinači sukladno navodima žalbe i zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, uz naknadu trošak žalbe.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Ispitavši presudu, ispravljenu rješenjem suda prvog stupnja od 20. veljače 2004. ovaj sud nalazi da pri njezinom donošenju, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženica ukazuje u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Razlozi na kojima se temelji pobijana presuda su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoje ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5 Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe čl. 8. ZPP i za svoje utvrđenje dao jasne i obrazložene razloge, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 4., čl. 6.2., i 11.9 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je sklopljen **.**.2007. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), a koji se odnosi na jednostranu promjenu kamate i kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, i posljedično tome isplatu stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF u iznosu od 6.164,15 eura.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

-da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita **.**.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj kojim je banka tužitelju odobrila kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.610,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita

-da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranje građana za kupnju motornih vozila i koje je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,10% godišnje (čl. 4. Ugovora o kreditu)

-da je u čl. 6. ugovorena valutna klauzula kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF

-da je u utuženom razdoblju uslijed promjene tečaja CHF povećan iznos mjesečnih rata koje je tužitelj bio dužan plaćati

-da je kredit zatvoren prije podnošenje tužbe

8. Sud prvog stupnja odlučio je o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13-dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19-dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 112/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO) te odredbom o stjecanju bez osnova iz čl. 1111. st. 1. ZOO, uvažavajući ujedno prema odredbi čl. 502. c ZPP obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

9. Stoga, prihvaćanjem utvrđenje iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare neosnovanim, prihvaća zahtjev tužitelja i nalaze tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog razlike u tečaju isplatiti iznos od 6.154,15 eur / 46.443,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

10. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tumačenjem činjenica po tuženici i zaključcima koje iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi se u dvojbu izbor i primjena pravila o učincima odluka donesenih po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, iskazana pravna shvaćanja suda prvog stupnja o pravnoj osnovi predmetnog spora, neosnovanosti prigovora zastare nije dovedena u sumnju.

11. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio na snazi ZZP/03, koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

12. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502. c ZPP, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Pravilno se stoga sud prvog stupnja pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda, a na koje se u tužbi pozvao i tužitelj, i koje obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

13. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj toč. 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja glasi: "Utvrđuje se da je drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 01.11.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Privredna banka Zagreb d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužene Privredne banke Zagreb d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužene Privredne banke Zagreb d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima".

14. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

15. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imali saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

16. S navedenim u vezi, valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti, te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

17. Stoga, kako su predmetnim dijelom spornog Ugovora o kreditu, ugovorna kamata i valutna klauzula, sadržajno izražene na identičan način kao i u naprijed navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženice prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe u tom dijelu suprotne načelu savjesnosti i poštenja kojeg su se dužni pridržavati svi sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa i da su kao takve protivne odredbama ZZP koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, kao i odredbama ZOO, slijedom čega su u takvim okolnostima te odredbe Ugovora o kreditu, protivno žalbenim navodima tuženice, u tom dijelu-ništetne.

18. Imajući u vidu stavove iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/4372/2021 i U-III/5458/2021 obje od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa kako je tuženica odustala od predloženog dokaznog prijedloga za saslušanje osobe koja je sudjelovala u sklapanju Ugovora o kreditu s tužiteljem na okolnosti da je tužitelji bio informiran o parametrima koji mogu dovesti do promjene kamatne stope te na koji način će se ta kamatna stopa mijenjati, a time i utjecati na visinu otplatnog anuiteta, kao i rizicima fluktuacije tečaja, a upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja.

19. Stoga su, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

20. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valute kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF ništetne odredba, a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora pa je stoga sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe čl. 1111. ZOO u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO.

21. Polazeći od navedenog, tvrdnje tuženice kako je sklapajući kredit uz valutnu klauzulu postupao sukladno zakonskim odredbama (Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama) ne oslobađaju istu obveze na isplatu preplaćenih iznosa kredita koje je stekla bez osnove ugovarajući nepoštenu i nerazumljivu odredbu na štetu potrošača kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu.

22. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Mirjane Šindić-Janko utvrđeno je, da razlika po osnovi preplaćenog tečaja, odnosno po mjesecima izračunata preplata koja je nastala uslijed rasta tečaja u odnosu na početno ugovoreni tečaj, iznosi 6.164,15 eura / 46.443,83 kuna.

23. Vezano za prigovore tuženice na nalaz i mišljenje valja navesti da tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, a sud je prihvatio nalaz financijskog vještaka kao stručan i objektivan, izrađen prema pravilima struke, a sukladno zadatku suda., pa upućivanje tuženika na drugu metodologiju izračuna predstavlja prigovor pravne prirode koji od strane suda prvog stupnja pravilno nije prihvaćen.

24. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno otklonio prigovor zastare navodeći da je zastara u ovom konkretnom predmetu počela teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. pa je stoga tužba tužitelja (11. kolovoza 2021.) podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.

25. Vezano uz tvrdnje tuženice da je u konkretnom slučaju zastara nastupila, valja ukazati na presudu Suda Europske unije broj C-485/19 u kojoj je navedeno "…kako se ugovori o kreditu općenito izvršavaju tijekom dugih razdoblja i stoga, ako je događaj koji pokreće rok zastare plaćanje koje izvrši zajmoprimac, ne može se isključiti da je, barem za dio izvršenih uplata, zastara nastupila čak i prije nego što se predmetni ugovor završio, tako da takav sustav zastare potrošačima može uskraćivati mogućnost da traže povrat plaćanja izvršenih na temelju ugovornih odredaba protivnih navedenim direktivama. Stoga valja smatrati da postupovna pravila time što od potrošača zahtijevaju da podnese tužbu u roku propisanom nacionalnim pravom od dana stjecanja bez osnove čak i ako potrošač ne može sam ocijeniti je li ugovorna odredba nepoštena ili nije znao za nepoštenost predmetne ugovorne odredbe i s obzirom na to da do takvog stjecanja može doći tijekom izvršenja dugotrajnog ugovora, mogu pretjerano otežati ostvarivanje prava koja mu dodjeljuje Direktiva 93/13 ili Direktiva 2008/48 i zbog toga takva pravila povređuju načelo djelotvornosti. Zbog navedenog, načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive 93/13 ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48 primjenjuje rok zastare koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove.

26. Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

27. U odnosu na žalbene navode tuženika da mu je trebalo priznati tzv. negativnu razliku neovisno što nije podnio protutužbu, niti istaknuo prigovor radi prebijanja, valja citirati stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske istaknut u presudi poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. prema kojem" u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita. "

28. Pravilna je odluka suda prvog stupnja kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju priznao trošak sastava podneska od 8. rujna 2023. primjenom Tbr. 8/1. jer se radi o obrazloženom podnesku, pa suprotne žalbene navode tuženice da je trošak navedenog podneska trebalo priznati primjenom Tbr. 8/3. nije moguće prihvatiti.

29. Zbog svega navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

30. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njezin teret (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović