REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-220/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Vedranu Juričanu, odvjetniku iz Varaždina, protiv ovršenika OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici, Petri Smodlaka, odvjetnici iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj: Ovrv-104444/2022-8 od 31. srpnja 2024., 26. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj: Ovrv-104444/2022-8 od 31. srpnja 2024. u dijelu u kojem je ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud.

II. O žalbenim razlozima iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), odlučiti će sud prvog stupnja u nastavku ovog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak odgovora na žalbu ovršenika.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, na prijedlog ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-178/2012-2 od 24. veljače 2012, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.506,40 eura i troškova navedene ovrhe u iznosu od 349,35 eura, kao i radi namirenja troškova ove ovrhe, sve to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u pobijanom rješenju, protiv ovršenika je određena ovrha zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju i prodajom pokretnih stvari ovršenika, te namirenje ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, a sve na način kako je to pobliže označeno u pobijanom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu, pravodobno, podnosi ovršenik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka te „...jer je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.“ Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o ovrsi ukine, a ovršni prijedlog odbaci, uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova odgovora na žalbu ovršenika.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je da je sud prvog stupnja na prijedlog ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-178/2012-2 od 24. veljače 2012., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.506,40 eura i troškova navedene ovrhe u iznosu od 349,35 eura, kao i radi namirenja troškova ove ovrhe, sve to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u pobijanom rješenju, protiv ovršenika odredio ovrhu zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju i prodajom pokretnih stvari ovršenika, te namirenje ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, a sve na način kako je to pobliže označeno u pobijanom rješenju o ovrsi.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka ( čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. i 50. st. 5. OZ ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje o ovrsi zakonito i pravilno.

6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. u vezi odredbe čl. 381. ZPP i sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ na koju u žalbi ukazuje žalitelj jer u konkretnog slučaja nije bilo nezakonitog postupanja suda, a osobito ne propuštanja dostave, čime bi ovršeniku bilo onemogućeno raspravljati pred sudom, a što jasno proizlazi iz činjenice da je ovršeniku navedeno rješenje o ovrsi i dostavljeno i da je potom on protiv takvog rješenja podnio ovu aktualnu, pravovremenu i dopuštenu žalbu.

6.2. Ova bitna povreda ovršnog postupka nije počinjena niti time što ovršenik smatra da mu pobijano rješenja o ovrsi nije uredno dostavljeno na način kako je to propisano odredbom čl. 8. OZ jer je odredbom čl. 137. st. 1. OZ propisno da će sudski ovršitelj, prije nego što pristupi pljenidbi, predat ovršeniku rješenje o ovrsi i pozvati ga da plati iznos za koji je određena ovrha s kamatama i troškovima, posljedično čemu valja zaključiti da je dostavu rješenja o ovrsi dopušteno obaviti i na ovaj način kako je to učinio sud prvog stupnja, sve imajući pri tome u vidu i činjenicu da je supruga ovršenika prethodno odbila dostavu navedenog rješenja o ovrsli (list 22 spisa), a time, kako je to i prethodno navedeno, ovršeniku nije onemogućeno raspravljati pred sudom, radi čega je njegovu žalbu, u ovom dijelu, valjalo odbiti kao neosnovanu.

6.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba ovršnog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP i sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ na koju također ukazuje žalitelj jer su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

6.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, pa ovaj sud drugog stupnja zaključuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Obzirom i na žalbene navode žalitelja, u ovom postupku nije sporno da na temelju navedene ovršne isprave, u odnosu na ovršenika postoje nenamirene i dospjele novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.506,40 eura i iznosu od 349,35 eura i da navedene novčane tražbine ovršenik nije dobrovoljno namirio, po je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je protiv ovršenika odredio ovu predloženu ovrhu pravilnom primjenom odredaba čl. 25., čl. 39., 41., čl. 133. i čl. 136. OZ, radi čega je i žalbu ovršenika valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

9. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. točke 5. OZ 5. ističući da je u konkretnom slučaju protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, valja istaknuti da je na temelju odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, dok je odredbom čl. 215. st. 1. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a da je odredbom čl. 241. navedenog zakona propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja koja proizlaze iz sadržaja ovog predmeta da je podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku Zvijezdani Rauš – Kiler 24. veljače 2012. prekinuta zastara (čl. 241. ZOO) i da je ona počela ponovno teći 1. listopada 2012., kada je navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave navedenog javnog bilježnika poslovni broj: Ovrv- 178/2012-2 od 24. veljače 2012. postalo ovršno ( čl. 215. st. 1. ZOO), a da je novi prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika, u ovom aktualnom predmetu, ovrhovoditelj podnio 27. rujna 2022., to u konkretnom slučaju nije protekao rok zastare iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO, radi čega je žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

10. U odnosu pak na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. i 11. OZ ( da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i prigovor zastare ), valja istaknuti da o tim žalbenim razlozima nije ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud, već će sud prvog stupnja u nastavku ovog postupka, na temelju odredbe čl. 52. st. 3. OZ, bez odgode, zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. točke 7. i 11. članka 50. OZ, zbog kojeg je i izjavio žalbu, pa je posljedično tome valjalo riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

11. Slijedom navedenog, valjalo ja kao neosnovanu odbiti žalbu ovršenika i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

12. Tijekom žalbenog postupka ovrhovoditelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak odgovora na žalbu ovršenika, ali je ovaj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer ovaj trošak nije bio potreban za ovu ovrhu ( čl. 14. st. 4. OZ), pa je stoga riješeno kao u izreci pod točkom III. ovog rješenja.

Pula - Pola, 26. svibanj 2025.

S u d a c:

Bruno Franković