Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-161/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anice Filipović kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Velimira Čolović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽI, zbog kaznenog djela krivotvorenja – ovjeravanje neistinitog sadržaja, iz članka 281. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23. - nadalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i žalbi optuženika ŽI protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-645/2020-15. od 25. veljače 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika ŽI kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-645/2020-15. od 25. veljače 2025. temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – nadalje ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-645/2020-2. od 27. listopada 2020, te je optuženi FI proglašen krivim radi kaznenog djela krivotvorenja – ovjeravanje neistinitog sadržaja iz članka 281. stavak 1. i 2. KZ/11 te je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku ŽI je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi FI u roku od 2(dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1 Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženi FI je dužan platiti paušalnu svotu troška kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 100,00 (sto) EUR-a, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne uvjetnu osudu koja je predložena u optužnici, odnosno kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uvjetno na četiri godine.
3. Protiv presude žalbu je podnio i optuženik putem branitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 2. ZKP/08. i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu okrivljenika i preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe ili da podredno uvaži žalbu i optuženiku izrekne blažu kaznenu sankciju.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika ŽI nisu osnovane.
7. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve prevedene dokaze.
8. Tako je prvostupanjski sud temeljem izvedenih dokaza pravilno utvrdio da je optuženik 6. ožujka 2015. u Zadru u Policijskoj upravi zadarskoj, Službi upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca u svrhu ishođenja hrvatske vozačke dozvole podnio zahtjev za zamjenu vozačke dozvole izdavatelja Savezne Republike Njemačke serijskog broja B0237506 koju je priložio, lažno prikazujući službenici, svjedoku TI da je ista važeća koja mu je povjerovala da ima pravo upravljanja vozilima iz kategorija koje su navedene u vozačkoj dozvoli te mu dana 10. travnja 2015. uručila hrvatsku vozačku dozvolu serijskog broja [broj vozačke dozvole], a kako to prvostupanjski sud detaljno obrazlaže u pobijanoj presudi.
9. Ovaj drugostupanjski sud nije mogao prihvatiti žalbu optuženika kao osnovanu u dijelu u kojem navodi da nije imao svijest da njemačka vozačka dozvola nije važeća jer mu je njemačka policija vratila ovu vozačku dozvolu 2005. kada je izašao iz zatvora i da prema tome nije imao namjeru da počini ovo kazneno djelo, jer suprotno proizlazi iz dokaza na kojima se temelji prvostupanjska presuda. Da je optuženik bio svjestan da je njemačka vozačka nevažeća jer mu je oduzeta odlukom njemačkog saveznog tijela od 6. lipnja 2002. proizlazi iz dopisa Okružnog suda u Esslingenu od 13. kolovoza 2002. koji dopis je upravo optuženik priložio u sudski spis i kojim se optuženik poziva da pod prisegom da izjavu gdje se nalazi njegova vozačka dozvola a sve zbog prestanka važenja iste, dok iz dopisa Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Hamburgu od 30. siječnja 2020. proizlazi da je optuženik 14. listopada 2002. dao izjavu da je njemačku vozačku dozvolu izgubio. Prema tome, kako je optuženik dao izjavu da je njemačku vozačku dozvolu izgubio, pa je prema tome nije niti predao nadležnim njemačkim tijelima ona mu od njemačke policije nije mogla biti ni vraćena.
10. Slijedom navedenog suprotno žalbenim navodima po mišljenju ovog drugostupanjskog suda od strane prvostupanjskog suda nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju žalitelj ukazuje jer tijekom postupka optuženikova ubrojivost nije bila upitna, a iz izvedenih dokaza proizlazi da je optuženik postupao s izravnom namjerom i bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
11. Žalbu zbog odluke o kazni podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i optuženik. Tako Općinsko državno odvjetništvo u žalbi navodi da je izrečena sankcija nelogična i da se takvom sankcijom neće ostvariti svrha kažnjavanja, jer je presudom kojom je izdan kazneni nalog optuženik bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetno na tri godine, dok se nakon četiri godine optuženik blaže kažnjava, što je u suprotnosti sa svrhom kaznenog naloga.
12. Optuženi FI žaleći se na odluku o kazni navodi da je ista pre drastično visoko odmjerena obzirom na protek vremena i uredan životni put optuženika.
13. Prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazneno pravne sankcije prvostupanjski sud je optuženiku kao otegotno cijenio raniju osuđivanost, dok mu olakotnih okolnosti nije našao.
14. Točno je da je presudom Općinskog suda u Zadru broj K-645/2020-2. od 27. listopada 2020. kojim je izdan kazneni nalog optuženik za predmetno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetno na tri godine, a da je pobijanom presudom osuđen na blažu kaznu, kako to pravilo u žabi navodi državni odvjetnik i da je isto suprotno smislu i svrsi kaznenog naloga, međutim državni odvjetnik gubi iz vida činjenicu da je prvostupanjski sud kao jedinu otegotnu okolnost optuženiku cijenio njegovu raniju osuđivanost i da su podaci o osuđivanosti optuženika, a koji proizlaze iz uvjerenja iz kaznene evidencije, bitno drugačiji u odnosu na podatke u trenutku donošenja presude kojom je izdan kazneni nalog. Tako iz izvatka iz kaznene evidencije od 22. rujna 2020. proizlazi da je optuženik četiri puta pravomoćno osuđen na području Savezne Republike Njemačke za različita kaznena djela, međutim do trenutka donošenja pobijane presude za navedene osude nastupila je rehabilitacija tako da je prema izvatku iz kaznene evidencije od 28. siječnja 2025. optuženik osuđen jednom od strane suda u Stuttgartu presudom 101 Ls 232Js 105973/05 6251 VRs od 4. prosinca 2023. koja presuda je pravomoćna 12. prosinca 2023. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci uz rok kušnje od dvije godine, zbog kaznenih djela u vezi nezakonite trgovine narkoticima, psihotropnim supstancama i prekursorima koji nisu isključivo za osobnu upotrebu.
15. Po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda nije u pravu ni optuženik kada presudu pobija u dijelu odluke o kazni jer je optuženik do sada pravomoćno osuđivan, kako je to prethodno navedeno, a kazna na koju je osuđen kreće se u donjoj granici kazne propisane za ovo kazneno djelo.
16. Slijedom navedenog po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je temeljem utvrđenih okolnosti donio pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku o kazni kojom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kako je to propisano člankom 41. KZ/11.
17. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, te kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
Vukovar, 26. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Anica Filipović