Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž R-30/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužiteljice FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod brojem Pr-2104/2023 od dana 3. veljače 2025. godine, dana 26. svibnja 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana, te se za iznos od 31,25 eura sa zateznim kamatama, potvrđuje dosuđujući dio odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod brojem Pr-2104/2023 od dana 3. veljače 2025. godine, dok se djelomično uvažava žalba tuženika, te se preinačava u tom dijelu odluka o parničnom trošku na način da se odbija daljnji zahtjev za naknadu troška od 65,63 eura sa zateznim kamatama.
II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije priznat daljnji trošak od 218,75 eura sa zateznim kamatama, te se odbija zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka (sastava žalbe i odgovora na žalbu tuženika).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 540,00 eura neto za razdoblje od 1. studenog 2018. godine do 16. listopada 2023. godine, sa pripadajućom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od po 9,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za plaćanje daljnjeg iznosa od 99,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke), te je obvezan tuženik da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 468,75 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate (točka II. izreke).
2. Žalbe su protiv odgovarajućih dijelova odluke o trošku podnijele obje stranke i to tužiteljica pobijajući je u dijelu odluke kojom joj nije priznat preostali parnični trošak (koji se odnosi na preostali trošak od 75,00 eura podneska od 14. listopada 2024. godine i u cijelosti trošak podneska od 10. prosinca 2024. godine u iznosu od 100,00 eura, sve sa PDV od 25%, dakle, za ukupan iznos od 218,75 eura) zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači u pobijanom dijelu odluku o trošku u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška.
3. Tuženik žalbom pobija u dosuđujućem dijelu odluku o parničnom trošku za dosuđeni iznos parničnog troška podneska tužiteljica od 14. listopada 2024. godine u iznosu od 12,50 eura sa PDV od 25%, dakle za iznos od 31,25 eura, te očitujući se da bi onda tužiteljica u odnosu na preostali trošak od 437,50 eura i po osnovu i po visini uspjela sa 85%, dakle, u konačnici sa 371,87 eura (što predstavlja nepobijani iznos), a zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu preinači oduku o trošku u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da pod točkom II. izreke istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je osporila osnovanosti žalbenih prigovora i predložila da se žalba tuženika odbije kao neosnovana, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
7. U ovom postupku tužiteljica je prema razlozima presude zatražila isplatu na ime manje plaćenih troškova prijevoza i to u visini mjesečne karte za II. tarifnu zone javnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split za razdoblje od 1. studenog 2018. godine do 20. ožujka 2020. godine, te od 12. svibnja 2020. godine do 30. rujna 2024. godine, te od 12. svibnja 2020. godine do 30. rujna 2024. godine, a prema prijeđenim kilometrima za razdoblje od 21. ožujka 2020. godine do 11. svibnja 2020. godine po cijeni od 0,13 eura/1,00 kuna po 1 km.
8. Prvostupanjskom presudom, jer tuženik u tom dijelu nije priznao osnov tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zbog manje isplaćenih troškova prijevoza (umanjenje visine cijene pokazne karte za dane nedolaska na posao) kao ni onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u periodu od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. godine, a pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 540,00 eura neto za razdoblje od 1. studenog 2018. do 16. listopada 2023. godine, dok je za više traženo u iznosu od 99,00 eura sa zateznim kamatama pravomoćno odbijen, jer tužiteljica nakon 16. listopada 2023. godine nije više bila zaposlenica tuženika, pri čemu tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 14. listopada 2024. godine.
9. Prema razlozima odluke o trošku, prvostupanjski se sud pozvao na članak 154. stavak 5. i članak 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), nalazeći da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu, odnosno da je uspjela u osnovu i visini za 92%, te da za taj dio nije ni nastao poseban trošak, slijedom čega joj je dosudio parnični trošak u cijelosti i to prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe 50 bodova, za sastav podnesaka od 14. listopada 2024. godine 12,50 bodova, za zastupanje na ročištima od 11. prosinca 2024. godine i 15. siječnja 2025. godine po 50 bodova i pristup ročištu za objavu presude 23. prosinca 2024. godine od 25 bodova, ukupno 187,50 bodova što pomnoženo sa 2,00 eura i uvećano za 25% PDV iznosi 468,75 eura koliko je naloženo tuženiku da na ime naknade troškova plati tužiteljici i to na račun punomoćnika tužiteljice, sukladno odredbama članka 94. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP, sa zateznom kamatom od donošenja presude temeljem odredbe članka 151. stavak 3. ZPP.
10. Suprotno prigovorima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud utvrdio trošak za sastav podneska od 14. listopada 2024. godine po odredbi Tbr. 8. točka 4. Tarife, budući da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu sa manifestacijskim zahtjevom, te da je prvostupanjski sud pravomoćnim rješenjem pozvao da u roku od 15 dana dopuni tužbu i postavi precizni, potpuno određeni tužbeni zahtjev, te označi vrijednost spora ili da u određenom roku dostavi dokaz da joj je tuženik unatoč njenom pisanom zahtjevu prije podnošenja tužbe odbio dati potrebne podatke, slijedom čega u dosuđujućem dijelu za isti trošak nije osnovana žalba tuženika.
11. Ujedno, suprotno prigovorima tužiteljice pravilno nije priznat trošak podneska od 10. prosinca 2024. godine kojim je tužiteljica pokušala smanjiti tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povući tužbu i zatražila da se isplata izvrši na račun punomoćnika, budući da se glede postojanja ovlaštenja punomoćnika na primanje isplate – a na što se poziva u žalbi, tužiteljica mogla očitovati na ročištu rasprave dana 11. prosinca 2024. godine za koje joj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, dok nije sporno da se na preotvorenoj raspravi tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa takav trošak u konačnici ni zbog toga nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
12. Neosnovani su prigovori tuženika upućeni odluci suda o isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice, jer je takva odluka donesena po zahtjevu tužbe, te shodno odredbi članka 94. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP.
12.1. Međutim, osnovana je žalba tuženika jer je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na utvrđeni uspjeh tužiteljice, kojeg je prvostupanjski sud utvrdio u odnosu na osnov sa 100%, a u odnosu na visinu sa 84%, dakle, ukupno 184%, odnosno, u razmjeru prema tuženiku sa 92%.
13. Ovo stoga, jer osnovano tuženik u žalbi ističe da tužiteljica glede pravnog osnova nije uspjela u dijelu zahtjeva tužbe za razdoblje od 14. listopada 2023. godine do 30. rujna 2024. godine, budući da je s danom 14. listopada 2023. godine prestala raditi kod tuženika, pa je u odnosu na osnov tužbe uspjela sa cca 90%, te u odnosu na visinu sa 84%, odnosno u konačnici u razmjeru prema tuženiku sa 87%, a tuženik sa 13%, odnosno po prebijanju 74% međutim, kako tuženik ističe da je uspjeh tužiteljice i po osnovu i po visini u odnosu na istog 85%, te ne osporava ni formalno ni sadržajno odluku o trošku zbog toga što nije primijenjena odredba članka 154. stavak 2. ZPP, a ovaj drugostupanjski sud o pravilnoj primjeni materijalnog prava kod odluke o parničnom trošku ne vodi računa po službenoj dužnosti, to je kod uspjeha tužiteljice od 85% kojeg određeno označava tuženik u žalbi, trebalo djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi odluku o trošku u dosuđujućem dijelu za iznos od 31,25 eura sa zateznim kamatama (trošak podneska od 14. listopada 2024. godine), a djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinakom odbiti tužiteljicu sa daljnjim iznosom od 65,63 eura sa zateznim kamatama, te u cijelosti odbiti žalbu tužiteljice, kao i zahtjev iste za naknadu parničnog troška žalbenog postupka, jer ista nije uspjela u ovom žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).
14. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za donošenje odluke u ovom žalbenom postupku (članak 155. ZPP).
15. U dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke koji nije pobijan žalbom tuženika za iznos od 371,87 eura sa zateznim kamatama i odbijajućem dijelu za iznos od 99,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koji nije pobijanom žalbom tužitelja, prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.
U Šibeniku, 26. svibnja 2025. godine
S U D A C
Maja Skorić
