Poslovni broj Gž-5781/2011

 

Poslovni broj Gž-326/2023

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č., O. G., zastupan po opunomoćeniku Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po opunomoćeniku D. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P., P. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4749/2010 od 25. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4749/2010 od 25. studenog 2022. u toč. I. izreke te u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 30.976,25 kn/4.111,25 eur[1].

 

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4749/2010 od 25. studenog 2022. u toč. II. izreke za iznos od od 7.943,75 kn/1.054,32 eur, preko iznosa od 30.976,25 kn/4.111,25 eur do iznosa od 38.920,00 kn/5.165,57 eur i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.943,75 kn/1.054,32 eur, kao neosnovan.

 

III. Zahtjev tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 23.000,00 kn/3.052,62 eur zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 28. svibnja 2008. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

1.1. U toč. II. izreke pobijane presude nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38.920,00 kn/5.165,57 eur, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv presude suda prvog stupnja žali se tuženik, pozivajući se na zakonske žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), sadržajno ponavljajući navode iz prvostupanjskog postupka, predlažući presudu suda prvog stupnja preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Uz žalbu je tuženik podnio i prijedlog za donošenje dopunske presude o dijelu tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj povukao na ročištu održanom 17. siječnja 2012., a tuženik se tom povlačenju protivio pa je spis vraćen sudu prvog stupnja radi donošenja dopunske presude koja je donesena pod poslovnim brojem P-4749/2010-70 dana 20. travnja 2023. 

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu troškova postupka kao sporednog potraživanja.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije ostvarena niti jedna od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine s osnova trajnog invaliditeta zbog nastupanja osiguranog slučaja, a prema polici auto odgovornosti broj 0818420832 sklopljenoj između tužitelja kao osiguranika i tuženika kao osiguratelja.

 

8. Između stranaka nisu sporne činjenice koje se tiču sklopljenog ugovora, kao i nastanka štetnog događaja, odnosno nije sporna pasivna legitimacija.

 

9. Sporno je, je li tuženik dužan isplatiti osigurninu iz predmetnog ugovora smatrajući da se radi o šteti koja je isključena iz osiguranja pozivom na odredbu čl. 10. st. 1. toč. 9. Općih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (u daljnjem tekstu: Opća pravila).

 

10. Tuženik kako tijekom prvostupanjskog tako i sada u tijeku ovog žalbenog postupka smatra da je do prometne nesreće došlo zbog utjecaja alkohola na tužitelja kao vozača kod kojeg da je u vrijeme vađenja krvi utvrđena koncentracija alkohola od 0,52 g/kg. Slijedom navedenog, smatra da se ostvario ugovoreni razlog isključenja obveze tuženika zbog dokazane uzročne veze između djelovanja alkoholiziranog stanja osiguranika i nastanka nesretnog slučaja.

 

11. Sud prvog stupnja je proveo predložene dokaze radi utvrđenja svih spornih činjenica, uključujući tri prometno tehnička vještačenja na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i ulogu sudionika. Provedeno je i medicinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja trajnih posljedica po fizičko i psihičko zdravlje tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, odnosno utvrđivanja trajnog invaliditeta te u konačnici i toksikološko vještačenje na okolnost utvrđivanja uzročno posljedične veze između djelovanja alkohola i nastanka štetnog događaja.

 

12. Nakon detaljno provedenog dokaznog postupka (nalaza i mišljenja trojice prometno tehničkih vještaka), kao i provedenog toksikološkog vještačenja te ocjene istih, sud prvog stupnja je nedvojbeno utvrdio da je uzrok prometne nesreće brzina automobila tužitelja od 87 km/h, a koji uzrok nije razlog za isključenje tuženikove obveze sukladno Općim uvjetima.

 

13. Visinu štete sud prvog stupnja je pravilno ocijenio na osnovi obrazloženog nalaza i mišljenja vještaka patologa dr. A. A. te tako utvrdio da je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio razderotine glave i uha, oguljotinu lijevog skočnog zgloba, potres mozga s posljedicama oteknuća i krvarenjem u prednjem rogu moždane komore, a što da je ekvivalent nagnječenju mozga. Od trajnih posljedica da ima glavobolje, bolove i trnce u rukama, umanjenje pokretljivosti vrata i slabljenje mišićne snage u rukama, slijedom čega procjenjuje da invaliditet kod tužitelja iznosi 23 %. 

 

14. Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja valjano obrazložio zašto glede odlučnih činjenica prihvaća nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka S. U. te je na tako utvrđeno činjenično stanje, koje nije u suprotnosti s ispravama u spisu, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te tuženiku naložio isplatu iznosa od  23.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2008., sukladno odredbi čl. 919. Zakona o obveznim odnosima(„NN“broj  53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., u nastavku teksta: ZOO), slijedom čega je odlučio kao u toč. I. izreke pobijane presude.

 

15. Sukladno nalazu i mišljenju te dodatnom usmenom očitovanju vještakinje sudske medicine prof.prim.dr.sc. M. D. proizlazi da je u trenutku vađenja uzoraka kod tužitelja utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,52 g/kg te da zbog nepostojanja nalaza analize alkohola u urinu nije moguće uraditi retrogradno preračunavanje, odnosno utvrditi koncentraciju alkohola u krvi u trenutku samog događaja. Slijedom iznijetog, vještakinja utvrđuje da zbog činjenice što se ne zna da li je alkohol u trenutku uzimanja uzoraka za analizu bio u fazi resorpcije ili eliminacije, da nije moguće utvrditi je li postojala uzročno posljedična veza između alkoholne opijenosti i nastanka prometne nesreće, odnosno očitovati se na okolnost psihofizičkog stanja osobe.

 

15.1. Nadalje, glede navoda tuženika da se presumira alkoholizirano stanje samom činjenicom prisutnosti alkohola više od 0,5 promila, sud prvog stupnja sukladno nalazu i mišljenju kako vještakinje prof.prim.dr.sc. M. D., tako i vještaka neuropsihijatra F. P. iz kaznenog postupka, utvrđuje da se utjecaj iste količine alkohola ne manifestira jednako na sve osobe. Vještaci obrazlažu da alkohol djeluje na čitav ljudski organizam te da ista količina ne mora dati istu kliničku sliku kod druge osobe upravo zbog postojanja individualnih razlika u reaktibilnosti i podnošljivosti istog. Pored navedenog, utjecaj imaju i umor, glad, iscrpljenost, neke bolesti ili utjecaj lijekova.

 

16. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje koje se odnosi na okolnost (uzrok) nastanka prometne nesreće, obzirom da se priložena dokumentacija, kao i nalaz i mišljenje navedenih vještaka podudaraju glede odlučnih činjenica, odnosno posljedice nastanka prometne nezgode. Stoga, sama činjenica da je kod tužitelja u vrijeme vađenja krvi utvrđena koncentracija alkohola od 0,52 g/kg, sama po sebi ne dovodi do gubitka prava iz osiguranja ukoliko se tijekom postupka ne dokaže uzročna veza između alkoholiziranosti tužitelja i predmetne prometne nesreće. S obzirom na sve utvrđeno, zaključak je ovog suda da su ispunjene pretpostavke za isplatu osigurnine za slučaj trajnog invaliditeta temeljem police automobilske odgovornosti broj 0818420832, budući da okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje zatraženog iznosa, slijedom čega se žalbeni navodi tuženika o postojanju uzročno posljedične veze između djelovanja odnosno utvrđene količine alkohola od 0,52 g/kg te nastanka nesretnog slučaja, ukazuju u cijelosti neosnovanim.

 

17. Međutim, osnovan je žalbeni razlog tuženika da je pogrešna odluka o parničnom trošku jer da je sud prvog stupnja tužitelju dosudio isti u 100 % iznosu, odnosno da je pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu. Dopunskom presudom poslovni broj P-4749/2010-70 od 20. travnja 2023. je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za više traženo od dosuđenog presudom suda prvog stupnja od 25. studenog 2022. u toč. I. izreke, tj. do iznosa od 40.000,00 kn te za više tražene kamate.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a preinačiti odluku o parničnom trošku, sukladno uspjehu stranaka u sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP . Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi učinjeni za zastupanje po odvjetniku tijekom prvostupanjskog postupka prema zatraženom troškovniku (list 259 spisa) koji su bili potrebni za vođenje parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.;  dalje: Tarifa), a koji se odnose na sastav odštetnog zahtjeva zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 28. i 42. Tarife), sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.), sastav podnesaka od 24. studenog 2010., 1. lipnja 2011., 25. svibnja 2012., 20. srpnja 2020., svaki u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištima od 24. svibnja 2011., 26. siječnja 2021., 22. veljače 2021. i 21. travnja 2022., svaki u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2.) te za zastupanja na ročištima od 11. travnja 2011., 13. rujna 2011., 25. listopada 2011., 17. siječnja 2012., 30. kolovoza 2012., 12. prosinca 2012., 19. studenog 2013., 31. siječnja  2017., 6. ožujka 2017., 5. ožujka 2020., 8. lipnja 2020., 21. srpnja 2020., 21. listopada 2020., 18. ožujka 2022., 2. lipnja 2022., 13. rujna  2022., svaki u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9. toč. 1.), odnosno ukupno 24.000,00 kn što uvećano za PDV od 6.000,00 kn, sveukupno iznosi 30.000,00 kn. Također, tužitelju valja priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 750,00 kn, kao i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 750,00 kn, što do sada iznosi 31.500,00 kn, time da mu se troškovi vještačenja u iznosu od 6.170,00 kn priznaju u cijelosti, a što sveukupno iznosi 36.170,00 kn/4.800,88 EUR-a.

 

19. Analizirajući kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu ovaj sud je utvrdio da je ukupan uspjeh tužitelja po visini 57,50%, a po osnovu 100 %, što bi predstavljalo konačni uspjeh tužitelja od 78,75% (57,50% + 100% = 157,50% : 2 = 78,75%,) dok je ukupni uspjeh tuženika po visini 42,5% a po osnovu 0%, što bi također predstavljalo konačni uspjeh tuženika od 21,25% (42,50% + 0% = 42,50% : 2 = 21,25%).

 

20. U konkretnom slučaju tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 78,75% pa pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP, istom pripada naknada u visini 78,75% njegovog ukupnog opravdanog troška, što konkretno iznosi 30.976,25 kn/4.111,25 EUR (24.806,25 kn + 6.170,00 kn). Kako je tužitelju presudom suda prvog stupnja dosuđen iznos od 38.920,00 kn/5.165,57 eur, valjalo je po žalbi tuženika presudu preinačiti i odbiti iznos od 7.943,75 kn/1.054,32 eur parničnog troška kao neosnovan.

 

21. Iz navedenih razloga na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je preinačena toč. II. izreke presude suda prvog stupnja, dok je u preostalom dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

 

22. Tuženiku nije priznat žalbeni trošak kako je to odlučeno u toč. III. izreke ove presude, obzirom da isti nije uspio u odnosu na glavnu stvar već samo djelomično i to u odnosu na sporednu tražbinu.

 

U Rijeci 22. studenog 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.