REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1939/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja GT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv 2. tuženika PARMA FISH d.o.o., OIB 73377517192, Split, Matoševa 16, kojeg zastupa punomoćnica Karmen Ivančević Marinković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ivanković Marinković i partneri d.o.o. Split, i 3. tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmić i Spajić d.o.o., Zagreb, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-140/2022-17 od 18. ožujka 2025., 23. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-140/2022-17 od 18. ožujka 2025. u točki I., točki II. u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku PARMA FISH d.o.o. Split trošak postupka u iznosu od 12.141,25 eura i točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi trećetuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb trošak postupka u iznosu od 48.578,27 eura.
II. Uvažava se tužiteljeva žalba i preinačuju točke II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-140/2022-17 od 18. ožujka 2025.u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknadi drugotuženiku PARMA FISH d.o.o. Split trošak postupka u iznosu od 12.141,25 eura i III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi trećetuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb trošak u iznosu od 12.141,25 eura i rješava:
1. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika PARMA FISH d.o.o. Split, da mu tužitelj nadoknadi trošak postupka u iznosu od 12.141,25 eura.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev trećetuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, da mu tužitelj nadoknadi trošak postupka u iznosu od 12.141,25 eura.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika PARMA FISH d.o.o. Split, da mu tužitelj nadoknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 24.614,30 eura.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev trećetuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, da mu tužitelj nadoknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 24.614,30 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-140/2022-17 od 18. ožujka 2025. utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na drugotuženika PARMA FISH d.o.o., Split i trećetuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku PARMA FISH d.o.o., Split trošak postupka u iznosu od 24.282,50 eura (točka II. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi trećetuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb trošak u iznosu od 60.719,52 eura (točka III. izreke), te je odbijen zahtjev trećetuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 331,80 eura (točka IV. izreke).
2. Prvostupanjski sud je utvrdio da na pripremno ročište koje je održano 18. ožujka 2025. nije pristupio uredno pozvani tužitelj, te da se drugo i trećetuženici na održanom ročištu nisu upustili u raspravljanje. Zato je prvostupanjski sud ocijenio da su se ispunile pretpostavke da se smatra da je tužba povučena u smislu odredbe čl. 291. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Odluku o trošku je donio primjenom čl. 158. st. 2. ZPP-a tako da je obvezao tužitelja da naknadi troškove drugo i trećetuženiku.
3. Tužitelj je protiv rješenja podnio pravodobnu žalbu pobijajući točke I., II. i III. izreke. U žalbi navodi da su se tužitelj i tuženik upustili u raspravljanje o vrijednosti predmeta spora, pa da nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 291. st. 4. ZPP-a koja ne upućuje na raspravljanje o glavnoj stvari, već upućuje na raspravljanje. Zatim žalbom pobija odluku o utvrđenoj vrijednosti predmeta spora ističući da je u konkretnom slučaju predmet spora utvrđenje ugovora ništetnim, pa u slučaju da sud utvrdi da je sporazum sklopljen među stankama ništetan, tada je prilikom utvrđenja vrijednosti predmeta spora irelevantan iznos naznačen u tom sporazumu. Na kraju navodi da je pri odlučivanju o troškovima spora sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra da je trošak za zastupanje na pripremnom ročištu trebalo odrediti primjenom Tbr. 9/2, a ne prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari već je utvrđeno da se tužba smatra povučenom. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovan postupak.
4. Drugotuženik je podnio odgovor na žalbu, osporio je žalbene navode u cijelosti i predložio odbiti žalbu te potvrditi pobijano rješenje. Zahtijeva troškove odgovora na žalbu u iznosu od 24.614,30 eura.
5. Trećetuženik je također podnio odgovor na žalbu. Osporio je žalbene navode u cijelosti i predložio odbiti žalbu te potvrditi pobijano rješenje. Zahtijeva troškove odgovora na žalbu u iznosu od 24.614,30 eura.
6. Tužiteljeva žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.
7. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2., u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje zakonito i pravilno osim djelomično u odluci o troškovima postupka.
8. Prema odredbi čl. 291. st. 4. ZPP-a, ako s pripremnog ročišta izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.
9. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari ocijenio da se tužba smatra povučenom, jer su za to bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke, a koje činjenice tužitelj žalbom ne osporava.
10. Neosnovan je žalbeni navod da se na pripremnom ročištu raspravljalo. Iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu proizlazi da je sud utvrdio tko je pristupio, a tko nije pristupio na pripremno ročište iako je uredno pozvan. Odmah nakon toga je rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora i nakon toga je donio rješenje da se smatra da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na drugo i trećetuženika. Dakle, rješenje o presumiranom povlačenju tužbe je doneseno bez prethodnog raspravljanja bilo o vrijednosti predmeta spora bilo o glavnoj stvari.
11. Zbog navedenog je valjalo žalbu protiv točke I. izreke rješenja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
12. O žalbi protiv raspravnog rješenja kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.799.074,68 eura.
13. Odredbom čl. 40. st. 4. ZPP-a propisano je da ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.
14. Na pripremnom ročištu je sud utvrdio vrijednost predmeta spora bez prethodnog bilo kakvog raspravljanja, jer tužitelj u tužbi podnesenoj radi utvrđenja ništetnosti ugovora nije odredio vrijednost predmeta spora, na što je drugotuženik ukazao u odgovoru na tužbu i predložio da se vrijednost predmeta spora utvrdi u iznosu od 2.799.074,68 eura. Tužitelju je omogućeno da se izjasni o vrijednosti predmeta spora koju je predložio drugotuženik, budući da je uredno primio poziv na pripremno ročište na koje nije pristupio. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 40. st. 4. ZPP-a (iako se u obrazloženju pogrešno pozvao na stavka 3. tog članka), prvostupanjski sud na pripremnom ročištu, bez ikakvog raspravljanja, odredio vrijednost predmeta spora prije odluke o presumiranom povlačenju tužbe.
15. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud rješenjem donesenim na pripremom ročištu utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 2.799.074,68 eura, za što je dao valjane razloge u točki 4. obrazloženja, koje prihvaća ovaj sud. Naime, sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo visinu tražbine osigurane ugovorom čije utvrđenje ništetnim je, između ostalog, predmet spora, a visinu te tražbine žalitelj ne dovodi u pitanje. Prema tome žalba tužitelja protiv rješenja kojim je sud utvrdio vrijednost predmeta spora nije osnovana.
16. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 158. st. 1. ZPP-a. Međutim, u pravu je žalitelj da je o visini potrebnog troška tuženika djelomično odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava. Naime, trošak za zastupanje tuženika po odvjetnicima na pripremnom ročištu održanom 18. ožujka 2025. dosuđen je pogrešnom primjenom Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), budući da na tom ročištu nije raspravljano o glavnoj stvari već je riječ o ročištu na kojem se prije raspravljanja o glavnoj stvari postupak završio povlačenjem tužbe. Zato je trošak trebalo dosuditi primjenom Tbr. 9/2 Tarife, odnosno 50% zahtijevanog iznosa, koji prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora uvećan za PDV iznosi ukupno 12.141,25 eura.
17. Zbog navedenog je za razliku troška za zastupanje na pripremnom ročištu valjalo, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. u vezi s čl. 373. st. 3. ZPP-a, preinačiti točke II. i III. izreke pobijanog rješenja i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
18. Zahtjev drugo i trećetuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocijeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na tužiteljevu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. svibnja 2025.
Sutkinja
Ružica Omazić
