REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2006/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Doves usluge d.o.o., Zagreb, Boškovićeva ulica 7, OIB 92482814228, kojeg zastupa punomoćnik Srđan Barović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barović & Gavranović u Zagrebu, protiv tuženika Drniška tradicija d.o.o., Čavoglave, Blaževići – Vrba 9, OIB 54957506101, kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-71/2024-15 od 27. ožujka 2025., 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-71/2024-15 od 27. ožujka 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-71/2024-15 od 27. ožujka 2025. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-71/2024-15 od 27. ožujka 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Nevena Nakića u Šibeniku, poslovni broj Ovrv-7261/2023, UPP/OS-Ovrv-887/2023 od 15. studenog 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju iznos od 6.108,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-71/2024-15 od 27. ožujka 2025. u točki I. izreke određena je prethodna mjera, točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 703,77 EUR, a točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 446,23 EUR.

3. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava, povrede prava na pravičnu odluku jer sud nije pravilno primijenio odredbe iz članka 297. stavaka 1. i 2. ZPP-a zbog čega je povrijeđeno načelo jednakosti oružja iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pogrešne odluke o trošku. Predlaže ukinuti presudu i rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava tuženikove žalbene navode kao neosnovane, predlaže potvrditi presudu i rješenje uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda i rješenje u točki II. izreke, odluke o parničnom trošku su ispitani u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. ZPP-a) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana presuda i rješenje nisu zahvaćeni niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, stoga presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi posebno poziva tuženik.

8. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tuženik u biti osporava ocjenu priloženih isprava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na tuženikove žalbene navode za dodati je da u sporu male vrijednosti žalba nije dopuštena niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, stoga ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

9. Tužitelj je kao Agencija za privremeno zapošljavanje s tuženikom kao korisnikom sklopio 12. ožujka 2023. Sporazum o ustupanju radnika između Agencije za privremeno zapošljavanje i korisnika, Sporazum o ustupanju radnika broj 6/23 (dalje: Sporazum) radi uređenja prava i obveza između tužitelja i tuženika u odnosu na deset radnika koje je tužitelj na temelju tog Sporazuma ustupio tuženiku koji će za korisnika obavljati poslove mesara. Prema Sporazumu obveza tužitelja, kao Agencije, je bila radnicima isplatiti ugovorene plaće za rad koji obavljaju kod korisnika, a korisnikova obveza je bila dostavljati tužitelju evidenciju o radnom vremenu za svakog radnika radi obračuna plaće. Tužitelj je za isplaćene plaće izdao tuženiku račun broj 15/23/1 od 3. svibnja 2023. u iznosu od 11.108,11 EUR koji je tuženik djelomično podmirio. Predmet ovog postupka tužiteljev zahtjev na isplatu preostalog iznosa od 6.108,11 EUR.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik dostavio tužitelju evidenciju radnih sati za svakog radnika za mjesec travanj označen za svakog radnika s brojem radnih sati po danima i na temelju koje je tužitelj isplatio radnicima plaću. Dostavljenu evidenciju radnih sati tuženik nije osporio. Tužitelj je prema isplaćenim plaćama dostavio račun tuženiku broj 15/23/1 od 3. svibnja 2023. u iznosu od 11.108,11 EUR. Tužitelj je opomenom od 6. lipnja 2023. pozvao tuženika na plaćanje, a tuženik je nakon opomene uplatio iznos od 5.000,00 EUR. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izvršio preuzete obveze iz Sporazuma i tuženiku ustupio radnike, a da tuženik nije dokazao da je uplatio preostali iznos po ispostavljenom računu. Ocjenom priloženih isprava prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan sukladno članku 9. i članku 763. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/11, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) i članka 29. stavka 2. ZOO-a.

11. Ovaj sud nalazi potrebnim navesti da su tužitelj kao agencija i tuženik kao korisnik sklopili Sporazum prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22; dalje: ZOR), konkretno odredbama koje se odnose na ustupanje radnika putem agencija za privremeno zapošljavanje (članak 44. - članak 46. ZOR-a) pa je odnos tužitelja i tuženika valjalo cijeniti u kontekstu ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora reguliranog u članku 45. ZOR-a, a u svezi s člankom 9. ZOO-a. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio postupanje stranka iz Sporazuma u izvršavanju svojih preuzetih obveza u smislu članka 9. ZOO-a pri čemu je utvrdio da je tužitelj ispunio svoju obvezu, a tuženik nije.

12. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud trebao utvrditi jesu li radnici bili osposobljeni za poslove masera, valja navesti da tuženik prvi put u žalbi osporava kvalifikaciju i stručnu osposobljenost ustupljenih radnika pa ovaj sud o ovim žalbenim razlozima nije odlučivao sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a. Tuženik prvi put u žalbi navodi da iz evidencije proizlazi da su neki radnici izostali s posla, kao i da je dio radnika povrijedio radnu disciplinu radi čega tuženik nije mogao ispuniti svoje poslovne obveze koje žalbene razloge ovaj sud sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a nije ispitivao. Tuženik u žalbi navodi da je trebalo provesti financijsko vještačenje na osnovu kojeg bi se utvrdilo da radnici nisu bili osposobljeni za poslove mesara. Iz spisa proizlazi da je tuženik tijekom postupka predložio knjigovodstveno vještačenje bez da je obrazložio radi utvrđenja kojih činjenica predlaže izvođenje tog dokaza, a kako sada prvi put u žalbi navodi financijsko vještačenje i okolnost kvalifikacija radnika ovaj žalbeni navod nije razmatran sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud se izjasnio o razlozima zbog kojih je odbio predloženo saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika kao i knjigovodstveno vještačenje. Prvostupanjski sud je ocijenio da sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke utvrdio iz priloženih isprava u spisu s kojim zaključkom se slaže i ovaj sud.

14. Odluka o trošku donesena je sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a i članku 155. ZPP-a koje tako pojedinačno određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

15. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude i na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a kao u izreci rješenja. Ovaj sud nalazi da trošak odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ove parnice, stoga je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu tog troška sukladno članku 155. ZPP-a i odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 23. svibnja 2025.

Sudac

Ivana Mlinarić