REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1249/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja FREKVENDO d.o.o., Karlovac, Izidora Kršnjavog 13 C, OIB: 81713017980, kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik u Zagrebu, Nova Ves 74, protiv tuženika BRODOSPLIT d.d., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, OIB: 18556905592, kojeg zastupa punomoćnik Milan Veić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2a, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-342/2023-21 od 10. siječnja 2025., 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-342/2023-21 od 10. siječnja 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-412/2023 (sudski predmet: Ovrv-11621/2023) od 29. svibnja 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.494,13 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i ovršni trošak u iznosu od 25,00 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 415,69 EUR na dan 30. svibnja 2021. i na iznos od 2.078,44 EUR na dan 6. rujna 2021. te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), zatim naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.187,50 EUR (točka III. izreke) i odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR (točka IV. izreke).

2. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o prodaji te da je tuženiku isporučio robu navedenu u priloženim računima i otpremnicama, kao i da je tuženik predmetne račune knjižio u svojim poslovnim knjigama te po njima koristio pravo na odbitak pretporeza, što znači da ih je kao valjane i prihvatio, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužitelju bio na tuženiku. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio i/ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi dokazao svoje navode o nepostojanju dugovanja prema tužitelju, a zbog čega ih je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovane. Također, prvostupanjski sud je ocijenio tuženikove prigovore dvostruke litispendencije i zastare kao neosnovane. Slijedom navedenog, utvrdio je da su stranke zaključile ugovor o prodaji iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) prema kojemu je tužitelj kao prodavatelj isporučio tuženiku robu navedenu u utuženim računima, a tuženik kao kupac nije dokazao da je tužitelju platio cijenu za isporučenu robu po tim računima niti je dokazao da bi njegova obveza na plaćanje tih računa prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naveo je da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u najvećem dijelu samo prepisao navode punomoćnika tužitelja u ovom postupku te citirao odredbu čl. 376. ZOO-a i zaključio da je tužbeni zahtjev u ovom predmetu osnovan i da tuženik ničim nije dokazao da je svoju obvezu ispunio plaćanjem ili na bilo koji drugi način, stoga takvu odluku prvostupanjskog suda nije moguće ispitati, čime je povrijeđeno pravo tuženika na pravičnu odluku. Nadalje, mišljenja je da je u obrazloženju pobijane presude izostala bilo kakva konkretna analiza i ocjena provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj povezanosti što je bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude u točki I. izreke čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP). Također, naveo je da prvostupanjski sud nije vodio računa o tuženikovim prigovorima koji su se odnosili na vjerodostojnost dostavljene dokumentacije, zatim tužitelj je kao dokaz osnovanosti zahtjeva dostavio u spis dokumentaciju za koju je jasno da se, zbog tuženikovog osporavanja, ne može uzeti u obzir pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je sastavljana jednostrano od strane tužitelja, ili je (navodno) izdana od banke tužitelja bez ikakve vjerodostojne ovjere te dokumentacije te je prvostupanjski sud trebao prihvatiti tuženikov prigovor dvostruke litispendencije i u smislu odredbe čl. 194. st. 3. ZPP-a odbaciti tužbu u ovoj pravnoj stvari. Konačno, tuženik smatra da troškovi postupka nisu pravilno odmjereni jer su u suprotnosti s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te odredbama Zakona o parničnom postupku. Predložio je pobijanu presudu u točki I. izreke preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku uvećane za trošak žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.494,13 EUR na temelju dva računa iz travnja i lipnja 2021. na ime cijene za isporučenu robu.

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) zbog čega se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga žalbene navode koji se odnose na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten ispitivati.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a na koje se pozivao žalitelj.

10. Nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi o tome da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 194. st. 3. ZPP-a jer u ovom postupku nije odbacio tužbu. Naime, tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor dvostruke litispendencije. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je parnica u ovom predmetu počela teći prije nego parnica u predmetu tog suda poslovni broj Povrv-237/2024, što je uostalom detaljno obrazložio u točkama 11. -16. obrazloženja pobijane presude. Ovaj sud prihvaća kao valjano i zakonito obrazloženje prvostupanjskog suda te njegovo stajalište kojim je tuženikov prigovor dvostruke litispendencije ocijenio kao neosnovan.

11. Također, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan jer u konkretnom slučaju nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. ZOO-a.

12. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je sud, nakon tuženikovog osporavanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, sukladno čl. 221.b ZPP-a izveo dokaz pribavom podatka od porezne uprave na okolnost je li tuženik odbio pretporez po računu 296-4700-2 od 8. lipnja 2021. te je na ročištu od 3. rujna 2024. naložio tuženiku dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. Porezna uprava u svom dopisu je potvrdila da je tuženik odbio pretporez po računu 296-4700-2 od 8. lipnja 2021., a tuženik nije dostavio dokaz je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021.

13. Imajući u vidu odredbu čl. 221.b ZPP-a, kojom je propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, da će se smatrati da tražbina postoji osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Dakle, u slučaju kada tužitelj dokaže da je tuženik odbio pretporez po utuženim računima, tada je na tuženiku teret dokaza da dokaže da utužena tražbina ne postoji odnosno da je prestala. U slučaju iz čl. 221.b ZPP-a radi se o izuzetku od pravila o dokazivanju samo pozitivnih činjenica, pa je u konkretnom slučaju na tuženiku bio teret dokaza da dokaže da utužena tražbina ne postoji odnosno da je prestala, odnosno da dokaže da su postojali pravni ili materijalni nedostaci ili da je tražbinu podmirio. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao navedeno, niti je u tom smjeru predlagao izvođenje dokaza. Potrebno je napomenuti kako su u potpunosti irelevantna tuženikova osporavanja vjerodostojnosti tužiteljevih isprava jer je tuženik upravo utužene račune iskazao u svojim poslovnim knjigama te je po njima koristio pravo na odbitak pretporeza, a sada žalbom neuspješno pokušava i dalje osporavati njihovu vjerodostojnost.

14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Dakle, svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve odlučne činjenice, na temelju ocjene navoda parničnih stranaka i izvedenih dokaza pravilno je utvrdio činjenično stanje te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa.

16. Također, pravilna i zakonita je odluka o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 23. svibnja 2025.

Sudac

Gordan Zubak