P-2431/2024-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], **.**.2018., kojeg zastupa punomoćnica Sandra Šimunić-Mamić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., radi prestanka uznemiravanja imisijama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Josipa Anzulovića Miroševića, odvjetnika u Supetru, i punomoćnika tuženika Dragana Jurjevića, odvjetnika u Zadru, na ročištu radi objave presude 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni postavljen prozor i ventilacijski otvor postavljen na sjevernoj strani nekretnine u njegovom vlasništvu a koja je opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] , ZU 2429. k. o. [katastarska općina], odnosno na južnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da tuženik NA prestane s daljnjim uznemiravanjem tužitelja u njegovim vlasničkim pravima i ovlaštenjima.

II Dužan je tuženik roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju nadoknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa isplate."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 25. lipnja 2024. zaprimljena tužba tužitelja OA protiv tuženika NA, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. U tužbi tužitelj navodi da je vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi poslovni prostor, a koja neposredno graniči sa nekretninom u vlasništvu tuženika koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da je zbog velikog smrada koji je dolazio iz smjera zida sa sjeverne strane nekretnine u vlasništvu tuženika pokušao otkriti izvor neugodnih mirisa te je dana 29. travnja 2024. prilikom uklanjanja zelene ograde koja je bila posađena uz granični zid nekretnina u vlasništvu stranaka, utvrdio da je tuženik bez saznanja tužitelja i protivno građevinskoj dozvoli otvorio prozor na WC-u, kao i postavio ventilacijski otvor koji je usmjeren prema dvorištu nekretnine u vlasništvu tužitelja. Tužitelj da je u nekoliko navrata odmah po saznanju upozorio tuženika da zatvori prozor i ventilacijski otvor koji je usmjeren prema njegovom dvorištu, tuženik se na isto oglušio pod izgovorom "to je moj zid i mogu raditi što me volja". Takvo ponašanje tuženika da predstavlja uznemiravanje prava vlasništva tužitelja pa kako tuženik očito nema namjeru prestati sa uznemiravanjem tužitelja i njegovih vlasničkih prava to isti podnosi tužbu te predlaže kao u tužbenom zahtjevom navedenom u točki I. ove presude.

3. Tužba je dostavljena tuženiku na odgovor te je isti u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 16. rujna 2024. osporio sve navode iz tužbe i predložio tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Ističe da su točni navodi u toč. I tužbe da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake č.z. 862/7, k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik č.z. 862/4 i č.z. 862/5, k. o. [katastarska općina]. Međutim, navodi da su neistiniti svi ostali navodi iz toč. II. i III. tužbe da bi iz nekretnine tuženika izlazila bilo kakva štetna imisija prema nekretninu tužitelja, kao što je netočno da bi tužitelj otkrio 29. travnja 2024. prilikom uklanjanja zelene ograde i da bi uopće razgovarao s tuženikom u vezi navedenog tako da je tuženik potpuno iznenađen ovom tužbom koja je podnesena bez ikakvog činjeničnog i pravnog osnova. Tuženik navodi da njegov ugostiteljski objekt posluje sezonski od 1. lipnja do 30. rujna, s tim da je tuženik svoj objekt potpuno zatvorio od 1. rujna 2022. i obustavio obavljanje svoje djelatnosti još 1. lipnja 2023. koja traje i danas, pa nije jasno kakav je to "neugodni" miris tužitelj otkrio 29. travnja 2024. kada je objekt bio zatvoren i van svake upotrebe. Nadalje, tuženik ističe da su on i tužitelj kupili predmetni objekt od bivšeg vlasnika Svpetrvs hotela d.d. koji je 1980. godine sagradio jedinstveni objekat u to vrijeme sa građevinskom i uporabnom dozvolom kojeg je kasnije rasparcelirao na šest samostalnih uporabnih dijelova od kojih su tuženik i tužitelj vlasnici zasebnih uporabnih cjelina. Tuženik ističe da za predmetni poslovni prostor ima i rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima. Konačno, tuženik navodi da je 6. prosinca 2002. godine zaključio kupoprodajni ugovor sa Svpetrvs hoteli temeljem kojeg je u dobroj vjeri kupio nekretnine oznake č.z. 862/4 i č.z. 862/5, sve k. o. [katastarska općina], nastale cijepanjem čestice 862/1 NA, sa svim služnostima i pripacima koje su tada bile na objektu, poslije čega da nije nikada ništa mijenjao niti na sjevernom zidu zgrade 862/4, a niti bilo gdje drugdje, što znači da je i danas stanje potpuno isto kao 2002.g. kada je tuženik kupio predmetni objekt, izuzev što je 2007.g., napravio unutarnju adaptaciju WC-a, promijenio dotrajale pločice, te izmijenio električnu i vodovodnu instalaciju te umjesto starog drvenog prozora stavio novi plastični prozor na istom mjestu na kojem je taj prozor i postojao i u projektnoj dokumentaciji kada je prednik tuženika 80-tih godina gradio ovaj cijeli ugostiteljski kompleks. Tužitelj da je u isto vrijeme kad i tuženik kupio čest. zem. [katastarska čestica], što da znači da je bio upoznat sa stanjem na terenu, pa je cijelo vrijeme od 2002. do podnošenja tužbe mogao vidjeti prozor na WC-u koji je izrađen još 1982. godine kao i dvije ventilacijske cijevi, jer svake godine tužitelj čisti trstike koje se nalaze između tužitelja i tuženika, pa da je potpuno nelogično da bi tužitelj nekakav "neugodan" miris utvrdio u travnju mjesecu 2024. godine, kada objekt nije niti radio, a više od 22. godine to nije primijetio. Pri tome ističe da je tuženik cijelo vrijeme dok je objekt tuženika sezonski radio imao utvrđene minimalne tehničke uvjete za rad i potrebne ateste za ventilaciju tako da nikada nikakav neugodan miris nije izlazi iz objekta tuženika.

4. U tijeku postupku sud je izveo dokaze pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest.zem. 862/4, 862/5 I 862/7, k. o. [katastarska općina], rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Supetar, Klasa: UP/I-335-02/12-02/0025, Urbroj: 2181-01/08-02-12-004 od 21. lipnja 2012. Izvatka iz obrtnog registra, [adresa] 5. rujna 2024. Kupoprodajnog ugovora od 6. prosinca 2002. ovjerenog kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića pod brojem OV- 4412/02 od 6. prosinca 2002. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. travnja 2001., rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Ureda a turizam, Ispostava Supetar, Klasa: UP/I-335-02/01-01/0069, Urbroj: 2181-06/8-01- 0004 od 30. srpnja 2001., Zapisnika o ispitivanju ventilacije od 16. travnja 2012. saslušanjem svjedoka IA, MA, TA, ZA te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

5. Sud je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka graditeljske i geodetske struke, pozivom na odredbu čl. 153.st. 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje; ZPP-a) budući tužitelj nije u određenom roku uplatio predujam za troškove izvođenja tog dokaza, iako je uredno upozoren da će sud u slučaju neplaćanja navedenog iznosa odustati od izvođenja navedenog dokaza.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi zaštite od uznemiravanja vlasništva predmetne nekretnine uslijed štetnih imisija koje u vidu neugodnog mirisa dolaze sa prozora i ventilacijskog otvora postavljenog na sjevernoj strani nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, na njegovu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to na način da tuženik ukloni postavljeni prozor i ventilacijski otvor te prestane s daljnjim uznemiravanjem tužitelja u njegovim vlasničkim pravima i ovlaštenjima.

8. U tijeku postupka među strankama nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tuženik vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da se na nekretnini tuženika koja graniči sa nekretninom tužitelja nalazi prozor na WC-u te dvije ventilacijske cijevi.

9. Sporno se među strankama ukazalo dospijevaju li sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja neugodni mirisi, može li se takva pojava podvesti pod pojam štetnih imisija u smislu odredbe čl. 110.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje u tekstu: ZVDSP- a), jesu li te imisije prekomjerne ili nedopuštene, te je li tuženik ovisno o tome u obvezi ukloniti postavljeni prozor i ventilacijski otvor postavljen na svojoj nekretnini.

10. Sud je na temelju rezultat provedenog dokaznog postupka utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice:

- da je tuženik u predmetnoj nekretnini imao ugostiteljski objekt pod nazivom [obrt], u kojem je poslovao sezonski, od 1. lipnja do 30. lipnja, te u istome obavljao poslove usluživanja pića i napitaka u zatvorenom prostoru, kao i da isti prostor ispunjava minimalne tehničke uvjete propisane za tu vrstu djelatnosti, a kako to proizlazi iz rješenja Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji Klasa: UP/I-335-02/12-02/0025, Urbroj: 2181-01/08-02-12-004 od 21. lipnja 2012. te svjedoka TA,

- da je za predmetni prostor [adresa]. provedeno ispitivanje ventilacije za koju je utvrđeno da izmjerena vrijednost zadovoljava normative utvrđene pravilima zaštite na radu, a kako to proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju ventilacije tvrtke Atesti i zaštita d.o.o., Zap.br. 1063/12 od 16. travnja 2012.,

- da iz iskaza svjedoka IA proizlazi da je jedenom prilikom kada je došao kod tužitelja osjetio ogroman smrad, da se radilo o smradu kanalizacije, a da mu je tužitelj rekao da je to tuženik otvorio dvije tri cijevi iz kojih je očito dopirao taj smrad,

- da iz iskaza svjedoka MA proizlazi da je isti 2024. u vanjskom dvoru poslovnog prostora tužitelja montirao klimatizacijski uređaj i da je tada osjetio veliki smrad koji je dopirao odnekud, a nakon čega da je tužitelj sasjekao trstiku s kojom je njegov dvor ograđen te je uočio da na nekretnini tuženika postoji prozor sa tri otvora pa su oni zaključili da očito otuda dolazi taj smrad. I prije da je dolazio na ovu nekretninu kada je bio tinejdžer te je i tada bio prisutan smrad kanalizacije zbog čega je tužitelju rekao da postoji mogućnost da je to od kanalizacije jer tada fizički nisu mogli uočiti taj prozor zbog trstike koja je zatvarala pogled na nekretninu tuženika,

- da iz iskaza svjedoka TA proizlazi da je isti konobario u objektu tuženika kao sezonski radnik, da mu je poznato da objekt graniči sa nekretninom u vlasništvu tužitelja na kojem dijelu je oduvijek bio ženski wc koji je imao prozor koji gleda prema nekretnini tužitelja, i da nikada nije osjetio nikakve neugodne mirise koji bi dopirali vani. Ljeti da bi se znali dogoditi problemi sa kanalizacijom zbog velikog protoka gostiju, ali nikada da to nije predstavljalo stalni problem na način da konstanto nešto smrdi,

- da iz iskaza svjedoka UA proizlazi da je 2007. godine radio na lokalu tuženika, i to upravo u predmetnom WC-u, u kojem je mijenjano sve vodovodne električne cijevi, tijekom kojeg izvođenja radova nije primijetio nikakve neugodne mirise. Tada da su u wc-u postojale dva ili četiri ispušna ventila, te se ništa novo nije dodavalo ili radilo.

11. Prema odredbi čl. 110. st. 1. ZVDSP-a, nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije), dok prema st. 2. istoga članka, vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. Također, odredbom čl. 110.st.4. ZVDSP-a propisano je da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajem ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., (neposredne imisije) pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

12. Imisije su dakle fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili korištenje drugom nekretninom, a mogu biti dim, neugodni mirsi, buka, ćađa, otpadne vode i slično.

13. Pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva radi prestanka uznemiravanja štetnim imisijama poduzimanjem određenih radnji za otklanjanje uzroka takvih imisija, u ovom slučaju, uklanjanjem prozora i ventilacijskih otvora jest utvrđenje postojanja prekomjernih imisija u smislu čl. 110. st. 1. ZVDSP-a, dakle dolazi li na nekretninu tužitelja prekomjerna količina neugodnog mirisa s obzirom na namjenu kakva je primjerena tuženikovoj nekretnini te s obzirom na vrijeme i mjesto u kojem bi se moglo ocijeniti jesu li takve imisije prekomjerne ili ne. Pri tome, ocjena ovog suda je da se takve pretpostavke mogu utvrditi isključivo odgovarajućim vještačenjem. Naime, okolnost da su neki od saslušanih svjedoka svjedočili da su ulaskom u prostor tužitelja osjetili neugodan miris u smislu smrada, za kojeg pretpostavljaju da dolazi sa nekretnine tuženika, ne bi mogao biti osnov za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na imisiju prekomjernog mirisa, već bi navedeno valjalo utvrditi odgovarajućim vještačenjem. Ovo iz razloga što doživljaj mirisa kao ugodnog ili neugodno je subjektivne naravi te je kod svake osobe drugačiji. Tužitelj je u konkretnom slučaju predložio dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke i građevinske struke, međutim isti u određenom roku od 15 dana nije uplatio određeni predujam za pokriće troškova izvođenja takvog dokaza, zbog čega je sud pozivom na odredbu čl. 153.st.3. ZPP-a odustao od izvođenja takvog dokaza. Pri tome je za navesti da tužitelj niti do zaključenja glavne rasprave nije uplatio navedeni predujam, pa se navodi tužitelja na ročištu od 15. svibnja 2025. da s obzirom na visoki iznos cijene vještačenja toliki iznos nije mogao skupiti u naznačenom roku, zbog čega predlaže udjeljivanje dodatnog roka, sud nije uzeo u obzir vodeći se pri tome načelima svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka te činjenicom da se i suprotna strana tome izričito protivila.

14. Stoga, a kako tužitelj, na kojem je teret dokaza, u postupku nije dokazao da sa nekretnine tuženika na njegovu nekretninu dopiru neugodni mirisi koji predstavljaju prekomjernu imisiju u smislu čl. 110. ZVDSP-a, to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi uklanja postavljenog prozora i ventilacijskog otvora na nekretnini tuženika.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

16. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

17. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor isti je sukladno odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a dužan nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka.

18. Tuženiku su, zastupanom po odvjetniku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta posra u visini od naznačenih 3.000,00 eura, sukladno Tbr. 8. st.1. i Tbr. 9.st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) priznati troškovi odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, pristupa na ročište od 21. studenog 2024., 21. siječnja 2025., 20. veljače 2025. i 15. svibnja 2025. u visini od po 100 bodova, kao i za sastav podneska od 112. veljače 2025. 100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova. Kako vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 50 Tarife, tuženiku je priznat sveukupni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura koji iznos uvećan za 25 % PDV-a iznosi 1.500,00 eura.

19. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sudskih pristojbi, jer je njegov zahtjev u tom dijelu postavljen neodređeno.

20. Stoga je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1. 500,00 eura, koji iznos mu je tužitelj dužan nadoknaditi, kako je to sud odlučio pod točkom II. izreke presude.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku, Sandra Šimunić-Mamić, odvjetnica u Splitu

- tuženiku po punomoćniku, Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru

- u spis