Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-214/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice NU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Crnokrak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Sučević i partneri iz Zagreba, protiv protustranke VU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Vračan, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. LU, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. EU, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica IU, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2437/2024-16 od 18. ožujka 2025., dana 23. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2437/2024-16 od 18. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagateljice od 25. listopada 2024., kao neosnovan (toč. I. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žabu je podnijela predlagateljica ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje preinači i prijedlog u cijelosti usvoji, ili da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet ovoga izvanparničnog postupka je prijedlog predlagateljice da se protustranka liši roditeljske skrbi nad mlt. djecom stranka.

7. Prvostupanjski sud u postupku je u bitnome utvrdio da je brak stranka pravomoćno razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 1035/2020-13 od 29.4.2021. i da je odlučeno da će zajednička mlt. djeca stranaka LU i EU nakon razvoda roditelja živjeti s majkom, a s ocem će održavati osobne odnose jednom tjedno po dva sata pod nadzorom stručne osobe. Protustranka je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kzd-320/2020 od 7.9.2022. osuđen zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava iz čl. 179.a i 177. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od daljnjih 10 mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

8. Iz prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka (dalje: HZSR) od 7.11.2024. proizlazi da su mlt. djeca stranka LU i EU do odlaska oca na izdržavanje kazne zatvora 18.4.2024. redovito održavali osobne odnose s njim pod nadzorom stručne osobe, dok se ti susreti za vrijeme očeva izdržavanja kazne zatvora nisu odvijali, time da je ocu omogućeno da redovito kontaktira s djecom telefonskim putem. Ocu je zbog dobrog vladanja povremeno odobren izlazak iz zatvora vikendom i tada održava osobne odnose s djecom uz suglasnost majke u prisutnosti stručne osobe. Susreti s djecom se odvijaju bez poteškoća, te otac imao topao i emotivan odnos prema djeci, a djeca su mu privržena, raduju mu se i žele susrete s njim. Majka je ranije već pokretala postupak radi lišenja protustranke roditeljske skrbi (R1 Ob-104/2024), no taj je prijedlog povukla. Zaključak je i mišljenje HZMO-a da lišenje oca roditeljske skrbi nije u najboljem interesu mlt. djece.

9. Posebna skrbnica mlt. djece u svom se pisanom očitovanju priklonila mišljenju HZMO-a, te i ona smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za lišenje oca roditeljske skrbi, jer da to nije u interesu maloljetne djece, te je predložila da sud taj prijedlog odbije. Predlagateljica osnovanost svoga zahtjeva temelji na tvrdnji da otac je otac na izdržavanje kazne zatvora, da ne doprinosi za uzdržavanje djece i da zna manipulira s djecom, dok otac tvrdi da želi u potpunosti sudjelovati u roditeljstvu, da voli svoju djecu, prati njihov rast i razvoj, te uspjeh u školi i da nikada nije bio nasilan prema djeci.

10. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je, imajući u vidu zakonom propisane pretpostavke za određivanje mjere lišenja roditeljske skrbi propisane čl. 170. i 171. Obiteljskog zakona („Narode novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23 – dalje: ObZ) ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za njezino određivanje, te je prijedlog predlagateljice odbio kao neosnovan, jer je ocijenio da lišenje roditeljske skrbi ne bi bilo u najboljem interesu mlt. djece, jer iako je otac na izdržavanju kazne zatvora, to nije razlog zbog kojega bi ga se trebalo u potpunosti lišiti roditeljske skrbi, jer nije utvrđeno da grubo krši roditeljska prava.

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Prema odredbi čl. 170. ObZ sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava.

13. Mjera lišenja prava na roditeljsku skrb posljednja je i najdrastičnija obiteljsko- pravna mjera koje se može izreći roditelju/roditeljima radi zaštite djetetovih osobnih interesa i prava, u cilju potpunog onemogućavanja roditelja u njegovoj roditeljskoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka i zaštite djetetovih najboljih interesa. Pritom je najbolji interes djeteta temeljno načelo kad se odlučuje o pravima djeteta. Na njega obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ – broj 12/93 i 20/97), imajući pri tome na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom čl. 9. Konvencije, koje je dopušteno iznimno, i to uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.

14. Žaliteljica u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog i mišljenje HZMO-a premda je on nelogičan i ne sadrži bitne razloge za zauzimanje stava da nije u najboljem interesu mlt. djece da se otac liši prava na roditeljsku skrb. Smatra da je sud trebao odrediti „ekspertizu po neovisnim sudskim vještacima koji bi dali svoj konačan sud,“ jer da djeca i dalje nisu zaštićena od nasilja u obitelji. Tvrdi da otac manipulira njima predstavljajući sebe kao žrtvu, uvlači ih u problematične roditeljske odnose, ne plaća alimentaciju dok je u zatvoru i ne skrbi o njihovom zdravstvenom stanju i na taj način otežava normalan razvoj djece.

15. Na iznijete žalbene navode valja odgovoriti da je HZMO u svom prijedlogu i mišljenju nakon provedene detaljne analize obiteljskih prilika stranaka i izvješća voditelja mjere o osobnim odnosima djece i oca, koji se održavaju pod nadzorom stručne osobe, utvrdio da se njihovi susreti održavaju bez ikakvih izgreda i teškoća i da djeca s ocem imao topao emotivan odnos i da izražavaju privrženost ocu, a da se otac ponaša primjereno i da s djecom kvalitetno provodi vrijeme. Kako je otac od 18.4.2024. na izdržavanju 10. – mjesečne kazne zatvora voditelj mjera dozvolio je ocu telefonsku komunikaciju s djecom i povremene susrete s djecom vikendom kada su ocu odobreni izlasci iz zatvora zbog dobrog vladanja, koji susreti se odvijaju bez ikakvih poteškoća, a majka se tim susretima ne protivi. Kako niti kod djece, niti kod oca nisu utvrđene nikakve negativne okolnosti koje bi utjecale na psihofizički razvoj djeteta, a niti sama predlagateljica tijekom postupka nije tražila nikakva dodatna pojašnjenja od strane HZSR-a vezano za njihovo mišljenje, pravilno je sud prvog stupnja odbio neodređeni prijedlog predlagateljice da se provede stručna ekspertiza po neovisnim sudskim vještacima vezano za njezin prijedlog.

16. Nadalje valja navesti da je nedvojbeno da je prostustranka pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 10 mjeseci i djelomično uvjetno na kaznu zatvora od daljnjih 10 mjeseci zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 179.a i 177. st. 2. KZ zbog verbalnih i fizičkih napada na bivšu suprugu, te vrijeđanja i ponižavanja u prisutnosti mlt. djece, no isto tako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi otac bio nasilan prema djeci, već naprotiv prema njima ima brižan roditeljski odnos i želi u potpunosti sudjelovati u ostvarivanju roditeljske skrbi nad njima, a djeca su mu privržena i vole biti s ocem. Premda otac prema navodima predlagateljice praktički ne doprinosi za uzdržavanje djece za vrijeme izdržavanje 10. mjesečne kazne zatvora, već prema navodima majke djeci povremeno iz zatvora pošalje minimalne iznose od 20,00 EUR, ipak nije riječ o grubom kršenju roditeljskih dužnosti koje bi bilo takvog intenziteta da bi opravdavalo izricanje najteže mjere obiteljsko pravne zaštite, niti bi takva mjera u konkretnim okolnostima, kada djeca imao vrlo topao i emotivan odnos s ocem bila u najboljem interesu i na dobrobit mlt. djece.

17. Zbog iznijetih razloga, žalbu predlagateljice valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 346. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ksenija Grgić