Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. K-355/20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Barbari Kancelar kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Antonele Vukojević, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljene KA i II. okrivljene IA, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj K-DO-628/11 od 10. prosinca 2012., nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. svibnja 2025. u prisutnosti zastupnika optužbe SA, I. okrivljene KA, branitelja I. okrivljenice GA, odvjetnika iz [adresa], branitelja II. okrivljenice JA odvjetnika iz [adresa], istoga dana u nazočnosti I. okrivljenice, branitelja I. i II. okrivljenice objavio i

p r e s u d i o j e

I.Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP)

prvookrivljena KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena K, od oca I i majke S, r. G, rođena **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenim Ekonomskim fakultetom i magisterijem na Pravnom fakultetu u Zagrebu, zaposlena u državnoj upravi, s prosječnim mjesečnim primanjima od 2.000,00 eura, vlasnica građevinskog zemljišta u Škatarima, u braku, majka dvoje punoljetne djece, kazneno i prekršajno neosuđivana

drugookrivljena IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena J, od oca M i majke Ć, r. V, rođena **.**.1975. u Puli, državljanka RH, s prebivalištem u [adresa], sa završenim Ekonomskim fakultetom, zaposlena u Poreznoj upravi, s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 2.000,00 eura, vlasnica pola kuće u [adresa], u braku, majka troje djece od kojih je dvoje maloljetno i jedno punoljetno, kazneno i prekršajno neosuđivana

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi I. okrivljena KA i II. okrivljena IA zajedno:

1.u razdoblju od mjeseca srpnja 2005. do 31. listopada 2009., u Puli, I. okrivljena KA kao Voditeljica Ispostave Pula u Poreznoj upravi – Područni ured u Pazinu, a II. okrivljena IA kao Voditeljica pododsjeka za utvrđivanje poreza za fizičke osobe, kasnije kao voditelj pododsjeka za PDV, kontrolu i analizu poreznih obveznika, u nakani da II. okrivljenoj IA pribave znatnu nepripadanu materijalnu dobit, iako znajući da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula od dana 12. siječnja 2005., Klasa: UP-I-555-05/04-01/15, II. okrivljenoj IA priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, temeljem kojeg je imala pravo na naknadu plaće za preostalo vrijeme do punog radnog vremena u visinu razlike između plaće koju je ostvarila radeći polovicu radnog vremena i plaće koju bi ostvarila da je radila u punom radnom vremenu, koju joj je razliku plaće do 27. veljače 2009. isplaćivalo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a od 1. ožujka 2009. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, II. okrivljena IA, znajući da u slučaju rada u punom radnom vremenu nema pravo na naknadu plaće kako je to određeno rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula i da tako odrađeni sati spadaju u redovan rad, gotovo svakodnevno radila puno radno vrijeme, bez da je Centar za socijalnu skrb izvijestila da prekida koristiti pravo iz rješenja na rad s polovicom punog radnog vremena, već je i dalje nastavila primati naknadu, a u evidencijama svoga rada vrijeme provedeno na poslu po proteku polovice radnog vremena, dakle preostala četiri sata rada unutar osmosatnog radnog vremena, prikazivala kao prekovremeni rad na temelju čega su sačinjene evidencije prisutnosti radnika na radu, koje je evidencije I. okrivljena KA, iako znajući da je II. okrivljena IA rad obavljala unutar osmosatnog radnog vremena, pa htijući to, ovjeravala neistinite evidencije prisutnosti na radu u kojima je bilo prikazano da je II. okrivljena IA radila prekovremeno, pa takve evidencije podnosila na obračun i isplatu Odjelu za obračun plaća, temeljem kojih je evidencija II. okrivljenoj IA neosnovano na ime naknade plaće isplaćen iznos od 154.314,687 kunu, od čega na teret Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi iznos od 119.961,37 kuna, na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznos od 34.353,31 kuna, te 50.340,60 kuna na ime razlike između cijene redovnog i prekovremenog rada, čime je II. okrivljena IA na štetu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Ministarstva financija pribavila nepripadnu materijalnu dobit od najmanje 204.655,28 kuna,

dakle, da bi I. okrivljena KA s ciljem da drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist, i da bi II. okrivljena IA s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist,

da bi II. okrivljena IA sama:

2.dana 25. veljače 2009., u 10.00 u Puli, Sergijevaca 2/I, u prostorijama Centra za socijalnu skrb Pula, povodom anonimne prijave saslušana kao stranka u upravnom postupku stjecanja prava na rad s polovicom punog radnog vremena, posl. br. Klasa:

UP-I-555-05/04-01/1, a radi utvrđenja da li ista usprkos priznatom pravu na rad s polovicom punog radnog vremena radi prekovremeno, nakon što je od voditeljice postupka MA propisano upozorena na posljedice davanja lažne izjave, svjesna i htijući neistinito iskazala: "Posao mi je organiziran na način da radim u nepunom radnom vremenu odnosno četiri sata dnevno, ali samo po potrebi, znam raditi i više od četiri sata dnevno, ali mi se isto onda kompenzira kroz slobodne dane koje su mi potrebni kada ĆA vodim u Ljubljanu ili Zagreb na defektološki tretman. Najčešće to zna biti po tjedan dana mjesečno. Ponekad, znam posao raditi popodne kod kuće i tada mi se taj dio plati kao prekovremeni sati, ali taj dio ne ulazi u potvrdu o isplaćenoj plaći koju poslodavac mjesečno dostavlja Centru za socijalnu skrb", premda je gotovo svakodnevno po proteku polovice punog radnog vremena ostajala na poslu i taj rad prikazivala kao prekovremeni rad, na osnovi kojeg iskaza Centar za socijalnu skrb Pula nije u odnosu na IA pokrenuo postupak prekida prava na rad u skraćenom radnom remenu kao i postupak naknade štete, već je predmet arhiviran,

dakle, da bi kao stranka u upravnom postupku dala lažni iskaz na kojemu se temeljila konačna odluka u tom postupku,

pa da bi time I. okrivljena KA radnjom opisanom pod t. 1. izreke počinila jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12; dalje: KZ/11), a da bi II. okrivljena IA radnjom opisanom pod t. 1. izreke počinila jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. u vezi st. 2. KZ/11, a radnjom opisanom pod t. 2. izreke počinila kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza opisano iz čl. 303. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda RH, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 i 152/08; dalje: KZ/97).

II. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP upućuje se oštećena Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, da imovinskopravni zahtjev u iznosu od 204.655,28 kuna/27.162,42 eura može ostvarivati u parnici.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP te nužni izdaci I. okrivljenice i II. okrivljenice i nužni izdaci i nagrada branitelja I. okrivljenice i branitelja II. okrivljenice padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola (dalje: državni odvjetnik) broj K-DO-628/11 od 10. prosinca 2011., zaprimljenom kod suda 19. prosinca 2011., izmijenjenom podneskom zaprimljenim 16. listopada 2013. terete se I. okrivljena KA (dalje: I. okrivljena) i II. okrivljena IA (dalje: II. okrivljena) da su radnjama opisanim pod t. 1 izreke počinile jedno kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12; – dalje: KZ/11), a II. okrivljena se tereti i da je radnjama opisanim pod t. 2 izreke počinila jedno kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza iz čl. 303. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda RH, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 i 152/08; dalje: KZ/97).

2. U ovom kaznenom predmetu stranke su se suglasile, sukladno čl. 19b. st. 3. ZKP da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.

3. U ovome predmetu donesena je presuda poslovni broj K-753/12 od 29. svibnja 2019. kojom se okrivljenice oslobađaju optužbe za počinjenje kaznenih djela za koja ih se tereti.

4. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kž-188/2020 od 29. rujna 2020. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem. Drugostupanjski sud ukazuje da je trebalo saslušati svjedoka VA koji je vršio nadzor nad prekovremenim satima da li je bio upoznat da IA radi skraćeno, da sud nije adekvatno cijenio i analizirao iskaze pojedinih svjedoka i to PA, da nije uzeo u obzir da su obje optuženice visokoobrazovane osobe a da je indikativno da ni jedna od njih nije obavijestila CZSS o tome da II. okrivljenica radi više od 4 sata i da za tako obavljen rad prima dodatnu naknadu kroz prekovremeni rad, te da je propušteno utvrditi kakve su liste dostavljene u Zagreb, je li iz njih bilo moguće isčitati podatak da li je II. okrivljenica radila prekovremeno (prije ili poslje 15 sati) i je li u tim listama bio naznačen podatak o njenom radu s polovicom radnog vremena, kao i da je sud propustio ocijeniti iskaz svjedoka FA u dijelu u kojemu je navela da se u CZSS skrb nije slao podatak o prekovremenom radu okrivljene kao što ista nije znala da li radi skraćeno ili nepotpuno radno vrijeme. Nadalje u odnosu na II. okrivljenicu da sud nije cijenio da je na zapisnik Centra navela da je za prekovremeni rad dobivala slobodne dane iako je očito da je dobivala novčanu naknadu. Također vezano za toč.II. optužnice navodi se da je u pravu državni odvjetnik da je kod CZSS vidljiv prijamni pečat u kojemu je dodijeljen klasifikacijski broj potom je službena osoba dostavila poziv kao i da je MA prilikom uzimanja službene izjave imala status službene osobe a zapisnik se odnosi na uzimanje izjave od stranke, te da je prije davanja izjave II. okrivljenica upozorena na kaznenu i materijalnu odgovornost davanja lažne izjave, nakon čega je izjavila da je za prekovremeni rad dobivala slobodne dane te su upravo te činjenice bile odlučne da se na osnovu njih predmet stavi u arhivu.

5. Sud je sukladno uputi drugostupanjskog suda saslušao svjedoka OA, dopunski saslušao svjedoka PA, te zatražio podatak od Središnjeg ureda Porezne uprave kakve su to liste dostavljane u Zagreb, što se iz tih lista moglo isčitati za II. okrivljenicu i da li je u tim listama bio naznačen podatak u njezinom radu u nepunom radnom vremenu, proveo ponovno sve dokaze u spisu, te nakon ponovno provedenog postupka, uz uvažavanje stavova drugostupanjskog suda u ukinutoj odluci, ponovno donio presudu kojom su okrivljenice oslobođene za kaznena djela koja im se stavljaju na teret jer nije s dovoljnom izvjesnošću utvrđeno da bi iste bile krive za terećena kaznena djela.

6. Izjašnjavajući se krivnji I. i II. okrivljena su izjavile da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitana je slijedeća dokumentacija: zapisnik Centra za socijalnu skrb Pula od 25. veljače 2009. (list 56 i 592 spisa), poziv za stranku (list 59 i 593 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Pula od 12. siječnja 2005. (list 60-62 spisa), domovnica (list 63 spisa), nalaz i mišljenje o težini tjelesnog ili mentalnog oštećenja (list 64-71 spisa), obavijest Centra za socijalnu skrb Pula od 31. prosinca 2008. (list 72-73 i 152-153 spisa), potvrde o isplaćenim plaćama i naknadama za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2007. za II. okrivljenu (list 77-109 spisa), potvrde o isplaćenim plaćama i naknadama za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2008. za II. okrivljenu (list 110-124 spisa), naputak pomoćnika Ministra zdravstva i socijalne skrbi od 10. siječnja 2008. (list 125 i 150 spisa), potvrde o isplaćenim plaćama i naknadama za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i prosinac 2008. za II. okrivljenu (list 126-143 spisa), potvrde o isplaćenim plaćama i naknadama za mjesece siječanj i veljaču 2009. za II. okrivljenu (list 144-149 spisa), obavijest Centra za socijalnu skrb Rovinj od 29. prosinca 2008. (list 151 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Pazin od 22. prosinca 2008. (list 154-155 spisa), potvrda Centra za socijalnu skrb Pula od 23. kolovoza 2010. (list 156 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Pula od 23. kolovoza 2010. (list 157-158 spisa), uvjerenje za ĆA od 23. lipnja 2008. (list 159 spisa), službena bilješka Centra za socijalnu skrb Pula od 11. siječnja 2005., zahtjev II. okrivljene i ŽA Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područnom uredu Pazin od 8. veljače 2010. (list 161 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Pazin od 17. veljače 2010. (list 162-163 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Pazin od 23. veljače 2010. (list 164-165 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Pazin od 14. rujna 2010. (list 166 spisa), potvrde Ministarstva financija RH, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin od 16. travnja 2009., 19. svibnja 2009., 10. lipnja 2009., 14. srpnja 2009., 14. kolovoza 2009., 11. rujna 2009., 14. listopada 2009., 12. studenog 2009., 14. prosinca 2009., 14. siječnja 2010., 17. veljače 2010., 15. ožujka 2010., 15. travnja 2010. (list 167-190 spisa), evidencije prisutnosti radnika (list 191-417 spisa), obračunski listovi plaće za II. okrivljenu (list 418-477 spisa), mišljenje Ravnateljice Uprave za rad i tržište rada Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva od 11. listopada 2010. (list 478 spisa), odgovor državnog tajnika Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 11. lipnja 2010. (list 479 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Pula od 31. siječnja 2011. (list 480 i 586 spisa), mišljenje v.d. rukovoditeljice Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Pazin od 8. veljače 2011. (list 481 spisa), uvjerenje o prebivalištu za II. okrivljenu, zahtjev za prijavu promjene adrese, rodni list sve (list 482-485 spisa), izjava AA (list 486-487 spisa), izvješća Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, Samostalnog odjela za financijsko upravljanje i kontrolu od 8. studenog 2006. i 10. listopada 2007. (list 523-524 spisa), izvješće MF RH, Porezne uprave – Središnjeg ureda, Samostalnog odjela za financijsko upravljanje i kontrolu od 1. listopada 2009. (list 542-545 spisa), porezni podatci za II. okrivljenicu (list 578 spisa), porezni podatci za I. okrivljenicu (list 580 spisa), potvrda Centra za socijalnu skrb Pula od 10. listopada 2011. (list 625 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Bojane Galinac, dipl. oecc., od 9. ožujka 2012. (list 673-677 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Pazin od 12. studenog 2014. (list 741 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin od 6. listopada 2014. (list 742-743 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin od 13. kolovoza 2014. (list 744-745 spisa), zahtjev za promjenu korištenja prava na rad od 25. rujna 2014. (list 746 spisa), suglasnost Ministarstva financija RH, Porezne uprave,

Središnjeg ureda od 18. rujna 2014. (list 747 spisa), suglasnost El stil d.o.o. (list 748 spisa), mišljenje defektologa za učenika ĆA (list 749-750 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Pula od 27. studenog 2012. (list 751-752 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u Pazinu od 12. travnja 2013. (list 753 spisa), zahtjev sa priloženom uputnicom (list 754-755 spisa), izvješće o bolovanju (list 757 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u Pazinu (list 758-759 spisa), zahtjev El stil d.o.o. (list 760 spisa), suglasnost državnog tajnika ravnatelja Središnjeg ureda Porezne uprave od 4. srpnja 2011. (list 761-762 spisa), zahtjev upućen od strane II. okrivljene i njezinog supruga Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područnom uredu Pazin (list 763 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u Pazinu od 23. veljače 2010. (list 764 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u Pazinu od 17. veljače 2010. (list 765 spisa), zatim zahtjev od 8. veljače 2010. (list 766 spisa), preslika trudničke knjižice (list 769-770 spisa), odgovor državnog tajnika Ravnatelja Središnjeg ureda Porezne uprave od 25. veljače 2011. (list 777 spisa), dopis pročelnika Ministarstva financija RH, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Središnjem uredu Porezne uprave (list 778 spisa), upit TA (list 779 spisa), rješenje od 19. travnja 2011. (list 780-781 spisa), rješenje od 21. srpnja 2010. (list 782-783 spisa), zapisnik od 10. studenog 2004. (list 833-835 spisa), e-mail prepiska upućena 31. listopada 2017. od strane Lidije Peričić II. okrivljenici te službenicima Porezne uprave te dopis dostavljen putem e-maila od strane ČA **.**.2017. , dopis od 11. studenog 2021. (list 987).

8. Također, izveden je dokaz ispitivanjem svjedoka PA, KAP, EA, FA, RA, LA, CA i ŠA i VA.

9. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje knjigovodstvenog vještačenja na okolnost je su li bili upoznati sa činjenicom da II. okrivljenica radi u skraćenom radnom vremenu i da li je Središnji ured imao podatke po broju i vremenu odrađenih prekovremenih sati, koji dokazni prijedlog je odbijen prema čl. 421. st.1. toč. 2. i 4. ZKP kao nevažan i odgovlačeći jer je navedene činjenice moguće utvrditi iz duge dokumentacije u spisu i provedenih dokaza, kao i dopisa Središnjeg ureda od 11. studenog 2021. (list 987 spisa). Nadalje odbijen je i dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok sasluša DA koja je sačinila dopis od 11. studenog 2021. jer obrana tvrdi da su navodi iz dopisa u koliziji s obranom koju je iznijela I. okrivljenica, i dokazni prijedlog da se od Središnjeg ureda zatraži podatak na temelju čega su utvrdili podatke iz dopisa od 11. studenog 2021. odnosno da dostave tablice prekovremenih sati koji su bili osnova za isplatu prekovremenih sati. Tako predloženi dokazani prijedlozi su odbijeni kao nevažni je su takav dokaz okrivljenice mogle predložiti i ranije s obzirom da dopis datira iz 2021. ali i zbog zaključka suda da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i raspravljeno i bez provođenja tog dokaznog prijedloga.

9.1. Sud je raspravu 23. svibnja 2025. održao u odsutnosti II. okrivljenice, čiji izostanak s rasprave po mišljenju suda nije bio opravdan, te odbio prijedlog za odgodu rasprave posebno uzimajući u obzir da predmetni postupak traje od 2012. godine, broj odgođenih rasprava, činjenicu da je II. okrivljenica poziv za raspravu primila 23. travnja 2025. kako i da je bila upoznata sa činjenicom da se rasprava odgađa zbog iznošenja obrane. Naposljetku II. okrivljenica je u ovome postupku već iznosila obranu te je ta obrana pročitana, pa kraj činjenice da na raspravu nije pristupila, niti je opravdala svoj izostanak, nije povrijeđeno njezino pravo na obranu.

10. Konačno, izvršen je uvid u izvatke iz kaznene evidencije za I. i II. okrivljenicu te su ispitane I. i II. okrivljenica.

11. Prvookrivljena KA u svojoj obrani danoj kod istražnog suca Županijskog suda u Puli-Pola 22. rujna 2011. iskazala je da je dužnost voditeljice Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula obavljala od 1. siječnja 2005. Navela je da je točno da je ona kao voditeljica ispostave vršila ovjeru podataka u evidencijama o prisutnosti na radu, a koje evidencije su joj dostavljane od strane svih djelatnika, pa tako i od strane II. okrivljene, kao i da je točno i to da je na temelju tih evidencija vršen obračun plaće za svakog od tih djelatnika. Međutim, navodi I. okrivljena, nije točno da su podatci u tim evidencijama koji se odnose na broj prekovremenih sati tijekom jednog mjeseca bili netočni. Mjesto voditelja Pododsjeka, u kom svojstvu je bila zaposlena II. okrivljena, da je podrazumijevalo veliki angažman u radu a s obzirom na djelatnost koju je u okviru ispostave trebao raditi voditelj. Drugookrivljena da je jedno vrijeme obavljala dužnost voditeljice Pododsjeka za utvrđivanje poreza za fizičke osobe, a kasnije da je vodila dužnost voditelja Pododsjeka za PDV, kontrolu i analizu poreznih obveznika. I jedna i druga vrsta poslova zahtijevaju veliki angažman jer su ti poslovi obimni i značajni, često se zahtijeva i rad izvan redovnog radnog vremena. U tom smislu da je postojala usmena preporuka od strane PA da se može obavljati rad i izvan radnog vremena s time da maksimum tog rada ne može prijeći preko četrdeset sati. Takva usmena preporuka uslijedila je i od PA i od pomoćnika ravnatelja Središnjeg ureda Porezne uprave u Zagrebu. Njoj da je bilo poznato da je II. okrivljenoj priznato pravo na rad sa polovicom radnog vremena. Vezano za podatke u evidencijama o obavljanju prekovremenog rada izvršen je nadzor od strane internih nadzornih organa Središnjeg ureda Porezne uprave u Zagrebu. Zapisnike o sadržaju koji se odnosi na taj nadzor oni nisu dobili. Inače, u pravilu ako se ovakvim nadzorom utvrde nepravilnosti na toj vrsti rada onda se konkretnoj ispostavi kod koje je takav nadzor izvršen takav zapisnik dostavlja. S obzirom da takav zapisnik nakon izvršenog nadzora nisu dobili, smatrali su da su podatci o evidencijama koje su kontrolirane točni. Okrivljena je nadalje iskazala da i od strane Odjela općih poslova u Pazinu nisu dostavljene nikakve primjedbe vezano za evidencije o prekovremenim satima. Ona osobno nije upisala podatke u evidencijama djelatnika Ispostave o vremenu provedenom na radu. Svaki djelatnik je za sebe vodio podatke o broju prekovremenih sati, te je navedene podatke prosljeđivao tajnici Ispostave EA, potom je tajnica za svakog djelatnika posebno u rubrikama evidencije prisutnosti radnika na radu za svaki mjesec popunjavala podatke o prekovremenom radu za svakog od njih. Nakon toga njoj su od strane tajnice dostavljane te evidencije zajedno sa evidencijama koje je za sebe sačinjavao svaki radnik te knjiga u koju su se upisivali djelatnici prilikom dolaska na rad te podatci o ostajanju nakon radnog vremena. Također, u njoj su postojali podatci o izlasku radnika tijekom radnog vremena i povratku na rad, a posebno su se upisivali podatci o prekovremenom radu. Prilikom ovjere ovih evidencija ona je imala na raspolaganju sve te podatke. U tim evidencijama niti jedan podatak nije bio lažan niti je ona izvršila ovjeru bilo kakvog lažnog podatka. Nakon ovjere tih evidencija iste se prosljeđuju Odjelu općih poslova, Područnog ureda Pazin, radi obračuna osobnih dohodaka. Prema hijerarhijskom ustroju voditelj Ispostave neposredno je nadređen voditeljima pododsjeka, a voditelji pododsjeka neposredno su nadređeni službenicima u pododsjeku. Sve ispostave Porezne uprave dužne su na početku svakog mjeseca dostaviti za tekući mjesec Odjelu općih poslova Područnog ureda Pazin zahtjev za planiranim brojem prekovremenih sati za taj tekući mjesec, pri čemu u tom zahtjevu moraju biti taksativno navedeni koji su planirani radni zadatci koji se planiraju raditi u tom mjesecu i koji moraju sadržavati stvarno stanje Ispostave u tom trenutku. Te zahtjeve Područni ured dostavlja Središnjem uredu u Zagrebu na verifikaciju. Ni u jednom slučaju zahtjev za prekovremeni rad u jednom od mjeseci nije bio odbijen. U svojoj obrani iznesenoj na raspravi 24. svibnja 2019. prvookrivljena je ostala kod ranije iznesene obrane te iskazala da je u razdoblju od 2005. do 2009. ZA radila u računovodstvu Područnog ureda Pazin, dok je CA radila kao voditeljica Službe za opće poslove također u Područnom uredu Pazin. PA da je bio pročelnik Područnog ureda Pazin i on da je bio upoznat sa time da radni zadatci prelaze obujam poslova i brojku sistematiziranih radnih mjesta. S obzirom na obujam poslova koji se od njih tražio da je bilo neophodno organizirati prekovremeni rad službenika. Središnji ured Porezne uprave davao je suglasnost Područnim uredima za organizaciju prekovremenog rada i dao je suglasnost za predviđeni fond sati u kojem se imao organizirati prekovremeni rad, pri čemu misli da su Područni uredi bili dužni za predstojeće razdoblje sačiniti plan poslova i radnih zadataka koji ulaze u djelokrug poslova Porezne uprave. U inkriminirajućem razdoblju svi su porezni službenici u Republici Hrvatskoj u razdoblju od mjesec dana mogli raditi četrdeset sati prekovremeno. Voditelji poreznih ispostava su podatke sa planom poslova bili dužni slati Područnom uredu koji bi zatim sve te objedinjene podatke slao Središnjem uredu i da je ona kao voditeljica u [adresa] također to radila. I PA i ZA i CA da su znali za status II. okrivljene. Za status II. okrivljene da je znao i Područni ured odnosno znao je i Središnji ured jer su svi njezini podatci evidentirani u matici službenika. U inkriminirajućem razdoblju nitko nikada nije prigovorio evidenciji prekovremenih sati kako za druge službenike tako niti za II. okrivljenicu, s time da je slučajeva poput slučaja II. okrivljene bilo i u inkriminirajućem razdoblju i nakon 2009. Tajnica EA dostavljala joj je na potpis evidencije o ostvarenim radnim satima. To je bio isključivo njen posao a ne posao voditelja Ispostave. Radno vrijeme Ispostave je od 7.00 do 15.00 sati. Prekovremeni rad službenika odvijao se nakon prestanka radnog vremena a odvijao se i vikendom. Kod II. okrivljenice situacija je bila drugačija utoliko što se njezin prekovremeni rad odvijao nakon prestanka njezinog redovnog radnog vremena za koje je njima bilo rečeno da traje od 7.00 do 11.00 sati.

II. okrivljenica da je bila nadređena u odnosu na nekih dvadesetak službenika, možda i više, poslove koji su ulazili u njezin opis poslova na radnom mjestu voditeljice Pododsjeka za fizičke osobe, odnosno voditeljice Pododsjeka za kontrolu i analizu PDV-a II.okrivljenica nije mogla obavljati u okviru njezinog redovnog radnog vremena iz razloga što je ona trebala biti fizički tamo, na raspolaganju. I. okrivljenica je nadalje iskazala da rješenje o raspoređivanju poreznih službenika na rad pa i pojedine radne zadatke donosi Središnji ured, i to samoinicijativno bez ikakvih prijedloga i sugestija bilo Područnih ureda bilo poreznih ispostava. Jedino u slučaju premještaja da je bilo potrebno ishoditi suglasnost područnih uprava. II. okrivljenica je raspoređena na mjesto voditeljice Pododsjeka za fizičke osobe negdje u svibnju 2005., a kasnije je postala voditeljica Pododsjeka za kontrolu i analizu PDV-a, s time da su svi bili upoznati s njezinim obiteljskim prilikama. Središnjem uredu je bilo bitno da se potrebni poslovi izvrše, a područni uredi i ispostave su morali organizirati svoj rad na način da se sav posao obavi. S time u vezi, od strane Središnjeg ureda ukazivano je na potrebu organiziranja prekovremenog rada upravo s obzirom na obujam poslova, pa im je i tadašnji načelnik kadrovske službe poslao naputak o tome da svi službenici mogu raditi prekovremeno, naravno uz pristanak tog službenika, ali da je posebno bilo ukazivano da se osobe sa skraćenim radnim vremenom ne smiju diskriminirati pa niti u pogledu činjenicu korištenja prekovremenih sati. Konačno I. okrivljenica je iskazala da ni ona ni II. okrivljenica nikada niti jednom svojom radnjom nisu nekoga doveli u zabludu, a da im je netko rekao da nešto rade pogrešno da bi one sigurno ispravile pogreške i nepravilnosti.

11.1. Na raspravi održanoj 23. svibnja 2025. u svojoj obrani I. okrivljenica je navela da nije točno da Središnji ured nije imao podatke o odrađenim prekovremenim satima, jer su svi podaci išli na ovjeru kod ravnatelja za sve službenike. Ravnatelj kada bi dobio takvo izvješće da bi verificirao da li se takvi prekovremeni sati mogu obračunati kroz plaće i tada bi oni te verificirane podatke slali računovodstvu na isplatu. Nadalje je navela da je u tim tabelama bilo navedeno da je IA te sate odrađivala od 11 do 15 sati. Oni su evidenciju prisutnosti na radu, redovan rad, bolovanje, godišnji i prekovremene sate slali u Središnji ured. Središnji ured je te podatke verificirao i na temelju tih podataka, službenice u računovodstvu su unosile sate. Dakle, iz tih podataka je bilo vidljivo da je II. okrivljenica obavljala prekovremeni rad. Na temelju dokumenta obračunskog lista plaće od (8. rujna 2009.), II. okrivljenici je izvršena isplata, a te obračunske liste plaće bile su vidljive i u Središnjem uredu. Ukoliko bi Središnji ured utvrdio neke nepravilnosti kod isplate plaće, na primjer ako nisu odgovarali podaci vezano za bolovanje, onda bi oni reagirali. Kada su u njihovom računovodstvu plaće bile formirane, to je išlo na ponovno odobrenje u Središnji ured i tek kada bi oni to pregledali i odobrili, tek tada bi išla isplata. Oni bi uvijek reagirali prije nego bi se te isplatne liste formirale.

12. U svojoj obrani kod istražnog suca Županijskog suda u Puli-Pola iznesenoj 3. listopada 2011. II. okrivljena IA iskazala je da je točno da je u vremenskom razdoblju od mjeseca srpnja 2005. jedno vrijeme obavljala poslove voditeljice Pododsjeka za utvrđivanje poreza za fizičke osobe u Ispostavi Pula. U 2008. započela je obavljati poslove voditelja Pododsjeka za PDV, kontrolu i analizu poreznih obveznika u istoj Ispostavi. Na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb u Puli od 12. siječnja 2005. da joj je priznato pravo na rad sa polovicom punog radnog vremena, a shodno tome i pravo na naknadu plaće za preostalo vrijeme do punog radnog vremena u visini razlike između plaće koju bi ostvarivala radeći polovicu radnog vremena i plaće koju bi ostvarivala radom do punog radnog vremena. Ta prava priznata predmetnim rješenjem II. okrivljenica je koristila i u vrijeme iznošenja obrane pred istražnim sucem, s time što je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ovlaštena na korištenje tog prava. Naknada za preostalo radno vrijeme do punog radnog vremena da joj je isplaćivano i ranije pa da joj se i dalje isplaćuje takva naknada. Nadalje, navela je da je točno da je u inkriminirajućem razdoblju, a shodno potrebama na radnom mjestu, obavljala poslove u Ispostavi prekovremenim radom. Navela je da je smatrala da takav njezin rad, s obzirom na pravo koje joj je priznato rješenjem Centra za socijalnu skrb, a kasnije rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije protuzakonito. Pravo na naknadu za prekovremeni rad priznavalo se samo za obavljanje prekovremenog rada u trajanju do četrdeset sati mjesečno. To pravo važilo je za sve djelatnike tako da je u tom vremenskom razdoblju ona ostvarivala pravo na naknadu za rad u trajanju do četrdeset sati mjesečno. Iskazala je da je točno da je nakon obavljenog rada od četiri sata, naredna četiri sata obavljala prekovremeni rad, s time što je to nekad bio prekovremeni rad u trajanju od jednog do četiri sata, o čemu da postoje podatci u evidenciji Zavoda i u Poreznoj upravi. Tijekom obavljanja prekovremenog rada u inkriminirajućem razdoblju ona nije znala da u takvom slučaju nema pravo na naknadu plaće za preostalo radno vrijeme do četiri sata. U rješenju kojim joj je priznato pravo na rad sa polovicom radnog vremena nije postojala nikakva naznaka o tome da u slučaju prekovremenog rada ona nema pravo na naknadu plaće za preostalo radno vrijeme do punog radnog vremena. U početku da se nije mogla sjetiti da je sa njom u Centru za socijalnu skrb obavljen bilo kakav razgovor u vezi njenog rada, međutim kasnije se sjetila te je navela da je točno da je takav razgovor sa njom obavljen. Nakon što joj je predočen pisani tekst o njenoj izjavi navedenog u zapisniku u Centru za socijalnu skrb od 25. veljače 2009. II. okrivljenica je izjavila da se ne sjeća da li je osobi koja je s njom razgovarala dala takvu izjavu. Dan prije nego što se trebala odazvati pozivu Centra njoj je iz Ambulante za klinično genetiko Ljubljana stigla jedna jako neprijatna vijest tako da je ona došla sa tim nalazom slijedeći dan u Centar, a zbog posljedica koje su na nju ostavili podatci u toj medicinskoj dokumentaciji ona se uopće više nije mogla sjetiti što je izjavila tada kod Centra. II. okrivljenica je iskazala da su u njenim platnim listama, u posebnim stavkama, bili naznačeni podatci o redovnom radu, o prekovremenom radu i o pravu na naknadu na plaću od strane Fonda, nije sigurna ali misli da je njena platna lista sa takvim podatcima, između ostalog, upućivana i Centru za socijalnu skrb tako da su se podatci o prekovremenom radu mogli uočiti i u platnim listama. Tijekom 2006. obavljen je interni nadzor u Ispostavi u [adresa] od strane Središnjeg ureda Porezne uprave iz Zagreba vezano za podatke o prekovremenom radu, ona zna da nakon tog nadzora njihovoj Ispostavi nisu bili upućeni nikakvi prigovori. U rješenju Centra za socijalnu skrb u kojem su bile navedene upute o tome što treba prijaviti Centru radi eventualne izmjene postojećeg odobrenog prava na rad sa polovicom punog radnog vremena nije bila naznačena obveza za nju da ih obavijesti o njenom prekovremenom radu. Na raspravi 24. svibnja 2019., II. okrivljenica je dodala da joj u inkriminirajućem razdoblju nikada od strane niti jedne službene osobe nije bilo ukazivano na bilo kakve nepravilnosti kod korištenja prekovremenog rada, da je bilo još djelatnika u istoj situaciji kao i ona, da su radili skraćeno vrijeme a istovremeno obavljali i prekovremeni rad. II. okrivljenica je navela da ona još uvijek koristi pravo na rad u skraćenom radnom vremenu. Također, dodala je da ona svoje platne liste nije skrivala, da su ih svi vidjeli i da su svi imali pravo uvida u njih, da su svi kako u Područnom uredu Porezne uprave tako i u Središnjem uredu znali kako ona radi i što joj se isplaćuje. Nikada joj ni od koga nije bilo rečeno da nešto pogrešno radi i da joj se nešto pogrešno isplaćuje. Nakon inkriminirajućeg razdoblja nju se uslijed činjenice da ne može raditi prekovremeno diskriminira, zbog činjenice da ne može raditi prekovremeno ona ne može napredovati u službi. Trenutno radi kao viši revizor za PDV u Područnom uredu. Njenom sinu ĆA koji ima šesnaest godina da je potvrđena dijagnoza Smith Mayer sindroma, da se radi o neistraženoj bolesti od koje boluje još samo dvoje djece na svijetu. Kada su je zvali iz Centra da dođe 25. veljače 2009., ona je bila sva izvan sebe zbog dijagnoze koju su dobili dan prije. Nikakvog postupka pred Centrom protiv nje nije bilo, ona se ne sjeća nikakvih detalja iz te prigode. Radni zadatci jednog voditelja Pododsjeka za fizičke osobe i voditelja za obračun PDV-a nikako se nisu mogli obaviti unutar četiri radna sata tako da je ona bila prisiljena raditi prekovremeno istovremeni brinući o djetetu koje je tada bilo u vrtiću. Sve to pokušavala je obaviti na najbolji mogući način bez da ikoga dovodi u zabludu i bez da ikome pogrešno prezentira svoje stanje, o kojem da su i tako svi sve znali.

13. Ispitan u svojstvu svjedoka PA iskazao je da je obim posla u inkriminirajućem razdoblju bio puno veći od onoga što se moglo obaviti unutar redovitog osmosatnog radnog vremena tako da referenti nisu uspijevali sav posao obaviti u to vrijeme, zbog čega da su im se omogućavali prekovremeni sati odnosno prekovremeni rad. To je bilo tako da je za svaku ispostavu voditelj ispostave, a za svaki odjel načelnik tog odjela tražio pismeno koliko će im trebati prekovremenih sati, onda je to upućivano u Pazin gdje je sve to objedinjeno i dostavljano u Zagreb gdje se to kontroliralo i gdje su se odobravali prekovremeni sati s time što se u Zagrebu znalo ili smanjiti ili povećati broj tih prekovremenih sati s obzirom na planirani obim posla. Nakon toga, na kraju mjeseca sabrani su po imenima ti prekovremeni sati i onda je to dostavljano u Pazin gdje se to objedinilo na jednu ili dvije liste nakon čega je to proslijeđeno u Zagreb gdje se to kontroliralo i nakon te kontrole od strane Zagreba odobreno je da se ti podaci o prekovremenim satima unesu u evidenciju za obračun plaće. To je konkretno radila jedna referentica u Područnom uredu u Pazinu i to tek nakon što je od strane Zagreba odobreno da se podatci o prekovremenim satima mogu unijeti u tu evidenciju. On ne zna što su oni u Zagrebu konkretno kontrolirali, da li su čekali da vide da li će imati novce za platiti te prekovremene sate, oni nisu o tome dobivali informaciju. Svatko je bio odgovoran za svoj dio posla pa tako i vezano uz broj sati koji su evidentirani kao prekovremeno. Mogla je doći kontrola i to interna koja radi kontrolu rada djelatnika. Nakon što bi iz Zagreba odobrili podatke o prekovremenim satima tada je referent unosio podatke u evidenciju i to se potom odrazilo na platnu listu. Što se tiče isplate plaća to nije isplaćivao Područni ured u Pazinu već je nadležno Ministarstvo tražilo riznicu za određeni iznos i potom to isplaćivalo. Vezano za prekovremeni rad II. okrivljenice svjedok je iskazao da je prošlo dosta vremena od toga, da je ona radila kao i svaki drugi djelatnik. Svi ti podatci dostavljeni su Zagrebu i od Zagreba je to bilo odobreno pa nije vidio nikakav problem. Pored toga, provedena je interna kontrola prekovremenih sati u toj ispostavi pa nije utvrđena nikakva nepravilnost. Svjedok nije znao da li je među tim listama vidio ime II. okrivljenice kao osobe koja je imala prekovremene sate, ali ni bilo koje ime neke druge osobe, njegovo je bilo da se to proslijedi u Zagreb. U razdoblju od 2005. do svibnja 2009. bio je pročelnik Područnog ureda Pazin. Kada je on postao pročelnik Područnog ureda Pazin I. okrivljenica je bila voditeljica Ispostave Rovinj. S obzirom da je Ispostava Pula bila u katastrofalnom stanju, ravnatelju je predloženo da se I. okrivljenica imenuje voditeljicom Ispostave u [adresa], a jedini uvjet koji joj je postavio, osim da poboljša rad Ispostave, bio je taj da zadrži jednu voditeljicu Pododsjeka jer je ona bila jedina osoba s kojom se moglo komunicirati da ta Ispostava kako tako funkcionira. Naime, u Ispostavi u [adresa] tada je bilo velikih zaostataka, Ispostava nije uspjela u roku odraditi sve porezne prijave za jednu godinu kao niti ovrhe čija je naplata bila vrlo mala, a kako je Ispostava u [adresa] najveća Ispostava u Istri problemi te Ispostave odražavaju se na cijeli Područni ured. Prekovremeni sati bili su najviše potrebni zbog obračuna doprinosa koji su tada iz nadležnosti Mirovinskog prešli pod nadležnost Porezne uprave s time da niti jedan djelatnik iz Mirovinskog nije prešao u Poreznu upravu. Ukratko, zaostatak rada Mirovinskog kočio je rad Porezne uprave, a uza sve to, trebalo je obavljati i redovne poslove. Svjedok je nadalje iskazao da je u razdoblju od 2005. do 2008. zabilježen veliki promet nekretninama na području Istre, zbog čega je trebalo razrezati porez na dobit nekretninama, utvrditi da li netko ima tri ili više nekretnina jer se to onda smatra djelatnošću pa onda da li je nekretnina prodana unutar tri godine jer onda ide dodatnih 25 % poreza. Uglavnom, bio je povećan opseg poslova. Svjedok je iskazao da mu je poznato da je I. okrivljenica postavila II. okrivljenicu za voditeljicu Pododsjeka za utvrđivanje poreza za fizičke osobe, to je bio njezin prijedlog i I. okrivljena je smatrala da će joj II. okrivljena najviše pomoći. On je prije toga obavio razgovor i sa I. i II. okrivljenicom, pa mu je bilo poznato da je II. okrivljenici priznato pravo na skraćeno radno vrijeme, ona da je rekla da će uspjeti obavljati svoj posao a I. okrivljenica je rekla da će ona pomoći. Stoga je prijedlog o imenovanju II. okrivljenice kao voditeljice Pododsjeka za utvrđivanje poreza na dohodak i otišao za Središnji ured i onda je to i prihvaćeno, konkretno dobiveno je rješenje Središnjeg ureda o postavljanju II. okrivljenice za voditeljicu Pododsjeka za utvrđivanje poreza na dohodak. U razdoblju kada je on bio pročelnik iz Središnjeg ureda nije stigao nikakav akt vezano uz bilo kakve nepravilnosti u pogledu prekovremenih sati, nisu utvrđene nikakve nepravilnosti niti interna kontrola. Također, u vrijeme dok je on bio pročelnik od Odjela općih poslova u Pazinu koji se bavi obračunom plaće nije primio nikakve obavijesti o tome da bi bile uočene kakve nepravilnosti u pogledu prekovremenih sati. Nadalje je iskazao je da je bilo više internih nadzora, jedan je obavio gospodin VA, s time da Područni ured Pazin nije primio niti jedan zapisnik o utvrđenim nepravilnostima iz tih nadzora. Radi se o nadzorima o prekovremenim satima, da su utvrđene neke nepravilnosti onda bi to bilo konstatirano i njima bi bio dostavljen zapisnik. Vezano za spomenuti razgovor sa I. i II. okrivljenicom, po njemu nije bilo nikakvih razloga da II. okrivljenica neovisno o tome što radi skraćeno radno vrijeme ne bude postavljena za voditeljicu Pododsjeka ako za to ima sve reference i kvalifikacije jer bi ona inače bila diskriminirana u odnosu na druge. Tada se nije znalo koliki će biti obim posla i da će biti potrebno raditi prekovremeno, a prekovremeno su radili drugi pa tako i ona. Nadalje, iskazao je da ako su drugi mogli raditi prekovremeno da nije bilo zapreke da II. okrivljenica radi prekovremeno. Pretpostavlja da je Porezna uprava dobivala rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o statusu II. okrivljenice, ali on stvarno ne zna gdje je to išlo, odnosno da li je to dobio Središnji ured, on pretpostavlja da je i da je to išlo u dosje II. okrivljenice. Njemu nije bilo poznato da li je II. okrivljenici priznato pravo na nepuno radno vrijeme, pravo na skraćeno radno vrijeme ili pravo na rad s polovicom radnog vremena. Iskazao je da je onaj tko je izdao rješenje o nepunom ili skraćenom radnom vremenu za II. okrivljenicu to trebao dostaviti i djelatniku i poslodavcu, a u tom rješenju navesti i objasniti da li II. okrivljenica ima ili nema pravo na prekovremeni rad. Također, iskazao je da mu je čudno da to nije utvrđeno kroz kontrole koje su bile česte i to kroz razdoblje četiri godine. Liste koje su dostavljene u Pazin vezano uz podatke o prekovremenim satima nisu mijenjane već su one dostavljene u Pazin iz razloga da ne idu iz svih sedam Ispostava prema Zagrebu već da su te liste objedinjavane u jednu listu koja je mogla imati i deset stranica i onda se to slalo za Zagreb. Također, iskazao je kako je Kadrovsku službu prilikom donošenja rješenja o tome da II. okrivljenica ima pravo na skraćeno radno vrijeme ili nepuno radno vrijeme ili polovicu radnog vremena trebalo upozoriti na to da II. okrivljenica ne može raditi prekovremeno i da onda ne bi bilo nikakvih problema.

13.1. Dopunski ispitan na raspravi **.**.2025. PA je naveo da je radio u područnom uredu od 2005. do svibnja 2009. Kada je bio pročelnik KA je bila voditelj ispostave [adresa], a IA je bila njezina zamjena. Bilo mu je poznato da IA radi sa skraćenim radnim vremenom. Kako je već ranije iskazao, voditelji ispostave dostavljali su liste sa prekovremenim satima, znači podatke o djelatnicima i broj odrađenih prekovremenih sati u Područni ured Pazin, te su se liste objedinjavale i slale se u Područni ured Pazin. Misli da su ispostave unaprijed tražile broj prekovremenih sati, da se to slalo u Središnji ured Zagreb i onda bi se to odobravalo u Zagrebu. Oni su objedinili 7 ispostava i 5 odjela u Pazinu i slali u Zagreb. Vjeruje da je znao da je IA radila prekovremeno, ali je to bilo jako davno. Kadrovska služba u Zagrebu vršila je kontrolu za cijelu Hrvatsku, niti u Pazinu, niti u Rovinju nisu imali pravnika, pa tako na primjer ukoliko bi završili na službeničkom sudu u Rijeci, sa nekim djelatnicima, došli bi pravnici iz Zagreba. Imali su načelnika općih poslova, ali se ona bavila drugim poslovima, prijem ljudi, organiziranje i natječaji. Ukoliko je na primjer ispostava [adresa] trebala odobrenje za 100 prekovremenih sati, to je išlo središnjem uredu na odobrenje, i ukoliko bi odobrili, na primjer sa ispostavom [adresa], onda bi mi dobili podatke o djelatnicima i broju izvršenih sati. Misli da je bila kontrola prekovremenih sati iz Zagreba, da li su oni bili kod njega ili ne, ne može potvrditi sa sigurnošću, s obzirom na protek vremena. U razdoblju od 2005. do 2009. po pitanju prekovremenih sati, sigurno nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. U slučaju da su utvrđene neke nepravilnosti on bi reagirao po uputama središnjega ureda. Nije vidio ništa sporno u tome da IA obavlja prekovremeni rad, ako Zagreb nije imao problem sa time, ne vidi zašto bi imao on. Ne sjeća se da bi od središnjega ureda dobivali neke naputke vezano za kontrolu prekovremenog rada. NA bio je često u kontrolama kao i drugi djelatnici, a da li je bio baš vezano za ovo, ne može se sjetiti. Da je njemu netko napisao ili sugerirao, to se ne smije, onda se sigurno ne bi radilo, ne zbog njega, nego bi središnji ured reagirao i ako on ne bi postupio po njihovom naputku, bio bi smijenjen. Ne misli da je glede određivanja prekovremenih sati IA bilo nešto sporno, a ukoliko bi bilo sporno, misli da je na to trebalo upozoriti kadrovsku. Središnji ured je krovna institucija za sve djelatnike koji rade u Poreznoj upravi, imaju dosje svih zaposlenika, pa bi i oni trebali reagirati ukoliko je nešto bilo sporno. Ne zna da li je IA za voditeljicu pododsjeka postavila KA ili on, ali zna da je IA uvijek korektno obavljala svoj posao. Ne vjeruje da je samo IA radila samo na 4 sata, već je bio i drugih djelatnika koji su radili skraćeno, on nikada neovisno o tome nije imao problema da posao nije odrađen. On je osobno zamolio KA koja je tada bila voditeljica ispostave Rovinj, da preuzme [adresa], koja je bila najveća ispostava koja je imala neriješenih prijava poreza na dohodak 2 godine. Nakon toga Vam samo može reći da je ispostava [adresa] bila najbolja ispostava. U razdoblju od kad je bio pročelnik iz središnjeg ureda nije stigao bilo kakav akt uz ikakve nepravilnosti vezano uz prekovremene sate.

14. Ispitana u svojstvu svjedoka KAP iskazala je da se ona sjeća da je bila prijava vezano uz t. 2 optužnice i da je II. okrivljenica pozvana. Dva dana nakon toga ona je ostala na bolovanju jer je imala komplikacije u trudnoći, a potom je ostala na porodiljnom pa je onda nije bilo dulje vrijeme i ona ne zna što se događalo s time. Sjeća da je bila prijava ali nije se mogla sjetiti u okviru kojeg postupka je to bilo. Nije se mogla sjetiti niti da li je kada je to radila uzimala kakav urudžbeni broj, klasu ili slično pod kojim je to radila, obično kada predmet dođe u Centar otvori se upravni postupak i onda se daje referentu u rad. Iskazala je da je protiv nje također vođena istraga, ona da je naknadno izvršila uvid u izjavu iz t. 2. optužnice. Ona ne poznaje II. okrivljenicu ali može je prepoznati. Da nije otišla na bolovanje tada bi se timski odlučivalo što s tim. Ona ne zna da li je povodom toga donesena kakva odluka, ali da je odluku trebalo donijeti. Ne zna niti zbog čega netko drugi nije nastavio raditi po ovom postupku. Kada joj je predočen zapisnik Centra za socijalnu skrb Pula o uzimanju izjave stranke sastavljen 25. veljače 2009. iskazala je da je to njen potpis kao potpis osobe koja je uzela izjavu. Također, iskazala je da svi predmeti kada dođu u Centar za socijalnu skrb se otvaraju i onda na kraju se ispita situacija i vidi se hoće li ići iz vanupravnog u upravni postupak. Nadalje, iskazala je da se zapisnik koji joj je predočen ne može smatrati početkom upravnog postupka. Ona nije nigdje sakrila predmetni zapisnik, ostao joj je na radnom stolu, te da nije moguće da je netko drugi sastavljao zapisnik a da je ona potpisala.

15. Ispitana u svojstvu svjedoka EA iskazala je da ona nije popunjavala evidenciju prekovremenih sati već da su to popunjavali djelatnici. Evidencije koje su djelatnici sami ispunjavali o prekovremenom radu odnosili su se voditeljici Ispostave, ona da je bila tajnica, ona je dolazila u kontakt sa evidencijama u smislu da ih je na kraju unosila u krajnju tablicu. Evidencije je podnosila voditeljici Ispostave na ovjeru i nakon ovjere je ona podatke iz evidencije unosila u tu krajnju tablicu. Voditeljica Ispostave tada je bila I. okrivljenica. Ona je unosila podatke iz tih evidencija i sačinjena je jedna zbirna tablica koja se opet nosila na potpis voditeljici Ispostave odnosno na ovjeru i potom se to dostavljalo u Pazin u Područni ured. Iskazala je da ona vjeruje da je voditeljica vršila kontrolu prekovremenih sati, ona da nije vršila kontrolu tih podataka već ih je samo prepisivala i unosila u zbirnu tablicu. Njoj nije poznato da je još netko osim voditeljice kontrolirao te podatke. Nije joj poznato niti koja je bila daljnja procedura nakon što su ti podatci poslani u Pazin. Njoj je bilo poznato da je II. okrivljenica radila četiri sata, odnosno da nije radila puno radno vrijeme jer su oni to tako obračunavali, međutim nije joj poznato temeljem čega, s time da vjeruje da rješenje vjerojatno postoji u Područnom uredu ali ne znam tko ga je izdao.

16. Ispitana u svojstvu svjedoka ZA iskazala je kako je ona bila referent za obračun plaća i dobivala je evidencije od svih Ispostava koje su bile ovjerene potpisom voditelja Ispostave i ti su se podatci smatrali točnima te je ona kao referent bila dužna unijeti podatke u program za obračun plaće. Ona je kao referent unosila podatke a potom je Zagreb vršio konačan obračun i isplatu plaće. Oni nisu ništa posebno morali dostavljati Zagrebu već nakon što bi unijeli te podatke dobili bi platne liste iz kojih bi bilo vidljivo što su unijeli. Vezano za prekovremene sate, ona je dobivala tabelu u kojoj su bili navedeni prekovremeni sati, misli da se ta tabela slala u Zagreb da to ravnatelj odobri. Ako je to bilo odobreno od nadležnih osoba tada se plaća smatrala ispravnom. Bilo joj je poznato da je II. okrivljenica imala pravo na skraćeno radno vrijeme, to joj je bilo poznato jer je to bilo naznačeno u evidenciji o prisutnosti, nije bilo osam sati nego četiri sata. Poznato joj je da je ona to pravo imala na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb, to joj je rješenje bilo u dosjeu a dobivali su ga na uvid u računovodstvo. Oni su obavještavali Centar za socijalnu skrb o stvarnim satima unutar radnog vremena, dok o prekovremenim satima nisu obavještavali Centar jer bi se samim time povećala njezina plaća, a u tom je rješenju stajalo pola od osnovne plaće. Na upit da pojasni da li bi to značilo da bi se onda II. okrivljenici povećala osnovna plaća iskazala je da je takvo tumačenje ona dobila od svojih nadležnih kad je došla jer je u tom rješenju bila naznačena osnovna plaća, a osnovna plaća je redovan rad umnožen sa koeficijentom, a ona je imala još takvih slučajeva. Ne sjeća se da li je u razdoblju od 2005. do 2009. imala kakvu kontrolu svoga rada, uplata i isplata plaća. Na upit od koga je dobila spomenuto tumačenje, iskazala je da kada je ona došla da su imali još jedan takav slučaj da je jedna djelatnica radila na četiri sata i onda su to tako preuzeli i tako su radili. Svjedok je iskazala da je bilo još slučajeva osim II. okrivljenice da bi neka osoba radila nepuno ili skraćeno radno vrijeme ili radno vrijeme s polovicom radnog vremena pa da uz to ima i prekovremene, ali da ih nije bilo puno. Ona da ne zna da li je itko iz njene službe ukazao II. okrivljenici da ona nema prava na to i da je to zabranjeno, ona joj ništa nije rekla. Ona nije niti bilo kome drugome rekla da nešto nije u redu vezano za prekovremene sate II. okrivljenice. Nadalje, iskazala je da su bile kontrole područnih ureda pa da ih je tako jedne godine kontrolirao Zagreb, ne zna koje je to bilo godine ni da li je to u razdoblju iz optužbe, tada su njima morali dostaviti evidencije pa pretpostavlja da su to uspoređivali s podatcima iz platnih lista ali da ona ne zna što su to kontrolirali. Konačno, svjedok je iskazala da je ona sve unesene podatke unosila iz evidencija koje su bile ovjerene. Bile su ovjerene od voditelja Ispostave a neke i od pročelnika. Ona se ne sjeća da bi je itko ikad upozorio da II. okrivljenica nema pravo na prekovremene sate samo zna da prema kolektivnom ugovoru djelatnik ima pravo da mu prekovremeni sati budu isplaćeni iako nije tako da ima pravo na žalbu.

17. Ispitana u svojstvu svjedoka RA iskazala je da je ona svojedobno bila ravnateljica Centra za socijalnu skrb Pula, međutim da je u mirovini još od 2010. Moguće je da je ona i potpisala rješenje kojim se nekom priznaje pravo na rad s polovinom radnog vremena i to da ga je potpisala kao ravnateljica, pretpostavlja da se radi o roditelju, konkretno majci invalidnog djeteta. U donošenju tog rješenja i u postupku sudjelovalo je više radnika i da bi se donijelo takvo rješenje potrebno je proći čitav niz instanci, a ona svojim potpisom parafira rješenje. Takvo se rješenje dostavlja i poslodavcu, ona pretpostavlja da je majka takvog djeteta negdje radila pa je onda poslodavac slao Centru za socijalnu skrb i to računovodstvu njenu listu u kojoj se navodi koliko ta mama ostvaruje dohodak kod tog poslodavca i onda se drugi dio plaće, dakle za ovo preostalo vrijeme, isplaćuje od strane Centra. Vezano za t. 2 optužnice iskazala je da su svakodnevno u Centru klijenti davali razne izjave pa kada joj je pojašnjen sadržaj t. 2 optužnice ona ništa konkretnije nije mogla iskazati. Iskazala je da je LA koja je upravni pravnik izradila rješenje, da je u to vrijeme postojao Odjel koji je rješavao ta pitanja i u biti da se radilo o jednom timu u kojem je bio socijalni radnik, upravni pravnik i voditelj Odjela. Kada joj je predočeno da u t. 5 rješenja stoji da je roditelj dužan u roku osam dana Centru prijaviti svaku promjenu koja utječe na prestanak prava ostvarenog tim rješenjem (posebno na radni odnos oba roditelja) iskazala je da to piše na svim rješenjima koja se odnose na materijalna davanja, te je pojasnila da je roditelj dužan javiti Centru u tom roku svaku promjenu nekih okolnosti koja bi bila vezana za radni odnos, primjerice prestanak radnog odnosa. Iskazala je da je u ona u mirovini od svibnja 2010., ona nije vršila uvid vezano uz ovaj predmet do trenutka dok policija nije s njom razgovarala o tome. U policiji da joj nisu predočavali izjavu koju je navodno II. okrivljenica dala svjedoku MA. Tada nije bila upoznata sa spisom Centra za socijalnu skrb Pula vezano za t. 2. optužnice.

18. Ispitana u svojstvu svjedoka LA iskazala je da je ona u razdoblju od 3. siječnja 2005. do 22. travnja 2005. bila na bolovanju zbog ozljede ligamenata koljena. Ona da nije sudjelovala u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja od 12. siječnja 2005., premda njezino ime uistinu stoji na rješenju, njenog potpisa da na tom rješenju nema već da na tom rješenju stoji samo potpis ravnateljice koja po prirodi funkcije potpisuje ta rješenja. Misli da je tada rješenje donijela socijalna radnica. II. okrivljenici da apsolutno pripada pravo priznato predmetnim rješenjem iz razloga što ista ima dijete sa tako teškim oštećenjima da je samo zahvaljujući naporima roditelja danas živo. Iskazala je da je predmetno rješenje doneseno u postupku stjecanja prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta podliježe preispitivanju i to svake godine, tako da socijalni radnik od roditelja traži dokaze o ispunjavanju uvjeta potrebnih za stjecanje predmetnih prava, primjerice da li su oba roditelja zaposlena. Spisu Centra za socijalnu skrb da prileže sve isprave potrebne za ishođenje predmetnog prava. Njoj nije ništa poznato o odrađenim prekovremenim satima, ona ne zna ni kako ni čime je bila određena ili dogovorena komunikacija odnosno prijenos podataka između poslodavca ili korisnika prema Centru za socijalnu skrb, a ne zna niti da li su njihovi financijeri u tom dijelu uopće bili obučeni. Naime, u Centru za socijalnu skrb da djeluju tri odjela, Odjel za odrasle u kojem je ona pravnik već preko četrdeset godina, kao pravnik da je opterećena sa 80.000,00 predmeta, Odjel za djecu i Odjel za novčana davanja. Na čelu svakog Odjela je voditelj a oni kao pravnici u tom su dijelu podzastupljeni. Bivši ravnatelj Centra za socijalnu skrb Pula HA, koji je naslijedio RA, rekao joj je da ga je policija tražila neke podatke i da je protiv II. okrivljene podnesena kaznena prijava. U konkretnom se slučaju radi o pravu iz pravnog odnosa, priznavanje tog prava u domeni socijalne skrbi bilo je nametnuto i cijeli taj spis proslijeđen je u Pazin. U veljači 2009. Centar nije ni mogao uzimati nikakav iskaz od II. okrivljene. Svjedok je iskazala kako upravni predmet uvijek mora imati klasu i broj. Na upit suda iskazala da je u inkriminirajućem razdoblju zakonska regulativa priznavanja prava na naknadu bila jako loša.

19. Ispitana u svojstvu svjedoka CA iskazala je kako je u inkriminirajućem razdoblju radila u Službi za opće poslove Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, gdje radi i danas. Poznato joj je da je II. okrivljenica imala rješenje kojim joj je priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena i to zbog njege djeteta sa smetnjama u razvoju, a poznato joj je da je ona prekovremene sate odradila zbog čega da njoj nikada nije bilo sporno da su joj sati isplaćeni. Svjedokinja je iskazala da je u dosjeu II. okrivljenice bilo predmetno rješenje Centra za socijalnu skrb, sva rješenja koja dobiju pa tako i konkretno rješenje da je bilo dostavljeno Očevidniku Središnjeg ureda Porezne uprave, nikada od strane Središnjeg ureda nije bilo primjedbi vezano za evidenciju i isplatu prekovremenih sati koje je odradila II. okrivljenica, a u istom razdoblju da je bilo još djelatnika Porezne uprave, Područni ured Pazin kojim je također priznato pravo socijalne skrbi i koji su odrađivali prekovremene sate i koji su dobili naknadu za odrađene prekovremene sate. Svjedokinja je nadalje iskazala da je u inkriminirajućem razdoblju bila kontrola Središnjeg ureda vezano za prekovremene sate, a kao prekovremeni rad evidentirali su sve što se radilo preko redovnog fonda sati. U inkriminirajućem razdoblju bila je načelnica Odjela općih poslova, kraće razdoblje u 2006. da je izostajala zbog porodiljnog dopusta. U domenu Odjela općih poslova da spadaju kadrovski poslovi, materijalna otpremljenost službi, unos podataka za obračun plaća, s time da se taj unos vrši na temelju evidencija svake pojedine ustrojstvene jedinice koja je u sastavu područnog ureda. Evidencije o redovnom radu stižu izravno Odjelu općih poslova, a evidencije o prekovremenom radu ne idu izravno Odjelu općih poslova nego se šalju Središnjem uredu Porezne uprave na odobrenje. Nakon što prekovremeni sati budu odobreni od strane Središnjeg ureda podatci se šalju Odjelu općih poslova koji potom u sustavu centralnog obračuna plaća zajedno sa redovnim satima unosi podatke za obračun plaće svakog pojedinog službenika. To se sve u inkriminirajućem razdoblju radilo upravo na opisani način, a to se tako radi i danas. Nadređeni službenici radili su plan prekovremenih sati i taj plan kao i svaki plan u Poreznoj upravi morao je proći odobrenja Središnjeg ureda.

20. Ispitana u svojstvu svjedoka ŠA iskazala je da je ona u razdoblju od 1984. pa do 2016. bila zaposlena u Centru za socijalnu skrb Pula-Pola kao dipl. ing. socijalnog rada, i to na poslovima smještaja odraslih osoba i pružanja odraslim osobama izvaninstitucionalne skrbi, s time da je ona bila i voditelj Tima za odrasle osobe. MA da je bila zaposlena na poslovima priznavanja prava na rad sa skraćenim radnom vremenom, te da je radila na poslovima vještaka za odrasle osobe. Što se pak tiče sadržaja zapisnika, svjedok je iskazala da je MA kao i ostale djelatnice radila samostalno pa da svjedok u tome nema nikakvih saznanja. Svjedok ne poznaje ni prvo ni drugookrivljenicu, ona nije ništa radila po predmetu II. okrivljenice u Centru za socijalnu skrb i o istom da je mogla saznati samo na način da pregleda mapu sa njenim predmetom. Iskazala je da je pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom bilo priznato na vrijeme od podnošenja zahtjeva pa sve dok traju zakonski uvjeti za priznavanjem istog prava. To se rješenje kontroliralo, s time da se u inkriminirajućem razdoblju kod njih u Centru izmijenilo nekoliko socijalnih radnika koji su bili raspoređeni na tim poslovima. Svjedok je nadalje iskazala da je ona pregledavši mapu vidjela jednu potvrdu Porezne uprave da se to pravo i dalje koristi te da se radi na četiri sata. Kontrola se vršila ili provjerom u računovodstvu ili pozivom stranaka, u kom slučaju bi se sastavila izjava stranke, a na upit da li bi ta izjava nosila urudžbeni broj, svjedok je iskazala da je to ovisilo od slučaja do slučaja, odnosno da je neki put to išlo preko prijemne pisarnice i imalo je urudžbeni broj, a neki put bi samo socijalni radnik dodao novi slijedeći urudžbeni broj. Svaki njihov dokument uvijek bi imao broj klase i to je bio fiksni broj a ispod da bi stajao urudžbeni broj koji se mijenjao. Mapa je skup dokumenata pojedine osobe nositelja prava iz socijalne skrbi. Svjedok je iskazala da upravni postupak uvijek mora imati klasu i urudžbeni broj. Nakon što joj je od strane uredujućeg suca predočena izjava sa lista 592 spisa svjedok je iskazala da je ispod Centra za socijalnu skrb trebao biti broj klase i urudžbeni broj, ona o predmetu osobno nema nikakvih saznanja, sa predmetom se upoznala tek kada je dobila poziv za sud.

21. Ispitan na raspravi NA je naveo da je radio od 2005. do 2009. u Unutarnjem nadzoru, vršili su kontrole po cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Istri, sjeća se da su obavljali kontrole u [adresa] i [adresa]. Postupali su po anonimnim prijavama, ili po nalozima za rad koje bi dobili od središnjeg ureda. Dakle, konkretno za kontrolu prekovremenih sati od središnjeg ureda dobili bi spisak po kojima ispostavama su dužni vršiti kontrole i utvrditi jesu li bili opravdani prekovremeni sati, odnosno da li postoje zaostaci za rješavanje predmeta, a obično je u svim ispostavama bilo zaostataka pogotovo glede naplate potraživanja. U Istri je bio u kontroli negdje prije mirovine, čini mu se krajem 2008., početak 2009. g. Njihov zadatak nije bio da utvrđuju da li netko ima pravo na prekovremeni rad ili ne, to je bilo pitanje kadrovske službe. On se konkretno ne može sjetiti da li je bilo kakvih nepravilnosti kod kontrole prekovremenog rada, ali sve ono što je, je navedeno u zapisniku, te je isto proslijeđeno u područni ured. Stoga ukoliko su postojale neke nepravilnosti, to bi bilo dostavljeno u područni ured i onda bi oni to trebali rješavati. Oni su razgovarali sa zaposlenicima koji su obavljali prekovremeni rad, koje predmeta rade, koliko imaju zaostataka i u kojem smislu. Okrivljenice ne poznaje, oni su kada su došli u kontrolu razgovarali obično sa voditeljicom ispostave i sa zaposlenikom koji je radio prekovremeno, a područnom uredu bi samo najavili dolazak. Kada bi dobili spisak, oni bi samo na tom spisku dobili popis osoba koji su radili u prekovremenim satima i broj prekovremenih sati. IA ne poznaje, nije mu poznato da bi ista bila zaposlena na skraćeno radno vrijeme, niti mu je itko išta o tome govorio. Nije mu poznato da li u evidencija koje su dobili je bilo ime II. okrivljenice, ukoliko je, to je sigurno pisalo u radnom nalogu. Ponavlja oni su samo utvrđivali da li su prekovremeni sati bili opravdani, a za neke druge nepravilnosti dobili bi drugi radni nalog. Zna da je u Istri bilo puno zaostatka, da su čak davali naputke kako ne bi naplate došle u zastaru. U slučaju da su uočili neke nepravilnosti to bi konstatirali na zapisnik i proslijedili u područni ured. Sigurno bi područni ured o tome obavijestio središnji, što je i poduzeto povodom tog nadzora. Zapisnici o nadzoru se čuvaju 7 ili 10 godina. Pretpostavlja da je u ispostavi [adresa] bila potreba za prekovremenim satima, jer su postojali zaostaci u naplati potraživanja. Oni su dobili spisak osoba koje obavljaju prekovremeni rad i koliko sati. To su dobili ili od središnjeg ureda, ili od područnog ureda, ne može se sjetiti. Njima u nalogu nije pisalo, niti je bila njihova dužnost da oni kontroliraju da li netko ima pravo na prekovremeni rad, to je kontrolirala kadrovska služba. U tom spisku pisalo je koliko je netko odradio prekovremenih sati, ali nije pisalo u kojem vremenu, pretpostavlja se da je to bilo iza radnog vremena, jer se podrazumijeva da se prekovremeni rad obavlja iza radnog vremena. Nije mu poznato kad su dobili anonimnu prijavu u odnosu na prekovremeni rad IA. U slučaju da su dobili anonimnu prijavu da netko nema pravo na prekovremeni rad, onda bi dobili radni nalog da to kontroliraju. On je radio u Poreznoj upravi u unutarnjem nadzoru od 2002. do 2009.

22. Iz sadržaja zapisnika Centra za socijalnu skrb Pula-Pola od 25. veljače 2009. proizlazi da je isti sastavljen vezano za uzimanje izjave stranke, i to II. okrivljene IA, povodom podneska Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojeg je Centar zaprimio 2. veljače 2009. Uvidom u sadržaj zapisnika proizlazi da je II. okrivljena na zapisnik dala izjavu sadržaja kao u t. I. 2. izreke ove presude. Također, Iz sadržaja zapisnika proizlazi da je izjavu uzela MA a izjavu da je dala II. okrivljena.

23. Iz sadržaja rješenja Centra za socijalnu skrb Pula klasa: UP-I-555-05/04-01/15, ur. broj: 2168-36-05-3 od 12. siječnja 2005. proizlazi da je II. okrivljenici priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju maloljetnog ĆA rođenog **.**.2003., da će II. okrivljenica koristiti navedeno pravo kada rješenje postane konačno, pa dok postoje zakonom propisani uvjeti, da pravo na rad prestaje za vrijeme dok je dijete stalno ili tjedno smješteno u ustanovi socijalne skrbi, zdravstva ili prosvjete odnosno ako dijete boravi u navedenim ustanovama duže od osam sati. Nadalje, određeno je da za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena roditelj ima pravo na naknadu plaće za preostalo vrijeme do punog radnog vremena u visini razlike između plaće koju ostvaruje radeći polovicu punog radnog vremena i plaće koju bi ostvario da radi u punom radnom vremenu, s time da naknadu plaće roditelju isplaćuje Centar za socijalnu skrb Pula na temelju potvrde poslodavca ili nadležne službe mirovinskog osiguranja a sredstva za isplatu osigurava ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Roditelj je dužan u roku od osam dana prijaviti Centru svaku promjenu koja utječe na prestanak prava ostvarenog rješenjem (posebno pravo na radni odnos oba roditelja) kao i doći s djetetom na zakazani kontrolni pregled kod prvostupanjskog tijela vještačenja u siječnju 2006. Iz sadržaja obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je II. okrivljena dostavila Centru za socijalnu skrb u Puli zahtjev za priznavanje prava na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege maloljetnog djeteta, navodeći da je isti oštećenog zdravlja te da mu je potrebna posebna skrb. Nadalje, proizlazi da je na temelju Pravilnika o pravima roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta ("Narodne novine" broj 92/03) proveden ispitni postupak tijekom kojega je utvrđeno da je majka IA zaposlena u Ministarstvu financija, Porezna uprava - Područni ured Pazin, na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom, da je otac ŽA zaposlen u El-Stil d.o.o., na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom kao i da ĆA živi u kućanstvu sa roditeljima. U svrhu utvrđivanja težine tjelesnog ili mentalnog oštećenja ili psihičke bolesti ĆA je upućen prvostupanjskom tijelu vještačenja [adresa] koje je svojim nalazom i mišljenjem o težini tjelesnog ili mentalnog oštećenja ili psihičke bolesti djeteta od 11. siječnja 2005. dijete kategoriziralo u smislu čl. 32. i 34. Pravilnika o sastavu i načinu rada tijela vještačenja ("Narodne novine" broj 64/02) te je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti predviđeni u čl. 2. st. 1. al. 6. Pravilnika uz obavezan kontrolni pregled za jednu godinu, tj. do 10. siječnja 2006. Nadalje, određeno je da pravo koje roditelj ostvaruje prestaje za vrijeme dok je dijete stalno ili tjedno smješteno u ustanovi socijalne skrbi, zdravstva ili prosvjete odnosno ako dijete boravi u ustanovi socijalne skrbi, zdravstva ili prosvjete svakodnevno ili duže od osam sati. Navedenom rješenju Centra za socijalnu skrb prileži domovnica za suprugu II. okrivljene ŽA te nalaz i mišljenje sačinjeno od strane prvostupanjskog tijela vještačenja [adresa] o težini tjelesnog ili mentalnog oštećenja ili psihičke bolesti djeteta ĆA.

24. Iz sadržaja obavijesti Centra za socijalnu skrb Pula upućene 31. prosinca 2008.

II. okrivljenoj proizlazi kako je II. okrivljenica obaviještena da se od 1. siječnja 2009. primjenjuje Zakon o roditeljskim i rodiljnim potporama ("Narodne novine" broj 85/08 i 110/08) pa da se stoga svi spisi predmeta korisnika prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju i korisnika prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju ostvaruju temeljem novog propisa i u drugoj službi na način da se iz Centra za socijalnu skrb predaju područnom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Pazin, na daljnje postupanje. Svaki korisnik koji je ostvario jedno od dva navedena prava u sustavu socijalne skrbi zadržava stečeno pravo i nakon 1. siječnja 2009. pa dok ispunjava zakonske uvjete. Nadalje, II. okrivljena je obaviještena da će za razdoblje od siječnja do ožujka 2009. naknade biti isplaćene iz sredstava Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi putem Centra za socijalnu skrb Pula.

25. Iz sadržaja naputka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Uprave za socijalnu skrb od 10. siječnja 2008. upućenog svim Centrima za socijalnu skrb proizlazi da je resorno Ministarstvo izdao naputak u vezi s načinom obračuna naknade plaće za preostalo radno vrijeme do punog radnog vremena za vrijeme bolovanja roditelja djeteta koji je ostvario pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju pa je tako uputio sve Centre za socijalnu skrb da je člankom 9. st. 1. Pravilnika o pravima roditelja s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta ( "Narodne novine" broj 92/03) propisanom da roditelj koji radi polovicom punog radnog vremena ima pravo na naknadu plaće za preostalo vrijeme do punog radnog vremena u visini razlike između plaće koju ostvaruje radeći polovicu punog radnog vremena i plaće koju je ostvario da radi u punom radnom vremenu. Stavkom 5. istog članka Pravilnika da je propisano ako roditelj za vrijeme rada s polovicom punog radnog vremena koristi godišnji odmor ili je na bolovanju, pripada mu odgovarajući iznos naknade plaće sukladno st. 1. istog članka. Iz navedenog da proizlazi da roditelju koji ostvaruje ovo pravo uvijek pripada isti iznos naknade plaće bez obzira da li za vrijeme rada s polovicom punog radnog vremena koristi godišnji odmor ili je na bolovanju. Centru za socijalnu skrb dužni su naknadu plaće obračunavati na opisani način a ako naknadu plaće nisu obračunavali na navedeni način tada roditelji na temelju podnesenog zahtjeva mogu ostvariti pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće, pri čemu se skreće pozornost da potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva tri godine.

26. Iz sadržaja potvrde Centra za socijalnu skrb Pula od 23. kolovoza 2010. proizlazi da je II. okrivljena u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2009. ostvarila naknadu po osnovi prava iz socijalne skrbi-naknada roditelju s hendikepiranim djetetom u ukupnom iznosu od 130.936,83 kune, i to po godinama u 2005. ostvarila je naknadu u iznosu od 24.559,11 kunu, u 2006. 27.449,62 kuna, u 2007. 35.142,11 kuna, u 2008. 36.568,83 kune i u 2009. 7.217,16 kuna.

27. Iz sadržaja izvješća Centra za socijalnu skrb od 23. kolovoza 2010. proizlazi da je II. okrivljenica na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb od 12. siječnja 2005. korisnica naknade roditelja s hendikepiranim djetetom, da se naknade za sve korisnike takvog prava isplaćuju na tekući račun građana pa da je tako i istoj naknada isplaćivana na tekući račun, da su se obračuni za sve korisnike pa tako i za II. okrivljenu izvršavali na temelju mjesečnih obračuna poduzeća u kojem je djelatnica zaposlena, s time da su poduzeća bila dužna, što su i činila, mjesečno dostavljati obračune na isplatu u Centar za socijalnu skrb Pula. Za II. okrivljenicu Ministarstvo financija, Porezna uprava [adresa], mjesečno je dostavljala obrazac-potvrdu za isplatu. Korisnici su za predmetno pravo ostvarivali ½ dijela plaće u matičnom poduzeću, a ½ dijela u Centru za socijalnu skrb, za što im je Centar za socijalnu skrb Pula uredno ispostavljao RS obrasce.

28. Iz sadržaja uvjerenja Doma za djecu, mladež i odrasle osobe sa cerebralnom paralizom i drugim posebnim potrebama od 23. lipnja 2008. proizlazi da je sin II. okrivljene ĆA uključen u Odsjek za djecu predškolske dobi, u skupini za djecu s usporenim psihomotornim razvojem u Domu za djecu, mladež i odrasle osobe sa cerebralnom paralizom i drugim posebnim potrebama u trajanju od osam sati dnevno.

29. Iz sadržaja službene bilješke sačinjene pri Centru za socijalnu skrb Pula 11. siječnja 2005. proizlazi da je II. okrivljena podnijela zahtjev za ostvarivanjem prava na rad s polovicom punog radnog vremena, da dječak nije uključen ni u kakav vid smještaja.

30. Iz sadržaja zahtjeva podnesenog od strane II. okrivljene i njezinog supruga ŽA Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područni ured Pazin od 8. veljače 2010. proizlazi da su se II. okrivljena i njezin suprug sporazumjeli da do 14. ožujka 2010. pravo na rad u skraćenom radnom vremenu do navršene osme godine djetetova života nastavi otac djeteta, to iz razloga što II. okrivljenica kao korisnica prava na rad u skraćenom radnom vremenu od 14. ožujka 2010. počinje koristiti rodiljni dopust sukladno čl. 12. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" broj 85/08 i 110/08).

31. Iz sadržaja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u Pazinu od 17. veljače 2010. proizlazi da se II. okrivljenoj sa danom 13. ožujka 2010. prekida pravo na rad u skraćenom radnom vremenu, dok se rješenjem od **.**.2010. ŽA, suprugu II. okrivljene priznaje pravo na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju za maloljetnog ĆA, pri čemu će isti navedeno pravo početi koristiti sa danom 14. ožujka 2010. pa sve dok kod ĆA ta potreba postoji i dok ispunjava sve propisane uvjete.

32. Iz sadržaja potvrde Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Pazin od 14. rujna 2010. proizlazi da je u razdoblju od 1. ožujka 2009. do 13. ožujka 2010. II. okrivljenoj isplaćivana naknada zbog rada u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju po propisima iz zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 34.353,31 kunu.

33. Iz sadržaja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Bojane Galinac, dipl. oecc., na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi proizlazi da je II. okrivljena u razdoblju od 1. srpnja 2005. do 31. listopada 2009. radila u prekovremenom radu ukupno 1952 sata, od toga u 2005. ukupno 226 sati, u 2006. ukupno 393 sati, u 2007. ukupno 474 sata, u 2008. ukupno 464 sata i u 2009. ukupno 395 sati. Nadalje, proizlazi da je za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 31. listopada 2009. II. okrivljenoj isplaćena bruto plaća na ime prekovremenog rada u ukupnom bruto iznosu od 151.021,77 kn. Plaća koju bi II. okrivljena ostvarila da su joj 1952 sata evidentirana kao rad u redovnom radnom vremenu u inkriminirajućem razdoblju iznosila bi bruto 100.681,17 kn. Razlika između bruto plaće koja je okrivljenoj isplaćena za 1952 sata na ime prekovremenog rada i plaće koja bi bila isplaćena da su joj ostvareni sati evidentirani kao redovno radno vrijeme za inkriminirajuće razdoblje iznosi 50.340,60 kn.

34. Ispitana na raspravi stalni sudski vještak Bojana Galinac, dipl. oecc., iskazala je kako je ona vještačila samo iznos razlike između bruto plaće koja je okrivljenoj isplaćena za 1952 prekovremena sata u odnosu na plaću koja bi njoj bila isplaćena za 1952 sata redovnog rada. Radi se o razlici isplaćene plaće za prekovremeni rad uvećan za 50 posto u odnosu na redovnu koja ne bi bila uvećana za taj iznos iz čega proizlazi razlika od 50.340,60 kn. Ostale iznose ona nije vještačila.

35. Iz dopisa Porezne uprave, Središnjeg ureda od 11. studenog 2021. (list 987) proizlazi da je Središnji ured, Sektor za financije, pravne poslove i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za službeničke poslove bila upoznata s činjenicom da je IA priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju mlt. ĆA koje pravo je imenovanoj utvrđeno rješenjem centra za socijalnu skrb Pula od 12. siječnja 2005. , a koje rješenje prileži osobnom dosjeu imenovane službenice. Radno vrijeme službenice je bilo od 7,00 - 11,00 sati. Nadalje se u dopisu navodi da je područni ured Pazin dostavljao skupna mjesečna izvješća o obavljenom prekovremenom radu za sve službenike Porene uprave, Područnog ureda Pazin, ispostava [adresa] na verifikaciju. Iz istih nije bilo vidljivo da je službenica IA radila prekovremeno u drugoj polovici radnog vremena od 11,00 -15,00 sati. Službenicima nije odobravan prekovremeni rad od kuće izvan redovitog radnog vremena a temeljem kojeg bi službenici mogli ostvariti pravo na slobodne dane.

36. Iz sadržaja izvadaka iz kaznene evidencije za I. i II. okrivljenicu proizlazi da iste ranije nisu kazneno osuđivane.

37. Razmotrivši dokazni materijal u spisu ovaj sud ocjenjuje kako u ovom kaznenom predmetu nije dokazano da su I. i II. okrivljenice radnjom opisanom u t. 1. izreke počinile kazneno djelo prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11 u vezi st. 2. KZ/11, kao niti da je II. okrivljenica radnjom opisanom u t. 2. izreke počinila kazneno djelo davanjem lažnog iskaza iz čl. 303. st. 2. KZ/97.

U odnosu na t. 1. optužnice:

38. Točkom 1. aktualne optužnice I. i II. okrivljenice se terete da su u razdoblju od mjeseca srpnja 2005. do mjeseca listopada 2009., u [adresa], I. okrivljenica kao voditeljica Ispostave Pule, Porezne uprave – Područnog ureda u Pazinu, a II. okrivljenica kao voditeljica Pododsjeka za utvrđivanje poreza za fizičke osobe a kasnije kao voditeljica Pododsjeka za PDV, kontrolu i analizu poreznih obveznika, a sa namjerom da II. okrivljenici pribave znatnu protupravnu imovinsku korist, unatoč tome što su znale da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula od 12. siječnja 2005. II. okrivljenici priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te II. okrivljenica znajući da u slučaju rada u punom radnom vremenu nema pravo na naknadu plaće za preostalo vrijeme do punog radnog vremena u visini razlike između plaće koju je ostvarila radeći polovicu punog radnog vremena i plaće koju bi ostvarila da je radila u punom radnom vremenu, gotovo svakodnevno radila puno radno vrijeme i u evidencijama svog rada vrijeme provedeno na poslu po proteku polovice punog radnog vremena, dakle preostala četiri sata unutar osmosatnog radnog vremena, prikazivala kao prekovremeni rad na temelju čega su sačinjene evidencije prisutnosti radnika na radu, koje da je I. okrivljenica ovjeravala kao istinite i takove evidencije podnosila na obračun i isplatu Odjelu za obračun plaća, na temelju kojih evidencija da je II. okrivljenici na ime naknade plaće isplaćen iznos od 154.314,68 kn te 50.340,60 kn na ime razlike između cijene redovnog i prekovremenog rada.

39. Pritom u ovom kaznenom predmetu nisu sporne slijedeće činjenice:

-da je I. okrivljenica u razdoblju od srpnja 2005. do listopada 2009. bila voditeljica Ispostave Pula Porezne uprave, Područnog ureda Pazin;

-da je II. okrivljenica od srpnja 2005. do 2008. bila voditeljica Pododsjeka za utvrđivanje poreza za fizičke osobe te da je od 2008. do listopada 2009. bila voditeljica Pododsjeka za PDV, kontrolu i analizu poreznih obveznika;

-da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula klasa: UP-I-555-05/04-01/15, ur.broj: 2168-36-05-3 od 12. siječnja 2005. drugookrivljenici priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju maloljetnog ĆA rođenog **.**.2003. (t. I. izreke rješenja), kojim rješenjem je određeno da za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena II. okrivljena ima pravo na naknadu plaće za preostalo vrijeme do punog radnog vremena u visini razlike između plaće koju ostvaruje radeći polovicu punog radnog vremena i plaće koju bi ostvarivala da radi u punom radnom vremenu (t. 4. izreke rješenja);

- da je II. okrivljenica u razdoblju od 1. srpnja 2005. do 31. listopada 2009. radila u prekovremenom radu ukupno 1952 sata;

- da je I. okrivljenica ovjeravala evidencije prisutnosti djelatnika na radu te

- da je u inkriminirajućem razdoblju II. okrivljenici isplaćeno na ime naknade plaće iznos od 154.314,687 kunu, od čega na teret Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi iznos od 119.961,37 kuna, na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznos od 34.353,31 kuna, te 50.340,60 kuna na ime razlike između cijene redovnog i prekovremenog rada.

40. Navedena nesporna činjenična utvrđenja proizlaze iz dokaza u spisu, i to sadržaja obrane I. i II. okrivljene te materijalnih dokaza u spisu, i to: rješenja Centra za socijalnu skrb Pula od 12. siječnja 2005., potvrde o isplaćenim plaćama za inkriminirajuće razdoblja, potvrde Centra za socijalnu skrb Pula klasa: 401-03/10-01/1, ur.broj 2168-36-10-33 od 23. kolovoza 2010., izvješća Centra za socijalnu skrb Pula klasa: 401-03/10-01/1, ur.broj 2168-36-10-1 od 23. kolovoza 2010., evidencije prisutnosti radnika Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin – Ispostave Pula u inkriminirajućem razdoblju, te nalaza i mišljenja provedenog financijskog vještačenja u pogledu kojeg stranke nisu imale nikakvih primjedbi a kako je nalaz jasan, stručan, te dat u skladu s pravilima struke, sud je nalaz vještaka Bojane Galinac, dipl.oecc, prihvatio kao vjerodostojan.

41. Sporno je u ovom kaznenom predmetu da li je na strani I. i II. okrivljenica postojala namjera, odnosno da li su I. i II. okrivljenica postupale s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi II. okrivljenici.

42. Naime, odredbom čl. 236. st. 1. KZ/11 propisano je da tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da ako je kaznenim dijelom iz stavka 1. pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. Dakle, za počinjenje kaznenog djela prijevare traži se namjera, odnosno svijest o svim obilježjima djela. Pored ove, kao subjektivno obilježje bića prijevare, traži se i posebna namjera odnosno postupanje počinitelja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi sebi ili drugome, pri čemu navedena namjera mora postojati u trenutku dovođenja drugoga u zabludu.

43. Ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud nije našao dokazanim da bi I. i II. okrivljenica postupale sa ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi II. okrivljenici.

44. Naime, na temelju sadržaja iskaza saslušanih službenika Porezne uprave, Područnog ureda Pazin i to svjedoka PA, koji je bio pročelnik Porezne uprave, Područnog ureda Pazin u razdoblju od 2005. do svibnja 2009., a koji je na raspravi potvrdio da je znao da II. okrivljenica radi sa skraćenim radnim vremenom kao i da obavlja prekovremeni rad, da njemu nije tu nije bilo ništa sporno, jer ako Zagreb nije imao problem s tim, zašto bi on, da u tom razdoblju nisu utvrđene nikakve nepravilnosti, jer bi u suprotnom on reagirao po uputama središnjeg ureda, svjedoka EA koja je bila tajnica Ispostave Pula u razdoblju od srpnja 2005. do konca listopada 2009., svjedoka FA koja je bila referent za obračun plaća te svjedoka CA koja je u inkriminirajućem razdoblju bila načelnica Odjela općih poslova utvrđeno je da su kako imenovani svjedoci tako i ostali djelatnici Porezne uprave, Područnog ureda Pazin bili upoznati sa time da je II. okrivljenici priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju, kao i da je svima njima bilo poznato da II. okrivljenica radi prekovremeno, a o svemu da su bili upoznati i Središnjem uredu Ministarstva financija, međutim da nikada nisu bili upozoreni da II. okrivljenica ne bi smjela raditi prekovremeno. Također, utvrđeno je da je u inkriminirajućem razdoblju svaki djelatnik Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Pula sam za sebe ispunjavao tablice u kojima su se vodile evidencije o prekovremenom radu, da je podatke iz tako popunjenih tablica tajnica Ispostave EA unosila u zbirnu tablicu koju je nosila na potpis odnosno ovjeru voditeljici Ispostave, koja je dostavljene joj tablice ovjeravala svojim potpisom, te da je referent za obračun plaća podatke iz ovjerenih evidencija unosila u program za obračun plaća da bi se na temelju toga u Zagrebu izvršio konačan obračun za isplatu plaće a Ispostava bi dobila platne liste za djelatnike iz kojih bi se vidjelo što je bilo uneseno. S tim u vezi prihvaća se i obrana I. okrivljenice u dijelu u kojemu je navela da kada su plaće formirane u njihovom računovodstvu, da su išle na odobrenje Središnjem uredu a tek kad bi ih pregledali i odobrili da je tada išla isplata, kao i u slučaju kada bi bile utvrđene nepravilnosti da bi isti reagirali, prije nego bi plaće bile isplaćene. Nadalje iz isplatnih lista II. okrivljenice vidljiv je podatak da je ista obavljala prekovremeni rad kao i rad u skraćenom radnom vremenu (4 sata), što je i u skladu s obranom II. okrivljenice koja je u obrani navela da svoje platne liste nije skrivala, da su ih svi vidjeli i da su svi imali pravo uvida u njih, da su svi kako u Područnom uredu Porezne uprave tako i u Središnjem uredu znali kako ona radi i što joj se isplaćuje. Nikada joj ni od koga nije bilo rečeno da nešto pogrešno radi i da joj se nešto pogrešno isplaćuje. Nadalje, svjedok, NA porezni djelatnik koji je u inkriminiranom razdoblju provodio kontrolu prekovremenih sati, iako ne poznaje okrivljenice, istaknuo je da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti, odnosno ako jesu da bi to bilo proslijeđeno u područni ured koji bi sigurno o tome obavijestio središnji ured.

45. Sud je iskaze imenovanih svjedoka ocijenio vjerodostojnima iz razloga što su isti iskazivali usuglašeno i uvjerljivo, a sadržaj njihovih iskaza potkrijepljen je ispravama priloženim u spis. Ispitani porezni službenici suglasno su iskazali i da zakonitost i pravilnost obračuna i evidentiranja rada II. okrivljenice nikada nitko nije niti doveo u pitanje. Da je tomu uistinu bilo tako proizlazi i iz podataka u spisu, budući da iz spisa proizlazi kako su tek tijekom postupanja u ovom kaznenom predmetu pribavljena mišljenja, tumačenja, naputci vezano za problematiku prekovremenog rada kod roditelja kojima je priznato pravo na rad u skraćenom radnom vremenu. Dakle, mišljenja, naputci i priloženi odgovori datiraju tek iz razdoblja nakon inkriminirajućeg, pa je tako tek za potrebe ovog kaznenog postupka Policijska uprava Istarska, Sektor kriminalističke policije pribavio mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Uprave za rad i tržište rada od 11. listopada 2010. iz kojeg proizlazi da osobe koje rade skraćeno radno vrijeme ne mogu raditi ni prekovremeno, niti u preraspodijeljenom radnom vremenu. Zatim, za potrebe ovog kaznenog postupka Policijska uprava Istarska, Sektor kriminalističke policije se obratila upitom i Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koji su 18. listopada 2010. dostavili odgovor kako je puno radno vrijeme rad od 40 sati tjedno, slijedom čega da se skraćenim radnim vremenom za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju smatra rad od 20 sati tjedno, pa da se ne može ostvariti rad u trajanju dužem od 20 sati tjedno, s obzirom da je trajanje takvog rada izričito propisano. U vezi s dijelom upita koji se odnosi na ostvarivanje prava na rad u skraćenom radnom vremenu radi pojačane njege djeteta s težim smetnjama u razvoju u slučaju da je dijete za koje se ostvaruje pravo smješteno u određenu ustanovu za skrb i njegu, člankom 6. Pravilnika da je propisano da zaposleni ili samozaposleni roditelji djeteta s težim smetnjama u razvoju ne može ostvariti pravo na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta za vrijeme dok je dijete stalno ili tjedno smješteno u ustanovu socijalne skrbi, zdravstva ili prosvjete, odnosno ako dijete boravi u navedenim ustanovama svakodnevno duže od osam sati. Slijedom navedenog, stoji dalje u odgovoru, ako je dijete smješteno u ustanovu svakodnevno kraće od osam sati ili u trajanju od osam sati, roditelj da može ostvariti pravo na rad u skraćenom radnom vremenu radi pojačane njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Nadalje, spisu prileži i mišljenje Centra za socijalnu skrb Pula od 31. siječnja 2011. u kojem stoji da roditelju djeteta s težim smetnjama u razvoju koji radi s polovicom punog radnog vremena do navršene sedme godine života djeteta poslodavac ne može narediti rad noću i prekovremeni rad, a mjesto rada da mu može promijeniti samo uz njegov izričiti pristanak. Također, spisu prileži i mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Pazin od 8. veljače 2011. iz kojeg proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje postao nadležan za utvrđivanje i kontrolu prava zaposlenog ili samozaposlenog roditelja na rad u skraćenom radnom vremenu na temelju čl. 3. st. 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" 85/08 i 110/08), a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. Prije toga navedeno pravo da je utvrđivao nadležni Centar za socijalnu skrb. Temeljem Prijelaznih i završnih odredaba navedenog Zakona i drugih provedbenih propisa Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je počeo od 1. ožujka 2009. isplaćivati naknadu za vrijeme korištenja prava na dopust i prava na rad u skraćenom radnom vremenu onim korisnicima prava kojima je to pravo utvrdio Centar za socijalnu skrb. U konkretnom slučaju II. okrivljenici je pravo na rad u skraćenom radnom vremenu utvrdio Centar za socijalnu skrb Pula rješenjem od 12. siječnja 2005., a koje je postalo konačno 1. veljače 2005. Na temelju tog rješenja korisnici prava, odnosno II. okrivljenici, Centar za socijalnu skrb Pula isplaćivao je naknadu od 1. veljače 2005. do zaključno 27. veljače 2009., a Hrvatski zavoda za zdravstveno osiguranje da je nastavio istoj isplaćivati naknadu od 1. ožujka 2009. do 13. ožujka 2010., nakon kojeg datuma je predmetno pravo preuzeo suprug II. okrivljenice ŽA, zbog čega da Zavod dostavlja mišljenje samo za razdoblje za koje je izvršio isplatu. Zavod je II. okrivljenici isplaćivao naknadu na temelju potvrde poslodavca u kojoj nije predviđena rubrika za upisivanje prekovremenih sati to iz razloga što da korisnik toga prava ne smije raditi prekovremeno. Naime, pravo na rad u skraćenom radnom vremenu ima onaj roditelj za kojeg se u upravnom postupku utvrdi da ima dijete s težim smetnjama u razvoju. Dijete s težim smetnjama u razvoju je dijete koje ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene djetetovoj dobi te ovisi o pomoći druge osobe, odnosno roditelja. Činjenica postojanja teže smetnje u razvoju te potrebu pomoći roditelja u obavljanju osnovnih životnih potreba takvog djeteta utvrđuje liječničko povjerenstvo Zavoda. Osnovna svrha prava na rad u skraćenom radnom vremenu je omogućiti roditelju rad četiri sata dnevno kako bi bio u mogućnosti pružati pomoć svom djetetu s težim smetnjama u razvoju, naime, kada bi roditelj radio osam sati tu pomoć ne bi mogao pružati u obimu u kakvome je djetetu potrebno. Kako roditelj koji ima takvo dijete ne bi bio zakinut u svojim materijalnim pravima, Zavod da takvom roditelju plaća naknadu na teret državnog proračuna za druga četiri sata koja ne može raditi zbog pružanja pomoći djetetu. Prema tome, svaki rad duže od četiri sata dnevno roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju koje je to pravo odobreno da znači korištenje prava protiv njegove svrhe, odnosno znači zlouporabu prava na rad u skraćenom radnom vremenu. Kada bi Zavod na bilo koji način saznao da II. okrivljenica radi prekovremeno, zaključuje se u dopisu, bez obzira na količinu tako odrađenih sati bila bi provedena kontrola te ukoliko bi se kontrolom utvrdilo da II. okrivljenica uistinu radi prekovremeno, bilo bi doneseno rješenje o prekidu prava sa danom kada je II. okrivljenica počela raditi prekovremeno, a protiv II. okrivljenice bi bio pokrenut postupak radi naknade štete.

46. Proizlazi, dakle, kako sva izložena mišljenja, naputci i suglasnosti datiraju iz razdoblja koje je uslijedilo nakon inkriminirajućeg razdoblja kao i da su pribavljena tek po pokrenutom postupku protiv I. i II. okrivljenica.

47. S druge pak strane, iz sadržaja rješenja Centra za socijalnu skrb Pula od 12. siječnja 2005. kojim je II. okrivljenici priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju proizlazi kako isto pravo prestaje za vrijeme dok je dijete stalno ili tjedno smješteno u ustanovi socijalne skrbi, zdravstva ili prosvjete, odnosno ako dijete boravi u navedenim ustanovama duže od osam sati kao i da je roditelj dužan prijaviti Centru svaku promjenu koja utječe na prestanak prava ostvarenog predmetnim rješenjem (posebno na radni odnos oba roditelja). Iz sadržaja uvjerenja Doma za djecu, mladež i odrasle osobe sa cerebralnom paralizom i drugim posebnim potrebama od 23. lipnja 2008. proizlazi da je sin II. okrivljenice bio uključen u Odsjek za djecu predškolske dobi, u skupini za djecu s usporenim psihomotornim razvojem u Domu za djecu, mladež i odrasle osobe sa cerebralnom paralizom i drugim posebnim potrebama u trajanju od osam sati dnevno, dakle, u trajanju ne dužem od osam sati. Također, ispitana u svojstvu svjedoka RA koja je tempore criminis bila ravnateljica Centra za socijalnu skrb Pula pojasnila je kako se promjena kakovu ima u vidu rješenje kojim je II. okrivljenici priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena odnosi primjerice na prestanak radnog odnosa.

48. Nadalje, u vrijeme donošenja rješenja o priznavanju prava na rad s polovicom punog radnog vremena na snazi je bio Pravilnik o pravima roditelja s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta ("Narodne novine" broj 92/03) koji u svojim odredbama ne govori ništa o prekovremenom radu roditelja kojima je priznato predmetno pravo. U inkriminirajućem je razdoblju na snazi bio Zakon o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) koji je tek člankom 66. st. 7. propisao da se roditelju djeteta s težim smetnjama u razvoju koji radi polovicu punog radnog vremena ne može narediti rad noću ni prekovremeni rad, a niti mu se bez njegovog pristanka može promijeniti mjesto rada. S time u vezi, odredbom čl. 228. t. 49. tada važećeg Zakona o radu bila je propisana i prekršajna odgovornost za poslodavca koji roditelju djeteta s težim smetnjama u razvoju koji se koristi pravom na rad u skraćenom radnom vremenu naredi prekovremeni rad ili mu bez njegove suglasnosti promijeni mjesto rada. Međutim, prekovremeni rad II. okrivljenici nije bio naređen, već je ista dobrovoljno, u okviru svojih životno organizacijskih mogućnosti, pristala raditi prekovremeno kako bi uspjela u zadanim joj rokovima izvršiti zadatke obimnost kojih u inkriminirajućem razdoblja, a upravo iz svih razloga koje je izložio svjedok PA, nije niti bila sporna.

48.1. Drugostupanjski sud nije prihvatio zaključak prvostupanjskog suda koji je iznio u ranijoj presudi, da prekovremeni rad u konkretnom slučaju II. okrivljenici nije bio naložen nego je II. okrivljenica na njega pristala, pa stoga da nije ni bio zabranjen, dok se po stavu drugostupanjskog suda u slučaju korištenja rada sa skraćenim radnim vremenom ne može raditi i prekovremeno jer se to međusobno logički i zakonski isključuje. Međutim i u slučaju uvažavanja takvog stava drugostupanjskog suda, činjenica što je pogrešno tumačen ili primijenjen Zakon o radu, jer očito nitko nije problematizirao prekovremeni rad II. okrivljenice u inkriminirajućem razdoblju (ni I. okrivljenica, ni pročelnik, ni kadrovska, ni voditeljica općih upravnih poslova, ni Središnji ured u Zagrebu), kao i da se takav pravni stav unutar službe nije primjenjivao samo u slučaju II. okrivljenice već i u slučaju drugih radnika, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, ne upućuje da bi namjera okrivljenica bila nešto lažno prikriti ili prikazati, odnosno pogrešno tumačenje zakona i pogrešna primjena zakona, unatoč činjenici što su okrivljenice visokoobrazovane osobe, ne upućuje na njihovu prijevarnu namjeru a sve u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi II. okrivljenici.

49. Kada se uzme u obzir da je pitanje prekovremenog rada u slučaju poput II. okrivljeničinog bilo podnormirano, na što naposljetku osim izloženih zakonskih propisa ukazuje i potreba pribavljanja tumačenja i mišljenja resornih ministarstava uopće radi ocjene postupanja I. i II. okrivljenica ali i pribavljena mail korespondencija iz Porezne uprave od 3. studenog 2017. iz koje proizlazi kako je II. okrivljenica obuhvaćena planom obavljanja prekovremenog rada, kao i da su za radnopravni status II. okrivljenice, činjenicu da je ista u inkriminirajućem razdoblju obavljala prekovremeni rad, kao i da je za to primila naknadu znali svi u Poreznoj upravi, da nikada tijekom inkriminirajućeg razdoblja I. i II. okrivljenicu nije upozorio na nepravilnosti i nezakonitosti kod obračune plaće za II. okrivljenicu, ovaj sud obranu I. i II. okrivljenica kako njihova namjera nikada nije bila lažno prikazati podatke niti steći protupravnu imovinsku korist ocjenjuje uvjerljivom, obrazloženom i u potpunosti sukladnom ostalim izvedenim dokazima.

50. Naime, sukladno čl. 28. st. 2. KZ/11 počinitelj postupa s izravnom namjerom kada je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njegovo ostvarenje. Svijest o djelu jest svijest o svim okolnostima danog događaja koje prema zakonskom opisu čini dano kazneno djelo, a postojanje svijesti na strani I. i II. okrivljenice upravo uslijed svih navedenih okolnosti u konkretnom slučaju nije dokazano, zbog čega ih je sud, na temelju čl. 453. t. 3. ZKP, i oslobodio optužbe, ocijenivši kako u konkretnom slučaju nema mjesta kaznenopravnoj već eventualno građanskopravnoj odgovornosti I. i II. okrivljenice, o čemu se naposljetku dade zaključiti i iz sadržaja dopisa pribavljenih povodom upita o pravu II. okrivljenice na rad u skraćenom radnom vremenu.

U odnosu na t. 2. optužnice:

51. Točkom 2. aktualne optužnice tereti se II. okrivljenica da je 25. veljače 2009. u 10.00 sati u [adresa], u prostorijama Centra za socijalnu skrb Pula, povodom anonimne prijave saslušana kao stranka u upravnom postupku stjecanja prava na rad s polovicom punog radnog vremena, posl. br. Klasa: UP-I-555-05/04-01/1, a radi utvrđenja da li ista usprkos priznatom pravu na rad s polovicom punog radnog vremena radi prekovremeno, nakon što je od voditeljice postupka MA propisano upozorena na posljedice davanja lažne izjave, svjesna i htijući neistinito iskazala: "Posao mi je organiziran na način da radim u nepunom radnom vremenu odnosno četiri sata dnevno, ali samo po potrebi, znam raditi i više od četiri sata dnevno, ali mi se isto onda kompenzira kroz slobodne dane koje su mi potrebni kada ĆA vodim u Ljubljanu ili Zagreb na defektološki tretman. Najčešće to zna biti po tjedan dana mjesečno. Ponekad, znam posao raditi popodne kod kuće i tada mi se taj dio plati kao prekovremeni sati, ali taj dio ne ulazi u potvrdu o isplaćenoj plaći koju poslodavac mjesečno dostavlja Centru za socijalnu skrb", premda je gotovo svakodnevno po proteku polovice punog radnog vremena ostajala na poslu i taj rad prikazivala kao prekovremeni rad, na osnovi kojeg iskaza Centar za socijalnu skrb Pula nije u odnosu na IA pokrenuo postupak prekida prava na rad u skraćenom radnom remenu kao i postupak naknade štete, već je predmet arhiviran.

52. Spisu uistinu prileži zapisnik od 25. veljače 2009. iz sadržaja kojeg proizlazi kako je sastavljen u Centru za socijalnu skrb Pula, povodom anonimne prijave protiv II. okrivljenice zaprimljene kod Centra za socijalnu skrb Pula 2. veljače 2009. Proizlazi također da je II. okrivljenica na zapisnik službenoj osobi MA, dipl. soc. radnici, kao voditeljici postupka i zapisničaru dala izjavu sadržaja kao gore.

53. Odredbom čl. 303. st. 2. KZ/97 propisano je da će se kaznom od šest mjeseci do pet godina kazniti stranka u postupku, osim okrivljenika, koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku.

54. Pritom za postojanje ovog kaznenog djela moraju biti ispunjeni određeni uvjeti. Iskaz mora biti dan pred osobom koja je ovlaštena upravljati procesnom radnjom. Iskaz mora biti dan uz poštovanje procesne forme. Osoba mora biti upozorena da je davanja lažnog iskaza kazneno djelo. Iskaz mora biti objektivno i subjektivno lažan, pri čemu je objektivno lažan ako sadržaj iskaza ne odgovara stvarnosti, a subjektivno je lažan kad počinitelj svjesno iskazuje suprotno od onoga što ne odgovara stvarnosti. Lažan iskaz mora se odnositi samo na činjenice. Činjenice moraju biti od značenja za odluku, dakle, kazneno djelo postoji samo ako se konačna odluka temelji na lažnom iskazu stranke (pregledni znanstveni rad mr. sc. BA "Kaznena djela protiv pravosuđa" objavljen u Hrvatskom ljetopisu za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 587-624).

55. Iz sadržaja iskaza ispitanih djelatnica Centra za socijalnu skrb Pula, i to RA, LA i ŠA, proizlazi kako iste o sastavljanju predmetnog zapisnika nemaju nikakvih saznanja, dok je KAP koja je sastavila predmetni zapisnik u svom iskazu navela kako se sjeća da je bila prijava, da ne zna o kakvoj se prijavi radilo, da povodom istog zapisnika nije vođen nikakav postupak. Uz to, nema podataka da je povodom istog zapisnika vođen ikakav postupak, odnosno da je vezano za izjavu II. okrivljenice donesena kakva odluka. Iz sadržaja zapisnika proizlazi da je izjava uzeta povodom anonimne prijave protiv II. okrivljenice a to, i prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja postupak kakav ima u vidu odredba čl. 303. st. 2. KZ/97. Uostalom, i sam svjedok KAP izjavila je da svi predmeti iz izvanupravnog "ne prijeđu" u upravni postupak. Iskaze djelatnica Centra za socijalnu skrb Pula sud je ocijenio vjerodostojnim jer su iste iskazivale usuglašeno i sukladno materijalnim dokazima u spisu, posebice imajući u vidu činjenicu da zapisnik sa izjavom II. okrivljenice ne nosi ni klasifikacijski niti urudžbeni broj, čime je prema Uredbi o uredskom poslovanju ("Narodne novine" broj 38/87 i 42/88) i Uputstvu za izvršenje Uredbe o uredskom poslovanju ("Narodne novine"broj 49/87 i 38/88), zapisnik u upravnom postupku trebao biti snabdjeven.

56. Uz navedeno podredno se ističe da je II. okrivljenica iskazala da joj je posao bio organiziran na način da radi u nepunom radnom vremenu odnosno četiri sata dnevno, ali samo po potrebi zna raditi i više od četiri sata dnevno, ali joj se isto onda kompenzira kroz slobodne dane koje su joj potrebni kada ĆA vodi u Ljubljanu ili Zagreb na defektološki tretman. Najčešće to zna biti po tjedan dana mjesečno. Ponekad, da zna posao raditi popodne kod kuće i tada joj se taj dio plati kao prekovremeni sati, ali taj dio ne ulazi u potvrdu o isplaćenoj plaći koju poslodavac mjesečno dostavlja Centru za socijalnu skrb. Dakle II. okrivljenica je uz izjavu da joj se za isplatu prekovremenih sati daju slobodni dani izjavila i da joj se dio plaća kao prekovremeni rad, pa je II. okrivljenica uz navode da joj se prekovremeni sati kompenziraju kroz slobodne dane, ujedno i izjavila da joj se prekovremeni sati i isplaćuju, što je utvrđeno u provedenom dokaznom postupku, stoga u izjavi takvog sadržaja nije sadržan dovoljan stupanj kriminalne volje koji bi ukazivao da bi II. okrivljenica svjesna i htijući to neistinito iskazivala, odnosno dala lažan iskaz, pa stoga sud zaključuje da niti odluka u postupku, odnosno arhiviranje predmeta nije doneseno zbog lažnog iskaza II. okrivljenice.

57. Kraj takvog stanja stvari, ovaj sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju nije dokazano da je II. okrivljenica predmetnu izjavu dala kao stranka u upravnom postupku, zbog čega je ista, na temelju čl. 453. t. 3. ZKP, oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo davanjem lažnog iskaza na način i pod okolnostima opisanim u t. I.2. izreke ove presude.

58. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP oštećena Republika Hrvatska, Ministarstvo financija je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 27.162,42 eura upućena na pokretanje parnice.

59. Što se tiče troškova kaznenog postupka, o istima je odlučeno na temelju čl. 149. st. 1. ZKP, slijedom čega je odlučeno da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP te nužni izdaci I. i II. okrivljenice i nužni izdaci i nagrada branitelja I. i II. okrivljenica padaju na teret proračunskih sredstava. O visini tih troškova bit će na temelju čl. 148. st. 4. ZKP odlučeno naknadno posebnim rješenjem jer sud trenutno ne raspolaže s svim potrebnim podacima o visini tih troškova.

U Puli, 23. svibnja 2025.

S u d a c:

Barbara Kancelar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u 5 (pet) istovjetnih primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola na broj K-DO-

Prvookrivljena KA

Drugookrivljena IA

Branitelj I. okrivljene JA, odvjetnik iz [adresa]

Branitelj II. okrivljene GA, odvjetnik iz [adresa]

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte