Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-562/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije [adresa]), zastupana po punomoćniku Anti Župiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri, d.o.o. Zagreb, protiv tuženice OTP banka d.d., OIB:52508873833, Split, Ruđera Boškovića 16, zastupana po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate parničnog troška, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. veljače 2025. poslovni broj P-3255/2015- 33, 23. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice se uvažava kao osnovana te se preinačava rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 14. veljače 2025. poslovni broj P-3255/2015-33 i rješava:

1. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.055,10 Eur-a, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 14. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Zahtjev tuženica za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.055,10 Eur-a, odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 180,53 Eur-a u roku 15 dana.

III. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe preko iznosa od 180,53 Eur-a, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja obijen je u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavila tuženica u cijelosti zbog svih zakonskih razloga. U žalbi u bitnome ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je razvidno kako je tužiteljica povukla tužbu zbog prihvata konverzije i potpisivanja Sporazuma, a ne iz razloga što je tuženica udovoljila njezinu zahtjevu, te da pitanje parničnih troškova nije bio predmet toga Sporazum, pa je nejasna tvrdnja suda prvog stupnja da troškovi neuredne otplate kredita obuhvaćaju ove parnične troškove. Ističe kako se sud prvog stupnja oglušio o uputu Županijskog suda u Osijeku te je trebao u ponovnom postupku utvrditi ima li u konkretnom slučaju mjesta primjeni čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Smatra kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ima nedostatke pa se ne može ispitati. Predlaže uvažiti žalbu i preinači rješenje na način da se tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.252,67 Eur-a sa zakonskim kamatama od donošenja rješenja do isplate, te da se naknadi i trošak žalbe od 19. rujna 2017. u iznosu od 414,76 Eur-a. Tuženica traži i trošak ove žalbe u iznosu od 243,97Eur-a.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi kako je žalba tuženice neosnovana i da tuženica netočno i nepotpuno interpretira obrazloženje suda prvog stupnja o sadržaju izvansudskog Sprazuma stranaka. Smatra kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je čl. 2. Sporazuma izrijekom navedeno da troškovi koji su obuhvaćeni Sporazumom uključuju troškove neuredne otplate kredita, uključujući sudske, javnobilježničke i odvjetničke troškove. Tužiteljica se poziva na čl. 159. st. 1. ZPP-a, da stranke nagodbe svaka snose svoje troškove. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da odluka suda prvog stupnja nije pravilna i zakonita, jer je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Donoseći odluku u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja je utvrdio kako nije sporno da su stanke u pogledu predmeta spora sklopile izvansudski Sporazum 10. ožujka 2016. i da nije sporno da je tužiteljica ispunila svoje obveze iz tog Sporazuma. Nadalje utvrđuje kako je sporno je li predmetnim Sporazumom regulirano pitanje troškova parničnog postupka odnosno ima li tuženica pravo na naknadu parničnih troškova u smislu odredbe čl. 158. ZPP-a. Uvidom u Sporazum sud prvog stupnja je utvrdio kako je tim Sporazumom regulirano i pitanje parničnih troškova, pa je zahtjev tuženice za naknadu troškova odbio kao neosnovan.

7. Osnovano tuženica u žalbi ističe kako sud prvog stupnja nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo prilikom odluke o troškovima.

8. Naime, utvrđenja suda prvog stupnja se ne mogu prihvatiti kako osnovana. Iz predmeta spisa je razvidno kako je predmet spora utvrđenje otkaza ugovora o kreditu odnosno nevaljanost otkaza ugovora o kreditu. Međutim, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, predmet Sporazuma o konverziji ugovora o kreditu od 10. ožujka 2016. je konverzija kredita u CHF u kredit u Eur i to na temelju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju. U predmetnom Sporazuma izrijekom stoji kako je tražbina Banke temeljem ugovora o kreditu dospjela u cijelosti na naplatu otkazom ugovora o kreditu.

9. Dakle, stranke su se sporazumjele i usuglasile da je otkaz ugovora o kreditu bio pravilan i zakonit. Stoga, tužiteljica više nije imala pravnog interese za vođenje ovoga spora, te je povukla tužbu, ali ne iz razloga što je tuženik udovoljio njezinu zahtjevu da otkaz ugovora o kreditu nije zakonit.

10. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tuženice od 31. listopada 2013. i dopisa od 7. studenog 2013. (stranica 80. i 81. spisa) nedvojbeno proizlazi kako je dospio nenaplaćeni dug po kreditu na dan 31. listopada 2013.u iznosu od 51.176,30 Chf, trošak opomena u iznosu od 650, kn i trošak sudskih pristojbi u iznosu od 4.246,23 kn. Imajući u vidu kako je u Sporazumu od 10. ožujka 2016. izričito navedeno da je nakon izvršene konverzije dospjela nenapaćena tražbina Banke iz ugovora o kreditu, a nakon izvršene konverzije u iznosu od 5.293,85 Eur-a, te troškovi nastali zbog neuredne otplate kredita u iznosu od 4.246,23 kn, razvidno je kako predmet Sporazuma nije bio parnični trošak ovoga postupka, kako to pogrešno utvrđuje sud prvog stupnja. Trošak se odnosi na plaćene sudske pristojbe.

11. Kako je tužiteljica povukla tužbu na utvrđenje da je otkaz ugovora o kreditu nezakonit, a Sporazumom je utvrđeno da je taj otkaz pravilan i zakonit, to je tužiteljica u smislu odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a dužna naknadi parnični trošak tuženici.

12. Visina troškova određena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Tuženici su priznati troškovi odgovora na tužbu (Trb.8.t.1.Ot) u iznosu od 5.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu (Tbr. 9. t.1.Ot) od 4. studenog 2013., od 2. lipnja 2014., u iznosu od po 5.000,00 kn, trošak pristupa ročištu (Tbr. 9. t.5.Ot) od 29. kolovoza 2013.u iznosu od 500,00 kn, za pristup ročištu (Tbr.9.t.4.Ot) od 2. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 kn, trošak sastava podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 14. siječnja 2015., od 20. lipnja 2016. i od 25. srpnja 2016. u iznosu od po 5.000,00 kn, što čini iznos od 31.000,00 kn, sve uvećano za PDV od 7.750,00 kn te je priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1.693,50 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 40.443,50 kn.

13. Tuženici nisu priznati troškovi pristupa ročištu od 29. kolovoza 2013. te od 2. srpnja 2015.,u zatraženom iznosu od po 5.000,00 kn, jer su ta ročišta odgođena bez rasprave o glavnoj stvari. Nisu niti priznati troškovi sastava podneska od 30. kolovoza 2013. i od 29. prosinca 2014., jer to po svom sadržaju nisu nužno potrebni podnesci.

14. Tuženica je sa žalbom uspjela u odnosu na zatraženi trošak u visini od 74,00 % pa joj u tom omjeru i pripadaju troškovi, što od iznosa od 40.443,50 kn čini trošak od 29.928,19 kn. Sud je tuženici priznao trošak sastava žalbe od 19. rujna 2017. (Tbr. 10. t. 5. Ot) u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV od 125,00 kn, što čini ukupan trošak u iznosu od 30.553,19 kn odnosno 4.055,10 Eur-a (tečaj konverzije 7,53450). Na navedeni parnični trošak tuženici su priznate i zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: broj:35/05, 41/08, 125/11, 75715,29,18, 126/21 i 155/23) i to od dana donošenja rješenja suda prvog stupnja, kako je to tuženica i zahtijevala, pa do isplate.

15. Tuženici nije priznat trošak žalbe od 19. rujna 2017. u zatraženom iznos od 3.125,00 kn, jer se žalba odnosi na rješenje o troškovima vrijednosti od 54.637,71 kn. Stoga tuženici pripadaju troškovi žalbe na rješenje u visini od 50 bodova uvećano za PDV, odnosno 625,00 kn, koliko je i priznato.

16. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja suda drugog stupnja.

17. Kako je tuženica djelomično uspjela sa žalbom sa 74 % to joj pripadaju i troškovi žalbe u toj visini. Tuženici je stoga, od zatraženog iznosa od 243,97 Eur-a, priznat trošak žalbe od 180,53 Eur-a, dok je s preostalim zahtjevom za naknadu troškova žalbe tuženica odbijena kao neosnovanim.

Osijek, 23. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran