Posl. br. K-174/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika DI i RI po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. K-DO-353/2015, od dana 11. veljače 2016. godine, radi kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 20. svibnja 2025. godine, koje ročište je održano u prisutnosti optuženika DI i RI, branitelja optuženika Srđa Jakšića i DIJ, odvjetnika iz [adresa], i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Ante Vetme, općinskog državnog odvjetnika, dana 23. svibnja 2025. godine u prisutnosti za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, MI, državnoodvjetničke vježbenice i FI, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika ŠI, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: 1. ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RI i D rođene R, rođenog **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], JI [adresa], državljanin Republike Hrvatske, drugi časnik broda, srednja stručna sprema, neoženjen, bez djece, zaposlen, sa mjesečnim primanjima od 6.000,00 eura, dobrog imovnog stanja.,

k r i v  j e

1. što je dana 27. ožujka 2015. u Dubrovniku, u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, u prethodnom kaznenom postupku u predmetu pod brojem K-DO-154/15, gdje je ispitivan kao svjedok i s tim u vezi upozoren da je dužan iznositi istinu, želeći neistinito svjedočiti, iskazao kako osobe koje su trčale za ĆI nisu bile maskirane i nisu nosile nikakve palice, kao i da je tada razgovarao s RI i UI, iako je znao da su te osobe bile maskirane i da su nosile palice, kao i da tada nije razgovarao s RI i UI,

dakle, kao svjedok u prethodnom kaznenom postupku dao lažan iskaz, čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza, opisano i kažnjivo po čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11).

2. Na temelju odredbe čl. 305. st. 1. KZ/11, optuženik ĐI se za kazneno djelo iz čl. 305. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku DI se izriče

UVJETNA OSUDA

s time da se izrečena kazna zatvora, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, neće izvršiti ukoliko optuženik, u roku kušnje od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik ĐI je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08, i to paušalnu svotu, iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 300,00 eura, a koje troškove je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-17419 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. K-174/2019), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

II.

1. Na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 52/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08),

Optuženik RI (OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZI i EI, rođene M, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, medicinski tehničar, završena VŠS, oženjen, otac troje djece, zaposlen sa mjesečnim primanjima od 2.500,00 eura, dobro imovnog stanja.

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 9. lipnja 2015. u Dubrovniku, u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, u prethodnom kaznenom postupku u predmetu pod brojem K-DO- 154/15 (Ir-DO-91/15), gdje je ispitivan kao svjedok i s tim u vezi upozoren da je dužan iznositi istinu, želeći neistinito svjedočiti, iskazao kako je za vrijeme događaja u kojem su sudjelovali njegov otac, ĆI i on s jednog od telefona pozivnih brojeva [broj telefona], [broj telefona] ili [broj telefona] najmanje dva puta zvao policiju i prijavio što se događa i da ga neki momci čekaju kako bi ga napali, nakon čega je zvao i DI i II, iako je znao da nije zvao policiju, već samo

DI i II,

dakle, kao svjedok u prethodnom kaznenom postupku dao lažan iskaz, čime bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza, opisano i kažnjivo po čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" br. 125/11, 144/12, - dalje u tekstu: KZ/11).

2. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 10/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem K-DO-353/2015 od 29. prosinca 2015. godine, izmijenjenu dana 11. veljače 2016. godine, protiv optuženika DI i RI zbog kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. KZ711.

2. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Kov-56/2019, od dana 9. svibnja 2019. godine, potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva broj K-DO-353/2015, od dana 11. veljače 2015. godine.

3. Pozvani da se očituju o optužnici, optuženici su i to ĐI naveo da se ne smatra krivim, da će iznijeti svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja samo svog branitelja te želi biti ispitan na kraju dokaznog postupka, dok je optuženik RI naveo da se ne smatra krivim, da će iznijeti svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja te da želi biti ispitan na kraju dokaznog postupka.

3.1 Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj te su ispitani svjedoci UI, ZI i CI, uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka HI, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana 2. prosinca 2015. godine (list spisa 182-183), i zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆI, koji je dao kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku dana 18. prosinca 2015. godine (list spisa 187-188), pročitani su i pregledani zapisnik o ispitivanju svjedoka DI u predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod br. K-DO-154/15 (list spisa 6-9), zapisnik o ispitivanju svjedoka RI u predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod br. K-DO-154/15, Ir-DO-91/15 (list spisa 10-13), zapisnik o ispitivanju svjedokinje UI u predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod brojem K-DO-154/15, Ir-DO-91/15 (list spisa 14-17), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽI u predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod brojem K-DO-154/15, Ir-DO-91/15 (list spisa 18-21), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZI u predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod brojem K-DO-154/15, Ir-DO-91/15 (list spisa 26-29), zapisnik o ispitivanju svjedoka CI u predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod brojem K-DO-154/15, Ir-DO-91/15 (list spisa 30 - 32), dopis trgovačkog društva Tele2 d.o.o. s dostavljenim podacima od 16. travnja 2015. godine, analitička obavijest Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije, broj OGR-30/11-15 od 1. lipnja 2015. godine (list spisa 69- 120), dopis trgovačkog društva Hrvatski Telekom d.d. broj P1. 3. 1-4178/15-38 od 16. lipnja 2015. godine s dostavljenim podacima, posebno izvješće s odlukom Policijske postaje Dubrovnik, broj KU-41/15 od 16. srpnja 2015. godine, dopis Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Područnog ureda za zaštitu i spašavanje Dubrovnik, klasa:

O-811-02/15-03/03, Ur broj: 543-04-02-15-2 od 24. kolovoza 2015. godine sa snimkom dva tonska zapisa od 18. ožujka 2015. godine (list spisa 159-160), odluka o deklasifikaciji podataka Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Klasa: 81-02/15-03/2 Ur broj: 543-01-08-01-15-1 od 23. prosinca 2015. godine (list spisa 191), dok se nije izvodio dokazni prijedlog ispitivanja svjedoka ŽI, jer je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga.

3.2 Izvedeni su i dokazi predloženi od strane branitelja optuženika DI te su pregledani i pročitani ovosudni spisi posl. br. K-466/2016 i K- 236/2018, a pregledana je i pročitana potvrda o prijavljenom događaju Policijske postaje Dubrovnik, koju je u spis predmeta dostavila braniteljica optuženika RI, DIJ.

3.3 Na kraju dokaznog postupka, temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvod iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske za optuženika DI (list spisa 148), i za optuženika RI (list spisa 149).

4. Optuženik ĐI nije iznosio svoju obranu braneći se šutnjom.

4.1 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika DI, od dana 13. listopada 2025. godine, s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 169-173), gdje optuženik nije iznosio svoju obranu, braneći se šutnjom.

5. Optuženik RI je u svojoj obrani koju je dao kod ovoga suda dana 4. studenog 2022. godine naveo da mu nije jasno što mu se stavlja na teret. On je nekoliko puta zvao policiju, kao i taj dan, kada je vidio da su ga čekali pripadnici Bad Blue Boys. Inače, nekoliko dana prije ozljeđivanja ĆI na poslu i kafiću su ga pratili pripadnici BBB i to su za njega bili iznimno stresni dani. Upadali su mu u kuću maskirani sa palicama, i on je svaki dan zvao policiju. Policija bi došla nakon sat, sat i pol, nakon njegovog poziva. On je ovdje žrtva, nije ĆI. Djeca su mu doživjela stres, živjeli su u babe i djeda. Policija mu je govorila da to ne govori, da djeca ne žele živjeti u njihovoj obiteljskoj kući, jer će mu djecu oduzeti, a danas da vidi tog policajca, ubio bi ga. Misli da je u ovom slučaju bila sprega policije i Državnog odvjetništva da se uništi Torcida Mokošica, a ne da se spriječi nasilje, odnosno misli da nije bila sprega, već da je bio cilj i policije i Odvjetništva da se uništi Torcida Mokošica. On i dalje živi u [adresa], dobio je treće dijete, ima odgovoran posao i živi skroz drugi život. Danas više nema nikakvih incidenata od strane BBB prema njemu.Na upit braniteljice, optuženik je naveo da kada je rekao danas da bi policajca ubio, pretjerao je i nije doslovno to mislio. Naime, bio je u jednoj jakoj teškoj situaciji, jer mu djeca nisu htjela živjeti u njihovoj obiteljskoj kući u [adresa], počela su mokriti u krevet i bila su pod stresom, a on je tražio pomoć od policije, koju misli da nije dobio. Nema nasilnu prošlost, ni budućnost, ni sadašnjost. Stvarno je bio tu žrtva i bio je isprovociran. U početku nije svojima ništa govorio, međutim, kada je "zagustilo", a vidio je da policija ništa ne radi, nije imao izbora, pozvao je njih, odnosno pripadnike Torcide Mokošica. Na upit branitelja ŠI, optuženik je naveo da se u trenutku napada na ĆI nalazio malo dalje, pored njega misli da je bila supruga, kao i djeca, ne može se sjetiti, možda i otac, a možda i nije. ĐI u tom trenutku misli da je bio tu, nije siguran, misli da je razgovarao sa njegovom suprugom. Napadači na ĆI misli da su bili sa automobilom, ne zna sa koliko njih. Ne sjeća se samog tog događaja, pa se i ne sjeća da li su bili maskirani. Osobe, koje su njemu prijetile palicama, nisu bile maskirane. Taj cijeli događaj je možda trajao pola sata, ne zna. Tu je bilo 10-tak, a možda i do 15 osoba.Na upit tužitelja, optuženik je izjavio da se ne sjeća kako se zove policajac, koji mu je rekao da će mu uzeti djecu, a ne sjeća se ni kako izgleda, zna da ga je taj policijski službenik ispitivao odmah po događaju, odnosno bila su dva policijska službenika, a on je bio jedan od te dvojice. Kada je rekao da je zvao Torcidu, mislio je na sve te dane. Kada su ga taj dan htjeli napasti s palicama, tu je bio i ĆI, i kasnije se ispostavilo da je on htio smiriti situaciju, a na kraju ga nisu napali i situaciju su smirili drugi momci, odnosno pripadnici Torcide. Kada je zvao policiju prvi put, rekli su mu da će doći za 45 minuta, jer im je gužva. Braniteljica optuženika u spis predmeta je predala potvrdu o prijavljenom događaju Policijske postaje Dubrovnik, od 24. travnja 2019. godine. Na upit tužitelja, optuženik je naveo da je mobitel, koji je naveden u potvrdi, broj mobitela njegovog punca, a njegov mobitel je bio prazan i njegov punac je mogao vidjeti navedeni događaj. Njegov punac se zove TI.

5.1

Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pregledan je i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika RI kod Općinskog državnog odvjetništva od 19. kolovoza 2015. godine sa audio-video snimkom ispitivanja (list spisa 135-139).

6. U svom iskazu svjedok ZI je naveo da su danima RI dolazili na posao momci BBB i prijetili su mu. Oštetili su mu auto, par dana prije ovog događaja su zvali policiju. Policija nije ništa poduzela. Te je zgode RI došao sa ženom i djecom s posla kod njega, u [adresa], kroz razgovor je zaključio da se nešto sprema, osjetio je da nešto nije u redu te je rekao da ide i on s njima i pošli su do [adresa], gdje njegov sin RI sa obitelji i živi. Kod crkve su se iskrcali. Netko je rekao "Evo ih odozdo". On se se spustio dole, ispod groblja, kada su dvojica momaka došli do njega i on ih je zaustavio. Stariji ĆI je prošao kraj njega i rekao "Neće RI nitko tuć.". Dok je on dole razgovarao sa tom dvojicom mladića, želeći znati u čemu je problem, došlo je jedno auto, iz kojega je izašlo misli šest do sedam osoba, koje su bile maskirane. U međuvremenu se ĆI vratio odozgo i ove maskirane osobe su ga fizičke napale i počele tući. Misli da su ga napali zabunom, radi čega je došao do njih i nastojao ih spriječiti da ga dalje tuku i misli da je uspio spriječiti da isti dobije veće batine. Čini mu se da su dvojica skinuli masku, ali ih nije prepoznao. Kada su došli momci iz Torcide, njegov sin i nevjesta misli da su već krenuli prema kući. Ne zna da li je njegov sin tada zvao policiju. Nakon toga događaja, oni su prijetili i u kući punca njegovog sina, misli na braću ĆI, a imali su i palicu u ruci. Ne zna tko je zvao Torcidu. Njegov sin je jako brižna osoba, dobar otac i suprug, te je i sada aktualni predstavnik Sindikata medicinskih sestara i tehničara. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da maskirane osobe, koje su tada došle, ne sjeća se da li su imali palice, kamenja ili nešto slično. Automobil, sa tim maskiranim osoba, došao je otprilike 5 do 10 minuta nakon što je ĆI prošao kraj njega. Kada je ĆI napadnut, vidio je sina i snahu kako idu put doma, a s njima su bila i djeca, nitko drugi, bar on nije vidio, a fokus mu je bio na događaj metar ispred njega. Punac njegovog sina nije mogao vidjeti taj događaj iz kuće, a zamjera mu što nije uzeo lovačku pušku i sve ih potjerao. On nije zvao policiju.Na upit optuženika RI, svjedok je izjavio da se ne sjeća da bi došlo još neko drugo auto, odnosno auta su iza leđa prolazila, jer se radi o jako prometnoj ulici. Ne može se sjetiti da li je osim ove dvojice vidio još pripadnika BBB. Sa mjesta gdje se nalazio mogao je vidjeti jedan mali dio ispred crkve, a od crkve do kuće njegovoga sina on ne može vidjeti sa te pozicije. On ne zna gdje su se nalazila djeca njegovoga sina, u trenutku kada su došli napadači sa palicama, misli na braću ĆI. Nakon ovog događaja, njegov sin i njegova obitelj su boravili kod njega u [adresa] te su za to vrijeme bili praćeni od strane nekih sumnjivih osoba. Kada su došla braća ĆI, prijetili su da će ubit, zaklat i baciti bombu.Na upit braniteljice DIJ, svjedok je izjavio da se sjeća se kada su došla braća ĆI da se govorilo "Zovi policiju, zovi policiju", ali nije vidio da to itko čini. On nije mogao znati je li njegov sin ranije zvao policiju. Na upit branitelja ŠI, svjedok je izjavio da napadači na njegovog sina nisu bili maskirani, barem ova dvojica, koja su došli iz kafića. Na upit branitelja da li zna da li je ĐI navedene zgode bio tu, izjavljuje da ne poznaje DI. Cijeli događaj je trajao dva do tri sata. Ovo je za njega bila jako stresna situacija, te da se danima iza nije mogao sjetiti kronologije samog događaja, a vjeruje da se toga nije mogao sjetiti ni njegov sin, kao i drugi sudionici ovog događaja. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da je nakon napada na ĆI, on pošao u kuću punca njegovog sina, gdje je bila samo njegova obitelj, a kasnije su došla i dvojice braće ĆI. Od kada je ĆI napadnut, do dolaska dva brata ĆI u kuću punca njegovog sina, prošlo je možda pola sata.Na upit branitelja ŠI, svjedok je izjavio da u trenutku napada na ĆI, njegov sin i njegova obitelj su možda već bili u njihovoj kući.

7. U svom iskazu koji je dala na zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka kod ovoga suda od dana 3. travnja 2023. godine, koji zapisnik je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi svjedokinja UI je navela da žive u [adresa]. Njezin muž u autu inače ima obilježja Hajduka i Dalmacije, radi čega su mu mnogo puta prijetili, jer u [adresa] žive pripadnici Bad Blue Boysa. Navedene zgode, pred Uskrs, ne može se sjetiti koje godine, njezinom suprugu su prijetili pripadnici Bad Blue Boysa, prvo na njegovom radnom mjestu, odnosno na parkingu, nakon čega je njezin suprug došao kod svog oca u [adresa], ona je pokupila djecu te su svi skupa, zajedno sa svekrom, krenuli prema njihovoj kući u [adresa]. Kada su došli u blizinu crkve, ona se tu parkirala, izašli su i ona je vidjela jedno vozilo, koje je stalo pokraj njih, iz njega je izašlo dvoje ili troje ljudi, jedna od osoba je nosila i crnu palicu, a imali su i maske. Njezinom suprugu je bio isključen mobitel, nastala je strka, te su ona i suprug, kao i djeca, pobjegli u njihovu kuću, dok je svekar ostao na putu. To vozilo, koje je stalo ispred njih, vratilo se dole, jer je na dnu ulice nastala nekakva strka, a ona nije mogla vidjeti što se događa. Kada su došli kući, njezin muž je odmah zvao policiju, ne zna sa čijeg broja mobitela, sjeća se da je naknadno ispred njihove kuće došao brat ĆI, F, a ne može se sjetiti da li je tu bio i NI, zna da je F nosio u rukama palicu, zna da je prijetio i derao se i psovao, ali nije nikoga fizički napao. Nakon što je njezin muž zvao po drugi put policiju, oni su i došli. DI te zgode nije vidjela. Na upit tužitelja, svjedokinja je izjavila da te zgode ĆI nije bio, a nije sigurna ni da ga je vidjela kada je njegov mlađi brat F došao ispred njezine kuće. Koliko se sjeća, ona i suprug su skupa pokupili djecu, suprug joj je te zgode rekao da je on zvao II, a ne sjeća se da li ga je i ona zvala. Ne zna da li je zvala DI. Taj momak, koji se zaustavio sa vozilom, kada se parkirala, unosio joj se u lice, vikao je, nešto s njim nije bilo u redu te je prijetio da će ubiti njezinoga muža. Na upit branitelja ŠI, svjedokinja je izjavila da su neki momci bili maskirani, neki jesu, odnosno ovi iz vozila, koje se zaustavilo pokraj njenoga, nisu bili maskirani. Na upit tužitelja, svjedokinja je izjavila da je to drugo vozilo, koje je dolazilo, došlo samo na vrh ulice i vratilo se vožnjom unatrag, vidjela ga je samo na sekund, jedan mladić je iz tog vozila izašao i bio je maskiran.

7.1 Na temelju čl. 426. Zakona o kaznenom postupku, pročitan je iskaz svjedokinje UI, koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana 27. ožujka 2015. godine (list spisa 14-17), kada je u bitnom iskazala da je vidjela automobile koji su bili puni ljudi, koji su svi bili maskirani, odnosno imali su neke crne kapuljače, i nikoga od njih nije prepoznala, a i ne zna sve te momke koji se druže u klubu navijača Torcide. Kada se dogodio ovaj napad na supruga i nju, nije vidjela što se događa kada su ta dva automobila krenula u smjeru u kojem su pošli ĆI i HI, uopće nije niti vidjela DI.

7.2 Nakon što joj je predočen iskaz svjedokinja je izjavila da je cijeli iskaz preplakala, da se ne sjeća pola stvari, to je bio jako veliki stres i ne zna sa kojeg mobitela je njezin suprug te zgode zvao policiju. Ne zna da li je tada zvao DI. Na upit tužitelja i sada kada joj je pročitan iskaz, izjavljuje da se ne može sjetiti je li tu bio ĆI.

8. Svjedok CI je u svom iskazu naveo da se radi proteka vremena ne sjeća događaja. Pravomoćno je osuđen radi davanja lažnog iskaza u postupku koji se vodio protiv SI i dr.

9. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka BI, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana 2. prosinca 2025. godine (list spisa 182-183). U svom iskazu svjedok HI je naveo da prilikom napada na ĆI, koji se dogodio u [adresa] nije bio prisutan samom tom napadu budući da je s mjesta događaja otišao par minuta prije. Točno je da je razgovarao s RI i da je tu bila i njegova supruga UI i dvoje djece, kao i ĆI te je tada RI rekao da uzme djecu i ide doma, a nakon čega je i on otišao sa mjesta događaja. Dolaskom u blizinu caffe bara Twins, a to je bilo nekih 10-tak minuta nakon što ih je ostavio, vidio je jedno bijelo vozilo Ford, s time da je ono bilo dosta udaljeno od njega i nije mogao prepoznati, niti tko se u njemu nalazi, niti jesu li te osobe maskirane ili nisu.Kada je shvatio da je ĆI napadnut otišao je do njega pored caffe bara Zeppelin gdje je on došao, te je tada vidio da je on ozlijeđen, a u razgovoru sa njim je saznao da ga je napalo nekoliko osoba. Na tom mjestu nalazilo se više osoba i nitko od njih njemu nije direktno rekao tko bi napao ĆI, ali među tim ljudima se pričalo da ga je napalo više maskiranih osoba, i to palicama i drugim predmetima. Stvarno ne zna tko su te osobe i ne može o tome govoriti.

10. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka ĆI, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana 18. prosinca 2025. godine (list spisa 187-188), kada je naveo da vezano uz napad koji se dogodio na njega 17. ili 18. ožujka 2015. godine u popodnevnim satima u [adresa], a u kojem je zadobio teške tjelesne ozljede je već dao svoj iskaz u predmetu državnog odvjetništva protiv SI i dr. i u cjelosti ostaje pri tom svom iskazu. Toga dana je napadnut od strane više osoba za koje ne može tvrditi tko su oni, ali ono što sa sigurnošću zna je to da su sve te osobe bile maskirane s kapuljačama, maramama, duksericama i da su sa sobom imale razne palice, tj. teleskopske i bejzbolske palice, kojima su ga udarali nakon što su ga prvim udarcem u glavu srušili na tlo. Također ponovno navodi i kako je prije napada razgovarao s RI i tu je bila i njegova supruga UI i otac ZI, a tada sa njima nije razgovarao ĐI, jer bi ga vidio. Također ĐI s njima nije mogao razgovarati, niti u trenutku kada je on napadnut, jer se to sve dogodilo u minutu, a je li on sa njima razgovarao nakon što je on uspio nekako doći do caffe bara Zeppelin o tome ne može govoriti, jer to ne zna.

U odnosu na optuženika DI.

11. Nakon provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, ovaj sud smatra utvrđenim kako je optuženik ĐI počinio kazneno djelo iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona na način opisan izrekom ove presude.

11.1 Optuženik tijekom postupka nije iznosio svoju obranu braneći se šutnjom, međutim, cijeneći iskaze u postupku ispitanih svjedoka, sud je utvrdio da su se u postupanju optuženika DI stekla obilježja kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. KZ/11. Naime, uvidom u zapisnik o ispitivanju DI, kao svjedoka, kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, posl. br. K-DO-154/ 15 od dana 27. ožujka 2015. godine, u postupku protiv SI i dr. radi kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11, počinjenog na štetu oštećenog ĆI, proizlazi da je ĐI propisno upozoren u smislu odredbi čl. 286. i 288. ZKP/08, odnosno da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da može uskratiti odgovore na pojedina pitanja ukoliko bi time izložio sebe ili svog bliskog rođaka, teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu, u bitnome iskazivao da je po pozivu UI, koja je rekla da je njezina obitelj u opasnosti sa dva vozila krenuli iz [adresa] u [adresa], kod crkve pomoći, te da nitko od osoba koje su bile sa njim u vozilu nije bio maskiran, a te je zgode dolaskom na mjesto događaja razgovarao sa UI i LI, tako da nije odmah okrenuo glavu, iako je ĆI skočio na njegovo vozilo, a kasnije je vidio i oštetio ga, nakon 10-tak sekundi okrenuo je glavu i ĆI tu više nije bio, a oko vozila se nisu nalazile one osobe koje su ranije bile u vozilu, niti je bilo tko udarao ĆI. Nitko od osoba koje su bile sa njim u vozilu, pa tako ni on, nije bio maskiran fantomkama, maramama i kapuljačama, niti su imali bilo kakvo oružje i oruđe, tipa bejzbol ili teleskopske palice. U postupku provedenim dokazima utvrđeno je, a poglavito iz iskaza svjedokinje UI da inkriminirane zgode na mjestu događaja uopće nije vidjela DI, pa prema tome sa istim nije ni mogla razgovarati. Iskazu ove svjedokinje u tom dijelu sud je poklonio vjeru. Naime, ista je u prijateljskim odnosima sa optuženikom GI, prema njegovim navodima prilikom davanja iskaza u svojstvu svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva, UI ga je ranije i zvala putem telefona da dođe pomoći njezinoj obitelji, koja je bila u opasnosti od pripadnika skupine BBB-a, te ispitana i iskazuje kako se predmetni događaj odvijao, odnosno da te zgode u [adresa] nije ni vidjela DI. Nadalje, ova svjedokinja navodi da je vidjela tri osobe koje su izašle iz vozila, koje je stalo pokraj njih, nje, supruga i djece, i da su neki bili maskirani, a neki ne, te da su joj prijetili, iz čega se zaključuje da se radilo o pripadnicima BBB-a, a vidjela je i drugo vozilo koje se vratilo unatrag, te je iz istog izašla jedna osoba, koja je bila maskirana. Za istaći je da je ova svjedokinja prilikom davanja iskaza kod Općinskog državnog odvjetništva spomenula automobile u kojima su sve osobe bile maskirane, ne zna sve te momke koji se druže u klubu navijača Torcida, a upitana na te okolnosti prilikom ispitivanja kod ovoga suda navela je da se ne sjeća pola stvari i da joj je to bio jako veliki stres. I svjedok ZI također opisuje inkriminirani događaj, navodeći da su sve osobe koje su došle u dva vozila i napale ĆI bile maskirane, a DI uopće ne poznaje, pa i ne zna da li je isti te zgode razgovarao sa njegovim sinom i nevjestom. Za istaći je da i svjedok ĆI, koji je zadobio teške tjelesne ozljede prilikom sukoba u [adresa] navodi da su sve osobe koje su došle sa vozilima, i napale ga bile maskirane i nosile razne palice teleskopske i bejzbolske, te da ĐI nije prije napada na njega razgovarao sa RI i UI te zgode. Iskazu ovoga svjedoka sud je poklonio vjeru cijeneći da isti nema razloga optuženika neonovano teretiti, tim više što i iz iskaza UI, čija je obitelj u prijateljskim odnosima sa GI, proizlazi da ga nije vidjela kraj crkve u [adresa].Sud smatra da svjedoci UI, ZI i ĆI nemaju namjeru na bilo koji način lažno teretiti optuženika DI, odnosno da nemaju razloga da bi mu bez posebnog povoda išli naštetiti.

11.2 Na iskazu svjedoka CI sud nije mogao crpiti neka bitna utvrđenja, jer se isti i ne sjeća događaja, a osim toga iz njegovog iskaza proizlazi da je pravomoćno osuđen radi davanja lažnog iskaza u postupku koji se vodio protiv SI idr.

12. Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja po stavu ovoga suda optuženik ĐI je bio svjestan da neistinito svjedoči kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, da je znao da nije razgovarao sa UI i RI prilikom događaja od dana 18. ožujka 2015. godine, te da je znao da su sve osobe koje su bile u njgovom vozilu, kao i on sam bile maskirane prilikom dolaska u [adresa]. Na nevjerodostojnost i neistinost njegovog iskaza kod Općinskog državnog odvjetništva od dana 27. ožujka 2025. godine, ukazuju iskazi naprijed navedenih svjedoka UI, ZI i ĆI, čiji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi, pa je po stavu ovoga suda optuženik ĐI svojim postupanjem imao namjeru spriječavanja utvrđivanja istine, te je svjesno neistinito iskazivao u svojstvu svjedoka od onoga što mu je poznato kao istinito, pa su se u njegovom postupanju inkriminirane zgode stekla obilježja kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. KZ/11, radi čega je i oglašen krivim.

13. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, optuženik je postupao s izravnom namjerom, te je i bio svjestan protupravnosti svog postupanja, čime su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl.305. st. 1. KZ/11.

13.1 Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, niti je u bilo kojem trenutku, tijekom postupka, bila dovedena u pitanje.

14. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženiku, sud je optuženika, za kazneno djelo iz čl. 305. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci bez njezinog izvršenja uz izricanje uvjetne osude sa rokom kušnje od 2 (dvije) godine. Sud smatra kako će se na ovaj način izricanjem kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine na optuženika dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, da će se utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, pri čemu je kao olakotna okolnost optuženiku cijenjena dosadašnja kaznena neosuđivanost, dok neke otegotne okolnosti nisu nađene.

15. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik ĐI je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 300,00 eura, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-17419 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. K-174/2019), te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa o trajanju i složenosti postupka, kao i o imovnom stanju optuženika.

U odnosu na optuženika RI.

16. Optuženiku RI se stavlja na teret da je 9. lipnja 2015. godine u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, kao svjedok dao lažan iskaz. U svojoj obrani optuženik poriče učin na teret mu stavljenog kaznenog djela navodeći da mu nije jasno što mu se stavlja na teret, te da je i nekoliko puta zvao policiju i taj dan, kada je vidio da ga čekaju pripadnici Bad Blue Boys, koji su ga i prije ozljeđivanja ĆI, čekali na poslu i u kafiću, pa su za njega sve to bili stresni dani, upadali su mu u kuću maskirani i sa palicama i on je svaki dan zvao policiju. Ispitan na zapisnik kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku u predmetu pod posl. br. K-DO-154/15 od dana 9. lipnja 2015. godine, u svojstvu svjedoka u predmetu protiv SI i dr. radi kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. ZKP/08, isti je propisno upozoren u smislu odredbe čl. 286. i 288. Zakona o kaznenom postupku, izjavio da je za vrijeme događaja kada su bili njegov otac, AI, njegova obitelj i on, u više navrata zvao policiju tj. najmanje dva puta i da je policiji prijavio što se događa i da ga neki momci čekaju kako bi ga napali, ali su mu u policiji rekli da će doći, ali da ne mogu odmah, nakon čega je zvao i DI i II, ali stvarno ne zna što im je govorio. Ne zna da li je zvao sa svog telefona pozivnog broja [broj telefona], s očevog telefona broja [broj telefona] ili s njegovog drugog telefona, koji koristi njegova supruga broja [broj telefona], te također ne zna, niti je li zvao samo sa jednog ili sa svih ovih brojeva. Moguće da mu je supruga dala svoj mobitel budući da je, dok je pričao s AI dolazila do njih, ali je siguran da je zvao i policiju i DI i II. Svjedokinja UI u svom iskazu kod ovoga suda navodi da je njezin suprug zvao policiju, a sve to kada su pobjegli u kuću sa djecom, jer je do njih kada su izašli iz svog vozila, došlo jedno vozilo iz kojeg je izašlo dvoje ili troje ljudi, koji su nosili maske, a jedna osoba je imala crnu palicu, a naknadno je ispred kuće došao brat ĆI, F, koji je prijetio, derao se i psovao, te je njezin muž zvao policiju po drugi put, i oni su i došli. Svjedok ZI nema saznanja o činjenici da li je njegov sin te zgode zvao policiju. Iz snimki tonskih zapisa vezano za pozive RI koji su zabilježeni u Županijskom centru 112 Dubrovnik dana 18. ožujka 2015. godine, proizlazi da su pozivi policiji upućeni istog dana u 18:19:28 (poziv sa broja [broj telefona]) i 18:31:56 sati (poziv sa broja 020 453 3439.

17. Iz potvrde o prijavljenom događaju Policijske postaje Dubrovnik od dana 24. travnja 2019. godine, proizlazi da je dana 18. ožujka 2015. godine u 18:19 sati RI s mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona], toj ustrojstvenoj jedinici prijavio da su ga pored crkve u [adresa] dočekali „B.B.B.“ sa dva-tri vozila, te mu prijetili bejzbol palicama, a sve u prisustvu njegove djece. Također, dana 18. ožujka 2015. godine u 18:31 sati OKC PU dubrovačko-neretvanske izvijestilo je Operativno dežurstvo PP Dubrovnik da je ŽC-112 dojavio da su „B.B.B.“ upali u Večerinovu kuću.

18. Za počinjenje kaznenog djela davanja lažnog iskaza potrebna je namjera koja mora biti dokazana, dakle počinitelj posebno mora biti svjestan da ono što iskazuje ne odgovara stvarnosti, pa nije dovoljno da je iskaz objektivno lažan, već je potrebna svijest počinitelja da iskazuje nešto što nije u skladu sa njegovim znanjem o odnosnoj okolnosti, odnosno iskaz mora biti objektivno i subjektivno neistinit da bi postojalo kazneno djelo davanja lažnog iskaza, dakle, ne samo da ono što počinitelj iskazuje ne odgovara istini, već on mora biti svjestan da daje lažni iskaz.

18.1 Nije sporno da je optuženik prilikom davanja iskaza u svojstvu svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku u prethodnom kaznenom postupku u predmetu pod brojem K-DO-154/15, dana 9. lipnja 2015. godine, iskazao da je za vrijeme događaja u kojem su sudjelovali njegov otac, ĆI i on, s jednog od telefona pozivnih brojeva [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] najmanje dva puta zvao policiju i prijavio što se događa, da ga neki momci čekaju kako bi ga napali, nakon čega je zvao DI i II, dok iz snimki DVD-a proizlazi da je policiju zvao nakon fizičkog napada na NI. Iz obrane optuženika proizlazi da su to za njega bili izuzetno stresni dani, da su ga pripadnici BBB-a pratili na poslu i u kafiću, i nekoliko dana prije ozljeđivanja ĆI, upadali mu u kuću maskirani, i on bi svaki dan zvao policiju, koja bi došla nakon sat, sat i pol vremena, djeca su mu bila u strahu i morala živjeti kod babe i djeda, dakle ukazuje na izuzetno stresno razdoblje života u kojem se našao zajedno sa svojom obitelji.

18. 2 Analizom iskaza optuženika, a posebno iščitavajući isključivo inkriminiranu izjavu ne može se zaključiti da je isti počinio inkriminirano mu kazneno djelo, budući da se ovo kazneno djelo može počiniti samo sa namjerom, koja podrazumjeva svijest počinitelja da ono što iskazuje ne odgovara stvarnom tijeku događaja o kome svjedoči i da je on htio dati takav iskaz. Imajući u vidu činjenicu da je optuženiku, koji je bio sa suprugom, dvoje male djece i ocem, prijetila opasnost od pripadnika navijačke skupine BBB-a, koji su ga prethodnih dana pratili i na poslu, i u kafiću, a potom mu došli i u neposrednu blizinu obiteljske kuće, dok se bio sa svojom obitelji, a njegov otac koji živi u [adresa], je upravo iz razloga što je zaključio da se nešto sprema, da nešto nije u redu, pošao sa njima u [adresa], nije nelogična i neživotna obrana optuženika, kada tvrdi da je tih dana u više navrata zvao policiju tražeći pomoć, kao i toga dana, kada je zvao i DI i II, pripadnike navijačke skupine Torcida, to je po stavu ovoga suda ostalo dvojbeno da li je prilikom davanja iskaza u svojstvu svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva bio svjestan da iskazuje drukčije od onoga što mu je poznato kao istinito. Kako je „situacija“ sa navijačkom skupinom BBB trajala duže vrijeme, počevši od praćenja otuženika na radnom mjestu, ispred kafića i konačno u blizini crkve u [adresa], gdje u neposrednoj blizini živi optuženik sa svojom obitelji, to nije nelogično i neživotno da se isti nije mogao sjetiti kronologije događaja, odnosno kako se sve točno odvijalo, kao i redoslijeda poziva koje je upućivao, kako policiji tako i drugim osobama, tim više što je isti za to razdoblje upućivao više poziva, bojeći se za sebe i svoju obitelj. U kaznenopravnom smislu iskaz nije lažan kada nije s izvjesnošću utvrđeno da je kod optuženika postojala svijest da ono što iznosi ne odgovara stvarnom stanju. Po ocjeni ovoga suda izvedenim dokazima u ovom postupku nije dokazano da je optuženik svjesno i voljno dao lažni iskaz u postupku kod Općinskog državnog odvjetništva, kako ga se tereti optužnicom, odnosno nije dokazana namjera optuženika za davanje lažnog iskaza, tim više što je postupao u strahu za svoju obitelj. Dakle, kroz postupak nije s izvjesnošću dokazano da je kod optuženika postojala svijest da ono što iznosi ne odgovara stvarnom stanju stvari radi čega je istoga temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 sud oslobodio optužbe, radi nedostatka dokaza.

19. Kako je optuženik oslobođen od optužbe počinjenja kaznenog djela, koje mu se stavlja na teret, to, temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. te nužni izdaci optuženika, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika, padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

U Dubrovniku, 23. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, putem ovog suda za Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO Dubrovnik na broj K-DO-353/2015

- optuženiku DI,

- branitelju optuženika ŠI, odvjetniku iz [adresa],

- optuženiku RI,

- braniteljici optuženika DIJ, odvjetnici iz [adresa].