Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1850/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Feuš, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Splita, OIB 78755598868, Obala Kneza Branimira 17, 21000 Split, protiv ovršenika MS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2789/2024 od 21. studenog 2024., dana 23. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba ovršenika i ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2789/2024 od 21. studenog 2024. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je predložena ovrha.

2. Protiv rješenja žali se ovršenik navodeći zakonom propisane žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) odredbe kojeg Zakona se primjenjuju i u ovršnom postupku, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ) i predlaže usvojiti žalbu, ovrhu obustaviti, u svakom slučaju istu odgoditi te preinačiti pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda, podredno, ukinuti pobijano rješenje i vratiti sud prvog stupnja na ponovan postupak, a potom donijeti rješenje kojim će se uputiti ovršenika u parnicu. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari je podnesen 14. studenog 2024. temeljem ovršne isprave solemniziranog Ugovora o najmu sklopljenog između ovrhovoditelja kao najmodavca i ovršenika kao najmoprimca.

6. Člankom 8. st. 1. Konvencije, zajamčeno je pravo na poštovanje doma. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava „dom“ je samostalan pojam koji ne ovisi o klasifikaciji po domaćem pravu. Predstavljaju li neke prostorije „dom“ koji uživa zaštitu čl. 8. st. 1. Konvencije ovisit će o činjeničnim okolnostima, i to o postojanju dovoljnih i trajnih veza s konkretnim mjestom. Stoga je pitanje treba li neke prostorije smatrati „domom“ činjenično pitanje i ne ovisi o zakonitosti posjeda temeljem domaćeg prava (McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 19009/04, § 46., presuda od 13. svibnja 2008.). Nadalje, prema ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, načelno treba biti omogućeno da nadležni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere s obzirom na relevantna načela sadržana u čl. 8. Konvencije (McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 19009/04, presuda od 13. kolovoza 2008., § 50., Brezec protiv Hrvatske, zahtjev br. 7177/10, presuda 18. srpnja 2013., § 45.). Pritom, pri ocjeni razmjernosti i razumnosti predložene mjere treba ispitati je li miješanje javne vlasti u pravo na dom bilo utemeljeno na zakonu i je li imalo legitiman cilj te je li, s obzirom na osobite okolnosti konkretnog slučaja, bilo nužno u demokratskom društvu - je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići, odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju.

7. Sud prvog stupnja propustio je dati jasne i dostatne razloge jesu li predmetne nekretnine, u naravi – stan površine 70,74 m2 - dom ovršenika, a na što osnovano upire žalitelj u žalbi. Također je propustio ocijeniti razmjernost i razumnost mjere s obzirom na navedena relevantna načela, odnosno, drugim riječima, provesti test razmjernosti sadržan u čl. 8. st. 2. Konvencije, a u skladu s ustaljenom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, kojem je cilj dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. st. 1. Konvencije. Sukladno st. 2. čl. 8. Konvencije da bi se stranci priznalo pravo zaštite koje izvire iz prava na dom valja provesti test razmjernosti koji se provodi pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno da je neopravdano (npr. Rasmussen protiv Danske od 28. studenoga 1984.). Ta tri pitanja na koja sud mora odgovoriti su: Je li miješanje utemeljeno na zakonu?, Je li miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog“ cilja? i Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?

8. Slijedom navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovršenika, ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

9. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će prigovor prava na poštovanje doma, koji ističe ovršenik, prethodno omogućivši ovrhovoditelju iznošenje relevantnih argumenata, (čl. 6. Konvencije), ocijeniti u smislu čl. 8. Konvencije, a imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, a uzimajući u obzir i druge žalbene navode ovršenika, donijeti će novu odluku.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Sudac:

Vlasta Feuš