Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2109/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Šutalu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo, Pisarnica Vinkovci, Duga ulica 10, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P- 785/2023-70 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-785/2023-70 od 14. ožujka 2025.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke,

b) u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.161,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 387,31 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od 3. svibnja 2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja, kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 20.164,16 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tuženice, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke (točka I. izreke).

Također, utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 7. istog Ugovora o [broj kredita] od 3. svibnja 2006. kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 198-50-3439319 (točka II. izreke).

Tuženiku je naloženo i da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 650,28 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te da joj s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.185,72 eura također sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke)

Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.161,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbijen preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 4.161,45 eura (točka V. izreke presude).

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 3. svibnja 2006., te restitucijski zahtjev tužitelja za vraćanjem iznosa koji su tuženiku plaćeni temeljem nepoštenih i ništetnih odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 3. svibnja 2006. sklopili Ugovor o [broj kredita] kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.164,16 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja uz rok otplate od 84 mjeseca (7 godina),

- da je ugovor o kreditu tužitelj sklopio u svojstvu potrošača,

- da je odredbom čl. 2. Ugovora ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnje, koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (kreditora);

- da je odredbom čl. 7. Ugovora predviđen način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća,

- da se o ugovornim odredbama kojima su stranke ugovorile otplatu kredita uz primjenu valutne klauzule i kojima su ugovorile promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika nije pojedinačno pregovaralo, te da se radi o odredbama koje suprotnu načelu savjesnosti i poštenja dovode do znatne ravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja,

- da su odredbe čl. 2. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i čl. 7. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula nepoštene, te posljedično tome i ništetne.

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 650,28 eura i 2.185,72 eura s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 81. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP/03) utvrdio djelomičnu ništetnost odredbi čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se iste odnose promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je s osnove restitucije naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 650,28 eura i iznos od 2.185,72 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, sud prvog stupnja je imajući u vidu da je vezan presudom iz postupka kolektivne pravne zaštite, te materijalne i personalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, pravilno ocijenio sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je na temelju istih, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valuti uz koju će tužitelj vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila razumljiva. Tuženik naime u postupku nije dokazao niti da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, a niti da je potrošač bio informiran o posljedicama ugovaranja valutne klauzule i promjenjivosti kamatne stope. Činjenično stanje je dakle, pravilno i potpuno utvrđeno pri čemu su dokazi izvedeni tijekom postupka pravilno ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tuženik.

8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da koji se odnose na nevezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite. Naime, odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Međutim, navedenu odredbu ne treba tumačiti strogo gramatički, već teleološki imajući u vidu svrhu postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Stoga, imajući u vidu svrhu podnošenja tužbe u postupku kolektivne pravne zaštite, kao i odredbe cjelokupne Glave XXXII-a, ovaj sud smatra da bi strogo formalističko tumačenje prema kojem bi se vezanost presudom iz kolektivne pravne zaštite odnosila samo na postupke naknade štete bilo neprihvatljivo. To pogotovo kada se ima u vidu činjenica da je odredbom čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 70/19) predmetna odredba čl. 502.c ZPP izmijenjena na način da je i izričito propisano da se vezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite odnosi i na posebne parnice koje su pokrenute radi isplate.

9. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je u svom iskazu naveo da je kredit podigao u svrhu kupnje automobila za svoje osobne potrebe, što proizlazi i iz ugovora o kreditu koji je upravo za tu svrhu i odobren, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03. U situaciji kada iz dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj vlasnik obrta ili trgovačkog društva u odnosu na navedenu okolnost nije bilo potrebno izvoditi dodatne dokaze pa tako niti pribavljati podatke od porezne uprave o unosu financijskih sredstva u obrt ili trgovačko društvo tako da tuženik u žalbi neosnovano ističe da je u postupku bilo potrebno pribavljati i taj dokaz.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu tužiteljevog tužbenog zahtjeva. Naime, visinu tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Mate Ivanovića koji je u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi visina tužiteljeve tražbine. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije dokazao visinu tražbine i da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio taj dokaz.

11. U odnosu na žalbeni navod tuženika da sud nije cijenio postojanje tzv. negativnih razlika odnosno da tražbinu tužitelja nije umanjio za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet potrebno je navesti da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., kao i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 999/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-997/2023 od 5. ožujka 2024. i Rev-876/2023 od 21. ožujka 2024.). U konkretnom slučaju, tuženik u postupku nije istaknuo niti prigovor prijeboja, niti je istaknuo protutužbeni zahtjev tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada negativne razlike nije uzeo u obzir kod utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine.

12. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope, a od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S obzirom je tužba podnijeta 22. svibnja 2019. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), tako da tražbina tužitelja nije zastarjela. Pritom je pravno shvaćanje suda prvog stupnja u skladu i sa pravnim shvaćanjem broj Su IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.

13. Neosnovano tuženik osporava i odluku suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su iznosi koje je tuženik u obvezi vratiti tužitelju posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora. Tuženik je nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. ZOO jer je kao banka i financijska institucija morao znati da ugovaranje odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja njegovom jednostranom odlukom predstavlja postupanje koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

14. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te nema razloga o odlučnim činjenicama Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15. Neosnovano tuženik ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, sud prvog stupnja je pravilno u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev prihvatio primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 u svezi s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO. Pritom je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP vezan za utvrđenja iz parnice povodom tužbe za zaštitu kolektivnih pravnih interesa.

16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima parničnog postupka. Neosnovano tako tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja troškove trebao dosuditi sukladno djelomičnom uspjehu u sporu i odredbi čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, uspjeh stranaka u spor utvrđuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pa kako je tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen to nema osnove da se troškovi dosuđuju primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja nije imao osnove dosuđivati troškove sudskih pristojbi na presudu. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23 – dalje: ZSP) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Navedena odredba koja je u Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18) unijeta Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 51/23 – dalje: ZID ZSP) stupila je na snagu 20. svibnja 2023. U konkretnom slučaju, međutim, prva prvostupanjska presuda donijeta je 20. siječnja 2023., dakle, prije stupanja na snagu ZID ZSP, pa obzirom da je pristojbena obveza za tu presudu, jednako kao i na tužbu, nastala prije stupanja na snagu ZID ZSP, to je osnovano sud prvog stupnja tužitelju dosudio i trošak pristojbe na tužbu i presudu.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na dosuđivanje troškova sastava podnesaka. Naime, troškovi koji su u tom dijelu tužitelju dosuđeni predstavljaju nužne troškove za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP tako da je i u tom dijelu odluka suda prvog stupnja o troškovima parničnog postupka pravilna i zakonita.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj