REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 82 K-583/2023

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Mitri Meštrović kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Josipe Arbanas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ADR, zbog kaznenih djela iz čl. 345. st. 3. i vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. – u daljnjem tekstu KZ/97), i u vezi čl. 61. KZ/97, te čl. 312. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 u vezi čl. 61 KZ/97, a sve u vezi čl. 60. KZ/97 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj K-DO-582/10 zaprimljene kod ovog Suda 05. prosinca 2012., te konačno uređene 5. svibnja 2025. nakon održane rasprave zaključno 19. svibnja 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe, braniteljice okrivljenice i okrivljenice osobno, 22. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica ADR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer A i ADJurin djev. Š rođ. **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],, državljanka Republike Hrvatske, sa završenom SSS, nezaposlena, rastavljena, bez djece, kazneno neosuđivana,

k r i v a j e

što je u razdoblju od 18. do 24. rujna 2009. u Zadru, Uvala Bregdetti da se u znatnoj mjeri nepripadno okoristi kao zaposlenica trgovačkog društva Konzum d.d. na radnom mjestu blagajnika VELPRO centru br. 412 gdje je zapriman gotovinski novac od vozača i kupaca osobno na saldo 999 za račune bez navođenja imena kupaca, u više navrata obavljajući posao u vremenu druge smjene od 08,30 do 16,00 sati, koristeći trenutnu odsutnost svojih kolegica iz kancelarije, od primljenog dnevnog utrška novca dnevno uzimala pojedine iznose, pa je u periodu 18. rujna 2009. do 24. rujna 2029. uzela točno neutvrđeni iznos, svakako veći od 140.000,00 kn (stočetridesttisuća kuna) protuvrijednosti 18.581,19 eura (osamnaesttisućapetstoosamdesetjedaneuro i devetnaestcenti), što je prikrivala na način da je pripremljene specifikacije gotovine i uplatnice za FINA-u koje je izradila kolegica iz prve smjene uzimala iz upakirane plastične vrećice te ih rasparala, a potom na vlastitom bloku izradila nove virmane sa neistinitim podacima o iznosima uplate pologa umanjenim od onih zaista ostvarenih utrškom zabilježenim u računalnom sustavu za razliku koju je uzimala sebi, koje da je potpisivala i ovjeravala kao ispravne te na kraju smjene predavala u vrećici za FINA-u koju su odnosili zaštitari, a po vraćanju tako ovjerenih uplatnica koje se čuvaju u sefu, iste neovlašteno izvadila i odnijela na nepoznato mjesto, s čime je nastavila sve dok prilikom vršenja kontrole saldiranja pologa gotovinskog novca i izrade tzv. rostera otkriven nastali manjak konačno utvrđen inventurom od 28. studenog 2009., na koji način se na štetu navedenog poslodavca okoristila za točno neutvrđeni iznos, svakako veći od 140.000,00 kn (stočetridesttisućakuna) protuvrijednosti 18.581,19 eura (osamnaesttisućapetstoosamdesetjedaneuro i devetnaestcenti),

dakle, protupravno je prisvojila veliku svotu novca koji joj je bio povjeren u radu, postupajući s ciljem prisvajanja takve vrijednosti, te kao odgovorna osoba uništila i prikrila istinite poslovne isprave,

čime je počinila kaznena djela u stjecaju i to produljeno djelo protiv službene dužnosti – pronevjera opisano i kažnjivo po čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. i u vezi čl. 52. KZ/11 te produljeno kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave, opisano i kažnjivo po čl. 279. st. 1. KZ/11. u vezi čl. 52. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11

pa se temeljem citiranih odredbi Kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i u vezi čl. 52. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

a u odnosu na kazneno djelo iz 279. st. 1. KZ/11., u vezi čl. 52. KZ/11 okrivljenici se utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

pa se okrivljenica ADR temeljem citiranih zakonskih propisa, a uz primjenu čl. 51. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

Temeljem čl. 56. i 57. KZ/11 prema okrivljenici ADR se primjenjuje djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci primjenjuje

UVJETNA OSUDA

pa se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenica u roku kušnje od 4 (četiri) godina ne počini kakvo novo kazneno djelo.

Izrečeni NEUVJETOVANI DIO kazne zatvora okrivljenice iznosi 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08 ) prihvaća se imovinskopravni zahtjev oštećenika TD Konzum d.d. u iznosu od 140.000,00 (stočetridesttisuća) kuna protuvrijednosti 18.581,19 eura (osamnaesttisućapetstoosamdesetjedaneuro i devetnaestcenti) koji iznos je okrivljenica dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude na račun oštećenika TD Konzum d.d. Zagreb,

Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenica ADR se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je dana 05. prosinca 2012. optužnicu poslovnog broja K-DO-582/10 protiv okrivljenice ADR, zbog učina kaznenih djela u stjecaju i to produljenog djela protiv službene dužnosti – pronevjera opisano i kažnjivo po čl. 345. st. 3. u vezi st. 1. i čl. 61. st. 2. KZ/97 te produljenog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave, opisano i kažnjivo po čl. 312. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 61. st. 2. KZ/97, sve u vezi čl. 60. st. 1. KZ/97, a za koja kaznena djela je okrivljenika presudom ovog suda br. K-1117/12 od 28. siječnja 2022. proglašena krivom te joj je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno na tri godine, a koju je presudu povodom podnesene žalbe Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud rješenjem br. 2 Kž-1082/2022-4 od 28. studenog 2023. ukinuo i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje.

2. Iznoseći svoj stav o osnovanosti optužbe okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za učin kaznenog djela koje joj se stavlja na teret, dok obranu u ovom kaznenom postupku nije iznosila obranu, branila se šutnjom.

3. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranka, pročitani su iskazi svjedoka ŠD (l.s. 41-43, 384), ZD (l.s. 44-45, 385), TD (l.s. 46-47, 385), MD (l.s. 48-49, 385-386), ĐD (l.s. 60, 403- 404), FD (l.s. 434-435), ND (l.s. 435-436), te stalne sudske vještakinje Majde Korljan (l.s. 404-405), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Majde Korljan (l.s. 91-295), dopunski nalaz i mišljenje (l.s. 447-453), te očitavanje vještakinje na prigovor zastupnice optužbe (l.s. 469), kao i dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan zaprimljena kod ovog suda 4. ožujka 2025. (l.s. 535-537), podnesak FINA-e od 17. ožujka 2020. (l.s 438-439), isprava o zapljeni po pristanku dužnika (l.s. 66), specifikacija utvrđenog manjka izrađena u Excel tablici za vremensko razdoblje od 15. prosinca 2008. do 30. rujna 2009. (l.s. 67-90), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 296, 312, 325), organizaciju centra Velpro Zadar (l.s. 297-299), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu TD Konzum d.d. (l.s. 300-305), zapisnici Konzum d.d. (l.s. 306-310), zapisnici o inventuri robe Konzum d.d. (l.s. 313-316), zapisnici Konzum d.d. (l.s. 317-318, 319-320, 321-324, 326-328), procedura rada na blagajničkim odjelima Velpro centra (l.s. 329-330), stanje gotovine na 31. kolovoza 2009. veleprodajnog centra Konzum d.d., knjigovodstvena podružnica Sinj (l.s. 334), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (l.s. 335-338), potvrda o visini dohotka i primitaka (l.s. 388), potvrda OTP banke s prometom po računu okrivljenice (l.s. 394-395), uvjerenje državne geodetske uprave (l.s. 396), potvrda OS u Zadru, zk odjela [adresa] (l.s. 397), podnesak Velpro centra d.o.o. (l.s. 423), podnesak FINA (l.s. 438-439), dopuna financijsko-knjigovodstvenog vještačenja (l.s. 447-453), otpusno pismo na ime okrivljenice (l.s. 467), podnesak FINE – podaci jedinstvenog registra računa, podaci o poslovnom subjektu Konzum d.d. od 25. svibnja 2024., nadalje je reproducira se DVD medij Velpro centra na kojem se nalaze izlazi računi i otpremnice (l.s. 425), pregledani su registratori priloženi spisu (u posebnoj kutiji), te je provedeno dopunsko te izvod iz KE za okrivljenicu (l.s. 373) kao i od 25. siječnja 2022.

4. Svjedok ŠD ispitan na raspravi 02. veljače 2017. ostao je pri svom iskazu iz prethodnog postupka od 06. ožujka 2012. kada je naveo da već osam godina vodi Velpro centar br. 412, što da je veleprodaja TD Konzum d.d. Zagreb, oni u [adresa] da rade za Konzum, ali Velpro da nema pravnu osobnost, samo da posluju s tim imenom, jer da je na nivo Konzuma bila ideja da Velpro ostvari svojstvo pravne osobe, ali da u tome nisu uspjeli tako da je i dalje pravna osoba Konzum d.d. Zagreb. Dakle, da je rukovoditelj navedenog centra, da imaju dva skladišta, to da su skladište veleprodaje i skladište maloprodaje. Svako skladište da se posebno razdužuje, te kada se u veleprodaji pojavi kao kupac pravna osoba, njoj da se izdaje račun R1 ili račun s odgodom plaćanja, ali da se takvim pravnim osobama omogućava kupnja i za gotovinu u kojem slučaju da se tretira kao svaki kupac u maloprodaji i da dolazi u njihovu prodavaonicu u uvali Bregdetti gdje ima 10 blagajni sa registar kasama. Na tim blagajnama da se otkuca roba koju je kupac kupio pod šifrom 999, što da znači "nepoznati kupac" ili točnije na tom otkucanom bloku da se ne navodi ni ime i ne prezime kupca, a kada takva osoba primi račun sa registar kase s njim odlazi ispred posebne prostorije koja se zove gotovinska blagajna gdje predaje taj račun i preko šaltera plaća u gotovini iznos naveden na računu. Na takvoj blagajni da imaju dvije zaposlenice ADR i ZD, koje rade u smjenama i koje su bile jednako pravne u svojim poslovnim zaduženjima s tim da je ADR imala dodatno zaduženje jer je vodila posebnu blagajnu iz koje su se plaćale potrebe za samu trgovinu tzv. vođenje akreditiva. Smjene tih blagajnica da su se preklapale jer je ova gotovinska blagajna radila od 06,00 do 16,00 h, jedna blagajnica je dolazila u 06,00 h, pa je odlazila dva sata ranije od druge, koja je dolazila oko 08,00 h i ostajala do 16,00 h. Klasično zaključavanje blagajne da nisu imali, da su vodili tzv. rekapitulaciju dnevnog prometa do otprilike 15,00 h, što je radila blagajnica koja je ostajala do kraja radnog vremena, a ista da je radila i specifikaciju novca te s tim, u posebne vrećice predavala zaštitarima koji su novac nosili u FINU u zatvorenoj vrećici, a kako se novac u FINU nosio najkasnije do 15,45 h nakon toga da je bilo još prometa, ali ne u velikim iznosima, taj novac da bi prebrojala blagajnica koja je ostajala do kraja radnog vremena i za taj novac bi sačinila specifikaciju te s tim novcem i posebnom specifikacijom da ga je odlagala u posebnu vrećicu koja je zatvorena, s tim da je djelatnica koja je radila u prvoj smjeni u slučajevima kada je bio veliki priliv gotovine pomagala onoj drugoj koja je ostala do kraja radnog vremena da bi imala manje posla kod brojanja novca pa u takvim slučajevima brojanje novca da se vršilo za utržak do otprilike 12,00 sati, nakon čega je ona djelatnica koja je brojala novac radila specifikaciju za utržak do tog trenutka i to odlagala u posebnu vrećicu za predaju u FINU koja se pri tome i lijepila, a potom odlagala u mali trezor koji su imale u kancelariji. Djelatnica koja je završavala smjenu kasnije da je prebrojavala novac koji je nakon toga naplatila i pravila svoju specifikaciju i to odlagala u posebnu vrećicu i nakon toga objedinjavala obje vrećice pri čemu da nije pravila zajedničku specifikaciju i te vrećice predavala zaštitarima koji su to onda odnosili u FINU. Dakle, djelatnica koja je brojala novac do 12,00 h utvrđeno stanje je bilježila u posebnu internu bilježnicu koju su međusobno vodile te blagajnice, pa je u tu bilježnicu ušlo npr. da je utvrđeni utržak od 150.000,00 kn, a kasnije da se ispostavilo da je u FINU predano manje, dakle na taj način da je blagajnica iz prve smjene bila uvjerena da je sve u redu prema upisano i u internu knjigu o visini utrška. Prije predaje novac u FINU blagajnica koja je zadnja ostala raditi da bi isparala vrećicu u kojoj je bio polog utrška ostvaren do 12,00 h, iz te vrećice da je uzela dio novca, napravila novu specifikaciju na manji iznos, a izvornu specifikaciju da je isparala i bacila.

Okrivljenica da je imala skriveni blok specifikacija za koji da nisu znali pa je tako mogla raditi gore opisano. Kada bi nakon dva tri dana iz FINE dolazile potvrđene uplate novca ona da je znajući koliko je novca uzela i te vraćene uplatnice sakrila.

Parane vrećice sa specifikacijom da je zatvorila ZD i iz tih vrećica da su uzimane stvarne specifikacije a umjesto njih da su stavljane krivotvorine, a prema rukopisu na tim krivotvorenim specifikacijama da su zaključili da je to radila OD, koja da je novac u FINU slala uz uplatnicu, a na uplatnici da je pisala iznos novca koji se stvarno nalazio u vrećici. Tek kasnije da su primijetili da umjesto zatvaranja utrška određenog datuma u roku od dva tri dana ona da je to zatvarala uplatnicama sa zakašnjenjem od 10-ak dana, a u međuvremenu je manipulirala novcem za koliko je manje položila određeno datuma, to da su saznali naknadno.

Knjigovodstvo u Zagrebu da je raspolagalo točnim podacima o prometu na blagajni, sve ono što je otkucano kao prodano i naplaćeno tijekom dana, a najkasnije u večernjim satima, da je registrirano u knjigovodstvu povlačenjem podataka sa prodajnog mjesta. Osim toga da su imali likvidaturu u Sinju, to da je poseban dio TD Konzum d.d. gdje da je radio ĐD i koji je dnevno i uživo mogao pratiti promet u prodavaonici i istovremeno pologe gotovine po danima. Prema njegovim saznanjima ĐD da je uočavao da je položeno manje od ostalog utrška jer određeni datum nije bio zatvoren na što da je upozoravao OD da joj fali za taj određeni iznos, a ona da se pravdala da to još kupci nisu platiti s obzirom da je roba odvezena na udaljena mjesta, međutim odmah nakon toga da je zatvarala taj datum, vjerojatno s novcem koji je manje položila slijedećeg datuma. On da je upozoren od CD iz knjigovodstva u Zagrebu koja da je nadređena ĐD da sa polaganjem utrška nešto nije u redu. Tada da je pozvao obje blagajnice i pitao ih imaju li što reći oko polaganja utrška, da li znaju nešto o tome što se događa, ali da mu na tom razgovoru nisu dale neko konkretno objašnjenje, prema njima da je sve bilo u redu, zbog čega da je zatražio da mu donesu uplatnice o položenom novca u FINU i na taj način da je ustanovio da je utržak od jednog datuma zatvoren pologom novca sa datumom 10-12 dana kasnije. Ta naknadna uplatnica da je pisana rukopisnom i potpisana od OD zbog čega da je posumnjao da su te nepravilnosti vezane uz njezin rad, ali tada da nije nikoga optuživao već da im je dao rok da ukoliko nađu neke nepravilnosti to otklone do 01. 10., a prije istekao tog roka da ga je telefonom nazvala OD da je bila uplakana i da je rekla da je od utrška uzela 70.000,00 kuna koje je na posudbu zamolila neka njezina prijateljica, o čemu da je odmah obavijestio svoje nadređene kao i knjigovodstvo u Zagrebu, sa kojim da je bio stalo u kontaktu. Iz knjigovodstva da je dobio podatak da se radi o manjku od 300.000,00 kuna, a radi razjašnjenja i kontrole da su poslali JD na pregled dokumentacije i utvrđivanje činjenica, te da su pozvali i OD da bude prisutna i da se s njom obavi razgovor. Kada su joj predočili manjak veći od onog koji je priznala, da je priznala pred njim i JD da je uzela 140.000,00 kn, te je negirala da je uzela preko tog iznosa i jednu kunu. Nakon toga, a uz pristanak OD da su otišli kod javnog bilježnika ovjeriti ovršnu ispravu na tih 140.000,00 kuna.

Međutim, manjak da je bio znatno veći zbog čega da je izvršena inventura gotovinske blagajne, okrivljenica da nije bila prisutna, naknadno da je obaviještena o utvrđenom stanju manjka u iznosu od približno 339.000,00 kuna, na što da je samo odgovorila da o tome ništa ne zna. Okrivljenica kada je priznala da je uzela 140.000,00 kuna da je nisu pitali na koji je način to prikrivala, tek da su kasnije preko drugih djelatnika to utvrdili.

4.1. Na raspravi je u iskazu svjedok ŠD dodao da još uvijek kao i ostale kolege radi u VELPRO centru kao rukovoditelj bez materijalne odgovornosti gdje ima neke druge radne zadatke.

4.2. Na upite je svjedok ŠD odgovorio da koliko se sjeća zbog proteka vremena, nakon potpisivanja one ovršne isprave okrivljenica nije bila na inventuri na kojoj je utvrđen manjak, više nije dolazila na posao, da ne zna da li je bila na bolovanju ili suspendirana, ali fizički više nije dolazila na posao. Uostalom, inventuru da provodi posebna komisija koja je za to imenovana, a da se koja sastoji od ljudi koji posao razumiju i oni odgovaraju za provedbu inventure tako da po njegovom mišljenju i nije bilo potrebno da okrivljena na inventuri bude prisutna, da misli da ona na inventuru i nije bila pozvana.

Nadalje je svjedok ŠD naveo da bi na specifikaciji inače bio naveden broj novčanica po apoenima koji bi se predavao u pojedinoj vrećici, a na uplatnici da je bio samo ukupan iznos novca, međutim na toj uplatnici da je bilo naznačeno i koji se datum sa izdanim računima tom uplatom zatvara, pa je tako npr. na uplatnici koja je sačinjena 12. rujna da je bilo vidljivo da se njom zatvaraju računi od dana 31. kolovoza. Na tim uplatnicama koje su prepravljene da se točno vidjelo po rukopisu tko ih je ispunio. Većina utrška da je zapakirana i poslana u FINU po zaštitarima uglavnom prije kraja radnog dana, tako da je tog dana ostalo još nešto sitno uplata što bi predstavljalo možda 5 % od ukupnih uplata toga dana. Tih 5 % da se prenosilo u sljedeći dan gdje bi onda zajedno sa uplatama od sljedećeg dana za taj iznos bila napravljena specifikacija i novac bi išao na FINU. Ovaj blok specifikacija o kojem je govorio da je okrivljena imala svoj posebni blok je inače tipizirani obrazac kojeg je moguće kupiti u Narodnim Novinama. Po njegovom mišljenju okrivljenica da je trebala imati i svoj blok uplatnica i da nikad nije rekao niti mislio niti da je našao da bi okrivljena falsificirala potpis od ZD. U to vrijeme unose u internu bilježnicu da su vršile okrivljena i ZD, a povremeno u slučaju njihove spriječenosti ili radi povećanja opsega posla da su to radile TD i možda MD, mada misli da ona više tada i ne jer je imala drugog posla, ona je prije toga radila taj posao sa okrivljenom. Tko god da je vršio te unose ne bi se potpisivao niti navodio svoje ime već bi se po rukopisu znalo tko je izvršio unos. Kod njih da je bio način rada tako da su se gotovinske uplate vršile po 2 salda, jedan je bio R1, na kojim računima bi bile navedene pravne osobe i to bi se razduživalo iz veleprodaje, a ovi gotovinski računi sa šifrom 999 na njima da nije bilo navedeno tko je kupac i oni da su se razduživali u maloprodaji. Informatičku odnosno računovodstveno da to se usklađivalo preko noći. Što se tiče ovih dostava na udaljenija mjesta npr. na otoku kupac da bi došao u petak, naručio bi robu i u petak bi mu bio izdan račun i ta je roba evidentirana kao izdana u petak. Njihov kamion robu bi kupcu dostavljao u subotu, od kupca bi prilikom dostave robe uzeo novce, međutim kako su subotom radili do 13,00 sati, a znalo se dogoditi da se kamion vrati tek oko 15,00 sati, ta uplata da bi se vršila tek u ponedjeljak tako da bi bilo zavedeno da je roba izdana u petak, a plaćena u ponedjeljak. To da je bio redovan način poslovanja, da smatra da su u Konzumu zasigurno provjerili da je takav način poslovanja u skladu sa zakonom. On da je vidio izvješće vještakinje koja je stavila primjedbu da se ne može u maloprodaji roba izdavati, a da nije plaćena, međutim da joj rekao da je to njihov normalan i redovan način poslovanja. Vezano za mogućnost da bi vozači npr. predali robu kupcu, a da nije takva roba plaćena da se znalo događati, ali u manjim iznosima od par sto kuna, da bi roba bila predana, a plaćena npr. sutra dan. Međutim, da se nikada nije dogodilo da bi neki kupac ostao dužan neki iznos koji bi na kraju ostao visiti i ne bi bio naplaćen. Da ne može točno reći detalje na koji način su se vraćale i gdje su se držale uplatnice od ovih pologa u FINI, misli da su ih vraćali zaštitari te da su one stajale u jednoj koverti i uredu gotovinske blagajne. Nakon što se sve ovo dogodilo da su išli tražiti te uplatnice, te da svih ili većeg dijela tih uplatnica nije bilo, međutim to da će bolje ispričati TD koja je kasnije uključena bila u kontrolu gotovinske blagajne, kao i ZD. Koliko zna, svaka uplatnica kojom se predavao novaca na FINI trebala je sadržavati i potpis blagajnice koja je tu uplatnicu i sastavila, te koliko zna da sa strane njihove firme nisu traženi originali uplatnica njihovih pologa od FINE za inkriminirano vrijeme.

Nakon što su svjedoku ŠD predočene preslike uplatnica na listu spisa 98-100 isti je naveo da ne može prepoznati rukopis na tim uplatnicama.

4.3. Na daljnji upit svjedok ŠD je odgovorio da vezano za inventuru u lipnju 2009 godine za koju je vještakinja utvrdila da manjka nije bilo mogu reći da se nije radilo o klasičnoj inventuri, to da je bila polugodišnja inventura gotovinske blagajne kojom se utvrđivalo samo da li stanje blagajne odgovara u tom trenutku za taj dan koji se provodila inventura, po njemu to ne znači da je cjelokupni promet bio u redu za proteklih 6 mjesec. Tu inventuru da je radila isto komisija, međutim TD, MD i ZD. Vezano za zaključak vještakinje da su sve uplate bile uredne do rujna 2009. godine navodi da je logično da je ona to zaključila s obzirom da je stvar išla tako da su se uplate zatvarale sa novcem koji je došao kasnije, dakle, umjesto onog prihvatljivog kašnjenja od 2-3 dana računi za određene dane zatvarali su se sa po 9-10 dana zakašnjenja, a nekad i više i to s novcima koji bi bili prikupljeni za kasnije plaćanje računa. Tako da je to sve išlo do rujna kada je sve stopirano i rađena inventura i onda se utvrdio stvarni manjak. On da je ostao u šoku kad je vidio o kolikom manjku se radi, jer da je cijelo vrijeme mislio da se radi o iznosu od 30.000,00 do maksimalnih 50.000,00 kuna, te da ne zna što se dalje događalo i da li je okrivljena podmirila išta od ovog manjka

5. Svjedokinja ZD u svom iskazu na istoj raspravi iskazivala kao prilikom ispitivanja u prethodnom postupku od 07. ožujka 2012. kada je navela da je u Velpro centru 412 koji je u sastavu TD Konzum d.d. Zagreb, radila kao blagajnik od 2007. i to na gotovinskoj blagajni gdje još radi, a u svojstvu blagajnika na toj blagajni da je radila i ADR, nije joj bila nadređena već da se, s obzirom da je imala više iskustva, bavila i papirologijom. Tjedno da su radile u smjenama tako da je u određenom tjednu jedna dolazila na radno mjesto u 06,00 h a druga u 08,00 h ili 08,30 h i ona koja je došla kasnije da je ostajala do završetka radnog vremena, a ona prva da je odlazila dva sata ranije

Novac od utrška da su predavale u posebnim vrećicama za FINU s tim da ih nisu numerirale na način da bi se izvana vidjelo koja je vrećica pripadala kojoj blagajnici, to da se jedino moglo znati po specifikaciji novca koja je bila uložena u vrećicu.

Ukoliko je privatna osoba kupila u gotovini određenu robu najprije da je išla na registar blagajnu gdje joj je vrijednost robe otkucana uz šifru 999 što znači nepoznati kupac, i sa tako otkucanim računom je taj kupac da je odlazio na gotovinsku blagajnu i u gotovini plaćao iznos sa računa, a ona i okrivljenica da su taj novac samo odlagale u gotovinsku blagajnu bez da su prethodno tom kupcu izdavale nikakav dokument o uplaćenom iznosu, ali da su na računu registar kase koji im je kupac predočio vršile ovjeru pečatom "plaćeno".

U slučaju da je robu kupovala firma tada da je njezin predstavnik na blagajni mogao tražiti račun R1 i tada da je na računu navedeno ime te firme i tako kupljenu robu je mogao platiti u gotovini, a ukoliko nije tražio R1, plaćao je račun jednako kao i privatna osoba.

Z da su predavale u FINU isključivo i to preko zaštitara. Blagajnica koja je bila u smjeni do 13,00 h da je brojala novac od utrška od prethodnih dana koji je do tada bio u priručnom trezoru te je o količini izbrojanog novca radila specifikaciju koju je zajedno s novcem ulagala u vrećicu koju je potom zalijepila i stavila u sef, dok je blagajnica koja je nastavila raditi do kraja radno vremena brojala utržak od tog dana, pravila specifikaciju, sve to stavljala u vrećicu koju je zalijepila i tada bi došli zaštitari, preuzeli bi te vrećice pa ih odnijeli u FINU, pri čemu su potpisivali samo neki papir od svoje firme u koji su unosili broj vrećica sa utrškom koji su preuzeli, primjer čega da su ostavljali na blagajni, blagajnik da je to kopirao i stavljao u sef, a blagajnica koja je taj dokument preuzimala da je potpisala da je predala novac zaštitarima, s tim da su brojevi na vrećicama bili na dva mjesta od kojih da se sa jednog mjesta broj otkidao i zadržavao za njih, a istovjetni broj da je ostajao na vrećici koju su uzimali zaštitari. Međutim, da su predavali utrške od prethodnog dan jer da tog dana nije bilo sve plaćeno, naime da su robu vozila i na udaljena mjesta te se istog dana nije mogao vratiti dokument o preuzimanju robe, te da je u tim slučajevima ostvareni utržak zatvaran u roku od dva-tri dana. One da su vodile zasebnu internu bilježnicu i svaka je u tu bilježnicu unosila iznos koji je stvarno predala za određeni datum, pri čemu da supotpis drugog blagajnika nije bio potreban. Razliku koja je bila naknadno plaćena da se naknadno predavala FINI uz specifikaciju utrška onog dana kada je ova razlika stvarno bila plaćena, a to da je predavao onaj blagajnik u čijoj je smjeni bila predaja novca u FINU.

Nakon što je novac preuzet u FINI oni da su ovjeravali uplatnice da je novac doista i predan te je primjerak uplatnice vraćan natrag, s tim da je s tim uplatnicama doticaj imala samo okrivljenica koja da ih je preuzimala i sortirala po datumima na koje su se odnosile, tako da ona nije ništa znala o tome da sa uplatama nešto nije bilo u redu sve dok nije počela kontrola. Tako da je primjerice primijetila da je ona po uplatnici predala FINI 80.000,00 kuna, a te uplatnice da više nije bilo kod njih u firmi.

Inače, da je nikad nitko nije opominjao da u njezinom radu nešto nije u redu. Osim toga da je bila uvjerena da netko vrši nad njima kontrolu uplata, ali da nije znala tko, tek kasnije da je saznala da postoji likvidatura u Sinju i da je šef iste, kada nešto nije bilo u redu, kontaktirao telefonom sa OD.

Nakon što su primijećene nepravilnosti njihov šef ŠD da je nju i OD pozvao u kancelariju te im predočio da je dobio podatak iz Zagreba iz knjigovodstva da fali između 300.000,00 i 500.000,00 kn utrška, a taj razgovor da je bilo negdje u 9 mjesecu, te ih je samo pitao da li im je nešto o tome poznato i da li imaju nešto za prijaviti jer da bi on treba znati ako nešto nije u redu, a niti ona niti OD u razgovoru nisu ništa rekle, ona da je bila zgranuta, te da su obje odgovorile da o tome ne znaju ništa, na što da im je šef rekao da imaju par dana razmisliti o tome da li nešto nije u redu i da ga o tome obavijeste.

Nakon toga da su ona i OD otišle u kancelariju gotovinske blagajne gdje je ona OD pitala da li zna o čemu se radi, na što da joj je OD odgovorila da ne zna, ali da je potom OD otišla na bolovanje, zbog čega da ona nije mogla koristi svoj godišnji odmor, a nakon par dana da je do nje došao šef te joj prenio da ga je okrivljenica nazvala telefonom i priznala da je uzela utrška između 70.000,00 i 150.000,00 kuna, da ne zna točan iznos. OD da se više nije pojavljivala na poslu tako da ne zna što se dalje s tim manjkom događalo. Njezinih izvornih uplatnica da nema, da postoje druge uplatnice i druge specifikacije umjesto onih koje je napravila, a te druge koje su pronađene da su pisane rukopisom i potpisane od strane okrivljenice ADR. Koliko joj je poznato da se nakon rada unutarnje kontrole firma pokušala naplatiti od imovine okrivljenice, ali da su utvrdila da nema imovine.

5.1. Na upite je svjedokinja HD odgovorila da se inače blagajnica potpisivala na specifikaciju, a na uplatnicu ne, na uplatnici da je bio samo pečat od poslovnice 412.

5.2. Nakon što su svjedokinji HD predočene preslike uplatnica na listu spisa 98-100, navela je da na navedenim uplatnicama i to od 1 do 4 i od 6 do 8 nije njen rukopis, da joj se čini da se radi o rukopisu okrivljene, ali da nije sigurna dok da je na uplatnici br. 5 njen rukopis.

Svjedokinja HD je dodala da je uplatnice čuvala okrivljenica, a nakon što je utvrđen manjak da nju nitko nije zvao da pregleda uplatnice, to da su radile TD i MD, da pretpostavlja da su samo neke njezine uplatnice nestale. Dolaskom u smjenu da nije provjeravala uplatnice sa iznosima u internoj bilježnici, uostalom da je smatrala da postoji netko u Zagrebu tko nakon uplate u FINI u računovodstvu kontrolira da li uplate štimaju, njoj da nitko nije dao zadatak da radi takve provjere. Okrivljenica da joj nije rekla iz kojeg razloga bi uzimala ove novce, da nije primijetila ništa posebno sumnjivo u njenom ponašanju, a nikada nije tražila od nje da bude u ovoj drugoj smjeni kada nije bio njezin red.

6. Svjedokinja TD na raspravi je iskazivala kao prilikom ispitivanja u prethodnom postupku dana 08. ožujka 2012., kada je navela da je u Velpro 412 TD Konzum d.d. Zagreb radila od 2006., na ugovoru da joj stoji u svojstvu unapređivača prodaje, a da je radila u istoj kancelariji u kojoj su bile i blagajnice gotovinske blagajne ADR i ZD, da ih je povremeno zamjenjivala kada bi neka od njih išla na godišnji odmor i to na način da bi dva do tri sata dnevno naplaćivala račune, da misli da je to radila u prvoj smjeni, ali da postoji mogućost da je to nekada radila i u drugoj smjeni i poslala na FINU novac od utrška a to da bi moralo biti vidljivo iz posebne bilježnice u koju je to evidentirala, inače da se radi o zajedničkoj bilježnici gotovinske blagajne iz koje da se po rukopisu može vidjeti koja je određenog datum i koji iznos od njih upisivala. Dok je slala novac, a tako da su trebale raditi i blagajnice, da je u vrećicu sa novcem stavljala specifikaciju novca i uplatnicu na kojoj je stajalo koliko je stvarno novca predano, te je vrećica zatvarana i zalijepljena i takva je predavana zaštitarima, koji su pri tome ostavljali kao neku potvrdu na kojoj piše broj vrećica koje su preuzeli i to da je bio dokaz da se novac zaista preuzeo, a nakon što je FINA provela uplatu da su vraćene ovjerene uplatnice, koje je odlagala GD, koja da je to radila cijelo vrijeme da je ona bila tamo zaposlena.

Inače, da istog dana nije bila uplata cjelokupnog prometa za taj dan nego samo iznosa koji je stvarno u gotovini naplaćen. Naime da su dio robe dostavljali pojedinim kupcima i ta vrijednost robe da je plaćena naknadno nekad i u dva navrata u dva različita dana. Kada je po određenoj prodaji izvršena kompletna uplata, a to da je znači rok od dva tri dana od prodaja, tada da je zatvarana prodana roba za određeni datum, dakle to da se zatvaralo najkasnije u roku od tri do četiri dana od isplate.

U devetom mjesecu 2009. da ih je obavijestio šef da je njemu okrivljenica priznala da je uzela 140.000,00 kuna, a to da mu je javila telefonom jer tog dana nije došla na posao, te je šef zatražio da izvrše provjeru, što da su napravile ona i kolegica MD, da su pravile posebnu tablicu iz koje su došle do zaključka da je od utrška određenog dana okrivljenica krpala rupe za dvadesetak dana ranije kada nije položila utržak, a kako je okrivljenica šefu poricala da bi uzela više od 140.000,00 kuna, isti da je od njih tražio da izvrše provjeru da nije eventualno nije došlo do kakve greške, te da su nakon provjere pregledom postojeće dokumentacije utvrdile da nedostaje 338.000,00 kuna, s tim da isključuje mogućnost da bi manjak nastao u radu ZD i to iz razloga što je na krivotvorenim uplatnicama bio rukopis i potpis okrivljenice ADR, a osim toga da je i raspoređivala ovjerene uplatnice koje su vraćane od FINE.

Dodala je da za pojedina razdoblja, a ponekad i za cijeli mjesec u kontroli nisu mogli naći nikakve uplatnice, što znači niti izvorne niti one krivotvorene. Da su imali likvidaturu u Sinju, tako da je sav ostvareni utržak za određeni dan automatski kompjuterski prenošen i u likvidaturu gdje je taj prijenos prometa stigao eventualno slijedećeg dana, a istovremeno je njima kompjuterskim putem stizao podatak o stvarnoj uplati za određeni dan, što da im je vjerojatno dostavljano iz FINE. Kada su u likvidaturi usporedili evidentirani dnevni promet sa uplatama koje su tada izvršene da se došlo do tog manjka do oko 339.000,00 kuna. Kako su blagajnice radile na način da je jedna dolazila dva sata ranije i odlazila dva ranije, ona koja je zadnja radila je pripremala novac za FINU, a dok je to radila OD da je ostajala sama na blagajni pa da je u tom vremenu mogla raditi što je htjela.

Blagajnica koja je radila u prvoj smjeni da je na FINU slala utržak od prethodnog dana, pa kada je ZD radila u prvoj smjeni da je je novac od prethodnog dana slala u FINU, pri čemu da je pravila specifikaciju i uplatnice, te u bilježnicu pisala stvarni iznos koji je poslala. Kod kasnije provjere da su vidjeli da u bilježnici piše da je poslala jedan iznos za određeni datum, a iz ispisa likvidature proizlazi da je s tim iznosom podmiren manjak za neke ranije datume. Po tome da su zaključili da je ta vrećica u koju je ZD stavila novac rasparana, dio novca izvađen i napravljena nova dokumentacija tj. specifikacija i uplatnica koje kasnije nisu mogli pronaći. U vezi toga je napomenula da za neke datume čak imaju dokaz da su dokumenti u vrećici mijenjani i na njima da je bio rukopis okrivljenice OD kao i njezin potpis, što očito ukazuje da je mijenjala i sadržaj novca u vrećici. Naknadno da je čula da je OD priznala manjak od oko 140.000,00 kuna, ostatak manjka da ne.

6.1. Nakon što su svjedokinji TD predočene preslike uplatnica na listu spisa 98-100 navela je kako misli da je na uplatnicama od 1 do 4 i od 6 do 8 rukopis okrivljene, a na uplatnici broj 5 da bi mogao biti Nedin rukopis, ali da nije sigurna i da bi lakše bi bilo da na uvid ima original uplatnice.

6.2. Na upite je svjedokinja TD odgovorila da su od FINE koliko se sjeća dobili samo specifikacije, dok uplatnice nisu imali, od originala uplatnica da su nešto imali, a nešto ne, ono što su pronašli kod sebe u firmi. Da ne zna da li je netko iz firme tražio original ovih uplatnica koje nisu pronašli. Koliko se sad sjeća čini joj se da su falile uplatnice za neke mjesece, ali se sada ne može točno sjetiti. Oni da su provjeravali za svaki dan koliko je stavljeno novaca na račun, a koliko je upisano u internoj bilježnici. Ti iznosi u internoj bilježnici koji nisu odgovarali sa stvarnim uplatama da su bili pisani isključivo Vesninim rukopisom, da nisu našli niti jedan da bi bio pisan Nedinim rukopisom.

6.3. Nakon što je svjedokinji TD predočena tablica na listu spisa 67, odgovorila je da ovi iznosi koji su u toj tablici navedeni sa minusom u travnju i rujnu, da se zapravo radi o višku s obzirom da se tom tablicom utvrđivao manjak. Taj manjak da su utvrđivali na način da su uzimali sve izdane račune za određeni dan, od njih da su oduzimali iznose robe koju su njihovi dostavljači dostavljali. Do iznosa na listu spisa 67 da su došli na način da su išli unatrag dan po dan i za svaki dan utvrđivali da li iznos koji je naveden u bilježnici, a to da je iznos koji je zaista u gotovini primljen na blagajni odgovara specifikaciji koja je predana u FINU. Istaknula je kako su sve Nedine uplate, kada je ona radila u drugoj smjeni štimale, sve što je uplaćeno za taj dan bilo bi i predano na finu. Za vrijeme kad je ZD radila u prvoj smjeni da se znalo događati da iznos koji bi ZD upisala u bilježnicu nije uplaćen za taj dan nego tu uplatu ne bi našli, ali bi našli uplatu kojom bi se zatvarao neki drugi dan.

7. Svjedokinja MD na raspravi je iskazala kao prilikom ispitivanja u prethodnom postupku dana 08. ožujka 2012. kada je navela da je zaposlena u Velpro 412 TD Konzum d.d. [adresa] u [adresa] s tim da je od 2003. do 2007. radila na gotovinskoj blagajni zajedno sa ADR, nakon čega da je otišla na porodiljni dopust i vratila se nazad 2008., na drugo radno mjesto koje nije imalo veze s gotovinskom blagajnom. Poslovanje gotovinske blagajne za razdoblje dok je tamo radila zajedno s okrivljenicom da je bilo u redu. Inače, da ju je rukovoditelje centra ŠD obavijestio da je dobio podatak od likvidature u Sinju da postoji neki manjak na gotovinskoj blagajni, a kako je ona s tim imala iskustva da ju je zamolio da zajedno s ID izvrši provjeru da možda nije došlo do neke greške. Svaka blagajnica kada je slala utržak FINI da je vršila specifikaciju novaca i uplatnicu na iznos koji se nalazi u bilježnici odnos u vrećici za FINU, dakle podatak u bilježnici bi trebao biti točan iznos ostvarenog prometa za određeni dan, međutim kada su uspoređivali dokumentaciju da su naišli na situacije gdje iznos u bilježnici nije razdužen sa datumom na koji glasi nego da je položen samo dio novca za taj datum, a ostatak novca da je razduživan sa znatno ranijim datumima ostvarenog prometa. Kod tih razduženja da su pronalazili uplatnice koje je svojom rukom popunjavala OD kao i njezin potpis, dakle tim naknadnim uplatama da je krpala rupe od prethodnog ne polaganja novca.

Čak da su našli i po bilježnici da je za određeni datum evidentiran promet u određenom iznosu, za koji iznos da nema uopće dokumenata da li je promet rasknjižen što da im je pobudilo sumnju da je OD prisvajala dio novca. U svezi navedene kontrole, da su ona i TD za sporno razdoblje sačinile jedan raster iz kojeg da se točno vidi sa kojim iznosom su razduživani koji datumi utrška kao i iznosi koji nisu razduženi ali bi trebali biti prema podacima koje su dobili od likvidature u Sinju.

Na registar blagajni da se otkucava sve roba koja je određenog dana prodana po količini vrijednosti te ukupnom iznosu i tako "otkucani-ostvareni promet" za određeni datum da je automatski dostavljan u likvidaturu koja je te podatke automatski kompjuterski izvlačila sa registar kase prodavaonice kao i podatke o položenom utršku koje je podatke dobivala od FINE. Pri tome da napominje da novčani iznos dnevnog utrška nije bilo moguće uplatiti istog dana, a to da je bilo u slučajevima kada je roba vožena njihovim kupcima na teren pa dok bi oni robu primili, platili i poslali dokument o uplati da bi moglo proći i do tri – četiri dana. Novac da se stavljao u vrećice koje su bile numerirane posebnim brojevima, ali da nisu bile numerirane na način da bi se vidjelo koja se vrećica odnosi na koju blagajnicu, zbog čega da je postojala mogućnost da se vrećica raspara, uzme dio novca uloži nova specifikacija i nova uplatnica. Tako poslane vrećice da je evidentirala FINA i ovjerene uplatnice vraćala, a kada bi bile vraćene da su vidjele da te uplatnice ne odgovaraju stanju u bilježnici. One da su vidjele da te nove uplatnice koje su u stvari krivotvorene da su pisane rukopisom i potpisane potpisom okrivljenice ADR.

Niti u jednom slučaju koji su pregledali da nisu našli da bi druga blagajnica, ZD, počinila bilo kakvu sličnu radnju, njezine uplatnice da su odgovarale unesenom u bilježnicu i ovjerenoj uplati od strane FINE, a osim toga kod nje, u slučaju kada je roba vožena na teren i uplate vršene naknadno uvijek da su glasile na razduženja tog datuma i iznose koje je ona navela u bilježnici. Okrivljenici da je jedini izvor prihoda bila plaća, da je živjela u podstanarstvu i da je imala baku u staračkom domu kojoj je morala plaćati pola računa za smještaj u domu., ali da je unatoč tome primijetila da okrivljenica lagodno živi.

7.1. Na upite je svjedokinja MD odgovorila da njezin zaključak da je okrivljenica lagodno živjela proizlazi iz toga što je znala da je imala primanja od 3.000,00 kuna, i da je živjela kao podstanar, a to da je primijetila jer da je vozila auto kao i po odjeći koju je nosila. Kada su tražili uplatnice od uplata u FINU da su ih našli sada se točno ne sjeća ili u sefu u kancelariji gotovinske blagajne ili u jednom ormaru gdje su se iste odlagale. Okrivljenicu da nikad nije pitala iz kojeg je razloga ona to uzimala, a nakon što se ovo sve dogodilo da ju nije niti vidjela. Nakon što je je završila raditi poslove gotovinske blagajne, više na tim poslovima nije radila i nije kao TD više nikad nikog zamjenjivala. Od istoga dana da je moglo biti više uplatnica. Kada bi u određenim slučajevima, a pri tome da misli kad bi se roba vozila na teren, uplata da je došla za račun koji je izdan par dana ranije za taj iznos se izdavala posebna uplatnica i na njoj da se navodilo da bi se tim iznosom zatvarao račun koji je izdan ranije.

7.2. Nakon što su svjedokinji MD predočene preslike uplatnica na listu spisa 98-100 navela je kako zna da je na uplatnicama od 1 do 4 i od 6 do 8 rukopis okrivljenice, dok da je na uplatnici broj 5 Nedin rukopis.

8. Svjedok ĐD ispitan na raspravi od 03. svibnja 2017. naveo je da je za Konzum d.d. radio provjeru knjigovodstvenog, materijalnog i financijskog poslovanja, da su bili zaduženi za više dućana, kroz mjesec da bi obrađivali dućan po dućan. Iz Zagreba da su dobivali podatke o zaprimljenoj robi, zaduženju skladišta, izdanoj robi i na kraju i o financijskom poslovanju i sve to uspoređivali i cilj da je bio da sve bude na nuli. Konkretno, u [adresa] da se dogodilo da je u jednom trenutku našao manjak za jedan dan od 500,00 kuna koji nije uplaćen niti 5-6 dana nakon što je trebao biti, a kako je već objasnio određeni rok se tolerirao zbog prirode posla, to da bi u pravilu bilo do 3 dana. Taj manjak da mu je bio čudan jer se radilo o dnevnom prometu od 200.000,00 do 300.000,00 kuna pa da je to bilo mali iznos. Kada je kontaktirao s administratorom u [adresa], da se sjeća se da je bila kolegica, ali da joj se ne sjeća imena, da je rekla da će ona to provjeriti s obzirom da je u to vrijeme ispisivala uplatnice i vršila uplate. Nakon toga da mu se javila da je našla tu uplatnicu, međutim da su na njoj mijenjani podaci i da to nije njen rukopis, tako da je ona izvršila provjere i ostalih uplatnica te mu rekla da je našla dosta tako izmijenjenih uplatnica sa drugim rukopisom. Od te uplate od 500,00 kuna da je sve i krenulo i na kraju da je provedena inventura u kojoj je sudjelovao isto tako u provjeri dokumentacije iz daljine, a podatke da su mu dostavljali drugi sa terena. Istaknuo je kako kroz to cijelo vrijeme zapravo nisu imali nikakvih problema sa knjigovodstvom i da se slučajno pronašao ovaj manjak.

8.1. Na upite je svjedok ĐD odgovorio da je moguće da je sa njegove strane sve štimalo i da se nije vidio ovaj manjak, svjedok ĐD je naveo da je bilo normalno da uplate kasne po 2-3 dana, da zna da se njemu u konkretno ovom slučaju dogodilo da su uplate kasnile već i do 7 dana, da bi se zatvorio dan, te da je o tome upozoravao kolege, međutim oni da su tvrdili da je to normalno, da se radi o specifičnom poslovanju ljeti i da se i u drugim centrima to tako događa. Upravo iz tog razloga, što su te uplate kasnile taj manjak da se stalno pokrivao sa tekućim poslovanjem odnosno sa novim uplatama i to tako može ići sve dok se ne provede ili inventura ili da interna kontrola izvrši nadzor. Već nakon ovog događaja oni u Konzumu su to postrožili, interne kontrole da su bile češće, a i oni da su dobili uputu da ujutro svaki dan naprave nadzor financijskog poslovanja odnosno izvršenih uplata. Međutim, kad netko želi da može pokrivati i manjak i u manjem periodu od tih 7 dana, to da je moguće praktički dan za danom tako da se može raspolagati sa npr. današnjim uplatama s obzirom da sve kasni za jedan dan. On da je komunicirao sa okrivljenicom vezano za ovo kašnjenje uplata, da ju je opominjao da je rok predug, ona da je to kao što je rekao pravdala poslom ljeti, a kako su i kolege rekle da je to i kod njih tako da tu nije previše na kraju obraćao pažnju. Još jednom da se s njom čuo kada je dolazila na neki seminar u Sinj vezano za neke nove programe i to da je bilo to.

Na daljnje upite svjedok ĐD je odgovorio da se dnevni utržak u pravilu uplaćivao na više uplatnica, ovaj dućan već i sa dnevnim uplatama i do 300.000,00 kuna i te uplate da su u pravilu bile na više uplatnica, da se ne sjeća da je ikad vidio da je cijeli dnevni utržak bio na jednoj uplatnici, a da se znalo događati i da zaštitari po novce dolaze više puta dnevno. U programu da imaju dugovnu i potražnu stranu, dugovna da je ona roba koja je izdana, a potražna su uplate. Dugovnu stranu da dobiju automatikom, nju knjiži [adresa], a povlači Zagreb i dostavlja njima, a na potražnu stranu da dobiju podatke o uplatama iz banke ili njihovog knjigovodstva. Te dugovne i potražne strane da se vode za svaki dan posebno i da je dan zatvoren kada se dugovna i potražna strana izjednače.

Na daljnje upite svjedok ĐD je odgovorio da prilikom pregleda dokumentacije nije imao podatak o tome koja je djelatnica radila u kojoj smjeni i bila zadužen za uplate, ako je sve štimalo to nije provjeravao, a ako bi bio kakav problem da je imao telefonske brojeve za svaku prodavaonicu gdje bio zvao administraciju u dućanu i oni da bi mu dali te podatke. U [adresa] da je razgovarao s nekim osobama, da se ne sjeća sada točno imena, da je moguće da je bila neka TD i ZD. Okrivljena njemu kao što sam rekao ranije kao razloge kašnjenja je navodila pojačani promet preko ljeta te činjenicu da se roba vozi na udaljena mjesta i na otoke pa da treba vremena dok novci stignu na uplatu, a neke druge posebne razloge mu nije navodila. Da se ne sjeća da bi za određene dane bilo uplaćeno više novaca nego što je to potrebno, nekad da se znalo događati pogrešno knjiženje što bi se ispravio, da se znalo knjižiti na pogrešnu prodavaonicu, međutim da bi bilo nekakvih uplata viška tako nečeg se ne sjeća. Od početka kad je počeo raditi prodavaonicu 412 u [adresa], kad bi zvao administraciju oni da su njemu u startu rekli da vezano za te financijske uplate kontaktira ADR odnosno okrivljenu i da ona ima ovlast vršiti te uplate, a što se kasnije dogodilo to ne zna. On da ne bi imao informaciju da bi neka roba bila izdana, za nju izdan račun, a da još nije naplaćen, to da se vidjelo samo unutar prodavaonice. Do njega da nije dolazila niti specifikacija uplatnice za određeni datum koja bi bila ručno ispunjena.

Na daljnji upit svjedok ĐD odgovorio da su imali podatke i o svim uplatama preko kartica, što kreditnih što deviznih, i ta uplata da bi se odmah po provlačenju kartice vidjela i tu da ne bi bilo nikakvih kašnjenja sa knjiženjem. Ponovio je da su njemu u administraciji odmah u početku rekli da se za sve uplate obraća okrivljenoj i koliko se sad sjeća samo njoj, to misli da mu je rekao voditelj administracije, a koja je to ženska osoba bila da se ne može sjetiti. Kad je rekao da su dobivali podatke o uplatama od banke i računovodstva da je mislio na to da nakon što je uplata provedena u banci, bila vidljiva i u računovodstvu u Konzuma i to da su zapravo bili jedno te isti podaci, samo jedni iz banke, a drugi iz računovodstva. Koliko se sad sjeća kad se sve ovo otkrilo, kad je provedena inventura da misli da je manjak bio oko 300.000,00 kuna i da je period bio srpanj/kolovoz, nije siguran. Osobno da nema saznanja tko bi mogao biti odgovoran za taj manjak, kao što je rekao, da je samo utvrđivao stanje i to iz daljine.

8.2. Prilikom ispitivanja u prethodnom postupku 10. svibnja 2012. svjedok ĐD u svom je iskazu naveo da je do prije dvije godine bio zaposlenik TD Konzum d.d. Zagreb i da je radio kao samostalni uskladitelj prodavaonice Regije jug ili drugim riječima u likvidaturi u Sinju, te da je kao zaposlenik na tom radom mjestu, na temelju knjiženih konto kartica mogao imati uvid u ostvareni dnevni promet TC Velpro 412 u [adresa].

Rok za zatvaranje prometa za određene dane da je iznosio tri dana. Koliko se sjeća sudjelovao je u inventuri u lipnju 2009., i da misli da je bila uredna, da nije bilo nikakvih nedostataka. Također da je sudjelovao u inventuri 28. studenog 2009. kada je utvrđen manjak i upravo prilikom vršenja te inventure da je utvrđeno da je rok zatvaranja prometna više nije tri nego sedam dana.

Kao razlog zbog kojeg je okrivljenica, a ne njezina kolegica ZD sumnjičena za prisvajanje novca, svjedok je naveo da bi oni u službu dobivali od administratora obrazloženje zašto su u određenim danima uplata zatvorene, a zašto u drugim danima nedostaju određene uplate pa da bi uvidom koje je dane tko radio došli do zaključka koja bi to osoba eventualno počinila navedeno kazneno djelo. Osim toga da je na jednoj uplatnici bio krivotvoren potpis ZD jer da je ista rekla da tu uplatnicu nije potpisala, da je prepravljana. Osim toga da je okrivljenica ADR znala pojedine datume prometa zatvarati sa znatnim zakašnjenjem zbog čega da ju je opominjao, a ona da se opravdavala razlozima da bi u ljetnim mjesecima nastajale gužve, a pogotovo što je trgovački centar imao i svoje kupce na području Like i otoka, te zaleđa [adresa]. U odnosu na blagajnicu ZD da, za datume kada je polagala dnevni utržak, rijetko ili skoro nikad nije opominjao jer da ga je upućivala na ADR.

9. Svjedokinja FD ispitana na raspravi od 04. ožujka 2020. je navela da što se tiče kritičnog događaja vezano za ADR napominjem da se sjeća te gospođe na način da zna da je radila u Velpro, ali da se doista ne može sjetiti da li je bila član komisije te konkretne inventure koja se odnosila na manjak gotovine vezano za rad okrivljenice jer da je godišnje znalo biti i do 6 inventura, a s obzirom na protek vremena, da se ne sjeća, kako je to već navela, niti da bi sudjelovala u konkretnoj inventuri niti te konkretne inventure.

9.1. Na upite svjedokinja FD je odgovorila da je u Konzumu radila 15 godina, više da ne radi, a 2009. da je radila na radnom mjestu zamjenika voditelja Superkonzuma. Opis poslova koje je obavljala da je širokog spektra odnosno nabava, naručivanje robe, ali da je u sklopu svojih poslova bila i član komisije koja je sudjelovala u godišnjim inventurama i za Velpro i za Konzum, nekada u svojstvu predsjednika komisije, a nekad člana komisije. Ime BD da joj je poznato, da zna da je radio u Velpro u Šibeniku, kao i ND, ali da se ne sjeća da bi sa istima radila na inventurama kao članovima komisije. Kada bi kao član navedene komisije sudjelovala u inventuri blagajne navedena inventura da se obavljala tako da se sav novac zatečen u sefu brojao te bi se utvrdilo zatečeno stanje gotovine. Oni da nisu izrađivali nikakve tablice u Excelu samo da su vršili popis novca koji se u trenutku inventure nalazio u sefu, pri čemu da je bio prisutan voditelj centra odnosno osoba koja je bila odgovorna za taj sef odnosno novac. Što se tiče usklađenja inventure isto da se radilo samo za robu, nikad za novac, u biti tu da se samo radilo o ispravku obavljene inventure robe u slučaju da se dogodila nekakva greška.

10. Svjedok ND ispitan na istoj raspravi u svom je iskazu naveo da je zaposlenik Velpro Šibenik te da je to bio i u kritičnom periodu jer da tamo radi već 17 godina. U kritičnom periodu da je bio jedan od članova komisije zadužen za komisije u Velprou ali da je njegov posao kao člana bio da radi na inventuri robe, nikada novca. Što se tiče okrivljenice gospođe ADR, nju da je vidio jednom ili dva puta u životu te da mu nije ništa poznato u vezi ovog slučaja.

10.1. Na upite je svjedok ND odgovorio da je kao član komisije za inventure u Velpro u [adresa] sudjelovao koliko se sjeća 4, 5 puta te da se sjeća SD jer da je isti kao član komisije zajedno s njim sudjelovao na tim inventurama u [adresa] u [adresa], a sa gospođom FD da je bio zajedno u komisiji jednom ili dva puta te u oba puta da je ista bila predsjednica komisije. On da ne zna da li je kritične prigode kada je sudjelovao u inventuri u Velpro Zadar kao član komisije manjkalo robe jer da je njihovo zaduženje bilo da izvrše popis robe dakle vrstu i količinu i onda da se to slalo u Zagreb gdje se u centrali vršila kontrola odnosno utvrđivalo da li postoji kakav manjak, dakle, da nije niti utvrđivao postojanje manjka, a niti sudjelovao u kasnijem postupku ukoliko bi se isti provodio uz eventualno utvrđeni manjak. Kada se obavljala inventura da su trebali biti prisutni svi zaposlenici pa da je zato i gospođu ADR vidio jednom ili dva puta, baš prilikom obavljana inventuri kada je došao u [adresa]. Da ne zna da li se voditelju Centra nakon obavljene inventure davala dokumentacija vezano za utvrđeno stanje.

11. Nadalje je vještakinja Majda Korljan ispitana na raspravi 03. svibnja 2017. navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, a u kojem je navela da je TD Konzum d.d. [adresa], gotovinsku prodaju trgovačke robe evidentiralo putem registar blagajne, a evidentirani promet se automatskim putem evidentirao u knjigovodstvu društva koje je knjižilo zaduženje ostvarenog gotovinskog prometa. U registratorima koji su sastavni dio spisa da su priloženi zbirni pregledi ostvarenih dnevnih prometa kod prodaje putem registar blagajne (gotovinska prodaja). Zbirni pregled da sadrži podatke o broju otpremnica, datumu prodaje, nabavnoj vrijednosti prodane robe, prodajnoj vrijednosti prodane robe i broju izdanih računa kupcima, ali ne sadrži podatak koja je blagajnica (ime blagajnice) izdala otpremnicu ili račun, a također da nema međuzbroj smjena iz kojeg bi se točno moglo utvrditi koja je blagajnica po danu i do kojeg sata i u kojem ukupnom iznosu evidentirala gotovinski promet.

Analizirajući cjelokupnu dokumentaciju, način evidentiranja ostvarenog gotovinskog prometa, način naplate prodane robe kupcima, vještakinja je mišljenja da postoje manjkavosti u pogledu načina evidentiranja gotovinskog prometa odnosno da se neispravno obavljao način evidentiranja ostvarenog dnevnog prometa na blagajni TD Konzum d.d. – Velpro [adresa] u [adresa] i to u slučajevima kada je roba vožena kupcima na teren i na terenu se izvršavalo plaćanje gotovinom i to izravnom predajom novca (kupac izravno predaje gotovinu vozaču koji je dostavio kupcu robu).

Naime, da je jedno od osnovnih načela knjigovodstva da se knjigovodstvena isprava sastavlja u trenutku nastanka poslovnog događaja.

Dakle, ako je otpremnica izdana i roba isporučena kupcima na terenu, a još nije naplaćena roba, u tom slučaju da se ne bi smjelo evidentirati kroz registar blagajnu i zbrajati kao ostvaren dnevni utržak, već da se uz robu koja se otprema kupcu na teren prilaže otpremnica iz koje je evidentna vrsta, količina, datum otpreme robe, ime osobe koja je dostavila robu, ime osobe i potpis osobe koja je zaprimila robu, zatim da se u trenutku plaćanja izdaje blagajnička uplatnica na kojoj je naznačen iznos plaćenog novca, datum izvršenog plaćanja, ime osobe i potpis tko je zaprimio novac i ime osobe i potpis osobe koja je izvršila plaćanje (kupac). U trenutku kada je osoba (vjerojatno vozač) zaprimljeni novac od kupca sa terena predala na blagajnu društva u tom trenutku da se može izdati gotovinski račun za prodanu robu.

Iz načina evidentiranja gotovine na blagajni da proizlazi da je sav evidentirani promet po danu i naplaćen u cijelosti, dakle da su kupci odmah na blagajni plaćali gotovinom. Međutim, iz iskaza svjedoka i načina evidentiranja gotovine da proizlazi upravo suprotno, sav evidentirani dnevni promet da nije značio da je naplaćen upravo za onaj dio robe koji se vozio na teren.

Upravo zbog pogrešnog evidentiranja koje se vodilo putem navedene registar blagajne nije moguće utvrditi koja je blagajnica ostvarila koji iznos dnevnog prometa, koliko je naplatila gotovine tog dana, koliko se evidentirane prodaje odnosi na robu koja je otpremljena na teren i kad je ta roba na terenu naplaćena, a gotovina predana blagajnici.

Gotov novac na žiro račun da nisu polagale blagajnice već da su novac u vrećicama sa popunjenom uplatnicom predavali zaštitaru koji je nosio na FINU, a zaštitar da bi pri tome ostavljao potvrdu na kojoj bi bio upisan broj vrećice, što da je bio dokaz da je novac zaista i predan.

Vještakinja je prema provedenim knjiženjima knjigovodstva TD Konzum izradila tablicu br. 1. u kojoj je dala pregled dnevnog utrška od prodaje putem registar blagajne te je po danima dat pregled proknjiženih uplata gotovog novca na žiro račun iz kojih je vidljiv datum uplate, iznos i dan utrška na koji se uplata odnosi, a izradila je i tablicu br. 2. koja čiji zbirnu rekapitulaciju ostvarenog gotovinskog prometa putem registar blagajne i izvršenih uplata iz kojih je razvidno da je iznos položene gotovine od ostvarenog dnevnog utrška na žiro račun društva uredno izvršavano sve do mjeseca rujna 2009. Značajni manjak gotovine prema knjigovodstvenim podacima društva da je nastao za razdoblje od 17. rujna 2009. do 24. rujna 2009.

Naime, prema podacima iz dokumentacije proizlazi da je provedenom inventurom u mjesecu lipnju 2009. stanje nađeno uredno, a iz navedene tablice koja je izrađena tek nakon mjeseca rujna 2009. proizlazi manjak do mjeseca lipnja u ukupnom iznosu od 245.658,00 kn i to za mjesec prosinac manjak od 13.100,00 kn, za siječanj 2009. manjak od 22.867,00 kn, za veljaču 2009. manjak od 23.035,00 kn, za ožujak 2009. manjak od 19.785,20 kn, za travanj 2009. višak od 35.597,50 kn, za svibanj 2009. manjak od 113.460,00 kn i za lipanj 2009. manjak od 89.009,00 kn.

Kako se uplata gotovog novaca na žiro račun TD Konzum obavljala na način da je zaštitar novac u vrećicama sa popunjenom uplatnicom nosio u poslovnicu FINE, a iz raspoloživih uplatnica (nedostaju uplatnice za mjesec veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2009.) proizlazi da su popunjavane ručno, na njima da je naznačen iznos uplaćene gotovine, a u rubriku poziv na broj da je naznačen poziv na broj 175- 4120 – datum na koji se dan dnevnog utrška polog gotovine odnosi, datum podnošenja, ovjera uplatnice pečatom FINE i paraf osobe koja je zaprimila uplatnicu, a budući da se radi o gotovinskoj uplati na žiro račun društva, na istoj da nije potreban potpis osobe koja je sastavila uplatnicu, pa stoga da se na niti jednoj uplatnici ne nalazi potpis blagajnice.

Prema rekapitulaciji gotovinskog prometa i iznosima evidentiranih uplata kojeg je vještak izradio u tablici br. 2. da je razvidno da iznos položene gotovine od ostvarenog dnevnog utrška na žiro račun društva uredno izvršavano sve do mjeseca rujna 2009. Značajni manjak gotovine prema knjigovodstvenim podacima društva da je nastao za razdoblje od 17. rujna 2009. do 24. rujna 2009. (prikaz evidentiranih uplata u tablici br. 1).

Iz evidentiranih uplata da je razvidno kao je blagajnica koja je ispunjavala uplatnice očito izgubila orijentir za koje se dane utrška uplata odnosi npr. dana 14. rujna 2009. uplaćeno je više 34.674,03 kn dok je dana 15. rujna 2009. uplaćeno manje 6.937,91 kn, a dana 16. rujna 2009. uplaćeno je manje 33.967,00 kn, a osim toga da je za ostvareni utržak 15. rujna 2009. da su izvršene tri uplate 25. rujna 2009. pa se očito radi o gotovini u ostvarenom prometu gdje je manjak evidentiran. S obzirom na niz nepravilnosti u pogledu vođenja gotovinske prodaje, da ne može utvrditi koja je od blagajnica odgovorna za nastali manjak pologa gotovine, koji je prema podacima kojima raspolaže nastao u mjesecu rujnu 2009. u ukupnom iznosu od 266.762,52 kn.

11.1. Na upit je vještakinja Majda Korljan odgovorila da prilikom izrade nalaza i mišljenja kod sebe nije imala specifikaciju novca za pojedine dane, da je imala Z isječke što su bili zaključci registar blagajne i dio uplatnica koje je navela u tablici u nalazu i mišljenju, te da se sjeća da je u dokumentaciji koja joj je dostavljena na vještačenje postojala jedna bilježnica u kojem su rukom pisane uplate za pojedine dane, da nju nije uzimala u obzir jer da za nju to ne predstavlja knjigovodstveni dokaz. U tablici broj 1 da je navela koliki su bili gotovinski prometi po danima i kad su bili uplaćeni iznosi za određene dane, tako npr. u točki broj 1 se vidi da je gotovinski promet 145.442,59 kuna, da je ukupna uplata bila 145.543,00 kune i točno u koje datume su bile uplate za taj dan 22.12., a radilo se o uplatama 23., 24., i 27. prosinca. To da su bile posebno označene uplatnice na kojoj bi bio točno označeni poziv na broj za dan za koji se ta uplata vrši. Da je moguće da se sa kasnijim prometom zatvarao manjak od prijašnjih dana pa da se u konačnici da manjak postoji ne bi vidjelo sve dok se ne bi prekinuo priliv novčanih sredstava. Ona da je znala naći u uplatama i viškove i manjkove pa tako je npr. u tablici redni broj 144 evidentiran višak od 23.407,39 kuna. Istaknula je kako je općenito ovo sve vođeno manjkavo, oni da su znali npr. na registar blagajni izdati račun iako roba nije plaćena, to da nije u skladu s pravilima jer se radi o gotovinskoj blagajni i račun ne smije biti izdan dok novci nisu predani. U tom slučaju da bi za taj dan bio utvrđen manjak, a kad bi u konačnici roba bila plaćena to da bi se iskazivalo kao višak. Nije imala neke posebne uplatnice koje bi bile ispunjene posebno za one uplate koje bi kasnile odnosno došle drugi dan odnosno kad je roba izdana, a kako da je to u svom iskazu navela MD. Kako bi utvrdila da li je u inkriminiranom razdoblju bila izdana kakva roba koja nikada nije plaćena, da bi joj trebali izlazni računi za to razdoblje, otpremnice ako postoje i kopije uplatnica. I to za razdoblje do kraja poslovne godine.

11.2. Nadalje je u dopuni svog nalaza i mišljenja od 05. siječnja 2021., vještakinja Majda Korljan navela da je u svom nalazu i mišljenju od 14. listopada 2021. naznačeno da je Excel tablica neispravno vođena te da utvrđeni manjkovi nisu točni jer da prema blagajničkim uplatnicama na kojima je naznačen poziv na broj znači datum na koji se promet gotovine odnosi, ne odgovara podacima u Excel tablici temeljem koje se utvrđuju manjkovi gotovine.

Excel tablica da je rađena na način da su se podaci u stupcu "tražilo" upisivali iznosi prema primljenoj gotovini kupca što je neispravna evidencija, pa stoga i dolazi do izračuna manjkova i viškova koji ne mogu odgovarati stvarno evidentiranom gotovinskom prometu na registar blagajni.

Pregledom izvršenih uplata za žiro račun TD Konzum, a koje uplate su prikazane u Tablici 1. u stupcu 5 "Iznos uplate" i uplata koje su naznačene u Excel tablici u stupcu 3 "Poslano" da je utvrdila da sve uplate koje su naznačene u Excel tablici u stupcu 3. "Poslano" da su proknjižene u tablici br. 1. stupcu 5. "Iznos uplate".

Prema rekapitulaciji ostvarenog gotovinskog prometa i izvršenih uplata prikazanih u tabelarnom pregledu na str. 26. nalaza i mišljenja od 14. listopada 2012 za razdoblje od 22. prosinca 2008. do kolovoza 2009. da nisu utvrđeni manjkovi položenog gotovog novca u odnosu na ostvareni promet, već da je utvrđen manjak uplaćenog gotovog novca za mjesec rujan 2009., i to dane 17. rujna 2009. do 24. rujna 2009.

Pregledom tzv. interne bilježnice (bilježnica koju su vodile blagajnice sa podacima o iznosu prometa za pojedini dan kako bi se kontroliralo da li je tamo prikazan promet za određeni dan u skladu s ispunjenim uplatnicama koje su predane FINI) te usporedbom evidentiranog prometa da je utvrđeno da gotovinski promet zaključen putem registar blagajne i evidentiran u knjigovodstvu društvu odgovara naznačenom prometu u internim bilježnicama.

Iz evidentiranih iznosa gotovine u internoj bilježnici naznačenih da su poslane i stvarno ostvarenog gotovinskog prometa proizlazi da postoji manjak gotovine poslane i to za razdoblje od 17. rujna 2009. do 24. rujna 2009.

Naime, da li je u ovom slučaju pogrešno evidentirana izdana roba putem registar blagajne, da li je roba isporučena kupcima, a novac nije primljen od kupaca da nije moguće utvrditi jer prema podacima iz interne bilježnice proizlazi da gotovina nije ni poslana u odnosu na sav evidentiran gotovinski promet, pa stoga da razlika gotovine koja se tretira kao utvrđeni manjak za razdoblje od 17. rujna 2009. do 24. rujna 2009. nije mogla biti položena na žiro račun TD Konzum.

11.3. Na upit je vještakinja odgovorila da nije u mogućnosti na temelju dokumentacije koja joj je bila dostavljena utvrđivati tko bi eventualno bio odgovoran za manjak koji je nastao. Jedino da može reći da je inače do sada bila praksa, a sada da je zakonska obveza u ovakvim velikim sustavima, kad blagajnica završi svoju smjenu, napravi obračun i isprinta Z isječak na kojem se točno vidi koliko je prometa bilo u njenoj smjeni i blagajna se zatvara s tim vremena i ponovno otvara za novu blagajnu. Sada da je obveza i da svaka blagajnica ima svoju šifru i da se točno zna što je odradila koja blagajnica. Međutim, u ovom konkretnom slučaju u toj prodavaonici u Konzuma da se tada nije tako radilo. Kao vještak da je jedino utvrdila da prema Z isječcima i prometu koji je tu evidentiran nisu uplaćena sva novčana sredstva, a gdje su ona završila i zašto nisu uplaćena da to ne može reći. Osim toga da ne može reći da li je imala kompletnu dokumentaciju odnosno da li postoji nešto što njoj nije dostavljeno. U nalazu i mišljenju da je navela koju je dokumentaciju imala i temeljem koje je radila nalaz i mišljenje a istaknula je da je imala uplatnice koje su se poklapale sa uplatama knjiženim u računovodstvu Konzuma, međutim da sada ne može reći da li je prilikom nalaza i mišljenja imala kopije ili prave uplatnice, a u nalazu i mišljenju da su naravno kopije jer da je imala originale da bi ih kopirala i dostavila uz nalaz i mišljenje.

11.4. Nadalje se vještakinja Korljan pisanim putem očitovala na primjedbe zastupnice optužbe vezano za dopunu nalaza i mišljenja i to u dijelu da ista nije raspolagala s kompletnom dokumentacijom koja je zatražena i to s originalnim uplatnicama koje nisu pronađene u računovodstvu oštećenika jer su nestale, te da joj nisu dostavljeni izlazni računi koje je tražila, a vještakinja da polazi od pogrešnog stajališta da je sva knjigovodstvena dokumentacija sačinjena u ime oštećenika vjerodostojna, pa da je tako uplatnica za FINU kojom se polaže zbirni utržak prometa za više dana, obzirom da je sporne uplatnice po kojima postoji manjak izrađivala okrivljenica u obliku virmana s neistinitim podacima na način da je prikazala i izvršila uplatu manju od stvarno ostvarenog prometa i zbog toga da se podaci ne podudaraju s onima u internoj bilježnici….Pa je tako vještakinja navela da je u svom nalazu i mišljenju od 14. listopada 2012. detaljno obrazložila uplatnice koje su ručno ispunjene (str. 6. nalaza) te naznačila da na uplatnici nema naznačenog imena, a ni potpisa osobe koja je sačinila uplatnicu jer kod gotovinskih uplata da takav podatak nije potreban. Osim toga da se kopije uplatnica temeljem kojih je izradila Nalaz i mišljenje nalaze u 6 registratora koji su bili sastavni dio spisa je prema nalogu Istražnog suca Županijskog suda u Zadru određeno vještačenje na temelju dokumentacije u spisu koje je tužitelj priložio u 6 registratora. Originalne uplatnice oštećenik da nije mogao ni imati jer se uplata gotovog novac na račun poduzetnika u poslovnoj banci obavlja putem popunjavanja obrasca HUB 1 (uplatnica), koji se sastoji iz originala i kopije te je komplet od dva lista. Original obrasca HUB 1 (uplatnica) da zadržava FINA, a kopija uplatnice ovjerena pečatom FINE da ostaje poduzetniku, u ovom slučaju oštećeniku, temeljem koje da se obavlja knjiženje u knjigovodstvenoj evidenciji oštećenika.

Upravo kopije obrasca HUB-1 – kopije uplatnica ovjerene pečatom FINE iz kojih je vidljivo koliki iznos gotovine je uplaćen na račun poduzetnika, datum uplate, da su se nalazile u registratorima koji su bili sastavi dio spisa, a koja dokumentacija da je pribavljena od oštećenika.

11.5. Osim toga, stalnoj sudskoj vještakinji Majdi Korljan naložena dopuna knjigovodstveno-financijskog vještačenja, koju je 4. ožujka 2025. dostavila ovom sudu, a u kojoj dopuni nalaza i mišljenja je navela da se prema nalozima za plaćanje o izvršenom pologu gotovine (uplata utrška) uplata obavljala na žiro račun br. 2481000-1120017849. Prema podacima iz jedinstvenog registra računa – transakcijski račun poslovnih subjekta dostavljenog od FINE (l.s. 524-525) da je utvrđeno da je transakcijski račun br. [broj bankovnog računa] bio otvoren u Agram banka d.d. u razdoblju od 14. veljače 2002. do 8. rujna 2021. Detaljan prikaz uplata da je dat uz Nalaz i mišljenje od 14. listopada 2012. i to u tabelarnom pregledu Prilog 1, te da prema prikazanim podacima u tabelarnom pregledu Prilog 1 je utvrđeno vrijeme izostanka uplata kako slijedi: za ostvareni promet 18. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 10.413,12 kn, za ostvareni promet 19. rujna 2009. utvrđena je manja uplata u iznosu od 57.148,09 kn, za ostvareni promet 21. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 47.534,32 kn, za ostvareni promet 22. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 57.359,65 kn, za ostvareni promet 23. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 51.148,92 kn, a za ostvareni promet 24 rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 43.158,42 kn. Dakle, utvrđene manje uplate u ukupnom iznosu od 266.762,52 kn (protuvrijednosti 35.405,47 eura) da se odnose na dio prometa za koje je trebalo izvršiti polog gotovine od 18. rujna 2009. do 24. rujna 2009.

12. Iz isprave o zapljeni po pristanku dužnika od 07. listopada 2009., ovjerene kod javnog bilježnika istog dana (l.s. 66), proizlazi da je okrivljenica ADR kao dužnik **.**.2009. izdala TD Konzum d.d. kao vjerovniku, Ispravu o zapljeni po njezinom pristanku i to iznosa od 140.000,00 kn (protuvrijednosti 18.581,19 eura) na način da joj se do isplate tog iznosa zapljeni 1/3 plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja.

13. Iz organizacije centra Velpro Zadar (l.s. 297-299), proizlazi da su kao kontrolori kupaca gotovinske blagajne navedene ED, ADR i ZD.

14. Nadalje, iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (l.s. 335-338), proizlazi da je okrivljenici ADR dana 20. listopada 2009. poslodavac TD Konzum d.d. otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu blagajnika zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa - raspolaganje novčanim sredstvima i da je protupravno prisvojila utržak veleprodajnog centra P- 412 u iznosu od 140,000,00 kn (protuvrijednosti 18.581,19 eura)

15. Slijedom izloženog, a nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, te uspoređujući iste dokaze s obranom okrivljenice, ovaj je Sud je našao dokazanim da je okrivljenica svojim postupanjem ostvarila subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela za koja se tereti.

16. U postupku nije sporno da je okrivljenica u kritičnom periodu bila zaposlena u TD Konzum d.d., u Veleprodajnom centru P-412 na radnom mjestu blagajnice na gotovinskoj blagajni.

17. Međutim, sporna je činjenica da je li okrivljenica u više navrata obavljajući navedeni posao od primljenog dnevnog utrška novca dnevno uzimala pojedine iznose, i to prikrivala na način da je pripremljene specifikacije gotovine i uplatnice za FINA-u koje je izradila kolegica iz prve smjene uzimala iz upakirane plastične vrećice te ih rasparala, a potom na vlastitom bloku izradila nove virmane sa neistinitim podacima o iznosima uplate pologa umanjenim od onih zaista ostvarenih utrškom zabilježenim u računalnom sustavu za razliku koju je uzimala sebi, koje je potpisivala i ovjeravala kao isprave te na kraju smjene predavala u vrećici za FINA- u koju su odnosili zaštitari, a po vraćanju tako ovjerenih uplatnica koje se čuvaju u sefu, da ih je neovlašteno izradila i odnijela na nepoznato mjesto, i na taj način da se na štetu navedenog poslodavca okoristila za navedeni iznos.

18. Iako se okrivljenica tijekom ovog kaznenog postupka branila šutnjom, temeljem dokaza izvedenih u ovom postupku je nesporno utvrđeno da se okrivljenica na gore opisani način okoristila za iznos od 140.000,00 kn protuvrijednosti 18.581,19 eura.

19. Naime, iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (l.s. 335-338), proizlazi da je okrivljenici ADR dana 20. listopada 2009. poslodavac TD Konzum d.d. otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu blagajnika zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa - raspolaganje novčanim sredstvima zbog protupravnog prisvaja utrška veleprodajnog centra P- 412 u iznosu od 140,000,00 kn protuvrijednosti 18.581,19 eura, dok iz Isprave o zapljeni po pristanku dužnika od 07. listopada 2009., ovjerene kod javnog bilježnika istog dana (l.s. 66), proizlazi da je okrivljenica ADR kao dužnik **.**.2009. izdala TD Konzum d.d. kao vjerovniku, Ispravu o zapljeni po njezinom pristanku i to iznosa od 140.000,00 kn na način da joj se do isplate tog iznosa zapljeni 1/3 plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja

20. Osim toga, ispitani svjedoci ŠD, ĐD, ZD, TD i MD su sukladno i detaljno opisali način plaćanja robe na gotovinskoj blagajni, dok je svjedok ŠD naveo i da mu je okrivljenica priznala da je iz gotovinske blagajne uzela iznos od 140.000,00 kn, nakon čega da su, uz njezin pristanak otišli kod javnog bilježnika i ovjerili ovršnu ispravu na tih 140.000,00 kuna (protuvrijednosti 18.581,19 eura).

21. Tako su navedeni svjedoci opisali način na koji je okrivljenica iz gotovinske blagajne uzela taj iznos, dakle da je radeći u drugoj smjeni od 08,30 do 16,00 sati, te koristeći trenutnu odsutnost kolegica iz kancelarije, od primljenog dnevnog utrška novca dnevno uzimala pojedine iznose, a onda to prikrivala na način da je pripremljene specifikacije gotovine i uplatnice za FINA-u koje je u prvoj smjeni izradila uglavnom kolegica ZD uzimala iz upakirane plastične vrećice te ih rasparala, a potom na vlastitom bloku izradila nove virmane sa neistinitim podacima o iznosima uplate pologa umanjenim od onih zaista ostvarenih utrškom zabilježenim u računalnom sustavu za razliku koju je uzimala sebi, a koje je potpisivala i ovjeravala kao ispravne te na kraju smjene predavala u vrećici za FINA-u koju su odnosili zaštitari, nakon čega, kada bi se iz FINA-e vratile tako ovjerene uplatnice koje se čuvaju u sefu, iste neovlašteno izradila i odnijela na nepoznato mjesto.

22. Ovakve iskaze svjedoka ŠD, ĐD, ZD, TD i MD sud je uvažio cijeneći ih istinitima, zbog njihove logičnosti i životnosti, pri tome posebno cijeneći ne samo da su međusobno sukladni već da su sukladni i naprijed navedenim Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu te Ispravi o zapljeni po pristanku dužnika od 07. listopada 2009. Osim toga, sud je istinitim cijenio i iskaze svjedoka FD i ND, ali kako nemaju konkretnih saznanja o kritičnom događaju to temeljem njihovih iskaza sud nije mogao utvrđivati bitne činjenice u ovom kaznenom postupku.

23. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan, koji je ovaj sud u potpunosti prihvatio kao stručan i objektivan jer je vještakinja nalaz temeljila na pribavljenoj dokumentaciji u spisu, proizlazi da se putem navedene registar blagajne vodilo pogrešno evidentiranja zbog čega nije moguće utvrditi koja je blagajnica ostvarila koji iznos dnevnog prometa, koliko je naplatila gotovine tog dana, koliko se evidentirane prodaje odnosi na robu koja je otpremljena na teren i kad je ta roba na terenu naplaćena, a gotovina predana blagajnici, dok je u dopuni svog nalaza i mišljenja vještakinja dodala da je manjak uplaćenog gotovog novca utvrđen za mjesec rujan 2009., te da je iz detaljnog prikaz uplata iz Nalaza i mišljenja od 14. listopada 2012. i to u tabelarnog pregleda Prilog 1, utvrđeno vrijeme izostanka uplata za ostvareni promet od 18. rujna 2009. do 24. rujna 2009 i to na način da je za ostvareni promet 18. rujna 2009. utvrđena manja uplata u iznosu od 10.413,12 kn, za ostvareni promet 19. rujna 2009. utvrđena je manja uplata u iznosu od 57.148,09 kn, za ostvareni promet 21. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 47.534,32 kn, za ostvareni promet 22. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 57.359,65 kn, za ostvareni promet 23. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 51.148,92 kn, a za ostvareni promet 24 rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 43.158,42 kn, dakle da su utvrđene manje uplate u ukupnom iznosu od 266.762,52 kn i da se odnose na dio prometa za koje je trebalo izvršiti polog gotovine od 18. rujna 2009. do 24. rujna 2009. Međutim, vještakinja je u svom nalazu i mišljenju također istaknula da iz načina evidentiranja gotovine na blagajni proizlazi da je sav evidentirani promet po danu i naplaćen u cijelosti, dakle da su kupci odmah na blagajni plaćali gotovinom, ali da iz iskaza svjedoka i načina evidentiranja gotovine proizlazi upravo suprotno, dakle da sav evidentirani dnevni promet nije značio da je naplaćen upravo za onaj dio robe koji se vozio na teren, pa bi u tom slučaju za taj dan bio utvrđen manjak, a kad bi u konačnici roba bila plaćena to da bi se iskazivalo kao višak, dakle ovo sve da je vođeno manjkavo, da su znali npr. na registar blagajni izdati račun iako roba nije plaćena, a što da nije u skladu s pravilima jer se radi o gotovinskoj blagajni i račun ne smije biti izdan dok novci nisu predani. Osim toga, da upravo zbog pogrešnog evidentiranja koje se vodilo putem navedene registar blagajne nije moguće utvrditi koja je blagajnica ostvarila koji iznos dnevnog prometa, koliko je naplatila gotovine tog dana, koliko se evidentirane prodaje odnosi na robu koja je otpremljena na teren i kad je ta roba na terenu naplaćena, a gotovina predana blagajnici.

24. Slijedom navedenog, dakle temeljem iskaza gore navedenih svjedoka koji su sukladno i detaljno opisali način poslovanja na gotovinskoj blagajni i načina na koji je okrivljenica uzimala novac iz blagajne, posebno iskaza svjedoka ŠD da mu je okrivljenica priznala da je iz gotovinske blagajne uzela iznos od 140.000,00 kn (protuvrijednosti 18.581,19 eura), o čemu su kod javnog bilježnika ovjerili ovršnu ispravu na iznos od 140.000,00 kuna (protuvrijednosti 18.581,19 eura), koji je potkrepljen navedenom ovjerenom izjavom, te Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz koje proizlazi da je okrivljenici ADR dana 20. listopada 2009. poslodavac TD Konzum d.d. otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu blagajnika zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa - raspolaganje novčanim sredstvima i da je protupravno prisvojila utržak veleprodajnog centra P-412 u iznosu od 140,000,00 kn (protuvrijednosti 18.581,19 eura) kao i nalaza i mišljenja vještakinje Korljan u kojem je utvrdila da je doista na opisani način novac uziman iz blagajne, sud je utvrdio da je okrivljenica doista počinila predmetna kaznena djela dakle pronevjerila novčana sredstva oštećenika, te isto prikrivala na način da je krivotvorila službene isprave tako da je pripremljene specifikacije gotovine i uplatnice za FINA-u koje je izradila kolegica iz prve smjene uzimala iz upakirane plastične vrećice te ih rasparala, a potom na vlastitom bloku izradila nove virmane sa neistinitim podacima o iznosima uplate pologa umanjenim od onih zaista ostvarenih utrškom zabilježenim u računalnom sustavu za razliku koju je uzimala sebi, koje da je potpisivala i ovjeravala kao ispravne te na kraju smjene predavala u vrećici za FINA-u koju su odnosili zaštitari, a po vraćanju tako ovjerenih uplatnica koje se čuvaju u sefu, iste neovlašteno izvadila i odnijela na nepoznato mjesto.

25. Međutim, ovaj sud temeljem naprijed navedenih dokaza u ovom kaznenom postupku nije našao dokazanim da bi se, vezano za kazneno djelo pronevjere, radilo o novčanim sredstva oštećenika u iznosu od sveukupno 266.762,52 kn (protuvrijednosti 35.405,47 eura) kako se to u optužnici tereti okrivljenica, a koji je manjak novčanih sredstava oštećenika u svom nalazu i mišljenju doista i utvrdila vještakinja Korljan na način da je navela da je za ostvareni gotovinski promet 18. rujna 2009. utvrđena manja uplata u iznosu od 10.413,12 kn, 19. rujna 2009. utvrđena je manja uplata u iznosu od 57.148,09 kn, 21. rujna 2009. utvrđena manja uplata u iznosu od 47.534,32 kn, za ostvareni promet 22. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 57.359,65 kn, za ostvareni promet 23. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 51.148,92 kn, a za ostvareni promet 24. rujna 2009. da je utvrđena manja uplata u iznosu od 43.158,42 kn, dakle da je utvrđena manja uplata u ukupnom iznosu od 266.762,52 kn (protuvrijednosti 35.405,47 eura). Naime, iako je vještakinja utvrdila manjak novčanih sredstava oštećenika u naprijed navedenom iznosu, u svom nalazu i mišljenju nije navela da bi upravo ukupan iznos manjka nastao protupravnim radnjama okrivljenice, već je naprotiv navela da je sve vođeno manjkavo, da su znali npr. na registar blagajni izdati račun iako roba nije plaćena, a što da nije u skladu s pravilima jer se radi o gotovinskoj blagajni i račun ne smije biti izdan dok novci nisu predani, kao i da zbog pogrešnog evidentiranja koje se vodilo putem navedene registar blagajne nije moguće utvrditi koja je blagajnica ostvarila koji iznos dnevnog prometa. Stoga je sud utvrdio, a budući je iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je okrivljenica svakako pronevjerila iznos od 140.000,00 kn protuvrijednosti 18.581,19 eura, ali ne i iznos ukupno utvrđen provedenim vještačenjem od 266.762,52 kn (protuvrijednosti 35.405,47 eura), jer iz provedenog vještačenja niti ne proizlazi da bi se točno utvrđeni manjak novca odnosio isključivo na protupravne radnje okrivljenice, već da se kod oštećenog trgovačkog društva vršilo pogrešno evidentiranje putem navedene registar blagajne zbog čega nije moguće utvrditi koja je blagajnica ostvarila koji iznos dnevnog prometa, koliko je naplatila gotovine tog dana, koliko se evidentirane prodaje odnosi na robu koja je otpremljena na teren i kad je ta roba na terenu naplaćena, a gotovina predana blagajnici gotovinskog plaćanja kod oštećenika, odnosno da se sve skupa vodilo manjkavo, zbog čega je sud utvrdio da je okrivljenica u kritičnom periodu protupravno prisvojila novac oštećenika koji joj je bio povjeren u radu u neutvrđenom iznosu, svakako većem od 140.000,00 kn protuvrijednosti 18.581,19 eura.

26. Sukladno navedenom, sud nalazi utvrđenim kako je okrivljenica ADR počinila kazneno djelo pronevjere, na način da je protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu odnosno novac u neutvrđenom iznosu, svakako većem od 140.000,00 kn protuvrijednosti 18.581,19 eura, a kako je vrijednost stvari velika, odnosno veća od 60.000,00 kuna, protuvrijednost 7.963,37 eura, to je okrivljenica opisanim postupanjem počinila kazneno djelo iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11. vezi čl. 52. KZ/11.

27. Također je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenica počinila kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11. u vezi čl. 52. KZ/11, kako je to naprijed obrazloženo, dakle pripremljene specifikacije gotovine i uplatnice za FINA-u koje je izradila kolegica iz prve smjene uzimala iz upakirane plastične vrećice te ih rasparala, a potom na vlastitom bloku izradila nove virmane sa neistinitim podacima o iznosima uplate pologa umanjenim od onih zaista ostvarenih utrškom zabilježenim u računalnom sustavu za razliku koju je uzimala sebi, koje da je potpisivala i ovjeravala kao ispravne te na kraju smjene predavala u vrećici za FINA-u koju su odnosili zaštitari, a po vraćanju tako ovjerenih uplatnica koje se čuvaju u sefu, iste neovlašteno izvadila i odnijela na nepoznato mjesto, a sve u cilju prikrivanja pronevjere novčanih sredstava oštećenika, pri čemu je za napomenuti je da se specifikacija gotovine smatra poslovnom ispravom obzirom da se radi o dokumentu koji prikazuje točan pregled novčanih apoena, ukupni iznos gotovine, te se koristi prilikom uplata, isplata, predaje ili prijema gotovine, primjerice kad se dnevni utržak predaje u blagajnu ili banci, osim toga nastaje u poslovnom procesu ( rukovanje gotovinom) te služi kao dokaz o stvarnoj količini novca koja je predana ili zaprimljena, sadrži bitne podatke i to datum, iznos, potpis osobe koja je sastavila i predala, isplatila novac, te može biti prilog blagajničkom izvještaju ili temelj za knjiženje u poslovnim knjigama, dakle specifikacija gotovine je poslovna isprava jer dokumentira i dokazuje stvarni poslovni događaj koji se odnosi na promet gotovine.

28. U konkretnom slučaju radi se o produljenim kaznenim djelima pronevjere i krivotvorenja službenih isprava budući je okrivljenica u periodu od 18. rujna 2009. do 24. rujna 2009. s namjerom počinila više istih ili istovrsnih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu, konkretno u navedenom je periodu svakodnevno protupravno prisvajala dio utrška novca u vlasništvu oštećenika, a koji je je bio povjerene na rad, te u cijelu prikrivanja istog krivotvorila službene isprave na naprijed opisani način.

29. S obzirom na stupanje na snagu novog Kaznenog zakona 01. siječnja 2013. godine i sukladno čl. 3. istog zakona sud je utvrđivao pravni kontinuitet između kaznenih djela iz čl. 345. st. 3. u svezi st. 1. i čl. 312. st. 1. KZ/97-a sa novim zakonom i utvrdio da postoji pravni kontinuitet sa kaznenim djelima iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 279. st. 1. KZ/11-a, te je dalje utvrdio da je u konkretnom slučaju KZ/11 blaži za počinitelja. Ovo stoga što prema odredbama općeg djela KZ/11-a o uvjetnoj osudi prema okrivljeniku ista može biti primijenjena dok takve mogućnosti prema KZ/97-u nije bilo iz razloga što je taj zakon propisivao da se uvjetna osuda može primijeniti samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina, a iznimno do deset godina ako su primijenjene odredbe o zakonskom ublažavanju kazne, dok KZ/11 propisuje da se uvjetna osuda može primijeniti i za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina. Kako je za učin kaznenog djela pronevjere stvari velike vrijednosti KZ/97-om propisana kazna zatvora do 10 godina, a KZ/11-om do osam godina zatvora očito je da je po KZ/11- u moguća primjena uvjetne osude dok po KZ/97-u to nije slučaj.

Osim toga, novi Zakon blaži je i u odnosu na propisanu kaznu za kazneno djelo pronevjere s obzirom da je KZ/97 za kazneno djelo pronevjere stvari velike vrijednosti propisivao kaznu zatvora od jedne do deset godina, a novi zakon propisuje kaznu zatvora od jedne do osam godina.

30. Slijedom svega navedenog, prema okrivljenici ADR je primijenjen novi Zakon odnosno KZ/11, te je po zakonu osuđena za učin kaznenih djela iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 279. st.1. KZ/11, sve u vezi čl. 52. KZ/11 i u vezi čl. 51. KZ/11.

31. Za napomenuti je da je iz činjeničkog opisa kaznenog djela iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 iz optužnice izostavljen dio u kojem je navedeno koje bi točno iznose okrivljenica u periodu od 18. rujna 2009. do 24. rujna 2009. uzela, dakle da je 18. rujna 2009. uzela iznos od 10.413,12 kuna protuvrijednosti 1.382,06 eura, 19. rujna 2009. uzela iznos od 57.148,09 kuna protuvrijednosti 7.584,86 eura, 21. rujna 2009. uzela iznos od 47.534,32 kuna protuvrijednosti 6.308,89 eura, 22. rujna 2009. uzela iznos od 57.359,65 kuna protuvrijednosti 7.612,93 eura, 23. rujna 2009. uzela iznos od 51.148,92 kuna protuvrijednosti 6.788,63 eura i 24. rujna 2009. uzela iznos od 43.158,42 kuna protuvrijednosti 5.728,11 eura, što sveukupno iznosi 266.762,52 kuna protuvrijednosti 35.405,47 eura, budući temeljem provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi se radilo o tolikom novčanom iznosu već o točno neutvrđenom iznosu svakako većem od 140.000,00 kn protuvrijednosti 18.581,19 eura, a kako je to već naprijed obrazloženo, pa je u tom smislu i izmijenjen činjenični opis iz optužnice, kojim postupanjem ovo suda nije prekoračena optužba već je ovakva intervencija suda u činjenični opis, pri čemu je okrivljenici stavljena na teret manja kriminala količina u smislu iznosa pronevjerenog novca, rezultat provedenog dokaznog postupka. Nadalje je iz činjenično opisa kaznenog djela ovog kaznenog djela izostavljen dio da bi okrivljenica uplatama i travnju i rujnu 2009. vratila za sada neutvrđeni manji dio novca, budući isto nije dokazano, a osim toga nelogično i nejasno ovom sudu da bi okrivljenica novac pronevjerila u rujnu 2009., a isti vraćala uplatama u travnju iste godine, kada još uvijek nije izvršila navedenu radnju.

32. U činjeničnom opisu ukupni novčani iznos u kunama izražen je i u protuvrijednosti eura obzirom da je od 1. siječnja 2023. službena valuta plaćanja euro. Konverzija je izvršena temeljem fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK objavljenog od strane HNB-a 7,53450.

33. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenica počinila predmetna kaznena djela, trebalo je odlučiti i o njezinoj krivnji.

34. Temeljem članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

35. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost okrivljenice, a obzirom na ranija utvrđenja, sud je utvrdio da je okrivljenica prilikom počinjenja predmetnih kaznenih djela postupala s izravnom namjerom. Okrivljenica je bila svjesna svojih radnji i hitjela je izazvati posljedicu odnosno ista je u namjeri da se znatnoj mjeri nepripadno okoristi kao zaposlenica oštećenog TD Konzum d.d. prisvojila naprijed navedeni novčani iznos, te kako bi to prikrila krivotvorila službene isprave pri čemu je znala da opisanim ponašanjem čini nešto što je pravno zabranjeno. Stoga, sud okrivljenicu drži krivom za počinjena kaznena djela.

36. Odlučujući o vrsti i mjeri sankcije koju valja primijeniti u ovoj kaznenopravnoj stvari sud je okrivljenici kao olakotno cijenio što prema izvatku iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa do sada nije osuđivana, stariju životnu dob okrivljenice i njezine loše imovne prilike, kao i činjenicu da iako se tijekom postupka branila šutnjom, u svezi štete koju je prouzročila oštećeniku u iznosu od 140.000,00 kn protuvrijednosti 18.581,19 eura, sa oštećenikom o tome i prije pokretanja ovog kaznenog postupka ovjerila izjavu o vraćanju tog iznosa, dok joj kao otegotnu okolnost cijenio upornosti u izvršenju ovih kaznenih djela budući je navedene protupravne radnje poduzela više puta u trajanju od više dana, pa joj je stoga za kazneno djelo iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 u vezi čl. 52. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 52. KZ/11 u trajanju od šest mjeseci, te ju je uz primjenu čl. 51. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, s tim da je prema okrivljenici primijenjena djelomična uvjeta osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci primjenjuje uvjetna osuda, s rokom provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine, dok neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, a koja kaznu nalazi u svemu primjerenom s jedne strane težini počinjenih kaznenih djela s druge strane osobi okrivljenice, pa se s velikim stupnjem sigurnosti može očekivati da će se izricanjem ovakve kazne utjecati na okrivljenicu da više ne čini kaznena djela kao i to da će ovakva kazna imati učinka na druge, potencijalne počinitelje kaznenih djela, u smislu da ih se odvrati od takvog nauma s obzirom da kazneni postupak ima i širu društvenu svrhu, a to je zaštita pravnih dobara pojedinaca u društvu od protupravnog postupanja drugih pojedinaca te se isti provodi u javnom interesu.

37. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 u cijelosti je usvojen imovinskopravni zahtjev oštećenika TD Konzum d.d. Zagreb u iznosu od 140.000,00 kunu protuvrijednosti 18.581,19 eura.

38. Kako okrivljenica nije zaposlena, nema vrjednije imovine ili kakvih drugih primanja, evidentno je da bi obvezivanjem na plaćanje troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je ona dužna uzdržavati, to se ista oslobađa plaćanja troškova ovog kaznenog postupka u cijelosti tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava

39. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 22. svibnja 2025.

Sutkinja

Mitra Meštrović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-582/10,

2. Okrivljenica ADR

3. Braniteljica okrivljenice Emica Milošević, odvjetnica u Zadru

4. Oštećenik TD Konzum d.d. Zagreb

5. U spis