Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-355/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po skrbnicima ocu ZK i majci VK, svi zastupani po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-2419/2020-53 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća, održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja (poviše nepobijanog dijela od 7.578,68 RUR-a) za iznos od 10.100,00 EUR-a, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da nadoknaditi tužitelju troškove postupka (poviše nepobijanog dijela od 2.000.00 RUR-a) u iznosu od 3.250,00 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženika,tužitelju se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.678,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 13.245,74 eura od 15. travnja 2021. do isplate i

- na iznos od 4.432,94 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

i to do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.432,94 eura od 15. travnja 2021. do 11. srpnja 2022. godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 5.215,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

i riješeno je

Dopušta se preinaka tužbe."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja (poviše nepobijanog dijela od 7.578,68 RUR-a) u iznosu od 10.100,00 EUR-a, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da nadoknaditi tužitelju troškove postupka (poviše nepobijanog dijela od 2.000.00 RUR-a) u iznosu od 3.250,00 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovor na žalbu tuženika, tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (članak 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) i imovinske štete iz osnova tuđe pomoći i njege, te iz osnova uništene odjeće, bicikla i mobitela (članak 1095. stavak 1. i članak 1089. sve ZOO/05), a koju štetu da je pretrpio u prometnoj nezgodi, koja da se dogodila 16. veljače 2017. godine u Vinkovcima, a za nastanak koje prometne nezgode da je kriv osiguranik tuženika AK, koji utužene prigode da je upravljajući svojim osobnim vozilom, kojim, nakon sudara sa drugim vozilom, da se nastavio kretati, te vozilo da je izletjelo s kolnika i udarilo tužitelja, koji da je stajao uz svoj bicikl na pješačkom nogostupu, uz pješački prijelaz.

6. U ovoj fazi postupka, nije sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu kod tužitelja, već je sporna visina dosuđene neimovinske i imovinske štete tužitelju (poviše nepobijanog dijela od 7.578,68 RUR-a) u iznosu od 10.100,00 EUR-a.

7. Štetni događaj zbio se u vrijeme (16. veljače 2017.), kada je već stupio na snagu ZOO/05, koji na drugačiji način, u odnosu na do tada važeći Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), uređuje pitanje naknade neimovinske štete, pa tako i u slučaju pravične novčane naknade, za pretrpljene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti.

8. Dok je odredba članka 200. ZOO-a propisivala pravo na novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i duševne boli zbog naruženosti, člankom 1100. stavcima 1. i 2. ZOO/05 propisano je, da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. S obzirom na to da je ZOO/05 (članak 1100.) prihvatio objektivnu koncepciju pojma neimovinske štete, kao povrede prava osobnosti, pretrpljene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti, ne predstavljaju više samostalni oblik neimovinske štete, nego se radi o povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. stavak 2. u svezi članka 1100. ZOO/05). Pretrpljene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti su, kako izrijekom kaže odredba članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO/05, samo kriteriji koji utječu na pravo na isplatu i visinu novčane naknade, što znači, da njihovi intenzitet i trajanje „diktiraju” i osnovanost potraživanja i visinu pravične naknade.

10. Kako je, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu novčane naknade neimovinske štete tužitelju, s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u iznosu od 17.386,69 EUR-a (131.000,00 kuna), a do kojeg oštećenja je došlo uslijed predmetne prometne nezgode, koja se dogodila dana 16. veljače 2017. godine, kao i što je pravilno utvrdio visinu novčane naknade imovinske štete tužitelju, s osnova tuđe njege i pomoći nestručne osobe za 720 sati u iznosu od 1.911,21 EUR-a (14.000,00 kuna), računajući vrijednost jednog sata tuđe njege i pomoći nestručne osobe u iznosu od 20,00 kuna, to se u ovom dijelu žalbeni navodi tuženika, glede utvrđene visine pravične novčane naknade tužitelju iz osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 17.386,69 EUR-a (131.000,00 kuna), koji iznos, nakon što se umanji za iznos od 1.990,84, koji iznos je tuženik iz tog osnova u mirnom postupku već isplatio tužitelju, daje iznos od 15.395,85 EUR-a, i dosuđenog mu iznosa iz osnova pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 15.395,85 EUR-a, a iz osnova imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 1.911,21 EUR-a, ukazuju neosnovani.

11. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, visina utvrđene štete kod tužitelja, koji je u vrijeme prometne nezgode imao 30 godina i koji je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio višeiverni prijelom srednje trećine dijafize desne bedrene kosti, uz skraćenje osovine i pomak ulomaka, uslijed kojih ozljeda je trpio bolove jakog intenziteta sveukupno oko 10 dana, srednjeg oko mjesec dana, a manjeg još do 8 tjedana i trpio primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, koji da je bio intenzivan i kratkotrajan, te trpio sekundarni strah, kao posljedicu tjelesne ozljede, te provedenih operacija, koji jakog intenziteta da je trajao oko 5-6 dana, srednjeg oko 20 dana i manjeg do 2 mjeseca, pri ome uzimajući u obzir, da je tužitelj osoba niže mentalne razine, čime percepcija i svjesnost okolnosti i situacije da utječe i na njegovo emocionalno tanje, te time i na doživljavanje straha, te kod kojeg da postoji naruženje jakog stupnja, radi evidentnog šepanja na desnu nogu, te skraćenja desne noge, uz promjenu osovine u smislu zakretanja prema vani, te izraziti deformitet zbog otoka u području desne potkoljenice, kao i postoperacijskih ožiljaka i kod kojeg da je zbog sadašnjeg stanja i funkcije desne noge (skraćenje noge za 3 cm, promjena osovine noge, osobito potkoljenice, tako da je noga rotirana prema vani, osobito u donjem dijelu, tj potkoljenice, kao i ograničenje kretnji desnog kuka u blažem stupnju, te koljena također u blagom stupnju) nastupilo smanjene opće životne aktivnosti od 25%-27%, u svemu je primjerena šteti, koju je tužitelj iz osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pretrpio, kao i što je tužitelju sasvim primjereno utvrđena visina imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći, koja mu je bila potrebna u vidu tuđe njege i pomoći od strane nestručne osobe (ukućana) 720 sati, računajući jedan sat tuđe njege i pomoći u iznosu od 20,00 kuna, pa se žalba tuženika na utvrđenu visinu pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći kod tužitelja ukazuje neosnovana.

12. Isto tako, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, tužitelju, temeljem odredbe članka 1089. stavcima 1. i 2. ZOO/05, za oštećeni bicikl dosudio iznos od 132,72 EUR-a, za uništenu odjeću dosudio iznos od 132,72 EUR-a, a za uništeni mobitel dosudio iznos od 106,18 EUR- a.

13. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je od ukupno utvrđenog iznosa pretrpljene neimovinske imovinske štete tužitelja u visini od 19.669,52 EUR-a odbio iznos od 1.990,84 EUR-a, koji iznos je tuženik iz osnova pretrpljene neimovinske štete već isplatio tužitelju, te tužitelju iz osnova pretrpljene neimovinske i imovinske štete dosudio ukupno iznos od 17.678,68 EUR-a, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude.

14. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete u ukupnom iznosu od 13.245,74 EUR-a priznao zakonske zatezne kamate koje teku od 15. travnja 2021. pa do isplate, kao i kada je na dosuđeni iznos od 4.432,94 EUR-a priznao zakonske zatezne kamate koje teku od 11. srpnja 2022. do isplate.

15. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore i za navesti, da je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljevo i psihičko i fizičko zdravlje.

16. U svezi iznijetih žalbenih razloga treba još dodati, da po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve negativne posljedice po tužiteljevo zdravlje, u situaciji kada se one ocjenjuju dosuđenjem jednog cjelokupnog iznosa, mogu i trebaju biti izražene kao okolnosti koje utječu na visinu naknade, ukoliko se mogu svrstati u kategoriju okolnosti određenih člankom 1100. stavak 2. ZOO/05. Pri tome naravno da treba voditi računa o stajalištima dosadašnje sudske prakse, ali i o činjenici da povreda prava osobnosti zbog takvog zakonskog određenja iz članka 19. stavka 2. ZOO/05 predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, pa u tom smislu treba o svim manifestacijama posljedica na takvu, zaštićenu cjelinu, presuđivati vrednujući svaku manifestaciju posljedica, kao dio jedne ukupne štete, te suviše, tuženiku je i za navesti, da su pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a koji kriteriji se primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006 i stupanja na snagu ZOO/05, a što je u konkretnoj pravnoj stvari slučaj.

17. U navedenom smislu, ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljeve ukupne neimovinske štete, u odnosu na težinu njegovih ozljeda i njihovih posljedica i u odnosu na tužiteljevu konkretnu osobu je pravedna, odnosno, nakon odbijanja iznosa koji je tuženik već ranije u mirnom postupku isplatio tužitelju, visinom primjereno dosuđena, pa tuženik neutemeljeno tvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, kada je prvostupanjski sud utvrdio visinu novčane naknade tužitelju, s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u iznosu od 15.395, 85 EUR-a, a sve to imajući u vidu pretrpljene ozljede koje je tužitelj zadobio utužene prigode.

18. Nadalje, tuženiku je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene prigovore, suviše i za navesti, da iz usmenog obrazloženja Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu-kirurgiju prof.dr.sc. KK, danog na ročištu rasprave, održanom 6. srpnja 2022. (stranice od 258 do 260 spisa) proizlazi, da je tužitelj liječen u Klinici za traumatologiju u Zagrebu od 23. kolovoza 2017. do 4. rujna 2017. zbog prijeloma osteosintetskog materijala, koji da je posljedica ranije operacije, koja da je načinjena zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, a pad sa stepenica da je zasigurno pridonio da dođe do pucanja tog osteosintetskog materijala, međutim, osteosintetski materijal da je tužitelju pukao ponovo, kada da je ponovo operiran treći put i tada da nema podataka da bi tužitelj pao, a tužitelj da otežano hoda nakon prometne nezgode i prve operacije, iz koje usmenog obrazloženja vještaka, kada se ima u vidi cjelokupan Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne bi proizlazilo, da predmetne ozljede i nastala šteta kod tužitelja ne bi bili u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom, te je tuženiku suviše i za navesti, da, suprotno njegovim žalbenim navodi, iz naprijed navedenog usmenog obrazloženja imenovanog stalnog sudskog vještaka proizlazi, da je on prilikom izrade Nalaza i mišljenja imao u vidu i Baltazarovu metodu, koja da predstavlja način izračuna smanjenja životne aktivnosti, a koje smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja da se odnosi na skraćenje desene noge od 3 cm, promjenu osovine noge, odnosno potkoljenice koja da rotira prema van, izrazitog otoka desne potkoljenice s promjenama kože u smislu kroničnog dermatitisa i recidivirajućih rana ili ulceracija na potkoljenici uz ograničenje desnog kuka i koljena u blažem stupnju.

19. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode - da sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju uopće nije utvrdio postojanje naruženosti kod tužitelja, nego da je u svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 6. srpnja 2022., na kojem ročištu tužitelj da nije bio prisutan da bi se moglo govoriti o nekom naknadnom uvidu, sudski vještak izmijenio svoj nalaz i mišljenje, na način da je dao novo mišljenje, kako kod tužitelja da postoji naruženost jakog stupnja - je za navesti, da je vještak u tom svom usmenom očitovanju naveo, da se u svom pisanom Nalazu i mišljenju propustio očitovati o naruženju kod tužitelja, ta da kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju i svemu onome kako to liječenje da je provedeno, te zaostalim posljedicama, kod tužitelja da postoji evidentno šepanje na desnu nogu, da postoji skraćenje desne noge uz promjenu osovine u smislu zaokretanja prema vani, te izraziti deformitet zbog otoka u području desne potkoljenice, kao i postoperacijski ožiljci koji da su opisani u njegovom nalazu i mišljenju, pa kod tužitelja da postoji naružanje jakog stupnja, a tuženiku je suviše i za navesti, da je sudski vještak svoj Nalaz i mišljenje dao na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, predmetni sudski spis i pregleda tužitelja.

20. Isto tako, tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, kojima navodi da je tužitelj i prije predmetnog štetnog događaja imao teško oštećenje zdravlja, zbog čega da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu, kako to da se navodi u rješenju Centra za socijalnu skrb od 21. kolovoza 2018., za navesti, da iz očitovanja stalnog sudskog vještaka od 19. travnja 2024. (list 304 spisa) proizlazi, da je u razdoblju od 9. ožujka 2027. do 30. ruina 2017. kod tužitelja po patronažnoj službi provođena opća zdravstvena njega i previjanje u dva navrata, te u 33 navrata toaleta i previjanje rane, a vještak da je u svom mišljenju cijenio potrebu za nestručnom tuđom pomoći, ali ne i stručnom medicinskom pomoći, tj, zdravstvenom njegom koja je uključivala toaletu i previjanja nakon kirurških zahvata, pa je sud prvog stupnja - a imajući u vidu da zdravstvena njega u kući koju, tužitelj da je ostvario preko HZZO-a nije sadržana vještakovoj ocjeni tužiteljeve potrebe za tuđom pomoći, jer da je vještak u svom mišljenju cijenio potrebu za nestručnom tuđom pomoći, ali ne i stručnom medicinskom pomoći, suprotno žalbenim navodima tuženika - ispravno postupio, kada je tužitelju priznao naknadu na ime imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći i to, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka, za šest mjeseci tri sata na dan (ukupno 540 sati) i 6 mjeseci jedan sat na dan (180 sati), za ukupno 720 sati.

21. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i u odnosu na koje žalbene navode je odgovoreno i obrazloženjem ove drugostupanjske presude.

22. Prema tome, žalba, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

23. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 5. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu ukazuje neosnovana, a tuženiku je, u odnosu na njegove žalbene navode, za odgovoriti, da je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužitelju priznao i troškove za poduzete radnje koje je isti imao tijekom postupka i prije završetka njegovog liječenja, jer su ti troškovi i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda bili potrebni i opravdani za vođenje ove parnice.

24. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je tužitelju troškove postupka priznao po vrijednosti jednog boda u visini od 2,00 EUR-a, jer je isto u skladu s odredbom članka 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 126/22 – dalje: Tarifa), a kojom je propisano, da se Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) mijenja i glasi: Tbr. 50. Vrijednost boda iznosi 15,00 kuna, dok je člankom 2. propisano, da ova Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, a ista je u „Narodnim novinama“ objavljena 28. listopada 2022, dakle prije donošenja prvostupanjske odluke u ovoj pravnoj stvari, a koja prvostupanjska odluka je donesena 18. listopada 2024., dok je Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23) propisano, da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a.

25. Budući, da na izloženi način u ovim pobijanim dijelovima nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika, a na utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u ovim pobijanim dijelovima nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tužiteljevog odgovora na žalbu tuženika) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

27. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

28. Nepobijani dio (točku I. izreke presude za iznos od 7.578,68 EUR-a, točku II. izreke presude, točku III. izreke presude za iznos od 2.000,00 EUR-a, točku IV. izreke presude, te točku V. izreke presude i rješenje), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 22. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac