REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2868/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja OKTAL PHARMA d.o.o., OIB 30750621355, Zagreb, Utinjska 40, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika SPECIJALNA BOLNICA ZA ORTOPEDIJU, OIB 10704055828, Biograd na Moru, Zadarska 62, radi isplate naknade u iznosu od 3.247,76 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude u točki II. izreke i točki I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-220/2022-24 od 3. kolovoza 2023., 22. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-220/2022-24 od 3. kolovoza 2023. u točki II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-220/2022-24 od 3. kolovoza 2023. u dijelu točke I. izreke za iznos od 98,66 EUR (743,38 kn) i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
III. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje točka I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-220/2022-24 od 3. kolovoza 2023. za iznos od 5,01 EUR.
IV. O troškovima postupka nastalima povodom pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Suzane Hrabra iz Zadra, poslovni broj Ovrv-967/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tražbinu u ukupnome iznosu od 3.247,76 eura / 24.470,26 kuna, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u visini od 165,90 eura / 1.250,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U točki II. izreke ukinut je platni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog dospjelog iznosa, pa do naplate, i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke je ukinut platni nalog iz rješenja o u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnoga postupka u iznosu od 250,16 eura / 1.884,83 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, i odbijen je zahtjev tužitelja. U točki II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.681,39 eura / 12.668,43 kune sa zakonskim zateznim kamatama te je zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od preostalih 103,69 eura / 781,25 kuna odbijen kao neosnovan.
2. Iz obrazloženja odluke proizlazi da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu, da je tužitelj isporučivao robu tuženiku koji je kasnio s plaćanjem računa. Glavnica dugovanja je podmirena ali sa zakašnjenjem. Osnova zahtjeva tužitelja proizlazi iz čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15, 71/15 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZFPPN). Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na posebnu naknadu u kunama u protuvrijednosti 40,00 eura, po svakom izdanom računu, dok zahtjev za naknadom zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu iz čl. 13. ZFPPN-a, utvrđuje se neosnovanim zaključujući da se radi o naknadi na koju vjerovnik ne plaća porez, ali niti kamate (točka II. izreke presude). U odnosu na troškove postupka odluku donosi temeljem odredbe čl. 151. st. 1. i čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), dok u odnosu na troškove ovršnog postupka tužitelju priznaje trošak sastava prijedloga za ovrhu, dok mu ne priznaje trošak javnobilježničke naknade i dostave uz pripadajući PDV, navodeći da u predmetu ne prileži dokaz da je to plaćeno.
3. Žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga, pobijajući presudu u točki II. izreke i rješenje u točki I. izreke za iznos od 103,67 EUR. Ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati. Pobija odluku i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da stajalište prvostupanjskog suda je pogrešno da je odlučno tko je vlasnik nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe a ne u vrijeme štetnog događaja, pored toga pogrešan je pristup prvostupanjskog suda kada utvrđuje uzročno posljedičnu vezu temeljem građevinskog vještačenja koji vještak za to nije stručan niti kompetentan. Stoga nije bilo uvjeta za utvrđenje uzročno posljedične veze koju je tuženik osporio. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 520,77 EUR.
4. Žalba je osnovana osim u dijelu točke I. izreke rješenja za iznos od 5,01 EUR.
5. Nakon što je ispitao presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbe čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati zbog pogrešnog pravnog pristupa.
6. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu posebne naknade iz čl. 13. ZFPPN-a. Prema odredbi čl. 13. ZFPPN-a u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojim je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze vjerovnik ima pravo bez ikakve daljnje opomene na posebnu naknadu u kunama u protuvrijednosti 40,00 eura. Vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu iz st. 1. bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja.
8. U žalbenoj fazi postupka sporno je ima li tužitelj pravo na zakonske zatezne na utuženu naknadu iz čl. 13. ZFPPN-a. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje-da se radi o posebnoj fiksnoj naknadi koja se sukladno zakonu može (i ne mora) obračunati dužniku, a kako je riječ naknadi na koju vjerovnik ne plaća porez, ali niti kamate, to je zahtjev tužitelja u tom dijelu neosnovan. Izneseno pravno shvaćanje nije pravilno.
9. Odredbom čl. 12.a st. 1. ZFPPN-a propisano je da, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze, dok je čl. 13. ZFPPN-a propisano da u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene na posebnu naknadu u kunama u protuvrijednosti 40,00 EUR (st. 1.). Vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu iz stavka 1. ovoga članka bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja (st. 2.). Odredbe članaka 1. i 2. ovoga članka ni na koji način ne umanjuju, ne ograničavaju niti isključuju pravo vjerovnika na naknadu štete, troškove postupka prisilne naplate i ostala prava koja mu pripadaju zbog dužnikovog zakašnjenja (st. 3. čl. 13. ZFPPN-a). Radi se o pravnoj normi koja je unijeta u naše zakonodavstvo kao posljedica implementacije Direktive 2011/07/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o suzbijanju zakašnjenja s plaćanjem u trgovačkim ugovorima (u nastavku teksta: Direktiva 2011/7), pa pravo na zatezne kamate nisu ni bile povod za donošenje toga Zakona.
10. Pravo na posebnu naknadu u kunama u protuvrijednosti 40,00 eura vjerovnik ima na temelju samog zakona čim dužnik novčane obveze dođe u zakašnjenje, i to neovisno o visini glavnice. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
11. Izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-839/2024 od 4. veljače 2025., je u danom odgovoru na revizijsko pitanje koje glasi: „Vjerovnik ima pravo zahtijevati plaćanje zateznih kamata obračunatih na iznos paušalne naknade iz odredbe članka 13. stavka 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ako dužnik padne u zakašnjenje s plaćanjem te paušalne naknade“.
12. Kako nisu ocijenjene odlučene činjenice (dospijeće) u odnosu na sporni dio zahtjeva, a u ovom sporu male vrijednosti drugostupanjski sud nije ovlašten utvrđivati činjenično stanje, to je valjalo ukinuti presudu u točki II. izreke temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i vratiti na ponovno suđenje.
13. U odnosu na odluku u točki I. izreke rješenja i zahtjeva tužitelja za naknadom troškova za javnobilježničku nagradu, i u tom dijelu je pogrešan pristup prvostupanjskog suda (da tužitelj nije dostavio dokaz) jer je tu nagradu predlagatelj dužan platiti (jednako kao i sudska pristojba na tužbu) koja se određuje prema Javnobilježničkoj Tarifi, i potrebno je ponovo odlučiti o tom trošku. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova dostave u iznosu od 5,01 EUR, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao taj trošak i u tom dijelu je žalba neosnovana.
14. O nastalim troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci, temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 22. svibnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
