REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Poslovni broj: Usž-9/2025-2
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović , članica vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja RR, [adresa], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Jošku Atlagiću , odvjetniku iz Splita , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područni ured Split , Ispostava u Zadru , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovnog broja: Us I-163/2024-6 od 25. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu , poslovnog broja: Us I-163/2024-6 od 25. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika , klase: UP/I-362-02/23-02/1290 , urbroj: 443-02-03- 22-23-2 od 14. prosinca 2023. godine kojim je naređeno tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana ukloni. građevine izgrađene na k. č. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina], sve pobliže opisano u navedenom rješenju.
2. Tužitelj je protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu navodeći da je tijekom upravnog postupka i spora tvrdio da se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji stare zgrade koju su izgradili njegovi predci, a koristio njegov djed i otac, koja je zbog vremena oštećena, te u Domovinskom ratu još dodatno uništena te postala nepodobna za stanovanje ili bilo koju drugu upotrebu. Sud je odbio izvođenje bilo kakvih dokaza uz obrazloženje da se i za izgradnju zamjenske zgrade treba ishoditi građevinska dozvola, te odbija prijedlog tužitelja za saslušanje njega kao stranke i predloženih svjedoka kao i pribaviti uvjerenje da je sporna građevina na istom mjestu postojala prije 15. veljače 1968. godine. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo te se poziva na odredbu članka 175. stavak 5. Zakona o gradnji i članak 332. Zakona o prostornom uređenju i gradnji te odredbu članka 128. Zakona o gradnji, smatrajući da se prema navedenoj odredbi građevina može graditi sukladno odredbama odgovarajućeg pravilnika. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu kao i rješenje tuženika.
3. Tuženik se nije očitovao, iako je dostava poziva uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Naime, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski upravni sud je sukladno odredbi članka 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a održao raspravu čime je omogućio strankama izjašnjavanje o svim činjenicama relevantnim za razriješenje ovog upravnog spora u skladu s odredbom članka 6. stavak 1. ZUS-a.
7. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika utvrđeno je na temelju provedenog inspekcijskog pregleda od 3. studenoga 2023. godine da je na predmetnim česticama zemljišta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena stambena građevina i pomoćne građevine u funkciji stambene građevine, prizemlje i kat, sa dvostrešnim krovištem i pokrovom od mediteran crijepa, ab nosivih zidova i ispuna od betonskih blokova, ogradni ab zidovi izgrađeni oko čestice koji su na određenim dijelovima viši od 1,60 m; duljina zida 15x20 m; max. visine 2,73 m; te potporni ab zidovi izgrađeni unutar čestice; te septička jama tlocrtnih dimenzija cca 7,30x6,60 m te je izvršeno i mjerenje i fotografiranje građevina te sačinjen zapisnik. Tužitelj je potom 8. studenog 2023. godine pristupio u službene prostorije tuženika te istakao da je investitor predmetnih građevina kao i vlasnik; da se radi o rekonstrukciji ranije građevine koju je koristio otac i djed i koja da prema njemu datira iz 1968. godine. Tužitelj je izjavio da je predmetna građevina započeta na mjestu prethodno porušene stare građevine prije cca 3 godine, a na mjestu starih suhozida koji su zbog vremenskih prilika urušeni, da je izgrađen novi betonski zid i ograda. Tužitelj je naposljetku izjavio da ne posjeduje nikakvo odobrenje za gradnju jer je mislio da ono nije potrebno.
8. U upravnom postupku je nadalje utvrđeno, na temelju uvida u PPU Grada Benkovca ("Službeni glasnik Zadarske županije", broj: 01/03. – 08/20.), da se predmetna čestica zemljišta nalazi izvan granica građevinskog područja naselja, na poljoprivrednom tlu isključivo osnovne namjene.
9. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno pravilno je u konkretnom slučaju primijenjena odredba članka 106. i 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.) koje odredbe su i citirane kako u obrazloženju rješenja tuženika tako i odluke prvostupanjskog upravnog suda.
10. Prvostupanjski upravni sud pravilno odbija kao neosnovane prigovore tužitelja istaknute u tužbi, koje prigovore ponavlja iu žalbi protiv osporene presude prvostupanjskog suda, odnosno da je u konkretnom slučaju odlučna relevantna činjenica i neprijeporno utvrđena tijekom upravnog postupka i spora da je tužitelj investitor predmetne gradnje za koju nije ishodio prethodno potrebno odobrenje – građevinsku dozvolu, te da je uz to gradnja izvršena u izvan građevinskom području. Stoga je neosnovan i daljnji prigovor tužitelja da je predmetnu gradnju izveo na mjestu prethodno postojeće stare zgrade u istim gabaritima s obzirom da je u tom slučaju tužitelj prethodno trebao ishoditi građevinsku dozvolu.
11. S obzirom na žalbenih navoda tužitelja da sud nije prihvatio predložene dokaze saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i svjedoka za istači je da navedeni prijedlozi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, budući da je tuženik i prvostupanjski upravni sud odlučne činjenice mogao utvrditi, a što je i učinio bez provođenja predloženih dokaza. Osim toga, tužitelju se ukazuje i skreće pozornost na odredbu članka 49. stavak 1. i 4. ZUS-a prema kojem sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice koje stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan uz prijedloge stranaka.
12. Obzirom na navedeno, i neprijeporno utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavaka 1. ZUS-a , riješiti kao u izreci presude. Neosnovanim Sudom se nalazi i žalba tužitelja u odnosu na rješenje prvostupanjskog upravnog suda kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe i zahtjeva za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora te prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju, s obzirom na sve naprijed navedeno, nisu bili ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu članka 42. stavka 2. ZUS-a . Kako tužitelj nije uspio u prvostupanjskom upravnom sporu, to je pravilno odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova tog upravnog spora.
U Zagrebu , 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
