Poslovni broj: Usž-2213/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Valamar Riviera d.d. Poreč, Stancija Kaligari 1, kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić, Zagreb, Preradovićeva 24/I, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, u predmetu radi zabrane korištenja pomorskog dobra, odlučujući o žalbi protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1731/23 od 15. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1731/2023 od 15. ožujka 2024.

i  r i j e š i o j e

I. Odbacuje se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1731/2023 od 15. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje usmenog rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Rijeka, Odjela za inspekcijske poslove, sadržanog u Zapisniku o provođenju službene radnje, klasa: UP/I-342-24/23-03/344, urbroj: 530-04-5-2-23-1 od 31. kolovoza 2023. i pisanog otpravka, klasa: UP/I-342-24/23-03/344, urbroj: 530-04-5-2- 23-4 od 6. rujna 2023. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

3. Rješenjem tuženika tužitelju je zabranjena daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra koje uključuje zabranu obavljanja djelatnosti, ostalog građenja i/ili izvođenja radova, te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra koje u naravi čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Grad u svrhu obavljanja djelatnosti pružanja smještaja u dijelu kampa Ježevac koji se nalazi na pomorskom dobru a koji se sastoji od smještajnih jedinica (kamp parcela i mobilnih kućica) te dijela morskog akvatorija ispred k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Grad u svrhu pružanja naplatne usluge veza korisnicima usluga kampa Ježevac na oko 35 bova sa cjelokupnim sidrenim sustavom, bez valjane pravne osnove.

4. Protiv ove presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Osporava stajalište prvostupanjskog suda prema kojem pravni subjekti trebaju dobiti koncesiju za korištenje pomorskog dobra u kampovima kao ključnog utvrđenja prvostupanjskog suda. Također ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem nagodba od 14. ožujka 2019. ne može derogirati izričite zakonske propise. Prema stajalištu tužitelja, ukoliko je sud smatrao da je nagodba sklopljena suprotno prisilnim propisima trebao je po službenoj dužnosti utvrditi njezinu ništavost i to obrazložiti u presudi. Smatra da nije bilo na zakonu utemeljene osnove za donošenje rješenja tuženika po hitnom postupku niti za donošenje usmenog rješenja. Vezano za činjenično stanje ističe da zbog propusta tuženika i jedinica lokalne samouprave da izvrše svoje zakonom propisane obveze nije mogao ishoditi koncesiju za korištenje pomorskog dobra. Obrazlaže kako je Vlada RH objavila da rješenja iz Zakona o turističkom i drugom građevinskom zemljištu nisu zaživjela u praksi te se poziva na odredbu članka 15. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu kojom je propisana dužnost tijela javne vlasti da izmijene prostorne planove uz uvažavanje namjene neprocijenjenih dijelova kampova kojima upravljaju nekadašnja društvena turistička poduzeća. Navedeno je bio uvjet za dobivanje koncesije, a kako prostornoplanska dokumentacija nije izmijenjena to je povukao zahtjev za izdavanje koncesije. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prema Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije i to članak 9. i 24. kao i Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu pri čemu se poziva na odredbu članka 15. tog Zakona, a također se poziva na članak 2. stavak 1. i 2. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru te zaključuje kako zbog propusta javne vlasti da uskladi prostorne planove nije bilo moguće ishoditi koncesiju. Poziva se na načelo legitimnih očekivanja i nagodbu sklopljenu sa RH kojom je tužitelju priznato pravo nesmetanog korištenja sveukupnog turističkog zemljišta koje je činilo kamp Ježevac na Krku. U prilog pravilnosti svog stajališta vezano za primjenu mjerodavnog materijalnog prava poziva se i dostavlja mišljenje prof. dr. sc. FČ i prof. dr. sc. CČ. Predlaže da Sud prije donošenja odluke o meritumu stvari odluči o žalbi odnosno o njegovom prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe te obrazlaže razloge zbog kojih donošenje rješenja kojim se prihvaća ovaj prijedlog smatra osnovanim. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev te predmet vrati na ponovni postupak, a tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

5. Tužitelj je podnescima od 20. lipnja 2024. i 9. prosinca 2024. dopunio razloge zbog kojih smatra žalbu osnovanom. Ovi razlozi se posebno ne iznose jer su podnesci podneseni nakon proteka roka za dostavu žalbe.

6. Tuženik i zainteresirana osoba pozvani rješenjem prvostupanjskog suda od 23. travnja 2024. nisu dostavili odgovor na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke za donošenje rješenja kojim se tužitelju zabranjuje daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra bez pravne osnove.

9. Tužitelj se tijekom prvostupanjskog upravnog spora pozivao na odredbe Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine", broj: 90/10.) kao i na odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj: 50/20.). Presudom prvostupanjskog suda pravilno je i detaljno obrazložena neosnovanost pozivanja tužitelja na navedene propise, a ovaj Sud u cijelosti prihvaća stajalište prvostupanjskog suda vezano za primjenu ovih propisa u konkretnoj pravnoj situaciji zbog čega opetovano ne obrazlaže neosnovanost ovih žalbenih razloga.

10. Presuda prvostupanjskog suda između ostalog poziva se na odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj. 83/23.) i to odredbu članka 4. stavka 1. kojom je propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za RH a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom, odredbu članka 5. prema kojem je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi te odredbu članka 3. stavka 1. točke 7. tog Zakona prema kojem je koncesija na pomorskom dobru pravo gospodarskog korištenja pomorskog dobra koje se stječe ugovorom o koncesiji kao i odredbu članka 12. temeljem koje nitko nema pravo bez pravne osnove propisane tim Zakonom na gospodarsko korištenje pomorskog dobra.

11. U provedenom upravnom postupku i sporu nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nema sklopljen ugovor o koncesiji za korištenje pomorskog dobra za koje mu je izrečena zabrana daljnje uporabe i gospodarskog korištenja. Također prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu nagodbu koju je tužitelj sklopio 14. ožujka 2019. sa RH te je ocijenio da nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

12. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost navedenog stajališta prvostupanjskog suda. Navedeno iz razloga što odredba članka 7. stavka 1. i 2. ove nagodbe koju tužitelj citira u žalbi izričito ovlašćuju tužitelja na gospodarsko korištenje kampa dok je u skladu s odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, Uredbom o postupku, načinu i uvjetima za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u suvlasništvu Republike Hrvatske, Zakona o koncesijama, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te drugih kogentnih propisa.

13. U konkretnom slučaju neprijeporno je utvrđeno da tužitelj nije ishodio koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Stoga je njegovo pozivanje na sklopljenu nagodbu neosnovano jer poslovanje tužitelja nije sukladno kogentnim propisima navedenim odredbom članka 7. stavka 1. ove nagodbe.

14. Također okolnost što tužitelj nije ishodio koncesiju za korištenje pomorskog dobra nema opravdanja u tome što jedinica lokalne samouprave nije donijela izmjene svojih prostornih planova. Navedeno iz razloga što presumpcija izgrađenosti u skladu s pravomoćnim aktom za provedbu prostornog plana i izdanom uporabnom dozvolom proizlazi iz odredbe članka 15. stavka 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te je tužitelj bio u mogućnosti ishoditi koncesiju kako to propisuje Zakon o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17. i 107/20.), Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama i Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine", broj: 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11., 83/12., 10/17.).

15. Slijedom navedenog, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno kao u izreci.

16. Poukom o pravnom lijeku u osporenoj presudi i rješenju prvostupanjskog suda tužitelj je upućen da protiv rješenja žalba nije dopuštena pozivom na odredbu članka 26. u svezi s člankom 67. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Kako je tužitelj žalbu protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe podnio, to je ovu žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu pozivom na odredbu članka 72. Zakona o upravnim sporovima.

17. Tužitelj nije uspio sa žalbom zbog čega nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe koji je temeljem odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima valjalo odbiti.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić