Poslovni broj: Usž-1196/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠH iz [adresa], ĆH iz [adresa] i GH iz [adresa], koje sve zastupa opunomoćenik Marijan Belčić, odvjetnik u Splitu, Stjepana Radića 14/1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1414/23 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1414/2023 od 14. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. odbačena je kao nepravodobna tužba koju su tužitelji izjavili protiv rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/18-01/201, urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 9. rujna 2021.; točkom II. kao nedopuštena odbačena je tužba tužitelja izjavljena protiv rješenja Službe za imovinskopravne poslove u Osječko-baranjskoj županiji, klasa: UP/I-943-01/18-01-2, urbroj: 2158-13- 05/1-18-04 od 20. travnja 2018.; točkom III. obustavljen je spor u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za poništenje točke II. izreke rješenja tuženika, klasa: UP/II-942- 01/22-01/96, urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 3. siječnja 2024. i točkom IV. odbijen je njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv ovog rješenja tužitelji su izjavili žalbu. Osporavaju pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda pri čemu ističu da je rješenje o naknadi od 20. travnja 2018. kojim im je utvrđena naknada u iznosu od 7.370,22 kune neizvršivo jer naknada nije utvrđena od strane ovlaštenog vještaka u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnine. Ustraju u svojem zahtjevu da im kao naknada bude određena druga odgovarajuća zamjenska nekretnina u skladu s Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 10. travnja 2003. Također osporavaju da bi povukli tužbeni zahtjev u odnosu na točku III. i IV. te ističu da osporeno rješenje ne sadrži nikakvo obrazloženje o razlozima zbog kojih bi ovaj dio tužbenog zahtjeva bio povučen. Obrazlažu kronologiju postupka u svezi sa zahtjevom za naknadu oduzete imovine te predlažu da sud poništi rješenje prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2018. i predmet vrati na ponovni postupak uz uputu prvostupanjskom tijelu da donese zaključak o određivanju vještačenja za procjenu tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina i da se postupak okonča zaključivanjem nagodbe sa tužiteljima za zamjensko zemljište kao oblik naknade.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. odbačena je tužba tužitelja izjavljena protiv rješenja tuženika od 9. rujna 2021. kao nepravodobna jer je u sporu utvrđeno da je to rješenje postalo pravomoćno 23. studenoga 2021. i izvršno 21. siječnja 2022., a tužba od 28. studenoga 2023. je daleko izvan roka od 30 dana od dana dostave ovog rješenja tužiteljima. Stoga je pozivom na odredbu članka 40. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odnosno temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke 1. tužba u navedenom dijelu odbačena kao nepravodobna jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora.

6. Tužbu izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2018. kojim je tužiteljima utvrđena naknada za oduzeto poljoprivredno zemljište, prvostupanjski sud odbacio je kao nedopuštenu pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da će prvostupanjski sud odbaciti tužbu ako protiv pojedinačne odluke nije iskorišten redovit pravni lijek. Pri tome se pozvao i na odredbu članka 38. stavka 2. točke 1. i stavka 5. Zakona o upravnim sporovima kojima je propisano da se spor može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.

7. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom III. obustavljen je spor u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za poništenje točke II. rješenja tuženika od 3. siječnja 2024. pozivom na odredbe članka 101. stavka 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima, kojima je propisano da tužitelj može povući tužbu do zaključenja rasprave odnosno do donošenja odluke suda kad se rasprava ne vodi, a u slučaju povlačenja tužbe spor se obustavlja.

8. Analizom razloga koje tužitelji u žalbi navode u odnosu na razloge na kojima prvostupanjski sud temelji osporeno rješenje ovaj Sud je utvrdio da žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja kao i iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljima rješenjem prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2018. utvrđeno pravo na naknadu za oduzetu imovinu u iznosu od 7.370,77 kuna. Žalbu koju su tužitelji protiv tog rješenja izjavili tuženik je odbio rješenjem od 9. rujna 2021. Tužitelji su 8. veljače 2022. podnijeli prijedlog za proglašavanje ništavim prvostupanjskog rješenja od 20. travnja 2018. koji prijedlog je prvostupanjsko tijelo odbacilo zaključkom od 2. ožujka 2022. Tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o žalbi koju su tužitelji podnijeli protiv tog zaključka te su pokrenuli upravni spor tijekom kojeg je tuženik rješenjem od 3. siječnja 2024. donio rješenje kojim je poništio zaključak prvostupanjskog tijela od 2. ožujka 2022. (točka I.) te je točkom II. odbio prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2018.

9. Tijekom prvostupanjskog upravnog spora sud je pozvao tužitelja da se izjasni proširuje li tužbeni zahtjev na rješenje tuženika od 3. siječnja 2024. te su tužitelji podneskom od 2. veljače 2024. specificirali tužbeni zahtjev na način da pod točkom I. traže usvajanje tužbenog zahtjeva, točkom II. poništenje rješenja prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2024. (ispravno 2018.), pod točkom III. traže poništenje rješenja tuženika od 9. rujna 2021. i pod točkom IV. poništenje točke II. rješenja tuženika od 3. siječnja 2024.

10. Tužitelji žalbenim navodima osporavaju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojem bi odustali od svog tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem su tražili poništenje točke II. rješenja tuženika od 3. siječnja 2024. odnosno u dijelu u kojem je tuženik odbio njihov zahtjev za proglašenje ništavim rješenja prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2018. Međutim, uvidom u zapisnik sa održane rasprave pred prvostupanjskim sudom dana 9. siječnja 2025. ovaj Sud je utvrdio da je opunomoćenik tužitelja izričito naveo da odustaje od tužbenog zahtjeva pod točkom 3. i 4. (list 64 spisa). Navedenom zapisniku opunomoćenik tužitelja nije prigovorio, a zapisnik je sadržan u e-komunikaciji spisa predmeta koji je opunomoćeniku dostupan. Stoga žalbeni navodi kojima tužitelji pokušavaju dokazati da se radi o nerazumijevanju pojedinih riječi odnosno da se dogodila "lapsus linguae" nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Također tužitelji pogrešno smatraju da je u slučaju obustave spora sud dužan navesti razloge zbog kojih tužitelj odustaje od tužbenog zahtjeva odnosno dijela tužbenog zahtjeva. Navedeno iz razloga što tužitelji slobodno raspolažu tužbenim zahtjevom, a o povlačenju tužbe odnosno tužbenog zahtjeva ili njegovog dijela trebaju se izjasniti na jasan i nedvosmislen način te se povlačenje tužbe ne može opozvati. U konkretnom slučaju izjašnjenje opunomoćenika tužitelja o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva na ročištu pred prvostupanjskim sudom od 9. siječnja 2025. kako je konstatirano na zapisniku sa održanog ročišta nedvojbeno je i nesumnjivo te se žalbenim razlozima ne može opozvati.

11. Slijedom navedenog prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić