REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2148/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja IT ISSUES d.o.o., OIB 78343899446, Zagreb, Boškovićeva ulica 7, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Aračić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Aračić i Silić j.t.d., Split, Pujanke 34, protiv tuženika Antonios Zotos Personal Company, Terma Aristotelous 113, Hania, Kreta, radi tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-6/2025-4 od 6. svibnja 2025. u točki II. izreke, 22. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-6/2025-4 od 6. svibnja 2025. u pobijanoj točki II. izreke.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke djelomično uvažen prigovor tužitelja i ukinuto je rješenje pristojbi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-6/2025-2 od 18. ožujka 2025. za iznos od 220,63 EUR, a u pobijanoj točki II. izreke djelomično je odbijen kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi tog suda te je navedeno rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu na tužbu i rješenje o pristojbi za iznos od 233,89 EUR.
1.2. U obrazloženju se navodi da je rješenjem o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-6/2025-2 od 18. ožujka 2025. sud pozvao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 441,25 EUR i dodatne pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 EUR, sve u ukupnom iznosu od 454,52 EUR, temeljem odredbe članka 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), protiv kojeg je tužitelj podnio pravovremeni prigovor pobijajući ga u osnovi i visini navodeći da je platio sudsku pristojbu za tužbu izvan sustava e-Komunikacije, primjenjujući umanjenje tarife od 50%, te u prigovoru od 20. ožujka 2025. dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 220,63 EUR, a koju je uplatio 20. ožujka 2025.
1.3. Prigovor je ocijenjen djelomično osnovanim temeljem odredaba članaka 4. i 5. ZSP-a te odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a, kojom je propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisnog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj 14. ožujka 2025. putem e-Komunikacije podnio tužbu, koja je zaprimljena putem e-Komunikacije 17. ožujka 2025. te da je 20. ožujka 2025. platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 220,63 EUR (list 53. spisa), dakle, nije u trenutku podnošenja tužbe uplatio sudsku pristojbu za taj podnesak sukladno citiranim odredbama, utvrdivši da je pravilno postupio kad je tužitelja primjenom odredbe članka 28. stavaka 5. i 9. ZSP-a pozvao na plaćanje navedene sudske pristojbe i pristojbe na rješenje o pristojbi. Budući da je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 220,63 EUR rješenje od 18. ožujka 2025. potvrđeno je za iznos razlike do odmjerenog iznosa od 454,52 EUR (za iznos od 233,89 EUR), temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZSP-a.
2. U dijelu u kojim nije uspio, dakle, u točki II. izreke, navedeno rješenje žalbom pobija tužitelj navodeći u bitnom da je pristojbu platio temeljem generirane uplatnice sustava e-Komunikacije i to promptno pa smatra da ne postoji zakonska osnova za uskratu prava na umanjenje iznosa pristojbe za 50%. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i osloboditi ga plaćanja „drugog dijela pristojbe“.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijano je rješenje u pobijanom dijelu ispitano na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
5. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Utvrđeno činjenično stanje nije sporno između stranaka niti je sporna vrijednost predmeta spora i visina sudske pristojbe, niti to u žalbi konkretizira tužitelj, ali je sporna primjena odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a. Navedenom je odredbom izričito propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi.
6. Dakle, radi se o iznimci u pogledu visine dužne pristojbe, koja se, ako se radi o podnesku koji se podnosi u elektroničkom obliku i ako je pristojba plaćena u trenutku njegova podnošenja, plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe. Pretpostavke da se radi o načinu podnošenja podneska elektronskim putem, a ne nekim drugim načinom i da je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska moraju biti kumulativno ispunjene.
7. Nije sporna visina sudske pristojbe na tužbu u konkretnom slučaju u iznosu od 454,52 EUR, kako je propisano u odredbi članka 4. točke 1. ZSP-a i Tbr. 1/1 Tarife sudskih pristojbi. Nadalje iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio prvostupanjskom sudu tužbu elektronskim putem 14. ožujka 2025. te da je 20. ožujka 2025. platio sudsku pristojbu, u iznosu od 220,63 EUR.
8. Odlučna je činjenica da žalitelj nesporno nije platio pristojbu u trenutku podnošenja prijedloga zbog čega nema mjesta primjeni odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a pa proizlazi obveza tužitelja na plaćanje pristojbe u punom iznosu. Stoga u konkretnom slučaju nije ostvaren uvjet za primjenu odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a prema kojem se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.
9. Dakle, obvezniku, koji pristojbu plaća za podnesak koji sudu podnosi u elektroničkom obliku, pravo na plaćanje nižeg iznosa pristojbe ograničeno je rokom te se osloboditi obveze plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe može samo ako je pristojbu platio u trenutku podnošenja podneska, neovisno o ničime dokazanim generiranim podacima e-Komunikacije koji ne mogu derogirati zakonske propise.
10. Slijedom navedenoga je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda, sukladno odredbi članka 29. stavaka 2. i 6. u svezi s odredbom članka 37. ZSP-a, a primjenom odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a.
Zagreb, 22. svibnja 2025.
Sudac
Mirna Maržić
