REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4628/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate iznosa od 151,69 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-674/2024-10 od 4. listopada 2024., 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-674/2024-10 od 4. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo tužitelju platiti iznos od 151,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. studenoga 2023. do isplate i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 169,91 EUR sa zateznim kamatama od 4. listopada 2024. po stopi koja se određuje za ostale odnose, sve u roku od 15 dana. Sud ocjenjuje osnovanim tužiteljev zahtjev kojeg tužitelj postavlja kao vlasnik obrta u kojem je popravljeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi 17. rujna 2023., pri čemu sud ocjenjuje neosnovanim tuženikove prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Sud utvrđuje da je tužitelju tražbinu iz štetnog događaja prema tuženiku kao odgovornoj osobi ustupio CC pri čemu se poziva na odredbu čl. 80. st. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Nadalje, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud ocjenjuje neosnovanim analizom isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu, a to su tuženikov izvid štete broj 123803204239 kojeg je tuženik sačinio za predmetno vozilo oštećeno upravo u nezgodi 17. rujna 2023., u kojoj je utvrđeno da se štetni događaj dogodio, na kojem vozilu se dogodio, u čijem je vlasništvu oštećeno vozilo, te su navedeni i dijelovi potrebni za zamjenu, za popravak i radno vrijeme potrebno za popravak, a sud ocjenjuje i tuženikovu ponudu u svezi s osiguranim slučajem učinjenu vlasniku oštećenog vozila iz koje izričito proizlazi da se radi o pravno osnovanom odštetnom zahtjevu u kojem je tuženik utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu štete, a te isprave sastavljene po tuženiku sud uzima vjerodostojnima i istinitima, jer tuženik drugo nije dokazao. Sporna je visina satnice koju je tužitelj zaračunao pri popravljanju predmetnog vozila, jer je tuženik uputio oštećenika popraviti automobil u radionicama Autocentra Agram d.d. ili TM-VOZILA d.o.o. pa ne priznaje cijenu sata rada na vozilu kod tužitelja u iznosu od 33,20 EUR, što sud ocjenjuje neosnovanim prigovorom pozivajući se pritom na slobodu oštećene osobe izabrati u slučaju oštećenja na vozilu radionicu koja redovno obavlja takve usluge na tržištu, dok bi po tuženiku nametanje određenih radionica s kojima ima određene ugovorne odnose značilo narušavanje slobode tržišnog natjecanja. U tom smislu sud je ocijenio i ništetnim odredbe Uvjeta o kasko osiguranju na koje ukazuje tuženik a iz kojih proizlazi da je oštećenik dužan popraviti vozilo u mjestu popravka kojeg odredi osiguratelj. Sud se pritom poziva kako na odredbu čl. 322. st. 1. tako i na odredbu čl. 296. st. 1. ZOO-a te ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim kako je navedeno, a odluku o trošku donosi uz primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ističući da je sud pogrešno ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer u činjeničnim navodima tužbe tužitelj nije dostavio bilo kakve podatke ili dokaze o tome na koji je način oštećeno vozilo navedenih registarskih oznaka, ne navodi čak niti da se radilo o prometnoj nezgodi, ne navodi niti obrazlaže na temelju čega bi tuženik bio odgovorni osiguratelj, što je sve tužitelj bio dužan iznijeti još u tužbi s obzirom da se radi o sporu u postupku male vrijednosti. Sud je trebao stoga primijeniti pravilo o teretu dokazivanja i tužbeni zahtjev odbiti.
3. Glede utvrđene osnovanosti zahtjeva u istaknutoj visini žalitelj ukazuje da je sud propustio primijeniti opća načela obveza pravnih odnosa u pogledu ponašanja stranaka i to načelo savjesnosti i poštenja, zatim načelo propisano odredbom čl. 5. i čl. 10. ZOO-a, a sve u svezi s dužnošću vlasnika vozila da u slučaju oštećenja obavi popravak za što je moguće manji iznos, a to je bilo moguće u radionicama na kojeg je oštećenu osobu uputio tuženik. Pravo vlasnika vozila izabrati radionicu gdje će popraviti vozilo ne daje pravo opteretiti osobu koja je dužna naknaditi štetu s većim novčanim iznosom od onog za koje je vozilo bilo moguće popraviti. U tom smislu je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i kada sud ocjenjuje da su odredbe članka EI2 Uvjeta o kasko osiguranju ništetne u dijelu u kojem je utvrđeno da tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Pri tome sud nije dao jasno obrazloženje u čemu bi bila protivnost navedene odredbe bilo u Ustavu Republike Hrvatske, bilo prisilnim propisima ili moralu društva. Tuženik smatra da sporna odredba nije nepoštena niti protivna načelu savjesnosti i poštenja pa ne dolazi u obzir niti primjena odredbe čl. 296. st. 1. ZOO-a, slijedom čega predlaže preinačiti presudu i tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom, a tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a uz primjenu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga protiv presude u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.
7. Nije ostvarena bitna povreda postupka koja bi se sastojala u nerazumljivosti ili nedostatnosti razloga pobijane presude glede odlučnih činjenica kao i glede obrazloženja odbijanja po tuženiku istaknutih prigovora.
8. Pogrešno žalitelj smatra da je sud ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ocjenom tuženikove pasivne legitimacije u predmetnom sporu, odnosno da je primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo prihvatiti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije a sve s obzirom na tom koje je dokaze tužitelj u tužbi dostavio za utvrđenje tuženikove odgovornosti.
9. Naprotiv, sud je dao valjane razloge o tome na koji je način utvrdio tuženikovu odgovornost za isplatu predmetnog troška popravka vozila koje je oštećeno u štetnom događaju 17. rujna 2023. kada se pozvao upravo na isprave koje su sastavljene po samom tuženiku u kojem se spominje predmetno vozilo, njegov vlasnik, popisuju se oštećenja utvrđena po tuženiku u predmetnom štetnom događaju i procjenjuje se što je potrebno dijelova zamijeniti i popraviti, odnosno koliko sati je za to potrebno te konačno sud ocjenjuje tuženikovu ispravu, ponudu vlasniku, i oštećenoj osobi za isplatu po odštetnom zahtjevu za predmetno vozilo iz koje ponude nedvosmisleno proizlazi tuženikovo očitovanje o postojanju tuženikove obveze na isplatu po predmetnom odštetnom zahtjevu jer je taj zahtjev pravno osnovan.
10. Pravila o dokazivanju doista jesu posredno pravila o pravilnoj primjeni materijalnog prava, no valja reći da nije potrebno dokazivati nesporne činjenice, a u konkretnom slučaju sud je pravilno iz isprava koje je sastavio tuženik a u spis ih je dostavio tužitelj pravilno odlučio o tuženikovoj odgovornosti za štetu iz predmetnog štetnog događaja.
11. Nema niti pogrešne primjene materijalnog prava koja bi se sastojala u propustu suda primijeniti načela obveznog prava na koje se poziva tuženik, pri čemu valja reći da se prvi puta u žalbi poziva i na načelo sadržano u odredbi čl. 5. ZOO-a o dužnosti suradnje sudionika obveznih odnosa radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, što nije dopušteno prvi puta isticati tek u žalbi kako to proizlazi iz odredbe čl. 352. ZPP-a. Također valja reći i da se zapravo žalbeni navodi u većoj mjeri posebno odnose i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, koji žalbeni razlog također nije dopušten u konkretnoj situaciji u sporu male vrijednosti.
12. Sud je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava utvrdivši upravo iz tuženikovih isprava postojanje tuženikove obveze na isplatu štete iz predmetnog štetnog događaja, pri čemu je pravilno ocijenio i pravo vlasnika vozila na popravljanje vozila u bilo kojoj servisnoj radionici, pri čemu je sud ocijenio isprave o tome na koji način tužitelj obračunava cijenu rada svojim klijentima, prema cjeniku kojeg je priložio uz tužbu, te je u tom smislu sud pravilno citirao i temeljna pravila o zabrani sporazuma između poduzetnika koji narušavaju slobodu tržišnog natjecanja. Glede žalbenih navoda kojima žalitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbi tuženikovih uvjeta o kasko osiguranju, valja prije svega reći da su proturječni žalbeni navodi koji s jedne strane osporavaju uopće tuženikovu odgovornost za isplatu predmetne štete, a potom se tuženik poziva na svoje uvjete kasko osiguranja kao sastavni dio ugovora, kojeg nije niti prezentirao sudu, slijedom čega nije moguće niti utvrditi obvezuju li ti opći uvjeti u konkretnoj situaciji s obzirom na odredbu čl. 295. st. 4. i 5. ZOO-a prema kojoj opći uvjeti ugovora moraju biti objavljeni na uobičajeni način i ugovornu stranu obvezuju ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
13. S obzirom na navedeno neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava pa i o pogrešnoj primjeni ili propustu suda primijeniti opća načela obveznog prava, već je presudu kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
14. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 22. svibnja 2025.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
