REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1844/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja EJ vlasnika [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-480/2024 od 4. ožujka 2025., 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-480/2024 od 4. ožujka 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 692,50 EUR i troškove postupka u iznosu od 696,06 EUR sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate po stopi za ostale odnose (točke I. i II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 13,28 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza utvrdio osnovanim tužiteljev zahtjev po osnovi naknade štete koja je nastala u štetnom događaju na osobnom vozilu u vlasništvu oštećenika HJ iz [adresa], kojeg je prouzročio tuženikov osiguranik. Tuženik je podmirio dio nastale štete s osnove popravka oštećenja na vozilu ali je odbio u cijelosti podmiriti nastalu štetu prema utuženom računu. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovane tuženikove prigovore nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije te prigovore kojima je osporavao nastanak štetnog događaja i odgovornost, a posebno cijenu sata izvedenih radova na popravcima oštećenog vozila. Sud je utvrdio da je oštećenik ugovorom ustupio tužitelju spornu tražbinu, o čemu je tuženik obaviješten. Tuženikovo osporavanje cijene sata rada zbog čega nije u cijelosti isplatio izvedene radove, prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovano jer je zauzeo stajalište da oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo te na temelju računa popravka vozila, koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak, potraživati isplatu naknade štete. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 1046., čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu kojom je pobijao točke I. i II. izreke presude odnosno u onom dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj je u bitnome osporavao aktivnu i pasivnu legitimaciju te je isticao kako tužitelj nije dostavio dokaze o nastanku štete i tuženikovoj odgovornosti. Mišljenja je da je oštećenik doprinio povećanju štete jer nije postupio po preporuci tuženika da vozilo popravi za manji iznos, iz čega se može zaključiti da nije poduzimao razumne radnje u cilju smanjenja štete. Nadalje, osporio je i odluku o troškovima postupka, naglasivši pritom da trošak tužiteljevog podneska od 18. lipnja 2024. i trošak pristupa na ročište za objavu presude nisu bili potrebni za vođenje postupka. Predložio je pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik, kao osiguratelj, plati iznos od 692,50 EUR po računu broj 12/VP/1 izdanog na ime popravka vozila oštećenika, koji glasi na iznos od 4.356,99 EUR i koji je tuženik djelomično platio u iznosu od 3.664,49 EUR, a odbio je platiti preostali iznos s obrazloženjem da predstavlja cijenu rada koju on ne priznaje.

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) zbog čega se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga žalbene navode koji se odnose na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten ispitivati.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju povredu se pozivao žalitelj.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj, na kojeg je vlasnik oštećenog vozila prenio tražbinu na temelju ugovora o ustupu tražbine, u odnosu na tuženika, kao osiguratelja vozila koje je prouzročilo štetu, tražio isplatu utuženog iznosa s osnove naknade štete. Pritom se sud pravilno pozvao na odredbe čl. 80. st. 1. i. čl. 84. st. 1. ZOO-a. Pored navedenog, tuženik je djelomičnim plaćanjem predmetnog računa priznao tužiteljevu aktivnu legitimaciju i svoju pasivnu legitimaciju u ovom sporu, a tijekom ovoga postupka nije tvrdio da je djelomično plaćanje računa obavljeno po drugoj osnovi. Stoga nisu osnovane ni žaliteljeve tvrdnje o tome da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki tuženikove odgovornosti za štetu u ovom postupku.

11. Nadalje, pobijana presuda sadržava i valjane razloge o bitnim činjenicama na temelju kojih je utvrđena visina štete, s tim da je u ovoj pravnoj stvari bila sporna samo visina cijene sata rada limara i lakirera. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Slijedom navedenog, pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda da razlika u cijeni sata rada koju je tužitelj obračunao oštećeniku u odnosu na onu koju tuženik priznaje, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a.

12. O troškovima postupka sud je odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) u vezi sa Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23). Trošak sastavljanja podneska od 18. lipnja 2024. pravilno je sud odmjerio prema Tbr. 8.1. Tarife, jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Također, tužitelju pripada pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. t. 3. Tarife jer je taj trošak pravovremeno zatražio te je bio zastupan na ročištu za objavu presude.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci.

Zagreb, 22. svibnja 2025.

Sudac

Gordan Zubak