Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2714/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Končar-Elektroindustrije d.d. iz Zagreba, Fallerovo šetalište 22, OIB 45050126417, protiv tužene SĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja i odluke o troškovima u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-791/2019-35 od 10. svibnja 2021., dana 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Končar-Elektroindustrije d.d. kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima u izreci pod III presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-791/2019-35 od 10. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Samoboru Gordane Frković poslovni broj Ovrv-1375/2019 od 29. travnja 2019., kojim je tuženoj SĐ naloženo isplatiti tužitelju Končar-Elektroindustriji d.d. iznos od 926,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to:

- tekućim na iznos od 28,07 kn od 9. svibnja 2016.,

- tekućim na iznos od 28,07 kn od 9. lipnja 2016.,

- tekućim na iznos od 28,07 kn od 9. srpnja 2016.,

sve do isplate, obračunatim u iznosu od 113,69 kn, te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena.

2. U odnosu na navedeno rješenje, tužitelj je u žalbi istaknuo da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o zakonskoj zateznoj kamati na iznos od 842,10 kn, slijedom čega je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na donošenje dopunske odluke.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-791/2019-45 od 20. prosinca 2024., sud prvog suda je dopunskim rješenjem odbio zahtjev tužitelja za donošenjem dopunske odluke, protiv koje odluke tužitelj nije podnio žalbu, slijedom čega je navedeno rješenje postalo pravomoćno, pa ovaj drugostupanjski sud u tome dijelu nema o čemu odlučivati.

4. Pobijanom presudom je ukinut platni nalog sadržan u toč. I navedenog rješenja o ovrsi, kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 14.903,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen (stavak I izreke), naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 29,73 kn (stavak II izreke), a tužitelju naknaditi tuženoj ovršni i parnični trošak u iznosu od 4.062,50 kn (stavak III izreke).

5. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod III, žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ovaj postupak je pokrenut kao ovršni postupak, u kojem je, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 15.829,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ovrhovoditelj predložio (i ishodio) donošenje rješenja o ovrsi, protiv kojega je ovršenica pravovremeno podnijela prigovor, kojim navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, slijedom čega je, sukladno odredbi čl. 58 st. 3 OZ, postupak nastavljen prema pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

8. Obzirom da je ovršenica već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknula prigovor zastare, to ovrhovoditelj u nastavku postupka djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 14.903,29 kn, no tužena se na ročištu 14. listopada 2020. (list 88 spisa) usprotivila povlačenju, slijedom čega se, sukladno odredbama čl. 193 st. 1 i 2 ZPP, ima smatrati da taj dio zahtjeva nije povučen.

9. Nastavno je tužena, 27. studenog 2020., platila tužitelju iznos od 926,31 kn, za koji iznos je tužitelj na ročištu 1. prosinca 2020. povukao tužbeni zahtjev.

10. Stoga je, odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja, kao vrijednost predmeta spora pravilno uzeo iznos od 15.829,60 kn, pa žalbeni prigovor tužitelja u tom pravcu nije osnovan.

11. Dakle, obzirom da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva za iznos od 926,31 kn odmah nakon što je tužena uplatila navedeni iznos, to mu za taj dio pripada pravo na naknadu troška sukladno odredbi čl. 158 st. 2 ZPP, kako je to pravilno odmjerio prvostupanjski sud (točka 22. presude). Međutim, u odnosu na iznos od 14.903,29 kn, za koji se tužena usprotivila povlačenju, slijedom čega isti također ulazi u vrijednost predmeta spora, tužena je uspjela s tužbenim zahtjevom, slijedom čega joj je trošak pravilno odmjeren pozivom na odredbe čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP.

12. Pritom valja reći da je osnov i visinu pojedinih parničnih radnji prvostupanjski sud pravilno odmjerio, pa je tako i za trošak podneska od 10. studenoga 2020. tuženoj pravilno priznao naknadu sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu - Tarifa), obzirom da se radi o obrazloženom podnesku.

13. Slijedom navedenoga, a obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, po osnovi čl. 380 toč. 2 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Sudac:

Ivica Veselić