Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-512/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Jelene Bušić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Melite Novoselac, te Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Dundoviću, odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Požegi od 13. prosinca 2017. poslovni broj P-73/2017-6, u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P- 73/2017-6 od 13. prosinca 2013. u pobijanom dosuđujućem dijelu:

a) potvrđuje u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici iznos od 18.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2013. do isplate u roku od 15 dana;

b) preinačava u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici iznos preko dosuđenog pod a) pa do iznosa od 40.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (za iznos od 22.000,00 kn), kao i u odnosu na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 12.594,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

II/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"Tuženik KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je tužiteljici ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti na ime naknade štete iznos od 40.000,00 kuna (četrdesettisućakuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 7. listopada 2013. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.594,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 13. prosinca 2017. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na zakonske zatezne kamate od 12. siječnja 2007. godine do 7. listopada 2013., tužiteljica se odbija.

Tuženik KL se oslobađa plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku."

2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u odnosu na dosuđujući dio sadržan u toč. I izreke iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja preinači na način da se tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom, uz obvezu da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a time niti onu na koju žalitelj ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je u postupku ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Tako je utvrđeno da su tužiteljica i njezin otac, s tuženikom zaključili Ugovor o zamjeni nekretnina i pokretnina od 22. svibnja 1992.; da je u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] oranica Gromulje površine 17001 m², a upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženik (kao tužitelj) ustao tužbom protiv ovdje tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva iste, te je i donesena presuda u njegovu korist u postupku vođenim pod brojem P-332/93, koja je postala pravomoćna dana 23. srpnja 1993.; da je ovdje tužiteljica dana 3. svibnja 2007. podnijela prijedlog radi ponavljanja pravomoćno okončanog postupka; da je rješenjem suda prvog stupnja broj P-332/93-25 od 16. travnja 2010. dopušteno ponavljanje postupka, te ukinuta pravomoćna presuda od 23. srpnja 1993.; da je u ponovljenom postupku ovdje tuženik pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom (presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-601/12-5 od 18. srpnja 2013.); da je tuženik spornu česticu Ugovorom o kupoprodaji od 17. siječnja 2007., prodao ĐL za cijenu od 18.000,00 kn (list spisa 7. do 8.); da je u ovom predmetu tužba podnesena dana 3. listopada 2013.; da je tužiteljica podneskom od 3. studenog 2017. (list spisa 87.) precizirala da potražuje od tuženika navedeni iznos temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), kao i na ročištu za glavnu raspravu (list spisa 88).

8. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev, a da se radi u konkretnom slučaju o stjecanju bez osnove, i nalazi neosnovanim prigovor tuženika zastare potraživanja.

9. To iz razloga, jer da se početak zastarnog roka ima smatrati 18. srpnja 2013., a kada je tužiteljica (nakon pravomoćno završenog postupka odlukom drugostupanjskog suda) mogla potraživati utuženi iznos na ime stjecanja bez osnove, i jer je od tog datuma konačno odlučeno o pravu vlasništva tuženika na spornoj čestici. Sve to, imajući u vidu zastarni rok od pet godina, te podnošenje tužbe dana 7. listopada 2013.

10. Glede početka zastarnog roka, stajalište suda prvog stupnja se ne može prihvatiti.

11. Nije sporno da je tuženik u vrijeme otuđenja nekretnine imao pravnu osnovu (pravo vlasništva) za raspolaganje i stjecanje koristi od predmetne nekretnine, a ta je osnova naknadno otpala.

12. Za nastavak obveznopravnog odnosa stjecanja bez pravne osnove, odlučan je trenutak kada je ovdje tužiteljica mogla tražiti vraćanje onoga što je stečeno bez osnove.

13. U ovom konkretnom slučaju to je trenutak pravomoćnosti rješenja u postupku vođenim pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-332/1993 kojim je 16. travnja 2010. dozvoljeno ponavljanje postupka a isto je postalo pravomoćno 6. svibnja 2010..

14. U ponovljenom postupku, ovdje tuženik je pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom, te je time otpala pravna osnova za prijelaz imovine tuženika u imovinu tužiteljice.

15. Dakle, nesporno je da se na konkretan slučaj primjenjuje odredba čl. 1111. ZOO- a.

16. U konkretnom slučaju, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da zastarni rok od pet godina nije protekao, ali početak tijeka zastarnog roka je od prvog slijedećeg dana od dana pravomoćnosti rješenja kojim je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta ranije navedena presuda suda prvog stupnja.

17. Međutim, ne može se prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 kn a s osnova stjecanja bez osnove (kako se navodi u obrazloženju presude na str. 5), iako se u izreci navodi na ime naknade štete.

18. Kako se radi o stjecanju bez osnove, tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 18.000,00 kn koji je primio na ime kupoprodajne cijene za navedenu česticu, u vrijeme kada je bio zemljišnoknjižni vlasnik iste nekretnine (pošteni stjecatelj), koja osnova je naknadno otpala.

19. Iznos od 40.000,00 kn bi predstavljao iznos na ime naknade štete, a za koje potraživanje po tom osnovu imajući u vidu sve ranije navedeno, je protekao trogodišnji zastarni rok.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi osnovanim iznos od 18.000,00 kn koji je tuženik dužan isplatiti tužiteljici s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2013., kako je tužiteljica i potraživala.

21. S preostalim dijelom tuženog zahtjeva u iznosu od 22.000,00 kn, valjalo je tužiteljicu odbiti.

22. Tužiteljicu je valjalo odbiti i s dosuđenim iznosom na ime parničnog troška a sadržanim u pobijanom dosuđujućem dijelu, jer se ne radi o uspjehu tužiteljice u cijelosti u ovom sporu.

23. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.

24. Imajući u vidu tijek cijelog postupka, po mišljenju ovog suda radi se o podjednakom uspjehu svake stranke te je i odlučeno kao u toč. II izreke (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

25. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

26. U preostalom a nepobijanom dijelu, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Jelena Bušić