Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-678/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Željka Marin kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici SI, [adresa] protiv tuženika Imetak, Štedno kreditna zadruga u likvidaciji, OIB 65988520651, Županja, Strossmayera 7, zastupan po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, Ulica Ivana Gundulića 36B, radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2964/2019 od 9. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2964/2019 od 9. rujna 2024. u pobijanom dijelu u točki II. izreke presude, te u točki III. izreke rješenja.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2964/2019 od 9. rujna 2024. u pobijanom dijelu u točki I. izreke presude.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništavom odredba članka 7. Ugovora broj 053/ŠI/2002 o kratkoročnom nenamjenskom kreditu s valutnom klauzulom sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine od 26. veljače 2002. godine potvrđenom po javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu broj OU-101/02 zaključenog između tuženika Imetak Štedno-kreditne zadruge Županja, kao kreditora i tužitelja ŠI kao korisnika kredita uz sudjelovanje treće osobe Zlatarstvo d.o.o. [adresa], kao fiducijarnog dužnika.

II. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni i zahtjev eventualne objektivne kumulacije (izvan dijela o kojem je suđeno u točki I. ove izreke) tužitelja (ime u nominativu) ŠI

ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glase:

„1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor broj 053/ŠI/2002 o kratkoročnom nenamjenskom kreditu s valutnom klauzulom sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine od 01. ožujka 2002. godine potvrđenom po javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu broj OU- 101/02 zaključenog između Imetak Štedno-kreditne zadruge Županja, Veliki kraj 54, kao kreditor, i ŠI, [adresa] kao korisnika kredita i Zlatarstvo d.o.o. [adresa] kao fiducijarnog dužnika.

2. Nalaže se tuženiku IMETAK Štedno kreditna zadruga u likvidaciji Županja, OIB 65988520651, da tužitelju isplati iznos od 75.000,00 (sedamdeset pet tisuća) kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 11. siječnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

3. Nalaže se tuženiku Imetak Štedno kreditna zadruga u likvidaciji Županja, OIB 65988520651, da tužitelju isplati iznos od 23.266,88 kuna (dvadeset tri tisuće dvjesto šezdeset šest kuna i 88/100 lipa) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 12. veljače 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

4. Nalaže se tuženiku Imetak Štedno kreditna zadruga u likvidaciji Županja, OIB 65988520651, da tužitelju isplati iznos od 2.430,00 (dvije tisuće četiristo trideset) kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 11. siječnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

5. Utvrđuju se ništetnim članci 4, 5, 6, 8 i 18 ugovora broj 053/51/2002 o kratkoročnom nenamjenskom kreditu s valutnom klauzulom sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine od 01. ožujka 2002. godine potvrđenom po javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu broj OU-101/02 zaključenog između Imetak Štedno kreditne zadruge Županja, Veliki kraj 54, kao kreditora, i ŠI, [adresa] kao korisnika kredita i Zlatarstvo d.o.o. [adresa] kao fiducijarnog dužnika.

6. Nalaže se tuženiku Imetak Štedno kreditna zadruga u likvidaciji, Županja, OIB 65988520651, da tužitelju isplati iznos od 75.000,00 (sedamdeset pet tisuća) kuna) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. veljače 2002. godine do isplate.

7. Nalaže se tuženiku Imetak Štedno kreditna zadruga u likvidaciji, Županja, OIB 65988520651, da tužitelju isplati iznos od 23.266,88 kuna (dvadeset tri tisuće dvjesto šezdeset šest kuna i 88/100 lipa) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od

12. veljače 2002. godine do isplate.

8. Nalaže se tuženiku Imetak Štedno kreditna zadruga u likvidaciji, Županja, OIB 65988520651, da tužitelju isplati iznos od 2.430,00 (dvije tisuće četiristo trideset) kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 11. siječnja 2002. godine do isplate.“"

- dok je rješenjem prvostupanjski sud riješio:

"I. I. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor presuđene stvari u ovoj parnici.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku za postupanje u ovoj pravnoj stvari izjavljen po tuženiku (ime u nominativu) Imetak, Štedno kreditna zadruga u likvidaciji, dana 19. srpnja 2022. godine.

III. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) Imetak, Štedno kreditna zadruga u likvidaciji, Županja, parnični trošak u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura, rokom petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. i rješenja pod točkom III. žalbu je podnio tužitelj zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje ili preinači te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Tuženik je također podnio žalbu protiv navedene presude i to u odnosu na točku I. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i u cijelosti odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu parničnog troška.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika ističe kako je ista neosnovana jer je sud pravilno ocijenio dokaze i primijenio materijalno pravo u odnosu na presudu u točki I. izreke.

3.1. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja navodi kako protivno žalbenim navodima tužitelj nema svojstvo potrošača, kao i da tužitelj neosnovano prigovara pravilnosti obračuna izvršenog od strane tuženika jer da tijekom cijelog postupka nije predlagao provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost.

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

5. Ispitujući u pobijanom dijelu presudu i rješenje, kao i postupak koji im je prethodio te žalbene navode tužitelja i tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti (pravilno ništavosti) Ugovora broj 053/Šl/2002 o kratkoročnom nenamjenskom kreditu s valutnom klauzulom i sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zaključenim 1. ožujka 2002. potvrđenog po javnom bilježniku Vojislavu Vuletin pod brojem OU-101/02 sklopljenog između Štedno kreditne zadruge Imetak Županja, kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita uz zahtjev za isplatom iznosa od 75.000,00 kn, 23.266,88 kn i 2.430,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno podredno utvrđenje ništetnosti (pravilno ništavosti) članaka 4., 5., 6., 7., 8. i 18. navedenog Ugovora uz isplatu naprijed istaknutih iznosa.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, proveo je sve dokaze koje su stranke tijekom postupka predložile, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. U postupku je utvrđeno da je:

- 1. ožujka 2002. sklopljen Ugovor o kratkoročnom nenamjenskom kreditu broj 053/ŠI/2002, zaključen između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama založnog dužnika, koji je ovjeren po javnom bilježniku;

- tužitelju temeljem toga ugovora odobren kredit u iznosu od 225.000,00 kn u protuvrijednosti od 30.000,00 EUR uz kamatu od 1,98% mjesečno s time da je rok otplate kredita 12 mjeseci;

- tuženik u vrijeme kada je tužitelj kod njega podigao kredit bio Štedno-kreditna zadruga;

- 11. siječnja 2002. zaključen ugovor o oročenju novčanih sredstava br. 053/DŠ/2002 na iznos od 75.000,00 kn u protuvrijednosti od 10.000,00 eura;

- kod Općinskog suda u Županji pod poslovnim brojem P- 417/2008 dana 10. rujna 2008. donesena pravomoćna presuda gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za povratom iznosa od 75.000,00 kn od tuženika koji zahtjev je utemeljio na tvrdnji da je otkazao predmetni ugovor o oročavanju sredstava deponiranih radi osiguranja otplate iznosa iz temeljnog kredita; te da je prvostupanjski sud utvrdio kako ne postoji objektivni identitet spora između navedene i ove parnice;

- kredit djelomično plaćen i to glavnica u iznosu od 18.800,00 kn, kamate u iznosu od 4.466,88 kn, dok za iznos od 2.430,00 kn, o čemu postoji uplatnica, nije bilo moguće utvrditi na što se odnosi niti je tužitelj to obrazložio;

- kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-1364/03 vođen ovršni postupak radi naplate potraživanja ovdje tuženika u odnosu na ovdje tužitelja obzirom da tužitelj nesporno nije podmirio kredit u cijelosti, gdje je tijekom postupka zaplijenjen manji dio pokretnina koje su dane u zalog, a koji postupak je obustavljen rješenjem od 1. lipnja 2009..

9. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud prije svega poziva se na članak 105. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05. – dalje ZOO) koji navodi kako ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila uvjet dogovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, te prihvaća djelomično zahtjev tužitelja i utvrđuje ništetnim članak 7. Ugovora kojim je ugovoreno da kreditor ima pravo u ime pretrpljene štete obračunati i naplatiti penale u iznosu od 5 eura, preračunato u kune prema srednjem tečaju HNB na dan uplate za sve dane zakašnjenja plaćanja, dok odbija zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

10. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je usvojen prvostupanjski sud navodi da je odredbom stavka 3. članka 270. ZOO bilo propisano da se ugovorna kazna (penali) ne mogu ugovoriti za novčane obveze (u slučaju nepravodobnog ispunjenja novčane obveze vjerovnik ima pravo na zatezne kamate) i stoga je utvrdio da je odredba članka 7. predmetnog Ugovora broj 053/ŠI/2002 ništava.

11. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da se ne radi o ugovornoj kazni već o penalima, kao i da su to dva različita pojma koji proizvode različite posljedice. Naime, ugovorna kazna ili penal je ugovorna odredba u kojoj vjerovnik i dužnik dogovaraju da će dužnik platiti vjerovniku određenu novčanu svotu ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem (ugovorna kazna članak 270. stavak 1. ZOO-a). Dakle ugovorna kazna ili penal su dva pojma istog značenja kada se radi o ugovornim odnosima, te članak 276. ZOO-a, suprotno navodima žalbe, a kada se radi o ugovornim odnosima ne pravi razliku u svrsi koja se ugovaranjem ugovorne kazne ili penala želi postići. Međutim, kako je odredbom članka 270. stavak 3. ZOO-a izričito zabranjeno ugovaranje ugovorne kazna ili penala za novčane obveze, to je sud prvoga stupnja pravilno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

12. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja vezano za pozivanje na potrošačko pravo, odnosno ono što prema tužitelju čini Ugovor ništavim i što je suprotno odredbama ZOO-a i to kako apostrofira tužitelj tečaj mjenjačnice Dolar commerce d.o.o. Vinkovci, koji je tečaj prema mišljenju tužitelja odredio tuženik suprotno zakonu, valja odgovoriti kako tužitelj gubi iz vida odredbu članka 395. stavak 1. i 2. koja glasi: dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti (stavak 1.), te u slučaju iz stavka 1, ovoga članka obveza se ispunjava plaćanjem u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze, koji vrijedi tog dana, ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj (stavak 2). Dakle, nepobitno je da su stranke zaključile ugovor u domaćoj valuti vezano uz tečaj eura što prema naprijed citiranim odredbama nije zabranjeno te u su tom dijelu neosnovani navodi žalbe tužitelja i pozivanje na sudsku praksu koja se odnosi na ovdje neprimjenjivu odredbu članka 395. stavak 3. ZOO-a.

13. U odnosu na svojstvo potrošača potrebno je istaknuti kako nije u konkretnom slučaju moguće primijeniti Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03., dalje: ZZP) jer u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu taj Zakon ni nije bio na snazi, uz to da prednik tuženika nije ni banka ni trgovac u smislu tog Zakona, niti je tužitelj potrošač u smislu istog Zakona i to jer se ne radi o pravnom poslu koji je sklapan na tržištu, pa propisi koji štite potrošača, odnosno sudske odluke koji reguliraju pravne odnose potrošača i trgovce nisu primjenjivi u ovoj pravnoj stvari.

14. Navodima žalbe osporava se i pravilnost stava prvostupanjskog suda u odnosu na izjavu o prijeboju i obračun kamata od strane tuženika koji je korišten u obustavljenom ovršnom postupku. Žalitelju u vezi tih navoda valja odgovoriti da sud na ništavost pravnog posla ili njegovih pojedinih odredbi pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 109. stavak 1. ZOO-a, ali i u tom slučaju samo na temelju činjeničnih navoda stranaka. Sud činjenice ne utvrđuje po službenoj dužnosti, osim ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. ZPP-a), već su u smislu odredbe iz članka 7. stavak 1. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Posljedično navedenom u ovom postupku nije moguće razmatrati različite izjave ili pojedine obračune koji su korišteni kao isprave u ranije okončanim postupcima.

15. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na odbijeni dio tužbenog zahtjeva u odnosu na članak 5. i 6. spornog Ugovora iz sadržaja odredbi jasno je da navedenim odredbama nije ugovoreno plaćanje kamate na ugovornu kamatu, već se radi o promjeni visine ugovorne kamate koja će biti naplaćena na dospjele, a neplaćene iznose u slučaju raskida ugovora, kao i da nije ugovoreno da će se nakon raskida ugovora na dospjeli iznos glavnice naplaćivati ugovorna kamata; odnosno ugovoreno je da će u slučaju neredovite otplate na dospjele rate korisnik kredita plaćati zateznu kamatu koja je 2% viša od ugovorene kamate, s time da nije zabranjeno u ugovor unijeti i visinu zatezne kamate.

16. U odnosu na odluku o troškovima, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio koji su troškovi bili nužni za vođenje parničnog postupka te je iste dosudio pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: OT), te članka 154. stavak 5. u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

17. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, te čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je prvostupanjska odluka ostala neizmijenjena u odnosu na nepobijani dio rješenja (točka I. i II. rješenja).

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

U Vukovaru, 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Vrkić Perak