Poslovni broj: Us I-1457/2024-6

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČISTI OTOK d.o.o. za komunalne djelatnosti, sa sjedištem u [adresa], OIB: 15717069876, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. Zadar, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi obračuna pružene javne usluge, nakon javne rasprave zaključene 25. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja KK, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Anić i Anić u Splitu i generalne opunomoćenice tuženika ŽK, objavljene 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-336-02/24-01/3, URBROJ: 443-01-17-01-24-3 od 26. travnja 2024. i rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, KLASA: UP/I-336-02/23- 01/222, URBROJ: 443-02-03-01-23-1 od 17. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-336-02/24-01/3, URBROJ: 443- 01-17-01-24-3 od 26. travnja 2024. odbijena je žalba trgovačkog društva Čisti otok d.o.o. za komunalne djelatnosti sa sjedištem u [adresa], dalje tužitelj, izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, KLASA: UP/I-336-02/23-01/222, URBROJ: 443-02-03-01-23-1 od 17. studenog 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. naređeno je tužitelju otkloniti nepravilnosti pri ispostavljanju računa za pruženu javnu uslugu i to na način da primjenjuje obračun uređen posebnim propisom, odnosno da:

- spremnike volumena 60 L označi oznakom koja je u evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku usluge i obračunskom mjestu;

- evidencijom o preuzetom komunalnom otpadu obuhvati i datume obavljene primopredaje miješanog komunalnog otpada za spremnik volumena 60 L od korisnika usluge u obračunskom razdoblju;

- broj pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada volumena 60 L u obračunskom razdoblju zaračunava prema podacima u evidenciji o preuzetoj količini otpada.

Pod točkom II. je određeno kako je rok za izvršenje mjera iz točke I. tog rješenja 60 dana, a pod točkom III. je određeno kako žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 13. lipnja 2024. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito. U bitnom ističe kako je postupanje tuženika na štetu potrošača, te pojašnjava kako u konkretnom slučaju ne postoji nikakva povreda prava potrošača, već da je riječ o alternativnoj mogućnosti koju je tužitelj omogućio potrošačima, koji iz raznoraznih razloga žele i traže jednokratne vrećice. Pri tome, naglašava kako je riječ o korisnicima koji ne mogu imati standardne plastične ili druge spremnike za pražnjenje i/ili koji su izrazili želju da otpad predaju putem doplatnih vrećica, a što im je tužitelj omogućio. Stoga, da ne postoji niti povod niti razlog da bi se korisnicima i tužitelju onemogućavalo takvo postupanje, a posebno da ne postoji osnova da se tužitelju nameće obveza da vodi evidenciju koliko je puta ispraznio takvu vrećicu i istu vratio korisniku. Ističe kako je prvostupanjsko tijelo u rješenju pošlo od pretpostavke da svako pražnjenje spremnika mora biti evidentirano te da su sporne vrećice zapravo spremnik u smislu odredbe članka 4. točka 77. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 84/2021. i 142/2023., dalje: ZGO), međutim, navedeno kako nije moguće budući da vrećice (od 60 L) nisu spremnik koji se prazni u smislu zakona. Mišljenja je kako su upravna tijela zanemarila činjenicu da je odredbom članka 77. ZGO-a propisana obveza donošenja cjenika od strane pružatelja javne usluge, koji je javni akt i prolazi prethodnu kontrolu, mora biti u skladu s propisima, te kojeg se tužitelj dužan pridržavati. S tim u vezi ističe kako je takav akt donesen, a kojim je predviđena mogućnost prodaje jednokratnih vrećica u iznimnim slučajevima. Tužitelj kako je postupao u skladu s donesenim aktom, te niti jedan račun ne odstupa od općeg akta koji je temelj za procjenu ispravnosti izdanih računa korisnicima usluge. Upravna tijela kako su predmetnu činjenicu propustila utvrditi, međutim, ako već smatraju da je doneseni cjenik u suprotnosti s ostalim propisima, smatra kako su nadležna tijela trebala eventualno naložiti tužitelju da izmijeni doneseni opći akt - cjenik. Nadalje, ističe kako je na izdanim računima, a koji su prema obrazloženju rješenja nasumično odabrani, vidljivo da tužitelj faktički obračunava uslugu prema pražnjenju spremnika, a na računu je ispisano koliko je vrećica od 60 L izdano obvezniku i koliko ih mora platiti. Nastavno pojašnjava kako niti jednom obvezniku nije izdana samo jedna vrećica koja bi služila kao spremnik za pražnjenje i ponovnu upotrebu, budući da je riječ o proizvodu koji je namijenjen za jednokratnu uporabu, tj. proizvodu koji nije namijenjen da podnese višekratno kruženje ili višekratne cikluse uporabe na način da se vrati proizvođaču proizvoda na ponovno punjenje ili da se ponovno uporabi u istu svrhu u koju je izvorno načinjen (članak 4. točka 5. ZGO-a). Sporne vrećice kako se prodaju korisnicima koji već imaju spremnike od 120 L, 240 L i 1100 L, kao i onima koji imaju više takvih spremnika, a koji spremnici se evidentiraju svakim preuzimanjem, dok se vrećice od 60 L prodaju kao trgovačka roba, i to isključivo uz suglasnost tužitelja i korisnika koji žele takve vrećice za prikupljanje otpada. Pobijanim rješenjem tuženik želi zabraniti tužitelju prodaju bilo kakvih jednokratnih vrećica, te želi ograničiti tužitelja isključivo na prodaju vrećica koje bi izdržale višekratnu uporabu i višekratno pražnjenje i sl. Suprotno utvrđenju tuženika, tužitelj je mišljenja kako prilikom izdavanja računa nije povrijedio niti jedan propis niti su računi izdani suprotno odredbama ZGO-a i Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Vir (Službeni glasnik Općine Vir, broj 1/2022., dalje: Odluka/22), a posebice ne priloženom cjeniku tužitelja. Također, smatra da ako su upravna tijela smatrala da tužitelj ne smije prodavati vrećice za jednokratnu uporabu korisnicima, da su trebala objasniti razloge i propise koji to zabranjuju tužitelju, te eventualno narediti tužitelju da donese novi cjenik, međutim, o navedenom nema ni riječi u pobijanim rješenjima, već samo kruto pozivanje na propise, koji pak formalizam može dovesti do brojnih neželjenih posljedica. Takve posljedice kako su vidljive i u osporenim rješenjima, gdje se u izreci istih naređuje tužitelju, kao pružatelju javne usluge, nelogične i praktički nemoguće stvari, odnosno da se jednokratne vrećice čipiraju i da se mora evidentirati broj njihovih pražnjenja. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:

U-III/5989/2013 od 9. veljače 2016., u kojem je taj sud iznio stav o uskom tumačenju propisa (pretjeranom formalizmu) na štetu stranke u postupku, kao i na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usoz-136/2022 od 20. svibnja 2024., u kojoj je taj sud iznio stav kako izdavanje posebnih vrećica u koje građani odlažu svoj otpad nije u suprotnosti s odredbama ZGO-a niti pružatelj usluga takvim postupanjem prekoračuje svoje ovlasti koje su propisane zakonom. Slijedom iznijetog, tužitelj je mišljenja kako je u konkretnom slučaju materijalno pravo prekruto protumačeno u odnosu na činjenično stanje, te da nisu uzete u obzir sve okolnosti bitne za odlučivanje, pogotovo, da nije uzeta u obzir svrha postupanja tužitelja koje nikako nije na štetu korisnika javne usluge, već isključivo u njihovu korist. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, te potražuje trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na utvrđenja iz osporenog rješenja, te u bitnom ističe kako je upravo tužitelj taj koji pogrešno tumači odredbe ZGO-a kojim je u članku 4. stavku 1. točki 77. ZGO-a definirano da je spremnik i vreća, pa je predstavničkim tijelima jedinice lokalne samouprave dano ovlaštenje da svojim odlukama razrade i definiraju standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika (vreća, vrećica) za sakupljanje otpada, a koje ovlaštenje kako je Općinsko vijeće Općine Vir, u Odluci/22 i iskoristilo. Navedeno da proizlazi i iz točke 18. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usoz-136/2022-20 od 20. svibnja 2024. na koju upućuje tužitelj u ovoj tužbi. Nadalje, ističe kako je pogrešno upućivanje tužitelja na odredbu članka 4. točka 55. ZGO-a, budući da predmet ovog upravnog spora nije spor o tome od kojih materijala je vrećica ili spremnik napravljen, odnosno smatra li se ista proizvodom za jednokratnu ili višekratnu uporabu, već je predmet ovog upravnog postupka bilo utvrditi vodi li tužitelj evidenciju o preuzetom komunalnom otpadu, u konkretnom slučaju za spremnik volumena 60 L u skladu s odredbama ZGO-a, primjenjuje li podatke iz Izjave koje je korisnik naveo te posljedično tome je li tužitelj prilikom ispostavljanja računa za pruženu javnu uslugu potrošačima primijenio obračun i javne usluge na način propisan odredbama ZGO-a, Odlukom iz članka 66. stavka 1. ovoga Zakona i cjenikom iz članka 77. ovoga Zakona. U postupku kako je utvrđeno da je tužitelj doplatne vrećice volumena 60 L izdavao svim korisnicima usluga na zahtjev, kako je i navedeno na ispostavljenim računima, na koji način je postupao protivno odredbi članka 14. stavka 7. Odluke/22 kojom je propisano da vrećice koriste korisnici usluge koji nemaju mogućnost smještaja tipiziranih plastičnih spremnika unutar svoje nekretnine ili je otežan pristup do obračunskog mjesta vozilom davatelja usluge, kao i da se korištenje vrećica kao spremnika koristi isključivo uz suglasnost davatelja usluge. Također je utvrđeno kako tužitelj kao davatelj usluge korisnicima usluge u izjavama o načinu korištenja usluge nije ponudio vrećice zapremnine 60 L, zatim, da za navedene vrećice ne vodi evidenciju o preuzetoj količini otpada, a u evidenciji odvoza da je vidljivo samo vrijeme izdavanja vrećice korisniku usluge. Ističe kako je tužitelj bio dužan izdavati račune korisnicima usluge (potrošačima) u skladu s Odlukom/22, odnosno u skladu s evidencijom o preuzetoj količini otpada koju je bio dužan voditi u skladu s odredbom članka 82. ZGO-a. Nadalje, tuženik pojašnjava kako davatelj javne usluge (ovdje tužitelj) na računu za javnu uslugu mora navesti sve elemente na temelju kojih je izvršio obračun cijene javne usluge, uključivo i porez na dodanu vrijednost određen sukladno posebnom propisu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, te je dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju. U konkretnom slučaju, da nije sporno da je tužitelj u Cjeniku propisao cijenu za doplatnu vrećicu zapremnine 60 litara, međutim, navedeno se prema Odluci/22 odnosi samo na one korisnike usluge koji nemaju mogućnost smještaja tipiziranih plastičnih spremnika unutar svoje nekretnine ili je otežan pristup do obračunskog mjesta vozilom davatelja usluge, odnosno samo u određenim propisanim slučajevima, a ne na sve korisnike usluge. U provedenom postupku kako je nesporno utvrđeno da pružatelj javne usluge (ovdje tužitelj) odobrava vrećice svakom korisniku, uz već dodijeljene standardizirane spremnike od 120, 240 i 1100 L, a ne samo onim korisnicima usluge koji nemaju mogućnost smještaja tipiziranih plastičnih spremnika unutar svoje nekretnine ili je otežan pristup do obračunskog mjesta vozilom davatelja usluge. Pojašnjava, da ako je korisnik usluge zadužio sukladno Odluci/22 spremnik od 120 L, te je isti mjesec koristio i doplatne vrećice od 60 litara, da tužitelj korisniku javne usluge na ispostavljenom računu obračunava cijenu obvezne minimalne javne usluge, cijenu pražnjenja spremnika 120 litara, kao i cijenu izdanih vrećica od 60 litara, koju ne evidentira u evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu te ista nije pridružena korisniku usluge i obračunskom mjestu. S tim u vezi upućuje na točku 24. naprijed navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 20. svibnja 2024., u kojoj se navodi kako u slučaju kada je model prikupljanja miješanog komunalnog otpada putem standardiziranih vrećica, tada korisnici odlažu standardizirane vrećice u dodijeljene spremnike koji na sebi sadrže oznaku - barkod te se pražnjenje spremnika evidentira kao dokaz da je usluga obavljena. Nadalje, da Visoki upravni sud Republike Hrvatske u toj presudi navodi da okolnost da vrećice spremnici ne sadržavaju oznaku koja je u evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku usluge i obračunskom mjestu ukazuje na to da je riječ o primjeni ZGO-a i urednosti izvršenja obveze što ne utječe na zakonitost predmetne Odluke (u konkretnom slučaju Odluke o načinu i pružanju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba). U provedenom postupku je nesporno utvrđeno da tužitelj, kao davatelj javne usluge, ne izvršava obveze na temelju odredbi ZGO-a budući da korisnicima usluge u izjavama o načinu korištenja javne usluge nije ponudio vrećice zapremnine 60 L, te ne vodi evidenciju o preuzetoj količini otpada za navedene vrećice, već je u evidenciji odvoza vidljivo isključivo vrijeme izdavanja vrećice korisniku usluge što je protivno odredbama ZGO-a, pa je iz tih razloga prvostupanjskim rješenjem tužitelju naloženo otklanjanje nepravilnosti pri ispostavljanju računa, pa ne stoje navodi tužitelja da prilikom izdavanja računa nije povrijedio niti jedan propis. Nadalje, tuženik napominje kako je nadležnost tržišne inspekcije nad primjenom odredbi ZGO-a i propisa donesenih na temelju tog zakona, prema odredbi članka 137. stavak 1. ZGO-a propisana samo u dijelu koji se odnosi na obračun i naplatu javne usluge potrošačima, na način propisan posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača, a polazeći od pretpostavke da je cjenik pružatelja javne usluge zakonit. Upućuje i na odredbu članka 147. stavak 3. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/2022.), koju i citira. U provedenom postupku kako je nesporno utvrđeno da tužitelj prilikom ispostavljanja računa za pružanje javne usluge (sakupljanje komunalnog otpada za područje Općine Vir) korisnicima usluge (potrošačima) nije primijenio obračun i cijene uređene posebnim propisom kojima se uređuje javna usluga (ZGO-a i Odluka/22), a kojim postupanjem je povrijedio prava korisnika usluga (potrošača).

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U sporu je održana rasprava 25. travnja 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., dalje: ZUS), dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka.

6. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi 25. travnja 2025., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura uvećano za PDV od 25 %.

7. Tijekom dokaznog postupka, radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, kao i dokumentaciju priloženu u spisu upravnog postupka.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 1. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

10. Odredbom članka 64. stavka 1. ZGO-a propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada, a spremnik je prema odredbi članka 4. stavak 1. točka 77. ZGO-a posuda, kanistar, kontejner, bačva, kutija, vreća i drugi odgovarajući spremnik koji sprječava rasipanje, razlijevanje odnosno ispuštanje otpada u okoliš.

11. Odredbom članka 66. stavak 1. ZGO-a je propisano da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donosi odluku koja sadrži: 1. kriterije obračuna količine miješanog komunalnog otpada, 2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, 3. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, 4. obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, 5. područje pružanja javne usluge, 6. iznos cijene obvezne minimalne javne usluge s obrazloženjem načina na koji je određena, 7. odredbe o načinu podnošenja prigovora i postupanju po prigovoru građana na neugodu uzrokovanu sustavom sakupljanja komunalnog otpada, 8. odredbe o načinu pojedinačnog korištenje javne usluge, 9. odredbe o načinu korištenja zajedničkog spremnika, 10. odredbe o prihvatljivom dokazu izvršenja javne usluge za pojedinog korisnika usluge, 11. način određivanja udjela korisnika usluge u slučaju kad su korisnici usluge kućanstva i pravne osobe ili fizičke osobe obrtnici i koriste zajednički spremnik, a nije postignut sporazum o njihovim udjelima, 12. odredbe o ugovornoj kazni i 13. opće uvjete ugovora s korisnicima.

12. Odredbom članka 67. točka 2. ZGO-a propisano je da je kriterij obračuna količine otpada iz članka 66. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona: volumen spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

13. Odredbom članka 69. stavak 1. ZGO-a propisano je kako je davatelj usluge dužan pružati javnu uslugu u skladu s ovim Zakonom i Odlukom iz članka 66. ovog Zakona (točka 2.), kako je davatelj usluge je dužan preuzeti sadržaj spremnika od korisnika usluge i to odvojeno miješani komunalni otpad, biootpad, reciklabilni komunalni otpad i glomazni otpad (točka 5.), kako je davatelj usluge dužan voditi evidencije propisane člankom 82. ovoga Zakona (točka 9.); kako je davatelj usluge dužan na spremniku održavati natpis iz stavka 2. ovoga članka (točka 10.); kako je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge na način propisan ovim Zakonom, Odlukom iz članka 66. stavka 1. ovoga Zakona i cjenikom iz članka 77. ovoga Zakona (točka 13.); kako je davatelj usluge dužan na računu za javnu uslugu navesti sve elemente temeljem kojih je izvršio obračun cijene javne usluge, uključivo i porez na dodanu vrijednost određen sukladno posebnom propisu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost (točka 14.). Stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano je kako spremnik za primopredaju komunalnog otpada kod korisnika usluge mora sadržavati natpis s nazivom davatelja usluge, oznaku koja je u Evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku usluge i obračunskom mjestu i naziv vrste otpada za koju je spremnik namijenjen.

14. Odredbom članka 74. stavak 1. ZGO-a propisano je da je izjava o načinu korištenja javne usluge obrazac kojim se korisnik usluge i davatelj usluge usuglašavaju o bitnim sastojcima ugovora, dok je stavkom 5. istog članka Zakona propisano da je davatelj usluge dužan primijeniti podatak iz Izjave koji je naveo korisnik usluge kada je taj p korisnik usluge kada je taj podatak u skladu s ovim Zakonom i Odlukom iz članka 66. ovoga Zakona.

15. Odredbom članka 75. stavak 2. ZGO-a propisano je da strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge, a stavkom 6. istog članka ZGO-a je propisano da iznos cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada obračunava se prema izrazu propisanom Dodatkom IV. ovoga Zakona.

16. Odredbom članka 82. stavka 1. ZGO-a propisano je kako je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz članka 67. ovoga Zakona., da se evidencija iz stavka 1. ovoga članka vodi u digitalnom obliku (stavak 2.), sastavni dio Evidencije iz st. 1. ovog čl. su i Izjava i dokazi o izvršenoj javnoj usluzi ( st. 3.) da podaci iz Evidencije iz stavka 1. ovoga članka moraju biti dostupni na uvid korisniku usluge na njegov zahtjev (stavak 4.), kao i da sadržaj Evidencije iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom iz članka 5. stavka 5. ovoga Zakona (stavak 5.).

17. Odredbom članka 9. Pravilnika o gospodarenju otpadom („Narodne novine" broj 106/2022., dalje: Pravilnik) propisano je da izjava o načinu korištenja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada mora sadržavati među ostalim osim obračunskog mjesta, podataka o korisniku usluge (ime i prezime ili naziv pravne osobe ili fizičke osobe - obrtnika te OIB i adresu) i vrstu, zapremninu i broj spremnika sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge.

18. Odredbom članka 10. podstavak 1. Pravilnika propisano je između ostalog da evidencija o preuzetom komunalnom otpadu sadrži podatke o: korisniku usluge: 1. ime i prezime fizičke osobe ili naziv pravne osobe, OIB i adresa, 2. kategoriji korisnika, 3. obračunsko mjesto, 4. mjesto primopredaje, 5. popis datuma kad su obavljene primopredaje miješanog komunalnog otpada od korisnika usluge u obračunskom razdoblju i 6. popis izjavljenih prigovora korisnika usluge. Dalje, podstavkom 2. točke 6. istog članka Pravilnika propisano je da evidencija o preuzetom komunalnom otpadu sadrži, između ostalog, podatke o korištenju javne usluge za obračunsko mjesto: datum i broj primopredaja miješanog komunalnog otpada i dokaz o izvršenoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju kada je sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge kao kriterij količine otpada određen volumen spremnika i broj pražnjenja.

19. U skladu s odredbom članka 66. ZGO-a Općinsko vijeće Općine Vir donijelo je Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Vir (objavljena u Službenom glasniku 1/22) kojom je propisano kako:

- kriterij obračuna količine miješanog komunalnog otpada je volumen spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju (članak 10.);

- spremnike za komunalni otpad osigurava davatelj usluge, pri čemu se standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje miješanog komunalnog otpada mora odrediti tako da je spremnik primjeren potrebi pojedinog korisnika usluge (članak 11.);

- davatelj usluge osigurava spremnike za prikupljanje komunalnog otpada i predaje ih Korisniku usluge na korištenje; kako se komunalni otpad odvojeno sakuplja putem sljedećih spremnika: 1. vrećica, 2. plastičnih spremnika, 3. tipiziranih spremnika za tekstil (članak 12.);

- spremnici moraju imati na sebi naziv otpada za koji su namijenjeni i oznaku/naziv davatelja usluge (članak 13.);

- davatelj usluge osigurava kategoriji korisnika usluga koji je kućanstvo: za prikupljanje miješanog komunalnog otpada: 1. standardizirani plastični spremnik volumena 120 litara, 2. standardizirani plastični spremnik volumena 240 litara, 3. vrećica volumena 60 litara; za prikupljanje biootpada: 1. standardizirani plastični spremnik volumena 120 litara, 2. vrećice volumena 60 litara; za prikupljanje reciklabilnog komunalnog otpada i otpadnog papira: 1. vrećice, 2. standardizirane plastične spremnike volumena 1100 litara na zelenim otocima (otpadni papir, plastika i staklo) 3. spremnike u mobilnom reciklažnom dvorištu; za prikupljanje krupnog (glomaznog) komunalnog otpada spremnike u mobilnom reciklažom dvorištu, a glomazni komunalni otpad prikuplja se i na obračunskom mjestu ili mjestu primopredaje (ukoliko nije moguće prići obračunskom mjestu vozilom davatelja usluge), vozilima davatelja usluge sa otvorenim teretnim prostorom; za prikupljanje problematičnog otpada davatelj usluge osigurava spremnike u mobilnom reciklažom dvorištu (članak 14. stavci 1., 3., 4. 5. i 6.);

- vrećice koriste korisnici usluge koji nemaju mogućnost smještaja tipiziranih plastičnih spremnika unutar svoje nekretnine ili je otežan pristup do obračunskog mjesta vozilom davatelja usluge. Korištenje vrećica kao spremnika koristi se isključivo uz suglasnost Davatelja usluge (članak 14. stavak 7.);

- obračunsko razdoblje kroz kalendarsku godinu je jedan mjesec što predstavlja dvanaest obračunskih razdoblja kroz kalendarsku godinu (članak 17.);

- na području pružanja javne usluge primjenjuje se: 1. jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo i ona iznosi 49,63 kn. U cijenu nije uključen PDV (članak 30. stavak 1.);

- cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada određuje se prema izrazu: C = JCV × BP × U pri čemu je: C – cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada izražena u kunama, JCV – jedinična cijena za pražnjenje volumena spremnika miješanog komunalnog otpada izražena u kunama sukladno cjeniku, BP – broj pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju sukladno podacima u Evidenciji, U – udio korisnika usluge u korištenju spremnika (članak 31.);

- davatelj usluge odobrava kriterije za umanjenje cijene javne usluge u cilju poticanja korisnika usluge da odvojeno predaje opasni komunalni otpad i da poveća udio izdvajanja reciklabilnog komunalnog otpada i biootpada na način da se popust na cijenu javne usluge odobrava korisnicima usluge kategorije kućanstvo u obračunskom razdoblju kada je: koristio mobilno reciklažo dvorište, sudjelovao na edukaciji o postupanju s komunalnim otpadom, te ujedno odobrava kriterije za umanjenje cijene javne usluge u cilju poticanja korisnika usluge da odvojeno predaje biootpad i reciklabilni otpad na način da se popust na cijenu javne usluge odobrava korisniku usluge kategorije koji nije kućanstvo za obračunsko razdoblje u kojem je predao do 240 litara miješanog komunalnog otpada.

20. Odredbom članka 25. stavak 1. podstavak 11. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se javnim uslugama u smislu ovoga Zakona smatra, između ostalog, i sakupljanje komunalnog otpada, pri čemu u skladu sa stavkom 2. te zakonske odredbe trgovac prilikom ispostavljanja računa za pružanje javnih usluga potrošačima mora primjenjivati obračun i cijene uređene posebnim propisima kojima se uređuju javne usluge iz stavka 1. ovoga članka.

21. Odredbom članka 147. stavak 3. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je kako će nadležni inspektor rješenjem narediti trgovcu otklanjanje utvrđene nepravilnosti, određujući rok u kojem se ta nepravilnost mora ukloniti, ako tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi da prilikom ispostavljanja računa za pružanje javnih usluga ne primjenjuje obračun i cijene uređene posebnim propisima (članak 25. stavak 2. ovoga Zakona).

22. Iz spisa predmeta proizlazi kako je od strane više tržišne inspektorice, 23. kolovoza 2023. u poslovnim prostorijama tužitelja, u prisustvu VK, direktora tužitelja, obavljen inspekcijski nadzor primjene zakona i drugih propisa u području zaštite potrošača (Zakona o zaštiti potrošača, Zakon o gospodarenju otpadom i Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 336-02/23-01/7675, URBROJ: 443-02-03-01-23-4. Iz zapisnika u bitnom proizlazi kako je nadzorom utvrđeno kako u poslovnim prostorijama sjedišta društva nigdje nije istaknuta obavijest i načinu podnošenja reklamacije Povjerenstvu za reklamacije, niti na mrežnoj stranici trgovca. Nadalje, na zapisniku se konstatira kako je Općinsko vijeće Općine Vir donijelo Odluku/22, kako kriterij obračuna količine spremnika je volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika, a kako je to propisano odredbenom članka10. Odluke/22, pri čemu inspektorica na zapisnik citira i ostale odredbe Odluke/22 o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Vir (članke 11., 12., 13., 14., 17., 30., 31., 33.). Nadalje, ističe kako je uvidom u Cjenik, koji je u primjeni od 1. rujna 2022., utvrdila kako je cijena minimalne javne usluge određena sukladno Odluci/22 kao jedinstvena za sve spremnike i za kategoriju kućanstvo te iznosi s uračunatim PDV-om 7,45 eura, kako cijena javne usluge za količinu odnosno za spremnike po jednoj predaji iznosi s uračunatim PDV- om: spremnik od 120 L-7,45 eura, spremnik od 240 L-1,80 eura, spremnik od 1100 L- 8,25 eura te doplatna vrećica zapremnine 60 L za miješani komunalni otpad (MKO) iznosi 0,65 eura. Na zapisniku je odgovornoj osobi tužitelja naloženo da dostavi 10 računa izdanih potrošačima iz kojih će biti vidljivo korištenje vrećice od 60 l, uz pripadajuće Izjave i Evidencije odvoza, račune iz kojih je prema odredbi članka 33. stavak 1. Odluke/22 vidljivo umanjenje cijene javne usluge potrošaču koji je koristio mobilno dvorište ili sudjelovao na edukaciji o postupanju s komunalnim otpadom, te očitovanje o načinu korištenja doplatnih vrećica. Također, na zapisniku je konstatirano kako je tužitelj do kraja nadzora na oglasnoj ploči istaknuo obavijest o načinu podnošenja reklamacija, a čime je djelomično otklonio nepravilnost utvrđenu nadzorom.

23. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj udovoljio nalogu inspektorice, te je dostavio zatraženu dokumentaciju, u koju je izvršen uvid u uredu tržišnog inspektora u Splitu, o čemu u spisu prileži zapisnik KLASA: 336-02/23- 01/7675, URBROJ: 443-02-03-01-23-10 od 8. rujna 2023. Iz zapisnika proizlazi kako je inspektorica izvršila uvid u dostavljene račune za pruženu javnu uslugu vrećice "60l", te je utvrđeno kako se na istima naplaćuju izdane vrećice korisniku (broj komada x 0,65 eura), dok na poleđini računa, iznad pregleda odvoza, je ispisan broj izdanih vrećica, datum i vrijeme, te količina. Na zapisniku se dalje navodi kako je tužitelj dostavio očitovanje o doplatnim vrećicama, te očitovanje o kriteriju za umanjenje cijene usluge. U očitovanju o doplatnim vrećicama tužitelj da ističe kako se doplatne vrećice izdaju svim korisnicima na zahtjev koji ih zatraže i mogu ih koristiti kad god žele, pri čemu se pojašnjava kako su doplatne vrećice uvedene na učestale zahtjeve korisnika jer kada odlaze iz svojih objekata ne žele ostavljati svoje plastične spremnike na ulici jer ih nema tko vratiti u njihov objekt. Nadalje se ističe kako se doplatne vrećice se prodaju na komade i korisnicima je ponuđena prodaja istih na komade, pakiranje po 10 vrećica, dok korisnici mogu izabrati kako ih žele. Kupnjom vrećice da korisnik plaća uslugu pražnjenja spremnika od 60 litara, dakle, korisnik da koristi dodijeljeni spremnik prema Izjavi i Odluci/22, a doplatnu vrećicu u iznimnim slučajevima. Davatelj usluge kako može pristupiti svim nekretninama, pa nije izdao suglasnost niti jednom korisniku za isključivo korištenje vrećice kao spremnika, a temeljem načina na koji je propisano Odlukom. Svaki korisnik koji ima spremnik može koristiti i doplatne vrećice ako to želi, pri čemu je davatelju usluge sasvim svejedno koji model korisnik želi izabrati, međutim, kako se svakako svakom korisniku osiguravaju spremnici od 120, 240 i 1100 L i kombinaciju istih s obzirom da veliki broj korisnika traži više spremnika zbog veličine objekta, djelatnosti kojom se bavi i sl. Napominje se da korisnik kojem se može pristupiti objektu izabire i dobiva spremnik prema Izjavi. Vezano za kriterij umanjenje cijene se ističe kako je Općina Vir dužna provoditi edukacije o pravilnom postupanju s otpadom, a zadnja edukacija kako je provedena početkom 2022. Pri tome su dostavljen dio linkova iz medija u kojima je evidentno da je poslan poziv i održana edukacija, kao i ostali materijal koji je podijeljen korisnicima, kako na javnoj tribini, tako i putem web stranice tužitelja. Ujedno se navodi kako je izrađena i web aplikacija MOJ ČISTI OTOK.

24. Iz spisa predmeta tuženika nadalje proizlazi kako je od odgovorne osobe tužitelja zatraženo daljnje očitovanje o utvrđenjima iz inspekcijskog nadzora, odnosno da tužitelj svim korisnicima omogućuje korištenje spremnika od 60l na zahtjev, a koje postupanje nije u skladu s odredbama Odluke/22, te da za preuzeti komunalni otpad putem spremnika od 60 l, ne vodi evidenciju, koju je dužan voditi na temelju odredbe članka 82. ZGO-a, koji je u očitovanju od 30. rujna 2023. istaknuo kako prema Odluci/22 vrećice koriste korisnici usluge koji nemaju mogućnost smještaja tipiziranih plastičnih spremnika unutar svoje nekretnine ili je otežan pristup do obračunskog mjesta vozilom davatelja usluge, kao i da se korištenje vrećica kao spremnika koristi isključivo uz suglasnost davatelja usluge te se na te vrećice obračunava PDV od 13% koja je definirana ZGO-om kao usluga odvoza otpada. Također, da svi ostali korisnici mogu navedene vrećice koristiti kao dodatne, da ih prodaju korisnicima kao trgovačku robu i na njih obračunavaju PDV od 25 %. Evidencija takvih vrećica se evidentira prilikom kupnje i kao takva se naplaćuje (svaki korisnik koji je kupio vrećicu kako je platio i varijabilni dio).

25. Također, tijekom inspekcijskog nadzora izvršen je uvid u Evidenciju izdanih vrećica po objektima za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 24. listopada 2023., te je utvrđeno kako je tužitelj u tom vremenskom periodu potrošačima izdao ukupno 14676 vrećica.

26. Imajući u vidu naprijed iznijete zakonske odredbe, te utvrđeno činjenično stanje tijekom inspekcijskog postupka, odnosno nespornu činjenicu kako tužitelj vrećice od 60l izdaje svim korisnicima na zahtjev, kako tužitelj za spremnike volumena od 60l ne vodi evidenciju o preuzetoj količini miješanog otpada, već u evidenciji odvoza samo evidentira datum i vrijeme izdavanja vrećice, pa račun za javnu uslugu ne sadrži sve elemente ne temelju kojih je izvršen obračun javne usluge, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani.

27. Naime, u konkretnom slučaju odredbama Odluke/22 jasno je propisano tko koristi naplatne vrećice od 60l, radi se o iznimnim situacijama, te se korištenje takvih vrećica koristi isključivo uz suglasnost Davatelja usluge. Nadalje, pojam spremnika je propisan zakonom, a sadržajno ista definicija spremnika sadržana je i u Odluci/22, prema kojoj je spremnik je posuda, kanistar, kontejner, bačva, kutija, vreća i drugi odgovarajući spremnik koji sprječava rasipanje, razlijevanje odnosno ispuštanje otpada u okoliš, dok okolnost od kojih materijala je vrećica napravljena nije predmet ovog spora. Također, način obračunavanja cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada propisan je Odlukom/22, te se određuje prema izrazu:

C = JCV × BP × U , pri čemu je BP – broj pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju sukladno podacima u Evidenciji, a koji podatak tužitelj ne vodi u Evidenciji, već samo broj izdanih vrećica.

28. Slijedom sveg navedenog ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na odluku u ovoj stvari. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 22. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. ČISTI OTOK d.o.o. za komunalne djelatnosti, sa sjedištem u [adresa], po odvjetnicima u OD Marinović i partneri j.t.d. [adresa], sa sjedištem u [adresa]

2. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29

3. u spis