Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 3346/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. K. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. K., odvjetnici u R., protiv tuženice N. D. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. V., odvjetnici u R., radi utvrđenja pravne nevaljanosti i ništetnosti oporuke, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1904/2021-3 od 16. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-279/2019-66 od 31. ožujka 2021., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se djelomično odbija, a djelomično odbacuje.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1904/2021-3 od 16. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-279/2019-66 od 31. ožujka 2021.
1.1. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava isti u cijelosti, uz zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženica polazi od navoda "U slučaju da je oporučiteljica bolovala od demencije (početak iste) ...", što samo za sebe govori da se radi o činjeničnom navodu. Posebice, tuženica se kao na razlog važnosti, poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1225/2019 od 4. lipnja 2020. iz koje proizlazi da je sposobnost oporučitelja za rasuđivanje potrebno utvrditi u trenutku sastavljanja oporuke, što je upravo u konkretnom slučaju i utvrđivano.
4. U odnosu na drugo i treće pitanje, kojima se problematizira je li vještak u svom nalazu i mišljenju i naknadnim dopunama otklonio prigovore jedne strane, te je li sud ne prihvaćajući druge dokazne prijedloge ili nadvještačenje povrijedio odredbu čl. 8. ZPP, za odgovoriti je da navedeni razlog važnosti, odluka broj Rev 636/11 od 18. rujna 2013., nije usporediva jer je u toj odluci izraženo shvaćanje da nižestupanjski sud nije dao razloge odbijanja izvođenja dokaza što ovdje nije slučaj.
5. Nadalje, tuženica drži da je došlo i do povrede temeljnih ljudskih prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, te i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), koja određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.
6. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. U odnosu na navode tuženice o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Konvencije sadrže određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Budući su stranke u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno, to je u cijelosti zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora, očitovanje o zahtjevima i navodima protivne strane, kao i korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava. S druge strane, nižestupanjski sudovi su u svojim odlukama iznijeli razloge, među ostalim, i o tome zbog čega nije prihvaćen prijedlog za saslušanjem svjedoka, liječnice oporučiteljice, iz čega proizlazi da navedene odluke nisu ni arbitarne ni nerazumne.
9. Predlagateljica međutim, nije dokazala činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje, kojima bi učinila vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka ili bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Posljedično tomu, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede njenih temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
10. Slijedom svega navedenog, proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti je predlagateljica učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, pa je njen prijedlog i dopunu valjalo djelomično odbiti a djelomično odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP.
11. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban za razrješenje spora, a pozivom na odredbu čl. 155. ZPP.
Branko Medančić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.