Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-216/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku kao sud drugog stupnja, po sucu Jasmini Crnić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 535/2024-7 od 20. siječnja 2025., dana 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-535/2024-7 od 20. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 37,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023.

II Odbija se žalba tužitelja PV kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-535/2024-7 od 20. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 270,29 eura s pripadajućim kamatama i za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 75,00 eura teče od 12. listopada 2011. do 10. travnja 2020.

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-535/2024-7 od 20. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 37,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja kojim od tuženice potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 37,84 eura sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, kao neosnovan.

IV Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-535/2024-7 od 20. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 37,16 eura teku od 2. veljače 2023. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženici da tužitelju isplati i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 37,16 eura teče od 2. veljače 2023. pa do isplate.

V Svaka stranka snositi će svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Dužan je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 75,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja:

-na iznos od 37,84 EUR teče od 10. travnja 2020. g. do isplate i

-na iznos od 37,16 EUR teče od 10. travnja 2020. g. do 2. veljače 2023. g., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 270,29 EUR s pripadajućim kamatama, za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 75,00 EUR teče od 12. listopada 2011. g. do 10. travnja 2020. g. te koja na iznos od 37,16 EUR teče od 2. veljače 2023. g. do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

2. Protiv te presude u dosuđujućem (točka I. izreke) dijelu žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava i odluku o troškovima postupka jer smatra da joj je trebala biti dosuđena naknada troškova postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP s obzirom da je uspjela u sporu. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih razloga. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 125,00 eura.

3. Protiv odbijajućeg dijela presude i odluke kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači odluku suda prvog stupnja i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine odluku suda prvog stupnja i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio i naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja i žalba tuženice su djelomično osnovane, a djelomično neosnovane.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s člankom 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Prema čanku 467. stavak 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru 11. listopada 2011. u iznosu 345,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2011. do isplate.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura po danu sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 eura za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica te uzimajući u obzir iskaz tužitelja iz predmeta poslovni broj Pn-269/2023 prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju članka 480. stavak 1. u vezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 75,00 eura za jedan dan (11. listopada 2011.) neutemeljenog boravka u pritvoru, a da je neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu 270,29 eura.

8.1. Zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja odbijen je primjenom odredbe čl. 164. st. 1. ZPP.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja ni tuženice da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno ni da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP.

11. Tužitelj u žalbi u najvećem dijelu presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP, pa valja ponoviti da u ovom sporu male vrijednosti nije dopušteno osporavati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, niti je dopušteno isticati relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što znači da ovaj sud, povodom izjavljene žalbe, nema pravne ovlasti intervenirati u utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu niti ispitivati da li je ostvarena koja od relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj, nego samo ispituje da li je na činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja pravilno primijenjeno materijalno pravo te da li je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih je dopušteno izjaviti žalbu u sporu male vrijednosti.

11.1. Žalbeni navod tužitelja kojim ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odbio dokazni prijedlog saslušanja tužitelja te nije pribavio ni izvršio uvid u spise predložene od strane tužitelja, a koji navodi ukazuju na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP, a ne neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, nisu ispitivani jer sukladno članku 467. stavku 1. ZPP zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti ne može se s uspjehom pobijati.

12. U odnosu na žalbu tuženice valja reći da nije posebno razmatran žalbeni navod tuženice da punomoćnik tužitelja nije imao valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu, a što bi predstavljalo bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP, međutim, prema članku 354. stavak 3. ZPP takvu žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle tužitelj.

13. Tuženica u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući da je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbu mogao podnijeti protekom roka od tri mjeseca, dakle 10. srpnja 2020., a kako je tužbu podnio 30. siječnja 2024., to je protekao zastarni rok od tri godine i tražbina tužitelja je u cijelosti zastarjela.

14. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

15. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

16. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak. 2. ZKP/97.

17. Člankom 478. stavak 1. ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

18. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

19. Člankom 238. stavak 2. ZOO propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

20. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO.

21. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15 svibnja 2024.).

22. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 3. siječnja 2020. (kada je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 3. travnja 2023., a tužitelj je tužbu podnio 30. siječnja 2024.

23. Međutim, kako nije sporno da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu, to je za taj iznos, sukladno članku 240. stavak 1. ZOO, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO), pa za taj iznos od 37,16 eura tražbina tužitelja nije zastarjela.

24. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 37,84 eura sa zateznima kamatama tekućim od 10. travnja 2020.), pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

24.1. I preostali iznos koji je tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom, a koji je odbijen prvostupanjskom presudom (iznos od 270,29 eura i tražene zatezne kamate) je također zastario, pa kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva, u skladu s odredbom čl. 368. st. 2. ZPP presuda prvostupanjskog suda je i u tom dijelu potvrđena.

25. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno odredio tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 37,16 eura "samo" za vrijeme od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. stoga što prema čl. 1103. ZOO, zatezna kamata na pravičan iznos naknade štete teče od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora i teče do isplate. S obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelju po tuženici isplaćen novčani iznos od 37,16 eura to je u tom dijelu žalba tužitelja osnovana.

26. Slijedom svega gore navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. i 2. ZPP kao djelomično neosnovanu odbiti žalbu tužitelja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 270,29 eura s pripadajućim kamatama i za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 75,00 eura teče od 14. travnja 2011. do 10. travnja 2020. i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka II izreke ove drugostupanjske presude), te odbiti i žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi točku I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

26.1. Na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti točku I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 37,16 eura teku od 2. veljače 2023. do isplate i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom IV., te prihvatiti djelomično i žalbu tuženika i za iznos od 37,84 eura sa zatraženim zateznim kamatama valjalo zbog nastupa zastare preinačiti točku I. izreke i odbiti taj dio zahtjeva tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao u izreci pod točkom III.

27. Budući da je prvostupanjska presuda u žalbenom postupku preinačena, to je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo preinačiti i odluku o parničnim troškovima. Tužitelj (čiji zahtjev za naknadom troškova postavljenog na ročištu od 6. prosinca 2024. ovaj sud drži određenim prema čl. 164. st. 2. ZPP) je uspio s osnovom svog zahtjeva dok je djelomično i to u vrlo malom dijelu uspio sa visinom pa je prema ocjeni ovog suda uspjeh stranaka podjednak zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (čl. 154. st. 4. ZPP), a stranke su i u žalbenom dijelu postupka uspjele samo u razmjerno neznatnom dijelu pa im ne pripada ni zatraženi trošak žalbenog dijela postupka (154. st. 5. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 1. i st. 2. ZPP) slijedom čega je odlučeno kao izreci pod točkom V ove presude.

U Šibeniku 22. svibnja 2025.

Sudac

Jasmina Crnić