Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž- 222/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Medved, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, koga zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-818/2023-17 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-818/2023-17 od 16. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim: - dio odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 17.02.2006. godine, koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 1. predmetnoga ugovora, a glasi: „Kunska protuvrijednost CHF“….“po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“;

- dio odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 17.02.2006. godine, koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, i to dio odredbe sadržan u članku 7. predmetnoga ugovora, a glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.“; - dio odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 17.02.2006. godine, koji je dana 17.02.2006. potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-99/06, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 9. predmetnoga ugovora, a glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.771,01 EUR

(tisućusedamstodesamdesetjedaneurjedancent) sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

-na iznos od 16,42 EUR od 01.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,46 EUR od 01.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 23,35 EUR od 30.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 36,89 EUR od 04.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 32,25 EUR od 01.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,06 EUR od 28.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 37,55 EUR od 23.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 51,36 EUR od 01.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 41,27 EUR od 01.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 43,53 EUR od 10.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 40,61 EUR od 31.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 42,60 EUR od 29.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,20 EUR od 07.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,85 EUR od 30.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 72,99 EUR od 02.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 65,82 EUR od 01.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,73 EUR od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,98 EUR od 12.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 56,38 EUR od 01.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,11 EUR od 29.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 63,02 EUR od 01.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,15 EUR od 07.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,56 EUR od 03.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,28 EUR od 08.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,82 EUR od 05.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,36 EUR od 30.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,49 EUR od 29.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,16 EUR od 01.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 57,71 EUR od 28.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,96 EUR od 26.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,62 EUR od 06.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,43 EUR od 25.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 56,38 EUR od 03.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 59,66 EUR od 23.02.2013. pa do isplate,

a sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju EK, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi ovom parnicom prouzročene joj troškove u iznosu od 1.515,45 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od dana 16.prosinca 2024., pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Smatra se da je tužba tužiteljice za isplatu iznosa od 146,10 EUR (stočetrdesetšesteuradesetcenti) – povučena."

2. Protiv naprijed navedene odluke suda prvog stupnja pravovremenu žalbu izjavio je tuženik navodeći da pobija samo presudu iako iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija i rješenje suda prvog stupnja. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kao i na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 193. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja, postupak koji im je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužiteljice i tuženika 17. veljače 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF kao i isplata iznosa od 1.771,01 EUR zajedno sa pripadajućima zakonskim zateznim kamatama koji je preplatila tuženiku na temelju tako nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:

- da su stranke 17. veljače 2006. sklopile Ugovor o kreditu [broj kredita] kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 20.820,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika;

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća;

-da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da se niti o jednoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovarao;

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule ;

- da je nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke utvrđeno da u razdoblju otplate kredita preplata zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu iznosi 1.771,01 EUR;

- da je identična odredba ugovora o kreditu bila predmet ispitivanja i u kolektivnom sporu koji se vodio radi zaštite prava i interesa potrošača gdje je utvrđeno da su takve odredbe ugovora nepoštene pa stoga i ništetne.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja, odlučujući o ništetosti ugovorne odredbe koja sadrži valutnu klauzulu zaključuje da je takva odredba nepoštena i ništetna pozivajući se pri tome na odredbe čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. - dalje ZZP/03) i na odredbe čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO/05), te potom primjenom čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženika da tužiteljici isplati iznos od 1.771,01 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

9.1. Nadalje, pobijanim rješenjem utvrđuje da je tužbeni zahtjev povučen za isplatu iznosa od 146,10 EUR i to iz razloga jer je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala isplatu iznosa od 1.917,11 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznosa, a da je nakon provedenog financijskog vještačenja djelomično povukla tužbeni zahtjev za iznos od 146,10 EUR pri čemu sud prvog stupnja konstatira da se istom povlačenju tuženik nije protivio zbog čega su ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 193. ZPP-a.

10. Presuda suda prvog stupnja kojom utvrđuje ništetnost odredbi Ugovora o kreditu u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula (točka I. izreke) i u dijelu gdje se tuženik obvezuje isplatiti tužiteljici na ime preplate zbog tako ništetne odredbe iznos od 1.771,01 EUR (točka II. izreke) je pravilna i zakonita.

11. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 17. veljače 2006. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03. - dalje: ZZP/03).

12. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik, između ostalih, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

14. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnicu u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

14.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužiteljica u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platila tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO/05).

14.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužiteljica pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici, ona se je, u skladu s odredbom članka 502. c ZPP-a, bila ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138. a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

16. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik tijekom postupka isto nije dokazao s obzirom da je na iste okolnosti nije predlagao izvođenje niti jednog dokaza.

17. Slijedom toga neosnovan je i žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji ukazuje tuženik, odnosno da je sud prvog stupnja propustio dati obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja.

18. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženim razlozima.

19. Zbog naprijed navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule.

20. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO/05.

21. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.771,01 EUR na ime ništetne odredbe o ugovaranju valutne klauzule sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki II. izreke presude suda prvog stupnja.

22. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem utvrdio da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 146,10 EUR.

22.1. Pri tome na pravilnost rješenja suda prvog stupnja nije od utjecaja žalbeni navod tuženika da se on na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. listopada 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

23. Odredbom čl. 193. st. 1. ZPP-a određeno je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari dok je st. 2. određeno da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Nadalje, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

23.1. Iz stanja spisa proizlazi da je sud podnesak tužiteljice od 14. kolovoza 2024. kojim ona djelomično povlači tužbu dostavio tuženiku po punomoćniku 2. rujna 2024. i da se tuženik tako djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio u roku iz čl. 193. st. 2. ZPP-a, odnosno u roku od 15 dana, čime se smatra da je pristao na povlačenje tužbe, a protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe nakon proteka roka od 15 dana ne može imati utjecaj na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) posebno uzimajući u obzir da tuženik odluku o troškovima postupka pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.

25. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac