Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-512/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GDG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Smrček, GD, GD, G, E i ED u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-541/2021-55 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-541/2021-55 od 24. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke presude i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-541/2021-55 od 24. siječnja 2025. u cijelosti.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. st. 1. i odredba čl. 4. st. 3. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita, i tužene kao kreditora, dana 27. srpnja 2007., potvrđen od strane javnog bilježnika Radosne Mavrinac posl. br. OV-4441/07 dana 30. srpnja 2007., u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, da isplati tužitelju EDG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove ništetnih odredbi čl. 2. st. 1. i čl. 4. st. 3. Ugovora o [broj kredita], iznos od 4.695,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,09 eura od 01.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,95 eura od 01.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 6,39 eura od 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 6,79 eura od 01.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,41 eura od 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,38 eura od 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,88 eura od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 22,26 eura od 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,33 eura od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 25,84 eura od 04.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 27,52 eura od 04.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 28,82 eura od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 23,27 eura od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 24,93 eura od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 20,88 eura od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,22 eura od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,52 eura od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 20,72 eura od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,54 eura od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,47 eura od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,49 eura od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 24,90 eura od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,12 eura od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,05 eura od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 34,94 eura od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 32,03 eura od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,28 eura od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,15 eura od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 42,51 eura od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 59,51 eura od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 55,12 eura od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 47,55 eura od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 60,99 eura od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 76,32 eura od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 68,41 eura od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 69,17 eura od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 64,12 eura od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 66,74 eura od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 85,26 eura od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 81,79 eura od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 106,32 eura od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 119,44 eura od 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 91,96 eura od 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 90,71 eura od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 85,74 eura od 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 91,01 eura od 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 96,30 eura od 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 96,79 eura od 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 93,65 eura od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 95,33 eura od 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 95,47 eura od 04.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 92,73 eura od 18.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 91,78 eura od 08.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 89,97 eura od 03.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 94,46 eura od 06.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 95,63 eura od 04.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 94,69 eura od 04.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 89,55 eura od 06.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 93,95 eura od 01.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 95,33 eura od 09.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 90,16 eura od 11.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 87,91 eura od 11.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 84,84 eura od 09.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 86,48 eura od 11.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 88,11 eura od 13.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.020,89 eura od 13.09.2013. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu, broj 396- 196/2007 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 27. srpnja 2007, koja glasi :

„Prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50 % (jedancijelihpedeset posto) iznosa kredita.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, da isplati tužitelju EDG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 193,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče 3. kolovoza 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.953,09 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe.

II. Odbacuje se prigovor radi prijeboja od 22. travanj 2024. kao nedopušten."

2. Ovu presudu u toč.. I., II., III., IV. i V. izreke i rješenje u cijelosti pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na povredu prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.- dalje: Ustav ) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio.

8. Sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije, jer je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na ravnopravnost stranaka i na temelju provedenog kontradiktornog postupka donio odluku.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 2. st. 1., čl. 4. st. 3. i čl. 5. st. 2. Ugovora o [broj kredita] od 27. srpnja 2007. kojima je ugovorena primjena valutne klauzule i naknada za obradu kredita, te zahtjev za isplatu s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

10. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 27. srpnja 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).

11. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 87. st.1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništava.

12. Neosnovan je žalbeni navod da u pobijanoj presudi izostaju razlozi utvrđenja spornih ugovornih odredbi nepoštenim i ništetnim. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza tužiteljice, te nakon ocjene isprava sadržanih u spisu utvrdio da su djelomično ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita unaprijed formulirane od strane trgovca, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, da su suprotne načelu savjesnosti i poštenja, te da tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj predmetnih ugovornih odredbi, te su kao takve nepoštene i ništetne. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka CDG i CD, zaposlenika tuženika.

13. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača- korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda u pogledu ništetnosti načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

14. U odnosu na trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena je u postotku od odobrenog kredita, iz čega proizlazi da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Da se radi o pokrivenosti stvarnih troškova stav je ovog suda da ova naknada ne bi bila određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer pojedini troškovi koje tuženik ima u vezi s kreditom prema stavu ovog suda nisu određeni visinom odobrenog iznosa kredita.

15. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužiteljici nije objasnio odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

16. U vezi žalbenog navoda da je sud prvog stupnja propustio primijeniti Direktivu Vijeća EEZ/93/13 od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva), pa da je time pogrešno primijenio materijalno pravo, treba reći da je do implementacije Direktive u hrvatsko zakonodavstvo došlo 2007., a u konkretnom slučaju nepozivanje suda prvog stupnja nije od utjecaja na zakonitost odluke jer je sud prvog stupnja primijenio mjerodavne odredbe ZZP/03, koji Zakon je i bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora.

17. Suprotno žalbenom navodu, u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 26. studenog 2021.

18. Žalbeni navod tuženika da je nastupila zastara za tražbine istaknute nakon preinake tužbe nije osnovan jer u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove, zastara se prekida podnošenjem tužbe a ne u trenutku preinačenja tužbe (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024).

19. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 9. lipnja 2022. istaknuo prigovor radi prebijanja, ne navodeći određeno koju tražbinu stavlja u prijeboj i u kojem iznosu, pa ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja tada se ne može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravni stav u presudama poslovni broj Rev 869/2023-2 od 14. veljače 2024., Rev 686/2024-2 od 8. svibnja 2024., Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Kako je tuženik podneskom od 22. travnja 2024. uredio istaknuti prigovor radi prebijanja na način da je naveo iznos koji stavlja u prijeboj, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je određeni prigovor istaknut nakon zaključenja pripremnog ročišta, protivno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

20. Suprotno navodu tuženika, sud prvog stupnja je provedenim vještačenjem utvrdio iznos koji je tužiteljica preplatila na temelju odredbi Ugovora o kreditu kojeg je zaključila s tuženikom, a koje su utvrđene ništetnim, koji Nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja pravilno prihvatio kao stručan i objektivan, pri čemu se vještak podneskom od 24. lipnja 2024. očitovao na primjedbe tuženika na Nalaz i mišljenje.

21.Također je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju Nalaza i mišljenja vještaka zbog ništetne odredbe u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i naknadu za troškove obrade kredita, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a.

22. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici priznao i kamate na svaki pojedini iznos od dana stjecanja na temelju čl. 1115. ZOO-a koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su odredbe ugovora o ugovorenoj valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita ništetne, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. I u tom je dijelu presuda prvog stupnja jasno obrazložena, te nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

23. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da je pravomoćnost odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na valutnu klauzulu nastupila 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 29. prosinca 2021. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a). Takav stav sukladan je objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF.

24. Budući da pravna utvrđenja iz presude u kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, nema direktni učinak na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe jednokratne naknade obrade kredita, u pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

25. Dakle, kako zastarni rok od pet godina nije niti počeo teći pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.

26. Suprotno navodu tuženika, sud prvog stupnja je pravilno odlučio o troškovima parničnog postupka.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tbr. 52. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23.)kojim je propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a koja Tarifa je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke suda prvog stupnja 24. siječnja 2025.

28. Žalbeni navod da je sud tužiteljici priznao trošak za pristup na sedam ročišta ne navodeći točne datume održavanja istih, nije osnovan, jer iz spisa predmeta proizlazi da je toliko ročišta i održano.

29. Nije osnovan žalbeni navod da je tužiteljica oslobođena plaćanja sudske pristojbe na tužbu sukladno čl. 11. st. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23). Naime, odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.), koje su izmjene stupile na snagu 25. svibnja 2023. određeno je da se u čl. 11. st. 1. točka 20. mijenja i glasi: „20. potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa“, a koja izmijenjena odredba nije bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe 2. travnja 2021., a koju pristojbu je tužiteljica uplatila 15. travnja 2021.

30. Žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnu primjenu materijalnog prava.

31. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

32. U nepobijanom dijelu pod toč. VI. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. st. 2. ZPP-a.

Osijek, 22. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac