Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-679/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VE iz [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3271/2023-19 od 22. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3271/2023-19 od 22. siječnja 2025. u pobijanom točkama I. i II. izreke presude.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, u roku od 15 dana, novčani iznos od 3.633,11 €, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, obračunatoj po stopi od 15% do 31. 12. 2007., a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, a koje zatezne kamate teku od dana sklapanja ugovora do
isplate i to
računajući od: na iznos od (u eurima):
30.07.07. 1,51
03.09.07. 3,16
03.12.07. 1,54
01.02.08. 5,67
29.02.08. 8,86
04.04.08. 14,33
05.05.08. 6,12
09.06.08. 2,90
03.07.08. 6,94
04.08.08. 1,01
01.09.08. 1,30
29.09.08. 4,82
29.10.08. 31,48
04.12.08. 13,62
07.01.09. 36,32
04.02.09. 39,81
02.03.09. 41,39
03.04.09. 37,66
30.04.09. 38,50
27.05.09. 31,74
02.07.09. 26,77
04.08.09. 28,09
03.09.09. 30,71
02.10.09. 30,48
02.11.09. 27,83
02.12.09. 32,81
07.01.10. 36,80
04.02.10. 42,47
01.03.10. 41,17
07.04.10. 48,87
07.05.10. 47,41
02.06.10. 50,25
02.07.10. 74,89
03.08.10. 69,82
07.09.10. 85,31
06.10.10. 79,96
02.11.10. 71,35
01.12.10. 89,51
03.01.11. 112,63
02.02.11. 96,26
04.03.11. 102,00
05.04.11. 94,70
11.05.11. 96,01
01.06.11. 126,99
05.07.11. 130,01
08.08.11. 155,69
07.09.11. 142,41
07.10.11. 127,87
28.10.11. 125,93
13.12.11. 124,81
09.01.12. 131,72
06.02.12. 137,75
05.03.12. 138,56
05.04.12. 134,39
02.05.12. 137,20
06.06.12. 139,13
05.07.12. 135,89.
II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.000,00 eura, sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.000,00 eura, a do zatraženog iznosa od 2.250,00 eura."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik navodeći da je pobija u cijelosti iako sadržajno pobija istu presudu u dosuđujućem dijelu odnosno u točkama I. i II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.633,11 EUR koji je preplatila tuženiku na temelju nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] zaključenog 18. lipnja 2007. kojom je ugovorena primjena valutne klauzule.
8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:
- da su stranke 18. lipnja 2007. sklopile Ugovor o [broj kredita] kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 28.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika;
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća;
-da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da se niti o jednoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovarao;
- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule ;
- da je nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke utvrđeno da u razdoblju otplate kredita preplata zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu iznosi 3.633,11 EUR;
- da je identična odredba ugovora o kreditu bila predmet ispitivanja i u kolektivnom sporu koji se vodio radi zaštite prava i interesa potrošača gdje je utvrđeno da su takve odredbe ugovora nepoštene pa stoga i ništetne.
9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja, prethodno odlučujući o ništetosti ugovorne odredbe koja sadrži valutnu klauzulu, zaključuje da je takva odredba nepoštena i ništetna pozivajući se pri tome na odredbe čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. - dalje ZZP/03) i na odredbe čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO/05), te potom primjenom čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženika da tužiteljici isplati iznos od 3.633,11 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.
10. Ovakvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.
11. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 18. lipnja 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03. - dalje: ZZP/03).
12. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
13. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik, između ostalih, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
14. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnicu u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).
14.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužiteljica u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platila tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).
14.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužiteljica pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici ona se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.
15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.
16. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik tijekom postupka to nije dokazao s obzirom da je na iste okolnosti nije predlagao izvođenje niti jednog dokaza.
17. Slijedom toga, neosnovan je i žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji ukazuje tuženik, odnosno da je sud prvog stupnja propustio dati obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja.
18. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženim razlozima.
19. Zbog naprijed navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule.
20. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO.
21. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.633,11 EUR na ime ništetne odredbe o ugovaranju valutne klauzule sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) posebno uzimajući u obzir da tuženik odluku o troškovima postupka pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.
23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
24. U preostalom nepobijanom dijelu (točka III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
Osijek, 22. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac
