REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-111/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Ljiljana Banac, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Saša Kačer, odvjetnik u Čakovcu, protiv tužene UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnice obrta za kozmetičke usluge [obrt], koju zastupa Bojan Bacinger, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu Pr-901/2021-38 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženičina žalba se odbija i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu Pr-901/2021-38 od 26. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka na teret tužiteljice u iznosu 250,00 EUR.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužiteljica tužbom traži utvrditi nedopuštenim otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. svibnja 2019. koji je zaključen između tužiteljice i tužene, a koji je tužena dala tužiteljici Rješenjem o raskidu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. svibnja 2021.

1.1.

Tužiteljica je podnijela i zahtjev za isplatom 1.672,83 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u točki II. izreke prvostupanjske presude , a koji iznos se odnosi na naknadu plaće u bruto iznosu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 10. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. - 416,56 EUR, te iznos 561,68 EUR potražuje s osnova neisplaćene naknade plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021. koje razdoblje uključuje vrijeme privremene nesposobnosti za rad do 17. lipnja 2021., te trajanje otkaznog roka od 18. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021., a u koje je obračunata i visina naknade za 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, zatim potražuje iznos na ime vrijednosti visine naknade plaće tužiteljice za razdoblje tijekom otkaznog roka od 1. srpnja 2021. do 17. srpnja 2021., a u koji je obračunato i 12 dana neiskorištenog godišnjeg odmora - 307,68 eura, kao i naknadu plaće u bruto iznosu za neiskorišteni godišnji odmor za 2020. i 2021. – 386,91 EUR.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje otkaza nedopuštenim, u točki II. naložio je tuženoj isplatiti tužiteljici 1.672,83 EUR bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u točki II. izreke prvostupanjske presude, dok je točkom III. naložio tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 2.831,81 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi navedenoj u toj točki, sve to u roku osam dana.

2.1.

Svoju odluku prvostupanjski sud zasniva na utvrđenjima:

- da je tužiteljica radila kod tužene na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. svibnja 2019.;

- da je tužena tužiteljici 18. svibnja 2021. donijela rješenje o raskidu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja radnika, odnosno radi nedolaska na posao 5 dana bez obrazloženja;

- da je tužena odjavila tužiteljicu s obveznih osiguranja kod HZMO-a i HZZO-a;

- da je tužiteljici pozlilo u subotu 8. svibnja 2021., nakon završetka radnog vremena, te da se tužena javila kod svoje liječnice 10. svibnja 2021., a to je bio ponedjeljak, prvi radni dan nakon navedene subote;

- da je tužiteljici liječnica izdala potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s prvim danom nesposobnosti 10. svibnja 2021.;

- da je tužena u svom iskazu potvrdila da ju je tužiteljica 10. svibnja 2021. obavijestila porukom da je na bolovanju a ta poruka glasi: „Dobar dan, ja sam do daljnjeg na bolovanju.“;

- da je tužiteljica bila nesposobna za rad upravo od 10. svibnja 2021., te ne postoji stoga opravdani razlog da se tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika zbog nedolaska na posao pet dana bez obrazloženja,

slijedom čega prvostupanjski sud utvrđuje da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZoR-a) te prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu u cijelosti pobija tuženica.

3.1.

Tuženica kao temeljni žalbeni argument navodi da tužiteljica nije tuženoj dostavila u roku tri dana potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u smislu članka 37. stavka 1. ZoR-a, te da tužena nije zaprimila MMS poruku uz koju bi bila priložena navedena potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, kako to tvrdi tužiteljica već samo SMS poruku kojom ju je tužiteljica 10. svibnja 2021. obavijestila: „Dobar dan, ja sam do daljnjeg na bolovanju.“

3.2.

U odgovoru na žalbu tužiteljica je navela da joj tužena nije otkazala ugovor o radu zbog nedostavljanja potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, već zbog neopravdanog dolaska na posao, a koji nedolazak je tužiteljica opravdala bolešću, a osim toga da je tuženoj porukom dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Člankom 365. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Člankom 375. stavkom 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio.

4.2.

Tuženičina žalba nije osnovana.

4.3.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4.

Drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava prvostupanjskog suda.

4.4.1.

Prije svega, žalbeni sud primjećuje da je tužiteljica uz tužbu dostavila ispis poruka da je 10. svibnja 2021. obavijestila tuženu da je na bolovanju. Ta poruka glasi: „Dobar dan, ja sam od danas pa do daljnjeg na bolovanju. “, kako to ispravno utvrđuje i prvostupanjski sud, a koja činjenica među strankama tijekom cijelog parničnog postupka, pa čak i tijekom žalbenog stadija nije sporna. Čak štoviše, tužena u odgovoru na tužbu potvrđuje da je tužiteljicu upitala što joj je i dokad će biti na bolovanju. Tužena u odgovoru na tužbu izričito navodi da joj je tužiteljica odgovorila porukom „Pozlilo mi je, otvoreno mi je bolovanje do daljnjeg.“

4.4.2.

Tužena u odgovoru na tužbu potvrđuje da su ona i tužiteljica porukama komunicirale samo 10. svibnja 2021.

4.4.3.

Iz snimke zaslona mobitela, odnosno komunikacije tužiteljice i tužene koja se odvijala tog dana 10. svibnja 2021., a koji dokaz je uz tužbu dostavila tužiteljica, proizlazi, dakle, da je tužiteljica tuženoj, nakon što joj napisala poruku „Dobar dan, ja sam od danas pa do daljnjeg na bolovanju.“ dostavila porukom sliku potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad koju je tužiteljici izdala njezina liječnica istog tog dana 10. svibnja 2021. i u kojoj je naznačen 10. svibnja 2021. kao prvi dan nesposobnosti za rad.

4.4.4.

Tužena je uz odgovor na tužbu dostavila snimku svog zaslona mobitela, u kojoj fotografije potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad nema, tvrdeći da joj tužiteljica nikad porukom navedenu fotografiju privremene nesposobnosti za rad nije dostavila.

4.4.5.

Međutim, žalbeni sud ne vjeruje snimci zaslona koju je dostavila tužena, a u kojima navedene potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice nema, iz više razloga. Prvi je taj jer je, nakon što je tužiteljica obavijestila tuženu o bolovanju i nakon što joj je, kako to proizlazi iz snimke zaslona tužiteljice, dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, tužena zatražila da joj se dostave doznake za bolovanje, koje se dostavljaju nakon što se prvo dostavi potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad. Dakle, tužena je zatražila doznake za bolovanje, a ne potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

4.4.6.

Razlog zbog kojeg žalbeni sud ne vjeruje snimci zaslona koju je dostavila tužena je i taj što je u ispisu poruka sa zaslona, koji je uz odgovor na tužbu dostavila tužena, rukom napisano da se komunikacija između tužene i sestre tužiteljice, a kojom porukom se tužena interesira je li tužiteljica ozbiljno bolesna, odvijala 12. svibnja 2021., što nije točno jer na ispisu poruka stoji da je ta komunikacija bila u utorak a 12. svibnja 2021. nije bio utorak nego srijeda.

4.4.7.

Nadalje, tužena je dostavila snimku zaslona iz koje je vidljivo da je 10. svibnja 2021. primila poruku od tužiteljice koja glasi „Pozdrav, ja sam od danas pa do daljnjeg na bolovanju“. Riječ je o neotvorenoj poruci, koja se, zbog toga što je kratka, cijela vidi na zaslonu primatelja (tužene), a vidljivo je da je snimku zaslona te poruke tužena napravila svega pet minuta nakon što joj je tužiteljica poslala tu poruku (na poruci je naznačeno da je stigla pet minuta prije nego je zaslon uslikan), odnosno prije nego joj je poslala potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, te je u sudskom postupku dostavila baš tu poruku, bez ikakve vidljive daljnje komunikacije između njih dvije, očito nastojeći sudu prikazati da slikovnu poruku s potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad nije primila. Međutim, ispisom te poruke se dokazuje samo da je, pet minuta prije nego je napravila snimku zaslona, tužena primila poruku tužiteljice kojom je tužiteljica obavješćuje da je do daljnjeg na bolovanju, a ne i da nakon toga nije primila poruku u kojoj joj tužiteljica šalje fotografiju potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad.

4.4.8.

K tome, nelogično je i neživotno da bi tužiteljica 10. svibnja 2021. ishodila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s datumom 10. svibnja 2021. kao prvim danom bolovanja i da bi je čuvala za sebe, bez da je dostavi tuženoj, jer je notorno da se ta potvrda ishođuje da bi bila dostavljena poslodavcu i da bi on mogao evidentirati da mu je radnik na bolovanju.

4.4.9.

Nadalje, tužena u odgovoru na tužbu navodi da je njezino knjigovodstvo 19. svibnja 2021. pripremilo odjave za tužiteljicu sa HZZO-a i HZMO-a, što je suprotno dokazima u spisu. Naime, iz stanja spisa, odnosno dokaza priloženih uz tužbu proizlazi da je tužena 14. svibnja 2021. sačinila prijavu o prestanku osiguranja tužiteljice kod HZMO-a (broj prijave 5345771) i da je 17. svibnja 2021. sačinila odjavu za tužiteljicu kao osiguranika kod HZZO-a, a da je tek nakon toga, 18. svibnja 2021. donijela odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, što znači da je tužena svakako tužiteljici namjeravala otkazati ugovor o radu, bez obzira na stvarni otkazni razlog. Odjave na obveznim osiguranjima se sačinjavaju kada radni odnos prestane a ne prije prestanka radnog odnosa.

4.4.10. Daljnje nezakonito postupanje tužene vidljivo je iz činjenice da je tužiteljici ugovor o radu otkazala s 8. svibnjem 2021., iako u točki 3.1. svog odgovora na tužbu navodi da je tužiteljica 8. svibnja 2021. uredno odradila radnu subotu bez ikakvih naznaka o mogućem otvaranju bolovanja, pa otkazivanje tužiteljici ugovora o radu s tim danom nije zakonito.

4.4.11. Nadalje, tuženica je u svom iskazu navela da je tužiteljici ugovor o radu otkazala 14. svibnja 2021., što je suprotno dokazu u spisu, iz kojeg proizlazi da je rješenje o raskidu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužena donijela 18. svibnja 2021., a njezin iskaz ujedno je suprotan njezinom odgovoru na tužbu.

4.4.12. Sve prethodno navedene radnje tuženice navode žalbeni sud na zaključak da je tužena izbrisala poruku kojom joj tužiteljica dostavlja potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i napravila snimke zaslona komunikacije nje i tužiteljice bez te slikovne poruke koja sadrži potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, nastojeći sudu neistinito prikazati da joj tužiteljica potvrdu o privremenoj neposobnosti za rad nije dostavila, kako bi poboljšala svoj položaj u sudskom sporu, a ovo posebno s obzirom na činjenicu da je tužiteljica cijeli koncept obrane od tužbe zasnivala upravo na činjenici da joj tužiteljica nije dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad sukladno članku 37. stavku 1. ZoR-a, na čemu je gradila tezu o opravdanosti odluke o otkazu.

4.5.

Međutim, sve i da joj tužiteljica nije dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u roku tri dana, sukladno prethodno navedenom propisu, sama ta činjenica ne opravdava odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja.

4.5.1.

Naime, smisao navedene odredbe jest da poslodavac stekne nedvojbeno uvjerenje da je radnik na bolovanju, odnosno da nema sumnje oko te činjenice, a da tužena nije imala sumnje da je tužiteljica otvorila bolovanje, proizlazi iz samog očitovanja tužene tijekom cijelog postupka, jer tužena tu činjenicu uopće ne osporava.

4.5.2.

Ovakvo zaključivanje žalbenog suda u skladu je sa stavom Ustavnog suda Republike Hrvatske u brojnim odlukama (primjerice, odluka Ustavnog suda U-III-7286/2022 od 24. listopada 2024.) u kojima taj sud podsjeća da pravna sigurnost podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije te da kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju, podsjeća Ustavni sud, uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu.

4.5.3.

Dakle, uvažavajući činjenicu da je tužena znala da je tužiteljica na bolovanju i da joj je tužiteljica na njezin upit zašto je na bolovanju, odgovorila da joj je pozlilo i da je do daljnjeg na bolovanju, te da tužena tijekom cijelog postupka (pa čak i tijekom žalbenog stadija) ne dovodi u pitanje da je tužiteljici otvoreno bolovanje, odnosno da je obavijestila tuženicu da je zbog bolesti nesposobna za rad, suđenje u kojem bi prvostupanjski i drugostupanjski sud otkaz tužiteljici potvrdili iz čisto formalnog razloga jer nije potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad dostavila u roku tri dana, predstavljalo bi pretjerani formalizam protivan Ustavu i primjenu pravnih pravila na konkretnu životnu situaciju toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti, tim više, jer kako je prethodno navedeno, za tuženu činjenica da je tužiteljici otvoreno bolovanje nije ni u jednom trenutku bila sporna.

4.6.

Pored toga da činjenica tužiteljičinog bolovanja nije bila sporna za tuženu, ne stoji ni otkazni razlog naveden u odluci o otkazu a to je da radnica nije došla na posao pet dana bez obrazloženja. Tužiteljica je obrazložila tuženoj da se do daljnjeg nalazi na bolovanju, a na upit tužene što joj je, tužiteljica joj je odgovorila da joj je pozlilo i da joj je bolovanje otvoreno do daljnjeg.

4.7.

Tužena je u sudskom postupku tvrdila da je razlog otkaza to što tužiteljica nije dostavila u roku tri dana potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, što se uopće ne navodi kao razlog u odluci o otkazu od 18. svibnja 2021., no unatoč tome, sve i kad bi to bio otkazni razlog, pod točkama 4.5. do 4.5.3. objašnjeno je zašto to ne bi bio opravdani razlog za odluku o otkazu tužiteljici, a koji pravni stav zauzima i VSRH u odluci Rev-97/2020-2 od 28. travnja 2020.

4.8.

Pored činjenice da tužena sama tvrdi u odgovoru na tužbu da je tužiteljica radnu subotu 8. svibnja 2021. uredno odradila, sporna odluka o otkazu nezakonita je i u dijelu u kojem se tvrdi da radni odnos tužiteljici prestaje 8. svibnja 2021.

4.9.

Osim što ne postoji otkazni razlog koji se navodi u odluci o otkazu, sporna odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita jer i jer tužena tužiteljici nije omogućila obranu u smislu članka 119. st. 2. ZoR-a, koji normira postupak prije otkazivanja.

4.9.1.

Tom je odredbom propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

4.9.2.

Pored činjenice da tužena nije dovodila u sumnju činjenicu da je tužiteljica na bolovanju, svakako je bila njezina obveza u smislu prethodno navedenog propisa, zatražiti obranu od tužiteljice, odnosno očitovanje zašto joj nije dostavila potvrdu o privremenoj neposobnosti za rad. Iz komunikacije s tužiteljicom u vidu preslika poruka koje je tužena dostavila kao dokaz, vidljivo je da je niti u jednoj poruci ne poziva tužiteljicu na iznošenje obrane odnosno očitovanje o tome zašto joj (navodno) nije dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, uz upozorenje da je navedenu obranu dužna dostaviti prije donošenja odluke o otkazivanju ugovora o radu, pa je i iz postupanja tužene suprotno članku 119. st. 2. ZoR-a otkaz ugovora o radu nezakonit.

5.

Tužena visinu tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda u žalbi nije osporavala, već samo osnovu, a s osporavanjem osnove nije uspjela, slijedom čega se odluka drugostupanjskog suda odnosi i na potvrđivanje prvostupanjske presude u tom dijelu.

6. Drugostupanjski sud ponavlja, da sukladno propisu iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6.1.

Prvostupanjski sud je svoju odluku o troškovima postupka obrazložio u točki 31. obrazloženja prvostupanjske odluke, a tuženica nijednim žalbenim navodom takav obračun troškova nije dovela u pitanje, pa se odbijanje tuženičine žalbe odnosi i na odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. izreke prvostupanjske presude.

7.

Imajući u vidu sve navedeno, odnosno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

8.

Odluka o odbijanju zahtjeva tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka utemeljena je na činjenici da tužena nije uspjela sa žalbom, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude drugostupanjske odluke, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Osijeku 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Štefica Bukvić